Vjerovatno da cijenu kipa diktira velicina lika u cijem je posjedu jer isto tako postoje i oni koji ne vrijede ni fabricke cijene. Nominovan favorit sa cijenom ove godine gotovo da nije postojao. American Beauty (Vrtlog zivota), najveci favorit Akademije sa osam nominacija, ustvari je mali, simpaticni filmic profesionalno uradjen bez velikih ambicija, koji se konzumira uz kokice i zaboravi odmah po izlasku iz kina. Svakodnevnica obicne americke porodice iz predgradja prestaje bivati dosadnom kada kcerka tinejdzerka pocne dovoditi jaranicu kuci. Otac joj se uspali i nastaje belaj. Blago naznacene seksualne devijacije protagonista ovog filma, koje instituciju porodice stavljaju u iskusenja, daleko su drasticnije u americkom drustvu, pa se, iz potrebe da se o tome nesto kao progovori, Akademija odlucila na favorizaciju American Beauty. Kada je ta tema u pitanju, prava je steta sto ovaj trend Akademija nije usvojila prosle godine, kada su na raspolaganju imali sjajan i uvjerljiv film Todda Solondza Happiness (Sreca), koji na duhovit nacin daleko bolje govori o istim problemima. Bilo kako bilo, American Beauty se okitio sa pet Oscara: najbolji film, najbolja rezija, najbolji originalni scenarij, fotografija i najbolja glavna muska uloga – taj Oscar pripao je Kevinu Spaceyu, velikom glumcu koji je u stanju javno odati priznanje svom uzoru Jacku Lemonu.

Druga dva favorita, The Green Mile (Zelena milja) i The Insider (Probudjena savjest), takodjer problematiziraju aktuelne americke drustveno-politicke teme. Ali ova dva filma su zajedno sa Sestim culom (The Sixth Sense) i najveci ovogodisnji gubitnici. Zelena milja je jos i dobar film. Mada traje dosta dugo (188 minuta – tipicna oskarovska minutaza), prica Stephena Kinga situirana u zatvor za osudjenike na smrt dojmit ce svakog strpljivog gledaoca najvise zaslugom Michaela Clarkea Duncana, zanimljivog glumca impresivnih fizickih dimenzija, u filmu uspjelo naglasenih, u kombinaciji sa najnevinijim mogucim karakterom. Ali je zato The Insider daleko najdosadniji gubitnik. Film rezisera Michaela Manna, poznatog po tome sto mu je prvom uspjelo da u jednom filmu (Vrucina) okupi Roberta De Nira i Al Pacina, radjen je po istinitoj prici u kojoj novinaru (ponovno Al Pacino) trebaju dva i po sata da od strucnjaka iz duhanske industrije (Russell Crowe, od Spaceya porazen u nominaciji za glavnu musku ulogu) izmami izjavu da nikotin stvara ovisnost. Sto je previse, previse je.

Haley Joel Osment je malac cija je uloga, s pravom se ispostavilo, samim nominovanjem za najboljeg medju sporednim, napuhana do degutantnosti. Mali ce jos sacekati, pa kad poraste i kada Michael Caine ne bude medju zivima, mozda. Ovako, dok je ziv i zdrav, sarmantni Caine ce, primajuci Oscara (njegov drugi) za ulogu u The Cider House Rules, u engleskom maniru konkurenciji u lice govoriti da se ne osjeca pobjednikom. Pobjednik nad pobjednicima je, poredeci ga sa prethodno nabrojanim, svakako film Pedra Almodovara Sve o mojoj majci, koji, za one koji poznaju njegovo djelo, nije najbolji Pedrov, ali je bolji od vecine filmova nominovanih za priznanje Akademije. Nazalost, imao je tek nominaciju za najbolji film van engleskog govornog podrucja, u kojoj kategoriji je i dobio Oscara, ali briljantni zenski likovi koji nose ovaj film se ravnopravno mogu nositi sa glumicama kao sto su Hilary Swank, dobitnica Oscara za glavnu zensku ulogu u nezavisnom filmu Boys Don't Cry (Decki ne placu), te Angelina Jolie (Oscar za sporednu zensku ulogu) iz filma Girl, Interrupted, svojevrsne zenske verzije Leta iznad kukavicijeg gnijezda.

Na kraju treba spomenuti jednog kapitalnog gubitnika koji je bio velika musterija, u ukupnom skoru jako bitnim, "tehnickim" Oscarima. Ratovi zvijezda velikog Georgea Lucasa su brutalno porazeni od Matrixa brace Wachowski, koji je, osvojivsi Oscare za najbolji zvuk, montazu zvucnih efekata, vizuelne efekte i montazu, ustvari uzeo sve za sta je i nominovan i tako postao drugi najuspjesniji film odmah iza American Beauty. To je statistika, a u zbilji se ovaj ne moze mjeriti sa Matrixom, kojeg je pravi merak gledati i po drugi put.

Jos rijec-dvije o legendama. Dokumentarac Wima Wendersa Buena Vista Social Club nije dobio Oscara, ali se zato Andrzej Wajda, primivsi Oscara za zivotno djelo, Americkoj filmskoj akademiji zahvalio na poljskom jeziku. Tako je moralo biti. (N. Dzanko)