Pucnji u Predsjednistvu BiH

PUCNJI U PREDSJEDNISTVU BIH! SNAZNA BOMBA,
a s prilicno dobrim "prigusivacem" – tako nekako je zazvucala ova vijest koja je potpuno zatvorenim i tajnim kanalima "emitirana" nesto prije Bajrama. Krug u kom je informacija opticala bio je jako uzak, ali i u tako suzenom "toku" poceli su da kruze "detalji" o pucnjavi u ulici Musala broj 9, u zgradi smjestenoj u saobracajnoj zoni s posebnim odobrenjem.

O pucnjima koji su se culi s jutra 10. marta "javnost" nije mogla doznati nista. Stvar je, cini se s razlogom, dobila predznak strogo pov. Naime, jedan Izetbegovicev bodyguard, kako nam je receno, upucao je svog kolegu, takodjer bodygurada, i to u zgradi Predsjednistva BiH. U ovoj pucnjavi jedan je ozbiljno ranjen i odmah otpremljen u bolnicu, gdje je na lijecenju. "Sticenik", predsjedavajuci Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic, bio je sljedeci detalj, osobno je vidio obracun dvojice clanova Jedinice za zastitu Predsjednistva BiH – izmedju dvojice "bisera", Naneta i Brace, koji se dogodio u petak, par sati prije dzume. Zbog svog startnog predznaka strogo pov., ova, na momente filmska prica skrenula je jos vise paznje i jos jace raspaljivala mastu "pocascenih" slusalaca. O svemu je, culo se, obavijesten i IPTF, koji je sacinio izvjestaj o ovom slucaju. Vise od ovoga u ovom "kanalu" se nije moglo doznati.

9 mm u meso
U toku bajramskih blagdana Dani su uspjeli otkriti detalje o pucnjavi u zgradi Predsjednistva BiH u kojoj je ranjen "biser" Mirsad Dedic s nadimkom Braco, koga je u petak, oko devet i trideset ujutru, kalibrom 9 milimetara, ustrijelio takodjer "biser" Alen Kominlija, poznatiji po nadimku Nane. U jednoj sarajevskoj bolnici Dani su razgovarali s pogodjenim predsjednikovim tjelohraniteljem.

"U petak 10. marta, nesto prije deset sati, Nane mi je, po nasoj ustaljenoj proceduri, predavao smjenu. Obojica smo, kao sto to obicno cinimo, sjedili u dezurani u prizemlju zgrade Predsjednistva BiH. Pili smo kafu i razgovarali. Nane je, a i to nam je ustaljeni obicaj, nakon smjene cistio svoje oruzje. Listao sam novine kada je pistolj opalio. Ja sam sjedio i metak je prosao, kako da vam sad kazem, prosao je bas kroz taj dio tjela na kom sam sjedio. Usao je na jednu, a izasao na drugu stranu. Odmah su me odveli u bolnicu", kaze Dedic, kome su u bolnici rekli da mu nije povrijedjen niti jedan vitalni organ, da je rijec o klasicnoj prostrjelnoj rani zbog koje, kad proces lijecenja bude zavrsen, nece imati nikakavih posljedica i da ce se moci vratiti u Jedinicu.

Nismo mi mafija
Zatekli smo ga kako lezi u sobi s jos dvojicom, stice se utisak, od njega tezih bolesnika. Bljedji je no inace. Naredjeno mu je strogo mirovanje. Za vrijeme ove posjete rekao nam je da se sada dobro osjeca. O svemu sto bi mu, eventualno, moglo zatrebati, vidjeli smo, brine jedan ozbiljan i ljubazan "biser".

"Nema govora o obracunu. Nane i ja smo odlicni prijatelji i u ratu smo puno prosli zajedno. Svi mi funkcionisemo kao porodica. Osim toga, citava Jedinica je dobro obucena i jaka k'o beton. Mi smo uigrana ekipa u kojoj je disciplina savrsena, ali ovakvi slucajevi se desavaju i svakom ko rukuje oruzjem se mogu desiti" – objasnjava Dedic, napominjuci u nekoliko navrata brojna ubistva iz nehata koja su se u toku rata desavala medju specijalcima: "Ovo se kod nas desilo prvi put. Nasa Jedinica radi na principu 'svi za jednog, jedan za sve' i medju nama oruzanih obracuna jednostavno ne moze biti. Pa, nismo mi mafija. Mi smo profesionalci", kaze Braco, koji je, kako nam je rekao, izjavu dao i Kantonalnoj policiji, koja je vrsila uvidjaj i uzela "parafinsku rukavicu", nasla ispaljeni metak i Nanetu oduzela pistolj. Nakon sto je stigao u bolnicu, o slucaju je, proceduralnim automatizmom, informaciju dobio i IPTF.

Dedica, kako doznajemo, redovno posjecuje necelnik Jedinice za zastitu Predsjednistva Osman Mehmedagic. Svakodnevno ga obilazi i njegov kum Nane, koji je od 10. marta pod suspenzijom i u tom statusu ce ostati do sudjenja koje jos uvijek nije zakazano, ali se po ustaljenoj proceduri mora obaviti. Prema misljenju uglednih eksperata za krivicno pravo, Kominlijino djelo se, prema Krivicnom zakonu BiH, karakterizira kao "tesko djelo protiv opce sigurnosti" i to po clanu 308 Stav 3., a u vezi sa clanom 304 stav 4., a za njega je u Zakonu definirana samo maksimalna zatvorska kazna i to u trajanju do pet godina. Minimanlna kazna nije precizirana. S obzirom na okolnosti u kojima je djelo pocinjeno, kazna moze biti ublazavana i moguce je da bude propisana kao novcana ili zatvorska. Kako doznajemo, jedini svjedok ovog dogadjaja bio je "biser" Samir Hadzic, a ne "sticenik" Alija Izetbegovic, kako se prvobitno culo u onim povjerljivim kanalima. Ljekari jos uvijek nisu odredili do kada ce Mirsad Dedic ostati na hospitalizaciji.

Ko moze biti bodyguard predsjedniku? Na ovo pitanje odgovor se lako moze dobiti bilo gdje na svijetu: utkan je, zapravo, u policijske principe i nacine zastite osoba i objekata od posebnog znacaja. No, domaca potreba za ekskluzivnoscu po svaku cijenu i ovdje nas odvaja od ostatka svijeta. Ne samo zarad cinjenice da ova zemlja ima troclano predsjednistvo vec daleko prije zbog notorne istine da su visestranacjem uvedeni svoji principi rezultirali i svojim specificnim policijskim normama koje je, ruku na srce, IPTF poprilicno pogurao na tracnice profesionalizma u svim onim segmentima u kojima je imao i ima ovlasti. Ali nijedan izvanjski svijet nije tako mocan da se uhvati ukostac sa duboko uvrijezenom domacom potrebom da historija pocinje sa njima samima.

Da ne bi bilo zabune: u tom i takvom ozracju mlade demokracije nisu nastali samo "Biseri" vec i ostale udruge tjelesnih cuvara likova bitnih za sudbinu BiH. Sto se vremena predjasnjeg tice, tek napomene radi, i ovdje se nekada znalo ko i kako moze vrsiti ovakvu duznost: bivsa je SDB imala sluzbu za zastitu objekata i lica striktno odredjenih odlukom nekadasnjeg Izvrsnog vijeca i omedjenih mjerama i propisima tadasnje vlade. U obzir su dolazili kandidati brizljivo birani da pristupe svim temeljitim provjerama, fizickim testovima, testovima sposobnosti i psiho-stabilnosti, a potom su slijedile procjene, pa dodatne obuke ponasanja, pa... Elem, niko se nije mogao zaposliti preko noci, kako su, zapravo, u Predsjednistvo BiH poupadali tjelesni cuvari tada netom odabranih narodnih vodja.

Prvi pratilac Izetbegovicev bio je Juso Skrijelj, koji je tako dobro vrsio svoju duznost da je Haris Lukovac dobio vanredni zadatak od SDB-a da naknadno profilira sluzbu i bude, zapravo, koordinator izmedju tadasnjeg MUP-a i privatno-stranackih cuvara. Iz tog vremena datiraju i primjeri zaposljavanja lica sa dosjeima u krimi-sluzbama na ovakve poslove?! Da sve skupa nije najsretnije rjesenje priznat ce sam Alija Izetbegovic nakon povratka u Predsjednistvo poslije famoznog drugog maja 1992. "Ja vise nikom ne vjerujem", reci ce naglas i zatraziti da bude osiguran. Uslijedilo je njegovo prvo useljenje u Narodnu banku BiH, takodjer objekat sa liste znacajnih, a Haris Lukovac osmisljava potpuno novu strukturu jedinice, postaje njen komandant ali i sam dobija veca ovlastenja. Zvanicno – nastaju "Biseri" sa kombinacijom vojno-policijskog djelovanja i neposredne odgovornosti iskljucivo Izetbegovicu.

Koliko se ozbiljan posao moze izroditi u vlastitu suprotnost mozda i bolje od posljednjeg nestrucnog rukovanja oruzjem usred elitnog obezbjedjivanja predsjedavajuceg Predsjednistva, ilustrira jedan ratni primjer. U jedinici je (kasnije se ispostavilo na prijedlog Fikreta Muslimovica) osvanuo Stevan Ancevski, tada bivsi oficir JNA, kojeg su domaci policajci prepoznali kao jednog od aktera okupacije Sarajevskog aerodroma?! Epilog "slucaja Ancevski" dogodio se prvo na sudu, gdje je krivica "bisera" Ancevskog dokazana, a on sam je nakon svega razmijenjen?!

Formalno, "Biseri" su i tada bili dio tzv. Pete uprave MUP-a, ali se znalo kome i kako odgovaraju. Sva nastojanja tadasnjeg nacelnika Pete uprave da uspostavi policijsku hijerarhiju okoncana su njegovim osobnim sukobom sa Lukovcem iz kojeg su "Biseri" izlazili sve solidnije opremljeni i naoruzani i sve vezaniji za Predsjednika samog. Ideje koje su se tada pokusavale ostvariti od strane kreatora bosnjackog spasa kretale su se od usmjeravanja jedinice ka postajanju embriona buduce, ponaosob sluzbe, do intencija da se oformi nova Titina garda ali sa drugacijim prisvojnim pridjevom.

U isto vrijeme jedinica dobija sve slozenije i slozenije zadatke: od izbacivanja svojih elitnih kadrova na Igman u izvidjanje situacije unutar Armije BiH, do posebnih kontakata sa sarajevskim narodnim komandantima. Haris Lukovac ce, zajedno sa Jusufom Pusinom, odvesti Musana Topalovica Cacu nakon predaje u Korpus, uz obecanje da ce ostati ziv. No, nedugo nakon neispunjenog obecanja i od kombiniranog tima drzavne i javne bezbjednosti bit ce zatrazeni principi o operativnosti jedinice za zastitu objekata i lica iza kojih ce se, zapravo, skrivati nacin da se razrijesi sve latentniji sukob na liniji Drzavna bezbjednost – "Biseri".

Ipak, spasonosni ratni sarajevski recept primijenjen je i u ovom slucaju: Lukovac ce otici na duznost u inozemstvo i primjerom pokazati odakle se zapravo regrutiraju kadrovi za obezbjedjenje DKP-a. A "Biseri" ce nastaviti svoju elitnu karijeru dokazujuci naknadno svoj ratni status, koji je, po oprobanom ovdasnjem principu, varirao negdje na pola puta od vojske do policije. Gdje su danas? Jedan u bolnici, ostali na celu sa famoznim Osmanom Mehmedagicem Osmicom duboko uljuljkani u osobnu specijalnost, profesionalizam i nadasve vrhunsko umijece cuvanja Prvog u Bosnjaka. U samom Predsjednistvu nekolicina profesionalnih policajaca samo odmahuje rukom na upit o stepenu sposobnosti Izetbegovicevih pratilaca, usput praveci viceve o vanrednoj javnoj eksponiranosti sluzbenika koji bi naprosto morali biti nevidljivi?! No, to svakako nije ni priblizno tako veliki problem koliko jeste nestrucno rukovanje oruzjem, kako je vec okvalificiran posljednji incident. Da li su privilegirani bodyguardi domace proizvodnje uopce svjesni cinjenice da samo strucna lica mogu cuvati predsjedavajuceg, pa makar on bio i samo jedna trecina sefa drzave?