KK "BOSNA"

TEATAR APSURDA, SEKSUALNI ODNOS IZMEDJU LUDOG
i zbunjenog ili... Sasvim je nebitna definicija onoga sto se u prepunom Mejdanu dogadjalo u subotu 18. marta, nakon sto je domaca "Sloboda Dita" – u vjerovatno najboljem drugom poluvremenu kojeg su tuzlanski kosarkasi odigrali tokom tek okoncane sezone – zgazila svog protivnika, proslogodisnjeg drzavnog prvaka i njima jedinog konkurenta u borbi za titulu na trecini BiH, sarajevsku "Bosnu" sa 87:55.

Dok su Tuzlaci dizali pehar i ponosno pokazivali medalje, navijaci su skandirali: "Sa-bit Ha-dzic!" Pozlacenih prsa, "Slobodini" su prvotimci, srdacnije no ikada, cestitali svojim dojucerasnjim rivalima i otpustenim igracima "Bosne", Emiru Halimicu ili Dini Konakovicu, ne zaobisavsi ni njihovog bivseg coacha Sabita Hadzica, u Tuzlu pozvanog bas od strane "Slobode" da sa delegacijom nezaposlenih basketasa iz publike gleda odlucujuci mec lige.

Dan poslije Sarajlije su se, u klupskom ili nekom drugom autobusu, vratili kuci. Tuzlaci su, sasvim opravdano, upitali moze li se Ejup Ganic makar zajebat pa jednom i njima – kada vec postanu prvaci – u svojstvu predsjednika Kosarkaskog saveza, dodijeliti medalje. Od tog dana, medju navijacima prisutna je teza kako je "Bosni" najbolje da uopce ne ide u Livno, na mec protiv tamosnjeg "Troglava", jer s ovakvim timom i trenerom za kojeg i bolji poznavaoci basketa znaju jedino da je asistent na DIF-u, studenti ne mogu ni sanjati ulazak u takmicenje ambiciozno nazvano Super liga.

Bakir u svijetu basketa
Ostavimo za trenutak teoretiziranje o "Bosninoj" snazi i izgledima. Vratimo se u prosli, predbajramski utorak. Vrijeme: negdje oko deset ujutru. Dino Konakovic bas u tom trenutku okrece broj telefona Emira Halimica i obavjestava ga da oni, kao i Damir Kurtagic i Munib Djuho, ne samo da vise nisu prvotimci "Bosne" vec da im je prekinuto cak i clanstvo u klubu. Zajedno s njima, bez angazmana su ostali i trener Hadzic, zatim Miralem Zubovic i Nedzad Mujic.

Tom je kadrovskom amputacijom, u najkracem, mozda zaustavljena ali nikako i okoncana kriza koja najtrofejniji bosanski klub trese jos od decembra prosle godine, kada su igraci odlucili upitati Upravni odbor kluba misli li uciniti nesto i konacno im isplatiti zaostale plate i stipendije. "Mi ni tada, s obzirom da znamo kakva je situacija u drzavi, nismo trazili sve odjednom. Predlagali smo isplatu u ratama", kaze danas Emir Halimic, igrac ponikao u "Bosninim" pionirima, da bi zatim s reprezentacijom BiH u Münchenu osvojio osmo mjesto na EP, nastavivsi karijeru u Turskoj, gdje igra sve do 1998. i povratka u Sarajevo. "Rekao sam im da mi, ako nema novca, omoguce da odem, jer sam u to vrijeme mogao naci klub vani. Sada, medjutim, moram cekati kraj sezone jer niko ne kupuje igrace u play offu", dodaje Halimic, koji ce, vjerovatno, karijeru nastaviti u Njemackoj.

Kako u decembru nije bilo rjesenja, igraci su s problemima izasli u javnost, ne prestajuci, tvrdi Halimic, trenirati dva puta dnevno. Od tada, medjutim, prestaje svaki kontakt tima i Upravnog odbora, sastavljenog od, uz casne izuzetke, i ocito, i dalje jako zagrijanog predsjednika Nihada Imamovica, ljudi cije je poznavanje kosarke, blago receno, upitno. U tom su organu, pored Izetbegovica mladjeg i penzionisani general Rasim Delic, pa donedavni viceguverner Narodne banke BiH i sve cesci posjetilac sarajevskih sudova Enver Backovic, zatim direktor preduzeca ZOI 84 i otac jednog od mladjih "Bosninih" igraca Enes Terzic, i tako redom, ukupno njih 11.

O kakvom se skupu radi mozda najbolje govori recenica jednog od njegovih clanova, izgovorena nakon sto je informiran o finansijskim problemima unutar kluba: "Pa ja sam mislio da je to univerzitetski klub, das 100 maraka..." Kako god, upravo taj odbor, vecinom glasova, na svojoj posljednjoj sjednici, odrzanoj u dva navrata, donosi odluku o igracko-trenerskom rezu. Protiv odluke su, prema informacijama Dana, bila samo dva covjeka: Nihad Imamovic i Enes Terzic.

Prvi, kojeg je zapalo da igracima saopci odluku UO, nije nam potvrdio da je glasao protiv, ali ni skrivao svoje nezadovoljstvo ucinjenim. "Kriza ovim nije okoncana i sada slijedi preispitivanje rada Upravnog odbora, posebno nekih njegovih clanova. Ne moze se raditi na osvjezenju UO bez sazivanja skupstine kluba, i ja cu na narednoj sjednici traziti upravo to", tvrdi Imamovic, inace menadzer godine u BiH 1999. i direktor firme koja je, jedina za sada, izmirila svoje obaveze prema "Bosni". Prema njegovim rijecima, sve ugovorne obaveze prema kosarkasima bit ce izmirene, racunajuci i one koji su uoci Bajrama dobili nogu.

Tako dosadan tim
"Nisu me placali ni kad sam igrao, pa kako ce sada", pesimista je, medjutim, Halimic, jedini iz kvarteta otpustenih bez kojeg "Bosna", bez obzira na njegov, u zadnje vrijeme slab procenat suta, nije smjela uci u doigravanje. Jer Halimic je, jednostavno, ozbiljan kosarkas, covjek koji je jedno vrijeme bio medju najboljim suterima jake turske lige. U "Bosni", istina, takvo sto nije ponovio, dijelom i zato sto je (a to su – pored protivnickih trenera – znali cak i nezainteresirani gledaoci) "Bosnina" igra izvana zavisila samo od njegove ruke. Prosto, "Bosna" vec stoljecima napada isto: Mirkovic prevodi, Leric pravi blok i, ako uspije, lopta ide Halimicu na tricu.

Sto se, pak, Konakovica tice, tesko je ne vjerovati kako je njegovo buntovnistvo, na kojeg je, uslovno receno, i bio osudjen kao kapiten nezadovoljnog tima, iskoristeno da ga se konacno otpusti. Ima samo jedan problem, kapiten je s klupe u gledaliste trebao preseliti i prije pobune, kad i Dzuho, odnosno Kurtagic, kosarkasi ciji su kapaciteti nedovoljni timu evropskih (makar i pustih) ambicija. Timu bastiniku dosadnog basketa, za ciju je sve neinventivniju igru trebao, ili davno ili po okoncanju sezone, odgovarati Sabit Hadzic, od kojeg bi opet gore moglo proci barem pola clanova Upravnog odbora kluba, ciji su nacin organizacije odavno prevazisli cak i bocari amateri iz hercegovackih sela.

Uskoro i s ovakvom "Bosnom" pocinje Super liga. Kako Sarajlije nemaju bas velikih sansi, a "Sloboda" svojim navijacima odavno cupa zivce navikom da poklekne pred kraj, nije nemoguce da prvak BiH postane, recimo, "Igokea" iz Aleksandrovca, ciji je mecena Milorad Dodik, ili HKK "Brotnjo" iz Citluka, sportsko cudo hercegovackog tajkunluka. No, basket je basket, pa sad sve valja staviti u stranu. I kosarkaske djelatnike iz Sarajeva spremne da se verbalno slome od zagovaranja zajednicke lige kao trase za Evropu. One lige za koju se vecina njih – za razliku od "Slobode" – nije spremila. Bas kao sto se otac jednog od clanova UO KK "Bosna" nije spremio za neke ozbiljnije projekte. One po kojima je "Bosna" dobila ime.