Bosanska Krupa je crna rupa Bosanske krajine. Izolirana je u ionako izoliranom dijelu zemlje. Kroz taj grad ne prolazi niko. Grad u kojem su na svakom koraku jos uvijek, pet godina poslije rata, vidljive rusevine, ostao je i bez svojih parkova, bez biblioteke – u kojoj je sada kafana "Salem", na neki cudan nacin povezana sa IDC "Faraoni" – a obala Sane krcata je svjeze izgradjenim kafanama koje kradu dijelove divnog okolisa zarad stola ili sanka vise. Tu negdje okolo muvaju se tipovi nacrtani po receptu SDA korupcije: nacelnici, njihova braca, tetke, dalji i blizi rodjaci i gomile nestalih para

DRHTAVIM RUKAMA VADI NAOCALE IZ STARE FUTROLE,
otvara fasciklu, tesko ot hukne, kaze "Djeco, ovo nije zaje bancija!" i iz kutije Ronhilla izvu ce "bijelu" Drinu. On je 60-godisnjak i zivi sa bolesnom suprugom u tudjoj kuci, stotinjak metara od njegove, razorene u borbama za oslobodjenje Bosanske Krupe. Velikim rukama pomalo nespretno prevrce listove, na pojedinim zastaje, pokazuje i s krajiskom gostoljubivoscu, ne pitajuci, sipa kafu. Vise od 20 godina je proveo radeci kao vozac u Krupatransu. Medjutim, on i pedesetak njegovih kolega su krajem januara ove godine ostali bez firme, posla i kruha u rukama. Na aukciji su 21 kamion, jedan osobni automobil i upravna zgrada prodati za 114.000 maraka. Kupac je Sakib Mahmutovic, vlasnik rijeckog General Commerca, koji je za sve to platio 114.000 KM: 38.000 u gotovini, ostatak u certifikatima.

Zarade ima, placa nema
Kada je u septembru 1995, nakon teskih borbi, oslobodjena Bosanska Krupa, u tvornicki krug Krupatransa su uvezena 42 kamiona. Njihovi su ih vozaci, uglavnom Bosnjaci, izvezli ispod srpskih granata i o njima se starali tokom rata. Firma je nekako pocela raditi, ali je vec poslije dvije godine, 1997, racun zbog dugovanja bio blokiran. Rukovodstvo firme je tada sklopilo ugovor sa rijeckim General Commercom o iznajmljivanju cetiri kamiona po cijeni od 20 feninga po kilometru, uz klauzulu da je najmoprimac radnicima duzan isplacivati zdravstveno i penziono osiguranje. "Ja sam izracunao da sam ja za 1998. godinu zaradio 110.000 KM, prosle godine 93.000. Medjutim, placa nikad nije bilo, mada znam da je jednom mjesecno direktor slao u Rijeku covjeka koji je u gotovini donosio novac za najam", kazat ce Becir. A sve to vrijeme, kaze on, firma je kupovala aute: novu "Vectru", "Renaulta" i "Audi A6". Potonji je navodno zavrsio u rukama predsjednika Upravnog odbora Edhema Dizdarevica, inace prvog covjeka IO SDA Krupe, dok je "Vectra" oduzeta od direktora na benzinskoj pumpi zbog dugovanja za benzin.

Direktor Emir Halitovic, pak, tvrdi da je poduzece privatizirano po realnoj cijeni, uprkos tome sto je prvobitno imovina firme procijenjena na 420.000. Cijena je niska, veli on, izmedju ostalog i zato sto kamioni ne mogu voziti po inozemstvu jer ne zadovoljavaju evropske ekoloske standarde. A Behric je Danima pokazao niz putnih naloga sa svojih putovanja u protekle dvije godine. Uglavnom su odredista bila u Italiji, od Gorizije do Piacenze. "Lazu da nije bilo place. Ja imam dokumentaciju da sam radnicima od 1996. do 1998. podijelio 500.000 maraka za dnevnice i akontacije", odgovara direktor na optuzbe radnika. On dalje tvrdi da je "Vectra" posluzila za kompenzaciju dugovanja koje je firma imala prema benzinskoj pumpi u vlasnistvu RVI, a "sto se tice zAudija', njega voza Dizdarevic, ali to nema veze s nama, on ga je kupio u Cameliji".

Kako je radnicima ispred nosa "oteta", kako oni kazu, njihova firma? Jednodusno ce reci da ih Upravni odbor firme i direktor nisu obavjestavali o predstojecoj privatizaciji. Kada su konacno shvatili sta se desava, uspaniceni su poslali guverneru, Vladi i Skupstini USK zahtjev za smjenu i jednog i drugog te formirali vlastiti Inicijativni odbor, skupstinu dionicara i izvrsili upis dionica (oko dva miliona maraka u certifikatima). Ali – dva dana uoci otkupa firme, koja otada ne radi, kamioni truhnu, a Kantonalna finansijska policija vrsi drugu istragu o stanju u firmi. Mada Halitovic umirujuce govori da "firma nece biti privatna jos dvije godine", jer kupac ima obavezu da obavi izvjesna ulaganja i zadrzi postojece radnike, oni kao da mu ne vjeruju, nego su pravicu potrazili drugdje.

Veladzicizacija Krupe
Privatizacija Krupatransa je najnoviji u nizu skandala koji za ove cetiri poslijeratne godine tresu Bosansku Krupu. Jos u junu 1996. doslo je do smjene vlasti u opcini pod veoma sumnjivim okolnostima. Tadasnji predsjednik Skupstine opcine i ratni predsjednik bihackog okruga Hamdo Kabiljagic nasao se na putu bivsem guverneru USK koji se strelovito uspinjao ka vrhu. Kabiljagic je prekinuo "spornu" i po njega fatalnu sjednicu, ali je ona ipak nastavljena nakon njegovog odlaska, izabrano je novo opcinsko rukovodstvo, a nacelnik opcine postao Suad Mesic, inace ginekolog. "Od tada opcinom vlada mafija kojoj ce poci za rukom da prigrabi i opljacka sve sto se prigrabiti i opljackati moglo, da stave citav jedan grad u funkciju svojih privatnih interesa i izvrse najtemeljitiju veladzicizaciju u kantonu", kaze Adem Sertovic, ugledni Krupljanin, koji je zbog svojih stavova imao nemalih problema. Tek primjera radi: dobio je otkaz sa mjesta sefa Tehnicke jedinice opcinskog razvojnog komiteta.

U julu prosle godine je kao potpisnik peticije za odrzavanje zbora gradjana u MZ Krupa I imao stanovitih problema s policijom. Brojni potpisnici su privodjeni, ispitivani, a peticiji, ciji su povod bili "nagomilani komunalni problemi", pripisana je politicka pozadina. Najbolje ce se to vidjeti iz dijela odgovora na peticiju Opcinskog vijeca. Naime, sekretar i predsjedavajuci Vijeca Muharem Pasalic i Edin Grosic su Sertovica optuzili da je "izvrsio krivicno dijelo obmane", te mu priprijetili podnosenjem prijave ako se i dalje bude ponasao tako?!

Pravi razlog ove reakcije jeste taj sto je Sertovic svojevremeno, u augustu 1998, pokrenuo parnicu protiv nekadasnjeg nacelnika Suada Mesica za davanje mita, zloupotrebu polozaja, protivpravno zauzimanje zemljista u drustvenoj svojini itd. Za potonjeg se, medjutim, interesirala i Finansijska policija, a nasljednik na mjestu nacelnika Meho Mahic je u razgovoru za Dane (vidi okvir) priznao da je izmedju ostalog u opcini zatekao i manjak od 1.500.000 maraka.

Finansijska policija je u decembru 1998. istrazila aktivnosti nacelnika opcine i dosla do nekih zanimljivih otkrica. Primjera radi, u oktobru 1997. je kao nacelnik opcine potpisao ugovor u ime UNA OM-a (!) o prodaji 4.000 kubnih metara tehnickog drveta. Ispostavilo se da nedostaje devet otpremnica. Medjutim, opcinska sluzba za finansije nije do dana predaje tog izvjestaja (15.12.1998) "ispostavila racun za isporucene bukove trupce kako je predvidjeno... ugovorom". Sef finansijske sluzbe je inace Sadika Halitovic, supruga direktora Krupatransa, i sama privatni poduzetnik cija je firma Sates registrovana 21.08.1998, a u Sluzbenom listu je upisana pod brojem U/I-746/98.

Ali, tu nije kraj. Opcinsko vijece je nacelnikovom bratu Saidu Mesicu dodijelilo gradjevinsko zemljiste u centru grada "radi prosirenja poslovnih prostora". Srusena je jedna od najstarijih i najljepsih zgrada u gradu, i na njenom mjestu sada strci pravouglasta visekatnica u betonu i ciglenim blokovima. Nacelnik je potom sebi dodijelio plac povrsine 300 kvadratnih metara, "u svrhu izgradnje individualnog stambenog objekta".

Brizni nacelnik Mesic
Mislio je nacelnik i na ostalu rodbinu. Njegov dalji rodjak Smail Mesic je jedini direktor obdanista u BiH koji tik pored jedne trokatnice, za sebe, gradi i drugu: za sina. Dani su u posjedu dva troskovnika "radova na sanaciji" njegovog obdanista. Jedan je pisan 22. jula 1996. i, prema njemu, za obnovu te ustanove bilo je potrebno 34.459 maraka. Tek pola godine kasnije steta raste, valjda sa direktorovim ambicijama: po novom troskovniku, da bi se obdaniste dovelo u red, treba deset puta vise para: 368.633 DM. U proljece 1998. vrtic je na kraju obnovljen, obnovljeno je sve, od grijanja do krova. U jesen iste godine, na krovu obdanista ponovo su cekicima i sjekirama poceli lupati radnici. "Postavljan je novi krov, a stari su bacili", kazao nam je Adem Sertovic.

Kantonalna finansijska policija je u julu 1998. ustanovila i da je doslo do pronevjere nekoliko stotina hiljada maraka namijenjenih porodicama poginulih, nestalih i ranjenim pripadnicima 505. i 511. brigade ARBiH. Ukupno 1.096.741 KM je prosto podijeljeno "povjerenicima" koji ce, eto, taj novac proslijediti onima kojima je najvise trebao. U dopuni "Zapisnika" istrazitelja Finansijske policije broj 503-1-4/98 navedeno je koliko tacno novca nedostaje kao i imena vinovnika: Adnan Pasalic – duzan 54.149 KM; Mahmut Mesic – 38.181 KM; Mina Mesic – 190.795 KM; Senada Cehajic – 2.371 KM. Usto i 67.966 KM u namirnicama koje nije opravdao pomenuti Pasalic. On je danas sudija Opcinskog suda u Bosanskoj Krupi. U citiranom izvjestaju stoji i sljedeca opaska: "Interesantno je napomenuti da su radnici Opcine Mesic Mahmut i njegova supruga Mesic Mina pocetkom marta 1998. otputovali za SAD iako nisu opravdali 221.676 DM."

Idemo dalje. Jedna od firmi koja je dobila srazmjerno najveci broj poslova na obnovi porusenog grada i opcine je DJL "Magic", inace vlasnistvo bivseg obavjestajca 5. korpusa Husnije Avdagica. A on je i Mesicev tetak. Finansijska policija je otkrila i niz nepravilnosti u ugovorima potpisanim izmedju opcine i "Magica". U slucaju sanacije Veterinarske stanice, nije "ispostavljena konacna situacija sa izvodom iz gradjevinske knjige"; u slucaju sanacije centralnog grijanja u zgradi opcine, opcina nije platila sav dug, pa je "izvodjac opcini kao investitoru" zaracunao 2.600 KM kamate. Opcina je investirala i u sport. Tako je DJL "Motel-Lelic" ispostavio racun broj 1/97 od 17.680 KM Opcini Bosanska Krupa za smjestaj fudbalera FK "Zenica" (442 pansiona po cijeni od 40 KM).

Tadasnji kantonalni tuzilac Asim Dzafic, aktualni ministar pravosudja u Vladi USK, nije podigao tuzbu protiv Mesica, jer su "dokazi labavi". No, tada je sef bio Mirsad Veladzic. U medjuvremenu je Mesic, koji je odgovoran za sve navedene, a i mnoge druge dokumentovane i dokazane propuste, napustio mjesto nacelnika opcine. Danas je direktor Doma zdravlja i po Krupi se vozika u, sluzbenoj, srebrenoj "Skodi Octavia".

DANI: U kakvim ste Vi okolnostima postali nacelnik opcine?

MAHIC: Opcina je upala u jednu dubiozu od sedam neisplacenih licnih dohodaka. Negdje oko 1.500.000 maraka nekakvih sredstava koje su potrosene za potrebe najrazlicitije, znaci nisu zloupotrijebljene, ali je uprava trpjela u tom smislu sto je budzet bio vrlo skroman i nisu se mogla ta sredstva sustici. Ja sam, dakle, dosao na mjesto nacelnika da saniram to stanje.

DANI: Sest temelja za kuce paraplegicara su izgradjeni na zemljistu ciji je vlasnik Srbin, a zaboravljena je eksproprijacija. Uz to, temelji navodno kostaju 120.000 njemackih maraka.

MAHIC: Ja sam ustvari dosao kad su ti temelji vec saliveni. Mi se nadamo da cemo ih ove godine dovesti u fazu gotovosti, da budu pod krovom. Sto se tice lokacije, to je zemljiste pripadalo ranije gradjaninu srpske nacionalnosti i izuzeto je odlukom vijeca. Ispostovana je zakonska procedura. Po mojim saznanjima, treba jos da se izvrsi naknada za izuzeto zemljiste ranijim vlasnicima. Ne znam gdje su oni, ali trebao bi znati organ uprave koji sa njima kontaktira.

DANI: Sta znate o privodjenju potpisnika obicne peticije o organizaciji zbora gradjana u jednoj mjesnoj zajednici?

MAHIC: Gledajte, neki nisu privodjeni nego pozivani, a neki su sami trazili da dodju dati izjavu. Nisam ucestvovao u toj prici. To je uglavnom storija vezana za Opcinsko vijece. Ima jedna grupa ljudi koji drukcije misle, pokrenuli su tu inicijativu. To je islo pod parolom da je vezano za komunalne potrebe jednog dijela grada. Medjutim, u inicijativi su sasvim druge price, uglavnom su to bili odnosi na relaciji bivsi nacelnik opcine – Adem Sertovic. Oni su nekakvi, mozda i politicki rivali, uglavnom, ljudi koji imaju razlicita gledanja po pitanju uredjenja u gradu.

DANI: Kako Vi mislite da su ljudi tako brzo promijenili misljenje: cas se potpisuju, cas traze da se njihov potpis brise sa peticije?

MAHIC: Kad su to potpisali, trazili su da se skinu sa tog spiska jer su smatrali da su obmanuti, da su prevareni – oni mislili da ce se rjesavati kanalizacija i voda. To je imalo i epilog. Islo je pred vijece, vijece se odredjivalo o tome. Malo sad u ovoj predizbornoj kampanji se to koristi kao propust aktualne vlasti, da je to bio nedemokratski cin.