KADA BI STARI PREPREDENI MRACNJACI ONOG
famo znog KOS-a sto je u crno zavio nebrojene ljude na prostorima bivse Jugoslavije jos uvijek bili na vlasti, prezadovoljno bi trljali ruke pred grupicama pod zelenim i crnim zastavama sto su, navodno u ime podrske Cecenima, marsirale uz Bajram minule hefte po Sarajevu i Tuzli. Odavno neko poput organizatora ovih tragikomicnih mimohoda nije ucinio takvu medvjedju uslugu i Bajramu i islamu kao sto su to ucinili ovi bosanski kvazitalibani. Svojom agresivnoscu, siledzijstvom, bahatoscu i primitivizmom posramili su prije svega i iznad svega cestite vjernike koji su Bajram odvajkada dozivljavali kao praznik dobrote, mirenja, darivanja i tolerancije. Takav Bajram oni su izvrgli ruglu najgore vrste i onima kojima je doista stalo do elementarnog postivanja vjere i vjerskih sloboda, do vlastitog dostojanstva i samorespekta, ostaje da se upitaju sta su to mislili organizatori onakvih terevenki i mimohoda. Pozivi na ova senlucenja dosli su – postoje dokazi crno na bijelom – sa faksova u cijem zaglavlju jasno stoji: "Mladi muslimani". Pomenute hairlije ucinile su sve kako ne bi ostala ni najmanja dilema u pogledu toga ko su zapravo oni, sta to oni hoce i kako bi to pod njima sutra izgledao bosanski vilajet.

Sarajevo pa ni Tuzla nisu bog zna kako odreagovali na pomenuta senlucenja. Iskreno sam iznenadjen sto nisu odreagovali ni sluzbeni cuvari vjere. To bi im, valjda, morala biti duznost. A mozda je i moja iznenadjenost glupa, naivna i bez osnova. No, bez obzira na to sto ova vec redovna gradska sutnja u slicnim situacijama nije posljedica ni mudrosti, ni pameti, vec iskljucivo cistog oportunizma, dodvornistva pa i potpuno neobjasnjivog kukavicluka, ostaje da se kaze: Dobro je sto reakcije nije bilo. Sto bi i bilo, sebe su osramotili i one koje predstavljaju. Uostalom, krajnje je vrijeme navikavati se na gradjansko pravo da se organizovano izadje na ulicu kako bi se u uredno najavljenim kolonama poneko glasno prozvao, izruzio, pomalo nalijepio pa i "pocastio" trulim paradajzom ili jajima. Naravno, za to valja imati jaja. Ako je ova zemlja doista sigurna da nije i nikada nece biti ni fasisticka, ni masonska, ni talibanska ili staljinisticka, onda nema nikakvih problema da se dozvoli i povremena i organizovana galama grupicama fasista, masona ili talibana, osobito kada je rijec samo o njihovoj losoj kopiji. Masonima se iz civilizacijskih razloga izvinjavam zbog stavljanja u kontekst. Ovo je, ipak, Bosna.

To sto mi ne znamo u sta smo sigurni a u sta nismo, druga je stvar. Uostalom, i za provjeru te cinjenice doci ce ubrzo vrijeme. Cas definitivnog raspada svih onih samoproklamovanih partija koje su, na nasu nesrecu, "bile sa nama deset najtezih godina", vec otkucava. Vrijeme nakon raspada donijece potpunu i organizovanu radikalizaciju manjeg broja onih sto "u ime ciste vjere" vrijedjaju i vjeru i istinske vjernike. Preostali nasi "cuvari u zadnjih deset godina" presvuci ce dresove kao sto su uradili mahom i prije deset godina. Gradjanima ostaje da se odluce sta sa radikalcima koji salju faksove iz Morica hana: da im se ponudi varijanta koju je svojevremeno mudri kralj Jordana prihvatio omogucivsi im formiranje stranke sto ce marsirati pod crnim zastavama na Bajram i vrijedjati islam i vjernike, pa tako prvo dobiti sedam, onda pet a onda ne vise od dva posto glasova prije nego sto definitivno isceznu sa lica zemlje. Ili da se napravi glupost pa ih se pokusa zabraniti proizvodeci tako Alzir sa svim krvavim posljedicama. Kome to, zapravo, treba sem njima samima. Bez patnje su, zapravo, apsolutni marginalci.

Toliko o crnim zastavama, crnim bradicama i crnim mislima. Problem je, ipak, na drugoj strani. Talibani, i pravi i ovi nasi lazni, uvijek su samo tudja ujdurma, tudjim pasjalucima potrebna. Oni koji doista ispotiha vuku konce nisu bili na ulici pod crnim zastavama. Oni su namirisani, lijepo obuceni, u pantalonama dovoljno dugih nogavica, najcesce i predugih, uredno obrijani i "pitralonom" namirisani. Njihova je moc veca a nakane su im mudrije. Oni se bave "sistemom", provaljuju drzavu i povaljuju odluke parlamenata, vlada i svih mogucih komisija. Oni lazno obecavaju narodu imetke, stare i nove kuce i stanove, sve isto sto su mu lazno obecavali prije pocetka "deset najtezih godina". Predizborno je vrijeme, ubilo se za lazna obecanja. Namirisani zapravo rade posao za profesionalne cuvare vjere i njihovu vjerom nedozvoljivu "vakufsku" pohlepu. Zauzvrat ce profesionalni cuvari vjere poslusnom narodu objasniti kako samo za one namirisane valja glasati. Koliko li je samo ona doista tuzna Cecenija daleko od svega ovoga. I koliko onih par stotina kvazitalibancica pod crnim zastavama ne shvata kako su, jadni, izmanipulisani. Kao sto su, uostalom, debelo izmanipulisani i oni njihovi idoli, tamo daleko.