DANI: Gospodine Repovac, da li je postdejtonska Bosna i Hercegovina multikulturna zemlja?

REPOVAC: Postdejtonska Bosna i Hercegovina je, po mom sudu, podijeljena drzava sa destruiranim modelom multikulturalnosti. Ja sam imao priliku da o tom problemu multikulturalnog modela BiH pisem u vise navrata i isticao sam da je, bez obzira na razlicite historijske okolnosti, bez obzira na prisustvo razlicitih despotskih sistema na ovom prostoru, odrzavan jedan vid multikulturalnosti koji je bio specificno bosanski i koji je zapravo rezultirao iz posebnoga vida tolerancije koja je njegovana na ovom prostoru. Jer, da bi se formirao jedan vid multikulturalnosti ili interkulturalnosti, odnosno suzivota naroda koji prije svega podrazumijeva strujanje kulturnih elemenata medju razlicitim etnosima i medju razlicitim nacijama, bio je potreban princip tolerancije koji je vladao i u doba Otomanske imperije, pa, moze se reci, i u doba Austro-Ugarske.

DANI: Nisam bas siguran da je u ta dva imperijalna politicka sistema koja navodite tolerancija bila bas mjera svih stvari. Rekao bih da mi danas imamo, kako ko iz kojeg ugla gleda, mitoloski odnos prema tim vremenima.

REPOVAC: Mi vjerovatno imamo i neki mitoloski odnos prema tome. Na neki nacin, mozda i hipertrofiramo nesto sto nije imalo bas takav oblik kulture koji bi se mogao nazvati interkulturalnoscu ili multikulturalnoscu. Ali po nekim elementima koji su evidentni, od, recimo, upotrebe jezika, nacina komuniciranja, izlazenja casopisa, zajednickog sudjelovanja u redakcijama, zajednickog djelovanja u razlicitim institucijama kulture, umjetnosti, obrazovanja, mozemo govoriti zapravo o tome da je bio prisutan jedan model multikulturalnosti. To je mozda bio samo embrion multikulturalnog modela, a mi smo ga upravo hipostazirali i davali mu mozda i neke osobine koje on stvarno nije imao. Naime, multikulturalnoscu su, prije svega, bile bogate gradske sredine, i one su njegovale jedan oblik strujanja kulturnih elemenata medju razlicitim etnickim zajednicama u Bosni, kao sto su Sarajevo, Mostar, Banja Luka i druga veca mjesta u BiH. Medjutim, ruralna podrucja bila su uglavnom etnicki zatvorena.

DANI: Imajuci u vidu da je poslije rata mnogo seoskog svijeta, naravno, ne svojom voljom, doslo u gradove, je li i to razlog sto su bosanski gradovi postali utvrde mononacionalne organizacije zivota, bez tog etnickog strujanja o kojemu ste govorili?

REPOVAC: Da. Moze se reci da je dolaskom izbjeglica u gradove, odnosno potpunim razbijanjem ruralne sredine i potpunim unistavanjem seoske tradicije, doslo do loma tog modela multikulturalnosti u gradovima. Ja, naravno, necu reci da su ti ljudi krivi sto je doslo do takvog neceg. Naprotiv, oni sigurno nisu zeljeli napustanje svoje tradicionalne sredine. Nisu zeljeli ni da naruse ono sto je nosila sa sobom gradska sredina, ali su bili primorani na to da zive u gradovima. Medjutim, nevoljki dolazak tih ljudi doprinio je mijenjanju ukupne kulturne slike BiH. Uz to, rat i postdejtonska Bosna, definirana kao podijeljena, zasigurno su derogirali i u cijelosti destruirali taj embrion multikulturalnosti koji je postojao u BiH prije rata. Prema tome, ono sto sad imamo u BiH uglavnom je monokulturalnost. Ona se ogleda kroz podijeljen univerzitet, odnosno podijeljeno visoko obrazovanje, kroz podijeljeno srednje i osnovno obrazovanje, kroz zatvorenost etnickih i nacionalnih zajednica i kroz pokusaje da se afirmiraju neke nacionalne kulture koje, tako da kazem, nisu ni dolazile u takvim elementima do izrazaja prije rata, itd. Dakle, da se pronadju i jezicke i duhovne razlike koje bi zatvarale pojedine etnicke zajednice u vlastite okvire i koje ne bi dozvolile strujanje kulturnih elemenata medju razlicitim nacijama u BiH. Znaci da sada taj embrion modela multikulturalnosti koji je postepeno destruiran postaje sve vise jedan tip unilateralnosti, sto je, ustvari, za Bosnu posebna opasnost. Koliko god su politicke i ekonomske podjele opasne, toliko je, isto tako, opasna podjela na razini kulture.

DANI: Da li bismo mogli konstatirati da se, zapravo, unutar monokulturalnih koncepata odigrava jedan vid multikulture? Naprimjer, da se unutar bosnjackog monokulturnog koncepta, pojavom nekih novih drustvenih vrijednosti, odigrava svojevrsna multikulturna igra izmedju starog i novog, tradicijskog i novotarijskog: tradicionalni islam, uvezeni islam, sekularno bosnjastvo, teologizirano bosnjastvo, itd.

REPOVAC: Da, ali to se desava unutar tog zatvorenog unilateralnog modela. Radi se o pokusajima da se instaliraju neki kulturni elementi koji nisu uopce primjereni bosnjackoj etnickoj i duhovnoj zajednici. Ja ne znam sta je pravi razlog zato, ali vjerovatno je sve u svrhu daljega zatvaranja i dalje podjele. Jer, traziti neke elemente koji su izvanjski i tudji jednoj kulturi da se etabliraju u tu kulturu, kako bi ona, navodno, duhovno ojacala, i infiltrirati nesto sto pripada potpuno drugom podneblju, potpuno drugom jeziku, potpuno drugoj tradiciji itd., samo nam govori o nedostatnosti te unilateralne kulture, o njenoj slabosti, o njenoj inferiornosti, o njenoj nesposobnosti da komunicira sa onima koji su joj u komsiluku. Isto tako, ove novotarije govore nam o tome da postoje intencije u ovom nasem ovakvom svijetu i ovom nasem kulturnom ambijentu da se neke primitivne tribalne svijesti upotrijebe kao elementi politickog angazmana, politickog djelovanja, a istovremeno i kulturnog djelovanja i kulturne emancipacije. I unutar pravoslavne i unutar katolicke, a evo i unutar bosnjacke kulture, upravo se nastoje ozivjeti neki oblici svijesti i duhovne djelatnosti koji nemaju ama bas nista zajednicko sa autenticnom kulturom tih naroda u BiH, onakvom kakva je bila nekada i kakva je razvijana na ovim prostorima stoljecima, od bogumilstva pa do danas.

DANI: Evo, sada cu Vam pokazati slike agencije Reuters koje su obisle svijet drugog dana ovogodisnjeg Kurban-bajrama. Na slici su demonstranti Aktivne islamske omladine pred Robnom kucom Sarajka u Sarajevu. Ja sam mozda konzervativan i namjerno neupucen, ali da Vas pitam: vjerujete li da su ove fotografije snimljene u Sarajevu?

REPOVAC: Ocevidno je da jesu. Ali, ocevidno je da se radi o nekim marginalnim grupama. Ja sam vidio taj prilog na televiziji, i vidio sam da su ti ljudi odudarali od ovog naseg bosnjackog mentaliteta, i nacina odijevanja, i svega drugog sto je primjereno BiH i islamskoj kulturi ovdje. Dakle, radilo se o infiltriranju necega sto zaista pripada nekim drugim podnebljima i nekim drugim tradicijama, a preko cega se nastojao pokazati protest protiv ugrozavanja prava muslimana u Ceceniji. Ja mislim da to ima samo kontraefekte. Jer kada su ta vijest i ta slika obisle svijet, vjerovatno su ljudi koji su to vidjeli stekli sasvim negativan utisak o tome ko i na koji nacin razvija i utice na duhovni i politicki zivot kod nas u Bosni. Takav se dojam mogao steci ukoliko ljudi stvarno nisu imali predstavu da se radi o marginalnom pokretu. O Ceceniji zaista treba govoriti. Treba govoriti svaki dan o ugrozavanju ljudskih prava. Mislim da je Cecenija jedna teska neuralgicna tacka na kojoj se upravo vidi odnos prema onim narodima koji nemaju snagu da se odupru velikim silama i njihovim totalitarnim konceptima. Takvi narodi ako se ne odupru, oni ce isceznuti sa lica zemlje. Ceceni su jedan od naroda koji se uvijek borio za svoj opstanak, medjutim izgleda da je u ovom trenutku njihov opstanak zaista ugrozen i tu se vise ne radi o tome da li je ugrozena islamska kultura ili neka druga, nego o tome da jedan narod nastoji da se izbrise sa lica zemlje, i naravno da se treba suprotstaviti takvom jednom procesu. Medjutim, nacin na koji se suprotstavilo tom procesu daje negativnu sliku o nasem duhovnom ambijentu. Nacin na koji su ti ljudi reagovali, a ti ljudi ocevidno ne pripadaju samo bosnjackom narodu nego su i dosli iz drugih zemalja, ili su obukli drugacije uniforme, apsolutno je pogresan. Pravo da vam kazem, mogao je i sam Karadzic pokriven i zamotan u crno doci da protestuje protiv rata u Ceceniji samo da bi se pokazalo kakav je to mentalitet koji se zeli suprotstaviti intervencionizmu Rusije protiv jednog naroda. Prema tome, ja smatram da je to samo stvaranje u svjetskom javnom mnijenju jednog stereotipa o Bosni kao tamnom vilajetu, kao karakazanu, a vi znate da se uvijek o Bosni govorilo tako, u tim kategorijama, kao o jednoj primitivnoj sredini koja, eto, hoce da protestira protiv necega, ali nema ni pravu formu ni pravi duhovni ambijent da izrazi taj svoj protest. Mislim da je to jako negativno.

DANI: Da li je pojava Aktivne islamske omladine radikalni znak regresivnog trenda unutar cjelokupne bosnjacke duhovnosti?

REPOVAC: Moze se govoriti i o jednom regresu unutar bosnjacke duhovnosti. Ja ne znam koji je tacno uzrok tom regresu, ali cinjenica je da je ovdje, kako da kazem, zaista bio ugrozen taj muslimanski duhovni ambijent, zaista je bio ratom ugrozen.

DANI: Kao sto je ugrozen i ovim novotarijama.

REPOVAC: I ovim je ugrozen, ali bio je ugrozen prije svega nacinom na koji se vodio rat u BiH. Jedan istrebljivacki nacin vodjenja rata vjerovatno je proizveo i ove negativne nacine reagiranja na sve situacije, pa i na takvu kao sto je rat negdje u svijetu, koji se navodno vodi protiv muslimana. Mislim da u tome zapravo lezi jedan mnogo slozeniji problem, a to je nacin na koji se kod nas vodi ukupna politika. Mislim da politika nacionalnih podjela omogucuje takvim pokretima, bilo da su marginalni ili ne, da dodju do izrazaja. Kod nas je nacionalna politika, sto eksplicite sto implicite, cak i sa jakim predznakom nacionalizma, dovela ljude u takvu situaciju da jednostavno, izmanipulirani ili ne, pristaju na takav koncept, jer im od toga zavisi posao, povratak kuci, jer im od toga zavisi da li ce se moci obrazovati. Ja sam cuo podatak da jedan veliki procenat izbjeglicke djece uopce ne pohadja skole. To su potencijalni clanovi protestnih skupova ove vrste, oni ljudi koji nemaju ni mogucnosti da se obrazuju, koji nemaju mogucnosti da se zaposle itd. I naravno, nacionalne stranke im omogucavaju i govore da im jedino oni mogu rijesiti ta sustinska i egzistencijalna pitanja. I, upravo povedeni time, oni biraju u kulturi ono sto je, po njihovom misljenju, izraz njihovog nacionalnog bica, i, naravno, to onda plasiraju kao izraz tog nacionalnog bica, pa makar ono nosilo konotacije neke npr. afganistanske kulture i tradicije itd., ili nekakvih religijskih sekti koje nemaju ama bas nikakve veze sa nasom nacionalnom tradicijom ili islamskom tradicijom ovdje u Bosni.

DANI: A onda oni svojim ocevima kazu da uopce ne znaju sta je islam?

REPOVAC: Da, oni jednostavno tako tumace islam, a ne shvataju da ga time derogiraju, ne shvataju da zapravo visoke duhovne vrijednosti islama time derogiraju, jer oni pokazuju svijetu, prije svega svojim izgledom, svojim krezavim ustima, svojom nedotjeranoscu itd., da nemaju taj rafinman neophodan da bi se kroz te proteste izrazila i istinska intencija naseg prostora da se rat u Ceceniji zaustavi.

DANI: Da li su ustvari ove radikalne islamske skupine tek puki instrument SDA za opstanak na vlasti po formuli da ih samo SDA moze kontrolirati?

REPOVAC: Pa moguce je da oni sluze vladajucoj stranci za ostanak na vlasti i da je to jedan vid manipulacije ljudima. Naime, i vecina protesta koji se organiziraju zbog nerjesavanja konkretnih problema zapravo su dio te manipulacije. Recimo, sa zenama Srebrenice se toliko manipulisalo da je to preslo svaki oblik normalnog komuniciranja a nikada se nisu rijesila ta pitanja. Nisu se rijesila upravo zbog toga sto SDA mora imati takve, sto bi se reklo, ugrozene grupe, da bi s njima reagirali onda kada joj je to najneophodnije. Ne znam da li ste vidjeli, ali u posljednje vrijeme se pojavljuju konkursi za studente u martu, kada to uopce nije uobicajeno. Naprimjer, Elektroprivreda raspisuje konkurs za stipendije studentima kao podrsku za studij, ali to je samo element vlastite, SDA propagande pred lokalne izbore. Zasto se to radi? Upravo zbog toga da se pokaze da oni imaju ekonomsku moc, i zaista je imaju. Onda tu ekonomsku moc upotrebljavaju za politicku propagandu. Nisu uradili nista na tome da se penzionerima podijeli neka od zaostalih penzija, nego preko tih stipendija nastoje da privuku mlade ljude i da eventualno izmanipulisu jos jedan, tako da kazem, krug biraca za eventualno glasanje na lokalnim izborima. Prema tome, i ove grupe koje nam se cine marginalnima i koje nam se cine uvezenim odnekle, jesu zapravo taj dio izmanipuliranog stanovnistva koji se koristi upravo u te svrhe politicke propagande.

DANI: Da li je mozda SDA, kad se govori o uvezenim skupinama, ucijenjena njima po principu: dobili ste novac za sve i svasta, morate zauzvrat dozvoliti uvoz nase ideologije?

REPOVAC: Mozda cak i to. Nemam pouzdane podatke niti neku argumentaciju u vezi sa tim, ali mogu pretpostaviti da se ta sredstva koriste i za ove svrhe. Jer odakle bi ti ljudi mogli ovdje zivjeti i imati pasose, stanove, da nemaju neku finansijsku podrsku. Prema tome, zaista su sumnjivi tokovi finansijskih sredstava koji idu sigurno i za podrsku takvih, nazovimo ih, militantnih grupa koje se upotrijebe onda kada treba neki problem otvoriti i pokazati ga nerjesivim, odnosno pokazati da samo ta politicka opcija moze rijesiti problem.

DANI: Kako cijenite njihovu zbiljsku prisutnost unutar bosnjacke duhovnosti?

REPOVAC: Ja mislim da oni zbiljski nikada ne mogu biti prisutni, jer oni zapravo odskacu i odudaraju od jednog ambijenta koji se ovdje razvijao i koji je ovdje uvrijezen, tako da oni u njemu nisu zbiljski prisutni. Ono sto ste mogli vidjeti na ulicama Sarajeva kao nekakav protestni miting vise je licilo na neki grad i na neki drugi ambijent, potpuno je odudaralo od sarajevske duhovne sredine.

DANI: Da li jos uvijek odudara?

REPOVAC: I jos uvijek odudara. Ja mislim da jos uvijek odudara. Ne uklapa se to u ovu sredinu. Mislim da nas svijet, i muslimanski, mnogo vise recipira ovu evropsku gradjansku kulturu. On je to recipirao jos od vremena Safvet-bega Basagica i, recimo, casopisa Nada. Ja imam ovdje sve brojeve Nade koje je uredjivao Kosta Herman, a clanovi redakcije bili Silvije Strahimir Kranjcevic, Safvet-beg Basagic, Ibrahim-beg Repovac, dakle, ljudi koji su se oblacili evropski i ponasali evropski prije stotinu godina.

DANI: Da li ovakvim drustvenim grupama treba dati politicki legitimitet, da se organiziraju kao politicka stranka?

REPOVAC: Ja ne znam sta bi to znacilo, ali dati politicki legitimitet ovakvim socijalnim grupama ustvari bi znacilo izdaju, na odredjen nacin, nase kulture. Dati njima politicki legitimitet je derogiranje politike, i na neki nacin devalvacija nasega kulturnoga ambijenta. Ja smatram da nasa bosnjacka kultura ima takve visoke dosege da joj ne trebaju ovakvi padovi, ne trebaju joj ovakvi regresi, ovakva vracanja na takve tribalne elemente.

DANI: Kako nadvladati takve kulturoloske padove?

REPOVAC: Protiv supkulture se moze boriti samo kulturom, dakle samo razvijanjem istinskog modela multikulturalnosti. Bosnjacka kultura je zaista otvorena i tolerantna i mislim da je uspijevala komunicirati sa svim drugim modelima kultura onda kada je bila u prilici da komunicira, i da je uspijevala da ulozi mnogo stosta u zajednicki zivot onda kad je zeljela da ulozi.

DANI: Da li su susjedne nacionalisticke politike uopce prepoznale bosnjacku kulturu kao autenticnu duhovnost?

REPOVAC: To je sada komplicirano pitanje. Tu se stalno provlaci kao lajtmotiv nepriznavanje bosnjacke kulture i mislim da je to mozda jedan od uzroka tako negativnog reagiranja na nipodastavanje ili opovrgavanje postojanja bosnjacke kulture i tradicije. Mislim da su ti projekti, velikonacionalni projekti, na neki nacin i bili prepreka, mozda i historijska i kulturoloska, za ozbiljniju emancipaciju bosnjacke kulture na ovom prostoru. I onda kada su se ljudi borili za punu emancipaciju te kulture, i kada su nastojali da je na neki nacin pokazu svijetu, ova dva velikonacionalna koncepta su bili ozbiljna prepreka.

DANI: Mislite li da danas bosnjacka kultura unutar BiH moze biti prepreka ponovnoj afirmaciji srpske i hrvatske kulture kao bosanske?

REPOVAC: U onom autenticnom vidu ne, ali vidite da je i bosnjacka kultura mnogo stosta od autenticnog napustila. I ona je primijenila mnogo stosta sto nije autenticno i sto nije njeno, sto nije zbiljska bosanska kultura. Prema tome, kad nasa kultura primjenjuje ovakve modele svoga iskazivanja, ovakve oblike svoga manifestiranja, onda naravno da se postavlja kao oponent prisustvu ovih drugih kultura.

DANI: Je li to cilj vladajuce politicke stranke u Bosnjaka?

REPOVAC: To je sigurno cilj sadasnje politicke oligarhije. Ciljevi sadasnje politicke oligarhije jesu podijeliti ovaj prostor, odvojiti nacionalne kulture i ucvrstiti granice medju njima.

DANI: Sta mislite, je li bosanska multikultura, nakon svega, uopce moguca?

REPOVAC: Vecinsko misljenje je da je to zavrsena prica. Poslije Daytona mnogi misle da BiH vise nema sansi da povrati, bar u onom elementarnom obliku, taj model multikulturalnosti. Medjutim, ne treba biti pesimista u tom pogledu. Kultura je ziva materija, ona neprekidno razvija svoje krakove, siri se, stice neke nove elemente, mijenja svoj jezik posvjetovljenja itd., tako da fakticki ja nikad ne bih pristao uz to da je ovdje nemoguc model interkulturalnosti ili multikulturalnosti. Ja sam u ratu postavio pitanje da li je moguc model multikulturalnosti zato sto je on bio derogiran ratom i Dejtonskim sporazumom koji je podijelio Bosnu. Ali to ne znaci da kulture na ovom prostoru nece uspostaviti opet dijalog koji je nekada postojao medju njima i da se ovdje opet nece stvoriti neki model multikulturalnosti koji ce prije svega omoguciti normalan zivot i suzivot u Bosni i Hercegovini.