PROSLONEDJELJNI SARAJEVSKI MITING U
organizaciji pet lokalnih registriranih islamskih organizacija (Aktivna islamska omladina, Mladi muslimani, Furqan, Fatih, Klub 19) oznacio je definitivni kraj poluilegalnog djelovanja panislamisticki orijentiranih bosanskih muslimana.

Casna podrska masakriranom narodu Cecenije iskoristena je, a to je ocito i bio krajnji cilj skupa, za demonstriranje spremnosti kako na kopanje rovova za civilizacijski rat protiv Zapada (prozivanje Madeleine Albright), tako jos i vise za pokazivanje "zuba" (bombe, pistolja, noza, cega li), ne cetnicima i ustasama (kako bi neupuceni mogli ocekivati), vec vecinskom dijelu bosanske, bosnjacke i muslimanske politike i javnosti koji takve ideje drzi stetnim (cemu su posluzile prijetnje Zlatku Lagumdziji, potpisniku ovog teksta i ovom magazinu).

Da se radi o momcima sa viskom adrenalina i manjkom obrazovanja nije sporno, bas kao ni cinjenica da su siledzijski pozivi na linc tek jedan od rezultata brizljivog odgoja "prijateljskog" saudijskog Visokog komiteta, koji uz "bratsku" pomoc vec godinama za sve veci dio bosnjackih mladica i djevojaka igra ulogu nepostojeceg Ministarstva za djecu i omladinu. Nista manje providan nije ni termin odasiljanja radikalnih poruka, koji se poklopio sa jekom predizborne kampanje. Ankete koje svjedoce o alarmantnom osipanju glasova za stranku pod cijim su se okriljem ovi ispilili, proizvele su potrebu da se i Bosnjacima i svjetskoj javnosti pokaze sa cim ce se suociti dodje li do promjene vlasti.

Mada sam osobno vrlo zainteresiran da se bradati mladici zadrze samo na prijetnjama, puno vise paznje mi privlace reakcije u Sarajevu koje su uslijedile nakon njih. Naime, bez obzira na relativnu malobrojnost i neusporedivu agresivnost mitingasa, znakovitim mi se cini kako broj javnih licnosti spremnih da javno iskazu svoj stav o ovoj temi, tako i osjecanje nelagode redakcije Dana prilikom trazenja stava, praceno strahom da oni koji se usude odazvati na sebe preuzimaju stanovitu dozu rizika. Ocito, mladjahni "pravovjerni" muslimani su vec ostvarili jedan znacajan cilj.

Uza sve rizike koje sobom nose poredjenja, danasnje Sarajevo me podsjeca na poznatu pricu o Njemackoj iz tridesetih godina. Ogromna vecina gradjana je "mudro" sutjela pred progonom prvo komunista, pa Cigana, pa Jevreja, a kada je dosao red na njih, cudili su se kako nema nikog da digne glas protiv terora. Nepostojanje javnosti prva je uvidjela danasnja bosnjacka vlast, koja bez imalo zazora omogucava notornom Pezi da u centru Sarajeva, na javnom skupu, nekaznjeno poziva na linc neistomisljenika.

Sto se tice prijetnji upucenih na mitingu, ne brinu me previse. Uvjeren sam da ce Madeleine Albright naci nacina da se zastiti od Peze i brace, a kako je, sto je davno rekao jedan kolega, Bosna prezivjela bez Papeta i Mese, tako ce jos lakse prezivjeti i bez Lagumdzije, Pecanina i Dana. Jedino mi je zao zbunjenosti u kojoj bi se mogli naci pijani Bosnjaci i nepokrivene Bosnjakinje kada se pocnu vracati kuci razbijenih noseva.

Senad PECANIN