U sest bosanskohercegovackih gradova (Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tuzla, Zenica i Bihac) Dani su pitali gradjane: za koga cete glasati na opcinskim izborima 8. aprila i koji bh. politicar u najvecoj mjeri uziva vase povjerenje? Odgovori su vise nego zanimljivi, iznenadjujuci i radikalno drugaciji nego sto je to bilo na prethodnim lokalnim izborima. Strelovit uspon SDP-a i Zlatka Lagumdzije iako na pojavnoj ravni moze samo da raduje, sustinski naznacava ozbiljan politicki problem Bosne i Hercegovine: javnost uglavnom razmislja u crno-bijelim kategorijama; ne postoji sredina, ne postoji sfumato i, nazalost, liberalni centar bi opet mogao "popusiti"

IAKO SMO SVJESNI SVIH OGRANICENJA KOJA SA
sobom nosi nereprezentativni uzorak, re zultati do kojih su Dani dosli u predi zbornom istrazivanju javnog mnijenja u sest bh. gradova zasluzuju paznju javnosti. U tri i po grada pod Izetbegovicevom i Silajdzicevom kontrolom, u jednom gradu pod Beslagicevom jurisdikcijom, u jednom dijelu grada pod Jelavicevom komandom i u jednom gradu koji se ljulja pod golemom tjelesnom demokratijom Milorada Dodika, na uzorku od 300 ispitanika Dani su saznali kako se bh. politicko klatno, najvjerovatnije, naginje ulijevo.

Naravno, na ovu vrstu anticipacije treba staviti veliki upitnik jer se mnogi bosanski gradjani, pa moguce i oni koje smo metodom slucajnog uzorka anketirali, u narednih osam dana mogu "prekontati" i promijeniti "stranacku boju" za koju ce glasati. Ako gdje uspijeva fauncica zvana ketmen, onda je to BiH, koja se pored covjecije ribice svijetu moze predstaviti i tim endemskim stvorenjem koje cas misli jedno, cas drugo.

Stoga, a imajuci u vidu sve kocnice koje postoje kod naseg svijeta kada su u pitanju ankete, bilo telefonske, bilo terenske (a nasa je predstavljala kombinaciju telefonskog i terenskog rada), ne bi nas zacudilo da je veliki uspjeh SDP-a u nasem istrazivanju rezultat namjera ispitanika da kazu ono sto pretpostavljaju da anketari zele cuti. Po tom obrascu, rezultati do kojih smo dosli predstavljali bi iluziju.

Srca nasih naroda
S druge strane, vodeci tjedni listovi u Hrvatskoj, Nacional i Globus, sedmicama su bombardovali hrvatsku javnost anketama i istrazivanjima javnog mnijenja. Njihov uzorak se mijenjao iz broja u broj (300, 500, 700, 1.000…), kao i metode i tehnike ispitivanja, ali je na kraju izborne balade razlika u novinskim rezultatima i na biralistima bila zanemarljiva.

Doduse, ketmen u Hrvatskoj ne uspijeva tako dobro kao u Bosni.

I na prvim visestranackim izborima u Hrvatskoj dalo se pretpostaviti da ce trijumfirati nacionalna opcija bilo Tudjmanova populisticka, bilo Mikina i Savkina centristicka.

A u Bosni te '90. godine vecina svijeta uvjeravala je i sebe i druge kako ce glasati ili za SDP ili za Markoviceve reformiste, a "dan poslije" ni Nijaz ni Ante nisu mogli sebi doci od cifara koje je pred njih istreslo Izborno povjerenstvo. Bliska historija nas uci da su ljudi ovdje nepopravljivi pa zato svim predizbornim rezultatima (bili oni naucno ili ne fundirani) treba prici sa skepsom.

No, ono sto je nasa anketa mogla uciniti, ona je ucinila: opipala je "puls naroda" i bez greske, metaforicki kazano, ustanovila da "srca nasih naroda" kucaju sve teze i teze; sto zbog jada i bijede, sto zbog moralne kataklizme koju zivimo kao nesto najnormalnije.

Elem, u takvom ambijentu i na talasu promjena u Hrvatskoj, koje bi, ipak, mogle znacajnije uticati na glasanje u Bosni nego sto se u prvim trenucima dalo pomisliti, SDP se nadaje kao snaga kojoj biraci zele iskazati povjerenje. Cak 36,6% od ukupnog broja ispitanika (zbroj anketiranih u svim gradovima) navodno kani dati svoj glas SDP-u, dok je SBiH druga sa 12%. U ovaj procenat ukljucena je polovina glasova SCD BiH, a druga polovina glasova prikljucena je drugoj clanici saveza a to je SDA. Javnost je upoznata da ce ove dvije stranke u Mostaru i Banjoj Luci nastupiti zajedno, ali smo radi metodoloske valjanosti tako dobijene glasove podijelili. Ukupno je takvih glasova bilo 28% u Mostaru i 0% u Banjoj Luci. Dakle, SCD BiH mogao bi ostvariti dobar rezultat u Mostaru, a u Banjoj Luci uspjeh je pod upitnikom. Ipak, treba imati u vidu da su ispitanici u Banjoj Luci 90% bili Srbi.

U glavnom gradu RS-a biracima je najuvjerljiviji Dodikov SNSD (20%), pa Ivaniceva Partija demokratskog progresa (PDP, 6%) i SDP BiH (4%).

Zanimljivim se cini postojanost SDP-a u Tuzli, iako su tamo na vlasti, sto ih, ako lose rade svoj posao, delegitimira, ali oni su zadobili povjerenje 46% Tuzlaka u nasoj anketi, ispred SBiH sa 12 %, koju inace javnost prepoznaje kao vaznu politicku cinjenicu kojom se supstituira SDA.

Iznenadjujuci pad SDA
Izetbegoviceva stranka je u nasoj predizbornoj anketi prosla iznenadjujuce slabo.

U Zenici samo 6%, a SDP nevjerovatnih 50% i SBiH 4%. U Bihacu SDA samo 2%, u Tuzli takodjer 2%, u Sarajevu nesto bolje – 16%. SDP je izvanredno prosao, a sto je krajnje neocekivano, u Bihacu. Cak 48% anketiranih bi glasalo za SDP, sto ce se u osvit glasanja najvjerovatnije znacajno smanjiti, mada ne potcjenjujem mogucnost da bi u nekoj iracionalnoj vezi izbor Dudakovica za komandanta federalne vojske mogao opredijeliti glasace za SDP ili SBiH (14%). Mostar je zanimljiv zbog velikog skoka SDP-a, koji bi, ako je suditi po rezultatima nase ankete, mogao pobijediti u Mostaru, ili bar u nekoj mostarskoj opcini. Bitka za sarajevske opcine vodit ce se izmedju SDP-a (38%) i SBiH (26%).

Ono sto rastuzuje je slab rezultat liberalne politicke scene. Doduse, u Mostaru Demokratski liberalni centar (DLC), kao koalicija LBO, LSP, HSS, HNZ..., osvaja 8% glasova i u Sarajevu 4%, sto budi neku nadu, ali je LGK (Kadic – Spahic), iako je trebala predstavljati osovinu DLC-a, participiranjem u SDA koaliciji vremenski zakasnila za prikljucenje profesoru Filipovicu i ostalima, pa je opravdana bojazan da ih glasacko tijelo nece detektirati kao pozeljnu opciju. Medjutim, Kadicu krila mogu dati samo njegovi ljudi po opcinama koji su osjetili vlast i ako ih je lokalna zajednica unutar vlasti prepoznavala kao drugacije od SDA, mozda nesto i naprave, sto bi za bh. politicku scenu bilo dobro, uz finu, iako logorejicnu mediteransku aromu covjeka od gume, lidera GDS-a Ibre Spahica.

Jos jedna dimenzija naseg istrazivanja je znakovita. Veliki broj neodlucnih glasaca i veliko nepovjerenje prema politicarima, sto dostize jednu trecinu anketiranih. Fenomen je to bosanske javnosti, o kojemu mozete vise procitati u intervjuu sa profesorom Asadom Nuhanovicem, strucnjakom za pitanja politickog marketinga i javnog mnijenja.

Sta jos treba znati
Uvijek treba imati na umu da su opcinski izbori najniza stepenica vaznosti u izbornoj bosanskoj prasumi. Ali, eventualna promjena vlasti na opcinskoj razini moze predstavljati uvod u promjenu samog znacenja opcine koja je u dejtonskoj arhitekturi izgubila formalno-pravnu moc, ali zadrzala stvarno-svojinsku, sto se ipak ne moze oznaciti kao nista. Budu li nove strukture opcinskih vlasti prepoznate od medjunarodne zajednice kao antinacionalisticke i gradjanske, upravo bi ta "celija" lokalnog politickog zivota mogla postati rodno mjesto opcih bosanskih politickih promjena za koje ce se glasati (za ili protiv) na jesenskim parlamentarnim izborima.

Sto se tice odgovora na nase drugo pitanje, rezultati su za nekoga ocekivani, za nekoga ne, ali, kada je u pitanju FBiH, blisku buducnost sigurno ce obiljeziti politicko suparnistvo Lagumdzije i Silajdzica.

Rast Silajdziceve popularnosti, utemeljen u radikalnom (protivnici bi kazali unitarnom) zahtjevu da se oprostimo od ovako konfuznog i skupog ustrojstva drzave, potreban je ali ne i dovoljan uslov (fali ideja multietnickog liberalnog centra ) da se "razmeksa" za sada nevidljivi, ali ipak moguci, previse lijevi feeling SDP-a, koji je sigurno prisutan u jednom malom dogmatskom esalonu Lagumdzijine "stranke treceg puta". Zbog toga sto je svijet Bosne crno-bijeli svijet, ne bi skodilo crvenu boju poskropiti zutom bojom liberalizma. Ali, k'o da gledam: nista od toga.

Uoci opcinskih izbora, i stranke na vlasti i one opozicione pitali smo: Sta je neophodno promijeniti u BiH? Neki ocito nisu smatrali da bilo sta treba mijenjati, drugi su se javljali tvrdnjom da je spisak neophodnih promjena predugacak, a treci su objasnjavali kako je problem previse slozen. Evo ukupno dva izravna odgovora pristigla u nasu redakciju

Safet Halilovic, SBiH: Iako su u BiH nakon agresije vec dva puta odrzani izbori i na mnogim duznostima se nalaze nove osobe, to, nazalost, nije bitno promijenilo odnose stvorene agresijom i genocidom. Razlog tome su ustavna rjesenja koja favorizuju dugorocno prisustvo onih politickih snaga koje zele status quo u kome je proveden samo mali dio Dejtonskog sporazuma i protive se pozitivnim promjenama.

Zato je nuzno hitno dinamizirati sprovodjenje dejtonskog projekta (da se ne bi pretvorio u svoju suprotnost) te rekonstrukcijom pojedinih njegovih rjesenja aktuelizirati njegovu sustinu. Potrebno je preduzeti sve neophodne mjere koje ce dovesti do preuredjenja unutrasnjeg ustrojstva BiH na gradjanskim principima kako bi se deblokiralo postojece stanje cjelokupnog sistema i ovaj ucinio efikasnim.

Potrebno je primarno preduzeti mjere koje ce kroz jedan novi program omoguciti primjenu zastite elementarnih ljudskih prava, u skladu sa evropskim standardima. To znaci trazenje takvih rjesenja kojima ce se korigovati, dograditi ili pak izmijeniti pojedine odredbe u Aneksu 4 i 7 Dejtonskog sporazuma sa ciljem da se: ostvari brz i masovan povratak izbjeglica i raseljenih lica, izgrade demokratske institucije na principu uspostave vladavine prava i postivanja ljudskih prava, ostvari jednak polozaj prava i konstitutivnost naroda i gradjana na cijeloj teritoriji BiH.

Stranka za BiH ce se zaloziti za reformu uprave i lokalne samouprave za cijelu BiH i njenu uspostavu u skladu sa evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, sa ciljem da opcinska administracija kao strucni i efikasni servis bude u funkciji gradjana. Stranka za BiH ce se energicno suprotstaviti uspostavi opcina i prekrajanju prostora BiH po iskljucivo nacionalnom principu.

Ilija Simic, HSS BiH: Mnogo je toga sve vaznog od vaznijeg sto bi trebalo mijenjati. Mislim da je Dejtonski mirovni ugovor nametnuo neodrziv model uredjenja BiH. Dva asimetricna entiteta sa bitnim atributima drzavnosti i s politickim stremljenjima da se elementi drzavnosti jos i utvrdjuju. To objektivno podstice etnicku teritorijalizaciju i u Federaciji BiH. Rijecju, na ovaj se nacin u BiH ne moze stici do modernog demokratskog drustva. Ono sto mozemo mijenjati bez izravnog politickog servisiranja iz SAD-a i Evrope, a sto smatram posebno vaznim, takodjer se ne nudi kao ni laka ni brza provedba. Mislim na posvemasnju promjenu sistema vrijednosti u drustvu uopce, a posebno u znanosti, umjetnosti, u svakovrsnoj struci kao i politici.

Ovoj zemlji i njenim gradjanima nametnut je arhaican i nikada i nigdje etabliran vrijednosni sistem. Time smo odmaknuti od napretka svake vrste. Jos vise, nazadujemo, u svakom pogledu. Dokaz su protekle godine.

Ako bi se receni sistem vrijednosti stvarno i ubrzano usvajao, tj. ako bi bio u vrijednosnim kategorijama ovoga vremena i evropskih znacenja, to bi se u politickoj sferi ocitovalo u objektivne promjene: postupno bi prevladavale zelje za promjenama; poceli bi nestajati strahovi, nepovjerenje i mrznja; to bi vec bili pocetni uvjeti za pokretanje razvoja; snazile bi institucije civilnog drustva i njihova kontrolna funkcija; vjerske institucije i pojedinci iz njih prestali bi biti obredni servis politike.

Na kraju, uvijek ostaje posve prozaicno pitanje: kako, cime i kada pokrenuti bilo koje, pa i ove promjene? Odgovor je jednostavan, efikasnije iz vlasti nego iz opozicije. Tesko ce opozicija do vlasti, ali definitivno je i to moguce.

Iako je anketa koju smo radili u sest bh. gradova bila anonimna, znatan broj sagovornika morali smo bukvalno moliti da nam otkriju za koju ce stranku glasati. Na pitanje naseg anketnog tima: "Zbog cega nam, uprkos garancijama anonimnosti, ne zelite otkriti kome cete povjeriti svoj glas na aprilskim izborima?", oni koji nisu zeljeli reci za koga ce glasati, odgovarali su: "Zelim zadrzati svoju privatnost."

Nekultura je takodjer djelimicno obiljezila nas anketarski posao. Naprimjer, jedan drski Sarajlija, koji je "deset najtezih godina proveo sa SDA" i koji je "ostro osudio napise naseg magazina protiv Alije Izetbegovica", rekao nam je: "Sta Senad Pecanin ima istrazivati? E, za njegove novine necu nista reci." Ili, nakon sto nam se jedna gospodja javila na telefon i saslusala zbog cega je zovemo, rekla nam je: "Evo sad cu vam dati muza, on se malo bolje razumije u izbore." Citaoci, pred vama je odgovor njenog muza koji se "razumije u izbore": "Jebem mater i vama i novini i tom ko vam je naredio da zovete i zajebavate narod."

Nekolicina sagovornika nam je spustala slusalicu uz objasenjenje da su se tek vratili sa puta i da nemaju vremena razmisljati o nasim pitanjima, ili im, jednostavno, gori rucak ili kipi mlijeko. Bilo je i onih koji su tvrdili da uopce nisu ni zainteresirani za izbore koji slijede, kao i onih koji se, kako kazu, zbog besparice i besposlice jos uvijek nisu odlucili kome ce dati svoj glas, kojem politicaru vjerovati i da li uopce izaci na izbore, sto su objasnili ovako: "Zar mislite da ce golom, bosom i gladnom narodu Bosne poslije ovih izbora, cak i ako promijenimo vlast, biti nesto bolje. Za koga glasati, kome vjerovati, recite nam vi. Glasali smo i prije deset godina, pa evo sta smo dobili!"