DR. ASAD NUHANOVIC, SOCIOLOG

DANI: Gospodine Nuhanovicu, postoji li politicka javnost u BiH?

NUHANOVIC: Bosna i Hercegovina i danas, na kraju 20. vijeka, kao i na njegovom pocetku, ima tri kulturna kruga. Ona je zatvorena i na etnickoj i na politickoj ravni, sto direktno utice na javnost koja je reducirana i zatvorena u ta tri kruga. Zato se javnost ne moze oploditi na socijalnom planu, ne moze se iskristalizirati politicka javnost koja bi imala snagu da donosi odluke koje su najbitnije ili egzistencijalno vazne za zajednicu.

DANI: Da li to znaci da imamo samo tri nacionalno fragmentirane politicke javnosti i da ne postoji gradjanska javnost?

NUHANOVIC: Tako bas ne mozemo reci. I zato namjerno pravim paralelu – pocetak i kraj 20. vijeka. Na pocetku 20. vijeka pojavile su se vjersko-konfesionalne politicke stranke koje su putem jedne vrste reprezentativne javnosti utjecale na prosvjetiteljstvo, na jedan porodicni diskurs ljudi u okviru svog etnosa, narodno pitanje i nacionalno oslobodjenje stavljali su u prvi plan… Tako je i danas. Na sceni je jos uvijek politicko zatvaranje unutar sopstvene nacije po principu da je ono sto govorimo u okviru svog naroda jedino istina, a da su na drugoj strani neprijatelji, ili se bar tamo traze. Dakle, tri zatvorena kruga i danas dominiraju. Ali, i na pocetku 20. vijeka postojao je jedan savez iz koga je proistekla gradjanska opcija kao klica jedne gradjanske politicke javnosti u pravom smislu. Ta opcija je na socijalnom planu vezala i Bosnjake i Hrvate i Srbe. Bilo je to radnistvo, kasnije prepoznato kao socijaldemokratija, koja danas ima svoju zaista vrlo znacajnu i vidnu funkciju. Ja u njoj vidim zametak onoga sto bi moglo da nadvlada i prevlada tu zatvorenost unutar triju javnosti na podrucju BiH.

DANI: Ako bi kojim slucajem, a neka istrazivanja nas na to upucuju, SDP ostvario znacajan progres u odnosu na prosle lokalne izbore, znaci li to da smo konacno dosegli do gradjanske javnosti?

NUHANOVIC: Mozemo reci ovo: izbori ce donijeti vjerovatno odredjene pomake, ja bih rekao iznenadjujuce. Necu komentarisati niti bi bilo pozeljno da predvidjam izborne rezultate, ali mogu iz iskustva u istrazivanjima lokalnih izbora '96. nesto pretpostaviti. Tada smo osjetili da kod javnosti postoji mogucnost, odnosno zelja i htijenje da se promijeni nacionalna opcija u korist socijaldemokratije. Istrazivanja smo vrsili neposredno pred izbore. Kasnije se pokazalo da je nekih pomaka u tom smislu bilo. Nemam uvida u zadnja istrazivanja i koliko su ona radjena s aspekta neke naucne validnosti, ali mogu reci da je i dalje prisutan trend koji nagovjestava pomak nacionalne javnosti ulijevo, koji nagovjestava rast gradjanske javnosti.

DANI: Prije nekoliko dana, metodom slucajnog uzorka, kombinacijom telefonskog i terenskog pristupa, anketirali smo 300 gradjana BiH. Iako to istrazivanje nije naucno valjano, rezultati su, u najmanju ruku, zanimljivi. Naime, SDP uvjerljivo trijumfuje. Koje su falinke ovakvog pristupa javnosti?

NUHANOVIC: Ja cu vas podsjetiti na devedesete. Ankete koje se vode telefonom su uvijek problematicne. Problematicne su i u svjetskim okvirima. Vi znate da su najveci promasaji istrazivanja javnog mnijenja napravljeni upravo telefonskim anketama. Zasto? Zato sto telefon ipak posjeduje samo odredjeni sloj ljudi, to je jedan razlog. Drugo, vi, kad vrsite uzorkovanje, trebate imati u vidu sve strukture glasackog tijela da bi vam istrazivanje bilo validno i da bi postigli rezultate srodne onima koji ce biti na izborima. Ipak, mislim da je i taj vas slucaj dobar nagovjestaj, rezultati bi zaista mogli biti iznenadjujuci. No, ja vas s pravom moram upozoriti da takva istrazivanja nisu do kraja validna. Ne zato sto ona ne treba da se provode i sto nisu dobra, nego, jednostavno, za sva istrazivanja neophodan je jedan istrazivacki hod koji nam namece odredjeno iskustvo. Prvo, da mi shvatimo s kakvim glasackim tijelom raspolazemo, drugo, kakva je to struktura ljudi koja izlazi na glasanje, i trece, da nam taj uzorak bude zaista validan, a to su vrlo teske stvari. Moram vam reci da su u Engleskoj 1992, upravo zbog nereprezentativnog uzorka, napravljeni promasaji u istrazivanjima za koga ce javnost glasati – za konzervativce ili za laburiste. No, za vas je bitno da javnost, odnosno glasacko tijelo svoje misljenje i svoj stav mijenja cak i neposredno uoci izbora.

DANI: Kako tumacite cinjenicu da je u anketama i istrazivanjima javnog mnijenja veliki broj neodlucnih?

NUHANOVIC: Evo zasto: broj neodlucnih biraca danas je u svijetu sve veci. On ide nesto iznad jedne trecine. Ta trecina neodlucnih je ustvari ona populacija kojoj se politicka elita obraca i na osnovu koje pobjedjuje ili gubi. Jer, tesko je vama da vi uticete na one koji su cvrsto vezani za neku politicku opciju. Vi zaista kod politicke kampanje uticete na one neutralne. Na izborima koji su pred nama, vlast ce se dobijati na osnovu njihovih glasova.

DANI: Koliko u danasnjoj BiH mediji uticu na odluku biraca za koga ce glasati?

NUHANOVIC: Mediji imaju jako veliki uticaj, ali je problem sto je danas u BiH kao i u svijetu dominantan medij televizija. Ko manipulira tom igrackom, ima i najveci uticaj. Nazalost, u BiH je citava jedna publika znacajnog medija kao sto je stampa dozivjela veliku transformaciju; citalacka publika je smanjena u svim vidovima, tako da taj medij koji je bio znacajan, i bit ce u buducnosti, danas nema veliki uticaj. Mi se mozemo zavaravati ili uljuljkivati na osnovu svog citalastva, ali moramo znati da je publika odredjenog medija ipak prevashodno okrenuta tom mediju, i ako biste vi vrsili istrazivanja te publike, naravno da biste dobili pozitivan odgovor na pitanje kako i na koji nacin taj "njihov" medij utice na njih. No, sta je ipak pozitivno? Pet godina nakon Daytona ljudi konacno i sve vise vjeruju i medijima koji govore drugacije od medija koji su u rukama vlasti, iz prostog razloga sto ih na to tjera egzistencijalna situacija. Znate, taj egzistencijalni prag nemogucnosti da se zivi bolje ili ljepse, kako su obecavale stranke na vlasti, jeste presudan faktor, uz ono sto ce im plasirati opozicija ili opozicioni mediji, da se stav prema strankama na sljedecim izborima promijeni.

DANI: Kada biste napravili skalu razloga koji uticu na biracko tijelo da glasa bas za tu i tu stranku, bas za tog i tog politicara, sta mislite, koji bi razlog bio na prvom mjestu?

NUHANOVIC: Ovdje je prevashodno bitno da biracko tijelo shvati da imaju slobodu izbora. Sta hocu da kazem? Da gradjani shvate da svojim ucescem mogu, ako su nezadovoljni, da promijene barem one ljude koji u tom trenutku vode drzavu. Ako to urade blagovremeno i na vrijeme, ili ako na svakim sljedecim izborima vrse promjene, natjerat ce vlast da shvati kako su se biraci promijenili, sto ce politicare primorati da stalno strahuju od gubitka vlasti. A takodjer, na drugoj strani, imamo vrlo bitnu stvar, da time populacija, biracko tijelo, javnost, daje na znanje onima na vlasti da nisu zadovoljni. Kada to biracko tijelo shvati, lahko ce se ono jasno opredijeliti sta ga vodi u glasanju: da li neki, ako mogu reci, vrijednosni sud, ili neka politicka opcija. Ovdje je u nasoj praksi ta tradicija dugovjecnosti onih na vlasti pomutila malo i kod ljudi pravi odnos prema realnosti, a to se uspjelo, naravno, i putem medija i putem drugih stvari. Nas balkanski mentalitet uvijek se oslanja na autoritet, pa sta autoritet kaze, to je istina. Ali kada ga na drugoj strani pritisne egzistencijalni problem – a kod nas, kao sto vidite, to je u prvom planu – onda ce se birac, uz asistenciju cak i ovako razjedinjene opozicije i uz pomoc medija koji objektivno izvjestavaju, lakse odluciti za promjene.

DANI: Mislite li da je taj egzistencijalni minimum potreban i dovoljan uslov za politicku promjenu?

NUHANOVIC: Pazite, mi jesmo jednog posebnog mentaliteta. Naime, mentalitet se gradio na bazi autoriteta i podanistva. Za nas je autoritet bilo ko ko se jednom pojavi na TV-u i kaze to i to. Njegovo kazivanje se prihvata kao istina. To onda znaci da se zivi u jednom iluzornom svijetu, da je istina ono sto vam se plasiralo preko medija. Jednostavno iz tih razloga, podrzavajuci takve ljude i prihvatajuci ono sto oni govore, naravno da smo mi kao drogirani, kao u polusnu, i da kao u iluziji, odemo, glasamo i djelujemo na taj iluzorni nacin. Ali hocu ovo da vam kazem: kad ste spomenuli egzistencijalni prag, morate znati da on ima granice. Ne mozete vi da na nekoga djelujete toliko da ga iscrpljujete, da ga dovodite u beznadje, da on jednostavno vise ne moze da zivi kao normalan covjek. Naravno da ce on tu opciju promijeniti. Ali da biste pomogli tom covjeku da tu opciju promijeni, njemu je bitno reci da on ima slobodu izbora. Sloboda izbora je veoma bitna.

DANI: To izgleda tako ocito, a ocito nije.

NUHANOVIC: U tome jeste stvar. Zasto? Zato sto ovdje govorimo o medijima, o socijalnom miljeu, o subjektima koji se na tom socijalnom miljeu sukobljavaju putem ideja, konkurencijom, borbom za vlast itd. Ali sve se to desava u jednom iluzornom svijetu. Ljudi, biraci, evo danas i ovih dana, oni su bombardovani, svi obecavaju, svi govore o nekom lijepom zivotu. Oni su zaista u jednom posebnom svijetu tih uputa kako ce oni koji upucuju poruke promijeniti svijet i kako ce sve biti bolje. Cak i oni s kojima im je bilo gore porucuju da ce biti bolje. Onda mozete misliti sta se desava u glavama tih nasih biraca i kako oni da reaguju. Svijest je tu pomucena. Drogirana. Ja se zaista slazem sa Frommom, koji je govorio da kad nastane taj jedan politicki pritisak stranaka na biracko tijelo, kad nastane to bombardovanje porukama, onda su biraci poluosamuceni, oni jednostavno ne mogu realno misliti. A realnost im je onaj egzistencijalni zivot i on im je jedan od kriterija da sagledaju, ako mogu, za koga ce glasati. U tom smislu pomaze i medjunarodna zajednica, koja pokusava napraviti medijski prostor dostupan svima, pa da se na jednak nacin dodje do gradjanstva. Ako dozvolite, napravio bih malu digresiju vezanu za Hrvatsku. Kad je pobijedila opozicija, naravno u najvecem omjeru to je bio SDP, oni su slavodobitno mislili da su dobili glasace. Licno sam ubjedjenja da su glasaci vise iz razloga egzistencijalnog praga glasali za SDP, sto se potvrdilo na predsjednickim izborima. Njihov kandidat nije prosao, a pobijedio je predstavnik jedne minorne organizacije, koji, na neki nacin, odgovara toj javnosti. Ne pobjedjuje ona stranka koja je slavodobitno prije toga dobila na izborima. Sta hocu reci? Vidite kako se biracko tijelo, shodno onome sto mu se plasira ili sto mu odgovara, opredjeljuje. Tako ce vjerovatno za nas biti iznenadjujuce ono sto ce se desiti na izborima.

DANI: Ruralna sredina je u tom smislu mozda i zanimljivija od gradske. Sta mislite, hoce li u tim konzervativnim sredinama trijumfirati gradjanska opcija?

NUHANOVIC: Sad smo u nekoj vrsti vizionarske igre. Mislim da u ruralnim sredinama, a opet vezano za medijsku sliku, najveci uticaj imaju vlasti. Tu vrlo malo ima prostora za opoziciju. U tim sredinama ce se djelovati na razne nacine, putem, naprimjer, odredjenih ljudi u okviru vjerskih organizacija itd. To su male sredine, one su rodjene za jedan podanicki mentalitet i tu je tesko promijeniti njihov stav i njihovo misljenje vezano za izbore. A opet da napravimo paralelu sa Hrvatskom, onaj zivalj koji pripada toj strukturi, ostao je u HDZ-u. Zakljucak izvedite sami.

DANI: Kod nas se u politickim kampanjama malo paznje posvecuje personalitetu lidera. Zasto se kod nas ljudi vise opredjeljuju za stranke nego za ljude?

NUHANOVIC: Mi smo u istrazivanju koje smo pravili za prosle izbore radili i istrazivanje kandidata, predstavnika ili uticajnih ljudi iz politicke elite – kakav imaju odnos prema javnosti, koliko ih ta javnost uvazava, itd. Mogu vam reci da smo dosli do interesantnih rezultata. Recimo, istrazivanja u tom momentu su pokazivala da su mladji politicari bili u prednosti kod javnosti, bili su prihvatljiviji i oni i njihove ideje, sto je za svaku pohvalu. Ali, s druge strane, rezultati izbora poslije tog istrazivanja nisu bas potvrdili ono sto smo mi dobili istrazivanjem javnog mnijenja vezano za licnosti. Cinjenica je da mi u Bosni ne posvecujemo dovoljno paznju kandidatima, nama je prva opcija stranka i nikada kandidate ne pripremamo kroz politicku kampanju da ostvare rezultat na osnovu svog licnog ugleda. U principu, kandidat nosi ugled samo stranke i poziciju stranke, ono sto stranka nudi. Vrlo je malo kod nas prisutno da kandidat svojom licnoscu, svojom osobenoscu, svojom moralnoscu, svojom pravdoljubivoscu, svojim pogledima uopce na demokratizaciju svih odnosa, odlucuje ili pridobija biracko tijelo. Mislim da cemo mi morati u buducnosti tom pitanju posvecivati vise paznje jer ono ce biti odlucujuce i dominantnije u politickoj kampanji i u citavom birackom ili glasackom procesu. Kako na lokalnim izborima, tako i na opcim, jer mislim da ce licnosti morati doci u prvi plan. Naprosto, to je svjetska praksa.

DANI: Da, ali nasi politicki lideri zaboravili su da se smiju.

NUHANOVIC: Ja se slazem sa vama da jedna produhovljena, jedna vesela osoba, jedna osoba sa mjerom, sa normalnim odnosom prema ljudima, uvijek ce izazivati simpatije. Ali, u nasoj proslosti sve je, i ono sto nije trebalo, imalo notu ozbiljnosti, tako da nasi danasnji politicari imaju krivu sliku o tome kako se trebaju odnositi prema javnosti. Rezultat je vise nego porazan: nasi politicki lideri u svakom momentu misle da trebaju nekom ozbiljnom facom dokazati ozbiljnost svojih namjera. To je apsolutno pogresno.