Kod srpskih umjerenjaka Dodik je propao kada je, boreci se protiv radikala i SDS-a, posegao za glasovima CD Koalicije, a ne, naprimjer, u srpskom parlamentu malobrojnog SDP-a, koga je, uzgred, optuzio da mu po RS-u kupi glasace. Neprincipijelna poruka je, dakle, umjerenim srpskim biracima odaslata: bosnjacki nacionalista isto je sto i srpski reformista, posebno kada se u suprotnom taboru nadju srpski nacionalisti

"JEDINA JE NASA ODGOVORNOST STO VAS NISMO,
 kad smo mogli, jos vise satrali. To je nasa odgovornost. E, tako. Da znas. A to cemo uraditi veoma brzo." Iako lici, ovo nije recenica iz Balkanskog spijuna, vec obracanje Milorada Dodika, premijera Republike Srpske, lideru SDS-a Draganu Kalinicu u ponedjeljak na skupstinskom zasjedanju u Banjoj Luci. Kako ni Kalinicu satiranje nije strano, nije ostao duzan: "Sazrelo (je) vrijeme da se skupstina definitivno pozabavi samovlascem, nedemokratskim, siledzijskim, arogantim ponasanjem predsjednika Vlade koji se zove Milorad Dodik." Uto je skupstina i prekinuta na tacki usvajanja dnevnog reda, a i da bi Kalinic i Dodik nastavili satiranje u srpskim medijima. U svemu tome prijetnja srpskim poslanicima kojom ih je sa govornice gadjao Elvedin Rizvan (SDA) ("jos ce Srba zavrsiti u Haagu") dodje mu prema tom satiranju, sto se srpskih interesa tice, kao Memorandum SANU.

A oni taman spremili papire
Skupstina je tako prekinuta, jer poslanici nisu mogli da se dogovore oko dnevnog reda. Iz Dodikovog bloka – koji su, osim njegove SNSD, cinili poslanici SNS-a Biljane Plavsic, stranaka iz Federacije, odmetnutih socijalista Zivka Radisica i nekoliko nezavisnih poslanika (ukupno 36 komada) – optuzeni su SDS, radikali, socijalisti i nekoliko nezavisnih (ukupno 34) da parlament koriste za predizbornu kampanju. To, naravno, nije sporno, s tim da predizborna kampanja, posebno u Skupstini, nije prestala jos od ljeta 1997. godine, kada je doslo do pucanja do tada monolitnog nacionalnog bloka u RS-u.

Druga strana (Kalinic) optuzila je Dodika da na "kukavicki nacin izbjegava raspravu o radu Vlade". "Sloga i Dodik nisu bili spremni da udju u raspravu o aferama u Rafineriji nafte Srpski Brod, Republickim robnim rezervama i drugim za njih neugodnim temama", bio je precizniji Dragan Cavic (SDS), dodajuci kako su njegovi ljudi taman pripremili svu dokumentaciju o dugim prstima vlasti, ali ne navodeci da li je istu prethodno dostavio policiji i pravosudju.

Medjutim, kako su Dodikovi vec navikli da i SDS pravi predizborne mitinge od narodnih para, koristeci za to skupstinu, i Kalinicevi su svikli da protivnicki blok vara i krade, gotovo kao i oni nekad, i da to, opet kao i oni, ni sa kim ne dijeli. To, dakle, nije mogao biti razlog za prekid skupstine.

Bosnjaci glasali protiv sebe?
O pravim razlozima poslije zasjedanja pricalo se anonimno. Tako je jedan poslanik Plavsickinog SNS-a, kome sluzba nalaze da dize ruku za Dodika, dok ga srce drzi pri SDS-u, poslije skupstine isao od jednog do drugog novinara i objasnjavao ("samo da mi ne pominjete ime") kako je Sloga glasala protiv dnevnog reda da bi uoci lokalnih izbora izbjegla obecano ustolicenje Muniba Jusufovica (Stranka za BiH) za drugog potpredsjednika parlamenta. Naravno, u Slogi se sjecaju kako su neki mjesec pred parlamentarne izbore iz 1998. godine za potpredsjednika Skupstine ustolicili Safeta Bicu (SDA), pa, kako kazu, jos nisu uspjeli da izracunaju koliko ih je to fingiranje multietnicnosti kostalo u glasovima. "Glasanjem za Jusufovica izgubili bismo mnogo na lokalnim izborima. Mi smo htjeli da se ova tacka (izbora potpredsjednika) prebaci na kraj dnevnog reda. Da je to prihvaceno, sjednicu bismo prekinuli na kraju, a ne na pocetku", rekao je covjek iz SNS-a. Da je to u pitanju, potvrdio je i Dodikov poslanik Krstan Simic tvrdeci da "nije sporan izbor drugog potpredsjednika iz reda muslimana, vec je sporno vrijeme kada se to zeli uraditi".

Da bi paradoks bio veci, ni Bosnjaci nisu pokazali preveliku zelju da ustolice Jusufovica, pa ni oni nisu bili za usvajanje dnevnog reda. Istina, nisu bili ni protiv, kao Dodik i sestorica njegovih poslanika, ali njihova uzdrzanost tek je potvrdila da nisu bas toliki mazohisti da glasaju protiv sebe, ali jos manje toliki sadisti da glasaju protiv Dodika, koji im je obecao da ce uci u njegovu vladu.

Bosnjaci u vladi – da, ali da se ne procuje
Sve to ne bi bilo toliko interesantno kada ne bi na neki nacin oznacavalo jedan novi trend na politickoj sceni BiH. Naime, nacionalni politicki sukobi na liniji Srbi – Bosnjaci – Hrvati nisu vise dominanta politickog zivota u BiH. Cak i povremene varnice na toj liniji – od zahtjeva za izmjenu Daytona Harisa Silajdzica preko price o ustasama i cetnicima Alije Izetbegovica do Dodikovog zalaganja za razmjenu stanarskih prava – ima tek unutarnacionalni politicki karakter.

Rijecju, Srbi su se vec medjusobno uhvatili za vratove sa istim onim zarom sa kojim su se do prije neku godinu drzali sa Bosnjacima i Hrvatima; dalje topljenje Izetbegoviceve prednosti pred Zlatkom Lagumdzijom za sada jos ostaje u granicama civilizovanih uvreda i ocekivanja gdje ce se okrenuti Silajdzic; dok u hrvatskom vodjstvu jos uvijek samo rado pitaju ima li za njihove istonacionalne suparnike neko slobodno mjesto u Haagu. Naravno, na sve to bi, uz neizbjezne bolne rezove, moglo da se gleda kao na pozitivne promjene, gdje nacionalisticke oligarhije uz bratsku pomoc stranaca silaze sa politicke scene i ustupaju mjesto nekompromitovanim ljudima, koji vjeruju da ziv covjek, osim nacionalnosti, ima jos nekoliko karakteristika.

Ali u BiH nista nije tako jednostavno kao sto izgleda, a da se sve to lijepo pokaze, posluzila je Skupstina RS.

Dakle, Dodik pristaje da prihvati Bosnjaka na mjestu potpredsjednika Skupstine, ali bi volio da se ovaj malo strpi, pa jos i da, pride, podigne malo ruku protiv sebe. Spreman je i da Bosnjake, u zamjenu za njihove skupstinske glasove (polovina ukupnih glasova kojima raspolaze), gleda u vladi, cak i da im ponudi mnogo vise od tri savjetnicka mjesta, ali samo pod uslovom da to niko ne vidi osim njega i njih. Za to vrijeme, uspjeh Dodikove operacije zavisice gotovo iskljucivo od njene diskrecije. Zasto?

Iz autobusa po svoje
Potpisnik ovih redova u sjecanje priziva prvi parlament RS-a, konstituisan poslije izbora u septembru 1996. I u njemu su sjedili Bosnjaci, koje su zvali autobuskim poslanickim klubom buduci da su na sjednice dolazili autobusom iz Sarajeva i po zavrsetku se vracali. "Oni ce doci na nekoliko sjednica tek da se vide, a onda ce sve to bataliti", rekao mi je te godine off record jedan od prve trojice funkcionera SDS-a. Naredni saziv parlamenta iz novembra 1997. godine ne samo da je stekao naviku na Bosnjake vec se i obilno koristio njihovim glasovima.

Problem je, medjutim, u tome sto ista ta vlast, zbog sopstvenog oportunizma, nije pokusala da ubijedi svoje glasace da Bosnjak, kao sto glasa u skupstini, jednako normalno moze da hoda ulicom RS-a, ali i da sjedi u vladi. Je li to napredak u nacionalnim odnosima ili se cijela stvar bolje ilustruje rijecju trgovina?

Umjesto toga, Dodik je, kad god bi pokusao da zahvati medju glasace SDS-a, dizao poviku na Izetbegovica i Silajdzica, koji, evo, u skupstini glasaju protiv svog covjeka da bi ugodili premijeru RS-a. A to jedno s drugim ne ide. Tako je Dodik vo vjeki vjekova propao kao covjek koji bi mogao da prevaspitava srpsko nacionalisticko biracko tijelo.

Dodik za Izetbegovica protiv Lagumdzije
Kod srpskih umjerenjaka Dodik je propao kada je, boreci se protiv radikala i SDS-a, posegao za glasovima nacionalisticke CD Koalicije, a ne, naprimjer, u srpskom parlamentu malobrojnog SDP-a, koga je, uzgred, optuzio da mu po RS-u kupi glasace. Neprincipijelna poruka je, dakle, umjerenim srpskim biracima odaslata: bosnjacki nacionalista isto je sto i srpski reformista, posebno kada se u suprotnom taboru nadju srpski nacionalisti.

Time je Dodik ozbiljno poremetio ravnotezu snaga na nivou BiH, prema kojoj bi u svakom narodu medjusobno trebalo da se obracunaju reformisti i nacionalisti, sto bi, na kraju, mozda i bila neka podnosljiva formula zivota u Bosni.

Jednako kao sto je Izetbegovicu svojevremeno ravnotezom mrznje pomagao Momcilo Krajisnik, tako mu danas na drugi nacin pomaze Dodik. Odnosi premijera RS-a sa medjunarodnom zajednicom u ovom trenutku, osim njemu, najvise koriste federalnom mu blizancu Edhemu Bicakcicu. I Izetbegovicu, naravno, koji je u to ime spreman cak i da protiv sebe podigne ruku u parlamentu RS-a. Zasto? Zato sto uz tako "poevropljene" Izetbegovica i Bicakcica, Lagumdzija nikada nece moci da se nada ni blizu onolikoj podrsci stranaca na rusenju SDA koliku je uzivao Dodik na satiranju SDS-a.

Ravnoteza, naravno, nece biti povracena, sto znaci da vladajuca koalicija u Federaciji nikada nece biti napravljena od SDP-a i SDS-a. Problem je, medjutim, i to sto Dodikova ideja da je za RS bolji bosnjacki nacionalista nego srpski ne dozvoljava prekid daljeg raslojavanja na politickoj sceni RS-a.

Posljednja srpska drama Odmah posto je obecao CD Koaliciji ulazak u vladu, Dodik se suocio sa zahtjevom za rekonstrukcijom svog kabineta, koji mu je ispostavio Plavsickin SNS, posljednji preostali mu koalicioni partner. Oni ni manje ni vise nego zele da zamijene vecinu svojih ministara, pouceni primjerom cetvorice Radisicevih clanova vlade, kojima je u trenutku razlaza socijalista sa Dodikom bila draza vlada od stranke.

Drugim rijecima, i SNS se, za svaki slucaj, priprema za razlaz sa premijerom i gleda da se iz svega toga prizemlji sto mekse. Zbog toga lokalni izbori, koji nece direktno promijeniti stanje u parlamentu RS-a, gdje vise niko i nizasta nema vecinu, nece donijeti rasplet, nego ce biti, mozda posljednji, elemenat zapleta. Jer, oni ce prikazati realnu sliku stanja srpskog birackog tijela, koji se najvjerovatnije nece dopasti medjunarodnoj zajednici, Dodiku jos manje.

Poslije toga ostace samo jos dva pitanja: prvo, hoce li RS moci da izdrzi i tu dramu. I drugo: da li se u posljednje dvije godine problem RS moze objasniti time sto su srpski nacionalisti takvi kakvi jesu, a srpski reformisti takvi kakvi ustvari nisu.