Bosanski barometar 2000

“Bosna i Hercegovina se moze pohvaliti time sto je zemlja koja izvozi elektricnu energiju!", cesto vole slavodobitno naglasiti poslenici jedne i jedine firme za snabdijevanje strujom na teritoriji pod “prosperitetnom kontrolom” Bosnjaka. Izvozimo, dakle, “struju” kilovat po kilovat, gdje god treba: od susjedne Crne Gore do, ne tako susjedne, Italije. Cijena koju Djukanoviceva vlada placa za bh. energiju je poslovna tajna. Cijena za Italiju, cetiri feninga po kilovatu. U ta cetiri talijanska novcica staje sav znoj i muka rudara srednje Bosne, sve poplavljene kuce Hercegovine, dok se od Talijana ni pretplata za TV ne trazi. Od nas, poslusnih potrosaca, traze po sest feninga, ili dvanaest skupe tarife. Kazu da je to stvar konkurentnosti, drzavnog prestiza, medjunarodne trgovine, ciju dobit smrtnici ne mogu razumjeti… A mozda je ipak u pitanju pljacka? Jer, tarifa za male privrednike je cijelih 32 feninga po kilovatu. Dakle, Talijani struju za svoju industriju dobijaju deset puta jeftinije nego nasi, domaci poduzetnici. Parafrazirajuci, reklo bi se da Meho Obradovic “vise voli jedan talijanski fening nego deset federalnih". U svemu tome, nezajazljivi mesetari Elektroprivrede najavljuju i novo poskupljenje. Nameracili se na one crkavice koje ce pred izbore jamacno biti uredno razdijeljene. Stranka koja se danas zaklinje pred biracima u svoj antikomunizam do savrsenstva je dovela sustavni monopol pljacke koji je razradjen u SFRJ: sto Partija da na plate, uzme na rezije, pa ko prezivi evocira uspomene.

Sulejman Tihic krenuo u predizbornu trku. I kud ce, sta ce, naredi da se lijepe plakati. Legitimno. Ali, omaskom ili ne, naredi da se plakati Saveza za cjelovitu i demokratsku BiH (akronim za ostatke Koalicije CD, koji zajednicki nastupaju na izborima u RS-u i zapadnoj Hercegovini) izlijepe po Sarajevu, Tuzli, Zenici i ostalim gradovima u Federaciji, gdje pomenuto saveznistvo ne vazi. Nije to prvi put: sjecamo se izbornih plakata nakon sto je Haris Silajdzic napustio SDA i osnovao Stranku za BiH: “SDA za BiH". Tada, a i danas, bez sumnje se radilo o pokusaju diskreditiranja i marginalizacije SBiH u onom dijelu glasackog tijela za koje se te dvije stranke medjusobno bore, neodlucnog u izboru izmedju Izetbegoviceve lazne karizme i Silajdzicevog vec pomalo potrosenog sarma. Doduse, koliko god potrosen, prvi bosanski ministar vanjskih poslova bi, u postenoj trci, mogao pobijediti da nije niskih udaraca kojim ga bez prestanka “caste” njegove nekadasnje stranacke kolege. U taj arsenal spada i posljednji gaf Izbornog staba SDA, koja je bez skrupula podvalila jedinoj bh. stranci iz nekih razloga spremnoj da dijeli njihovu ratnu i poratnu hipoteku. Kad tako postupaju sa saveznicima, lako je zamisliti kako tretiraju one koje smatraju politickim suparnicima. I u to se Silajdzic vec uvjerio u Cazinu. Jedina je razlika sto SDA danas ne udara letvama, nego jumbo plakatima. Ali da boli, boli…

Rat nije zavrsen. Bar za clanove vjerovatno najuticajnijeg medju gradskim odborima HDZ-a, onog mostarskog. Oni su prije nekoliko dana pozvali stranacki vrh da “nalozi duznosnicima iz reda hrvatskog naroda na svim razinama vlasti povlacenje sa trenutnih funkcija". Ovaj su poziv, sa zakasnjenjem od najmanje pet godina, objasnili potrebom za organiziranjem plebiscita “hrvatskog naroda u BiH” o osnivanju treceg entiteta. Da li se radi o panicnoj predizbornoj reakciji, slicnoj prijetnji o bojkotu proslih izbora? Ili je tek ovo pouzdan znak da bh. HDZ bez uputa iz Zagreba definitivno gubi politicki kompas? Mozda oboje. HDZ, bar prema nekim ozbiljnim predizbornim istrazivanjima, vrtoglavo gubi popularnost u onom sto njeni zvanicnici zovu "hrvatskim glasackim tijelom". Izazivanje napetosti na politickoj sceni i sijanje iluzija da se ni pored izbornih rezultata u Hrvatskoj bas nista nije promijenilo, da HDZ jos uvijek nepokolebljivo brani “hrvatske” interese, bi samo moglo koristiti nekadasanjoj Tudjmanovoj ispostavi za BiH. Medjutim, zbunjuje cinjenica da takva ideja dolazi malo nakon sto je Predsjednistvo HDZ BiH predlozilo ukidanje Federacije i prenosenje njenih ovlasti na zajednicke organe. Ovakva kontradikcija je necuvena za stranku vojnicke discipline kakva je HDZ uvijek bila. Izgleda kao da su stege popustile, a da se vrh stranke ne snalazi najbolje u novim politickim uslovima dok balansira izmedju zahtjeva medjunarodne zajednice i ostanka na vlasti, koju bi mogli osigurati glasovi tvrdolinijasa. Medjutim, to najvise lici na jos jednu koordiniranu akciju "starog, dobrog, HDZ-a". Najvisi funkcioneri stranke ce do izbora pokusati zamazati oci nestrpljivim strancima, a lokalni funkcioneri huskanjem pokusati zadrzati sto je moguce veci broj glasova za propalu stranku definitivno neostvarivih ciljeva.

Vlada FBiH se u proteklu godinu i po bahato i arogantno odnosila prema Parlamentu i odlukama Zastupnickog doma FBiH; predlozila je i “progurala” niz losih zakona, kakav je Zakon o amnestiji, koji oslobadja krivice ratne profitere; nakon kritika na Parlamentu povukla je mjere ekonomske politike za proslu godinu i nikad ih nije ponovo vratila u parlamentarnu raspravu – tako da je FBiH bila jedina zemlja u Evropi bez mjera ekonomske politike; privatizacija kasni, a Vlada nije ucinila nista na stvaranju povoljnog poslovnog okruzenja; iako je prosle godine najavljivala otvaranje 50.000 novih radnih mjesta, i dalje je zaposlena samo jedna trecina radno sposobnog stanovnistva, a proizvodnja iznosi 30 posto predratne; nisu rijeseni problemi ratnih vojnih invalida, demobilizarnih boraca, porodica poginulih boraca ni radnika na cekanju; korupcija i dalje cvijeta, a Vlada se brine kako da opovrgne tvrdnje The New York Timesa; paralelne institucije iz rata jos uvijek funkcioniraju... Lista grijehova Bicakciceve Vlade je poduga i jos bi se moglo nabrajati. Medjutim, nisu li navedeni razlozi dovoljni za smjenu? Jesu. I stoga je Klub poslanika SDP-a na posljednjoj sjednici Predstavnickog doma Parlamenta FBiH pokrenuo proceduru o izglasavanju nepovjerenja aktualnoj Vladi, trazeci uz to da Vlada konacno otkrije koliko su kostali skupi americki advokati i njihova istraga o iskorjenjivanju korupcije u BiH. Za razliku od vecine njihovih dosadasnjih inicijativa (terorizam, nezaposlenost, putne isprave BiH izdate stranim drzavljanima, obrazovanje itd.), ova je prosla u parlamentarnoj proceduri. Treba sacekati jos mjesec dana da bi se Parlament izjasnio o tome. Da li ce Vlada biti smijenjena? Nebitno. Izbori su svakako blizu, a sadasnja se opozicija (konacno) pocela ponasati kako treba: radikalno opozicijski.

Nosioci liste Saveza za cjelovitu i demokratsku BiH u opcinama srednjeg Podrinja se nisu mogli, kako su planirali, predstaviti javnosti u Srebrenici i najaviti pocetak predizborne kampanje. Razlog su plakati i leci koji su se pojavili u Bratuncu i Srebrenici kojima se pozivaju “gradjani” da demonstrativnim okupljanjem u Potocarima sprijece dolazak “najokorjelijih ustasa". Jer, u slucaju da ne sprijece, onda se uskoro i Aliji mogu nadati. A gdje Alija dodje, tu trava, je li, ne raste. Ona srpska trava zelena po kojoj pasu prave male plave zdrave srpske krave.

Politicke vodje srpskog naroda u srednjem Podrinju imaju pravo svoj narod prepadati cim stignu, pa taman to bio i sam Alija, ali to ne bi smjelo biti razlogom otkazivanja predizborne kampanje u ovome kraju. Ako misli postici bilo kakav efekat predstojecim izborima, OSCE mora posjedovati razradjene mehanizme kojima bi obezbijedio uslove za njihovo odrzavanje na cjelokupnoj teritoriji. Cinjenica da nakon pet godina od pobjede CD koalicije u Srebrenici ista nije u mogucnosti ni pres-konferenciju odrzati bez degeneka udara na obraz nikome drugom do OSCE-u. Kada je Srebrenica, ovakva kakva je danas, u pitanju, OSCE mora znati da bi se leci sa istim sadrzajem pojavili i u slucaju da je tamo najavljen predizborni skup bilo koje druge politicke snage iz Federacije. I tako ce biti dok god Barry ne odluci da, poput Petritscha, posao dovede do kraja. Makar i sa SFOR-om.

Pedanterijom koju cesto pripisuju svim Germanima, stari vuk diplomatskog kora medjunarodne zajednice u BiH je sracunao: ako se implementacija imovinskih zakona u Banjoj Luci nastavi dosadasnjim tempom, potpuna provedba bi trajala 126 godina. Stoljece i cetvrt za samo jedan aneks Daytona. Diplomatski, kako i prilici, provoditeljima Daytona u manjem entitetu porucio je da legitimitet Republike Srpske zavisi i od provedbi odredbi za povratak. Nesto sto Dodikovi momci tako rado zaboravljaju, nakon svakog kredita. Da ne bi ostao bilo kome duzan, pozabavio se i katastrofalnim stanjem unutarfederalnih povrataka, kroz sliku situacije u Capljini, gdje, kako se osvjedocio, “zahtjevi gradjana zavrsavaju u kartonskim kutijama, kao i sudske odluke, a zakon se u potpunosti ignorise". Djelimicno revoltiran cinjenicom da su opcinski zvanicnici Capljine izbjegli sastanak s njim, a ohrabren podrskom novih vlasti Hrvatske, porucio je liderima HDZ BiH da “nakon promjena u Zagrebu vise ne mogu sutiti, vec moraju odabrati da li ce prema Evropi ili ce ostati u Capljini". Vec je, dakle, poznato da ce pomoc paralelnim institucijama pod paskom bh. HDZ-a najvjerovatnije biti dramaticno smanjena. “Bosanski Hrvati imaju perspektive, ali je bitno da se uvjere da legalne institucije mogu zastititi njihova prava.” Ocito, nakon nekoliko godina sluzbe na sprovodjenju dejtonskih odredbi, njemacki diplomat vrlo jasno vidi da recikliranje 1996. ovu zemlju ne vodi naprijed. A ni entitete.

Novi hrvatski ministar vanjskih poslova izgleda da ozbiljno namjerava ispuniti prekasno dato obecanje svog prethodnika Mate Granica i pozabaviti se povratkom srpskih izbjeglica u Hrvatsku. U Banjoj Luci je sa premijerom RS-a Dodikom dogovorio pilot-projekt povratka 4.000 ljudi. Po dvije hiljade Srba u Krajinu, dvije hiljade bh. drzavljana u RS. Sve u neuobicajeno skorom roku od tri mjeseca. Da bi sve bilo domacinski i propisno, dogovoru je prisustvovala i Madeleine Albright, koja je obecala u ime Vlade SAD pomoc od dva miliona dolara za ovaj program. Da se Dodik ne bi predomislio, negdje se naslo i sedam miliona za pomoc ekonomskim reformama RS-a, jer, kako kaze gospodja Albright, “SAD i nova Evropa posmatraju ovaj region trazeci partnere sa kojima mogu saradjivati". Picula je obecao i skoro otvaranje konzulata Republike Hrvatske u Banjoj Luci, sto je valjda jamstvo za dalje razvijanje projekata povratka. U zajednickoj izjavi, domacin i gost su potvrdili da je pravo na vlastiti dom i zastitu imovine temeljno pravo svakog covjeka, kao sto je i pravo na povratak. Dobro zvuci, pa makar i deklarativno. Ukratko, Picula je unio dah svjezine na bh. politicku scenu, jer je ucinio ono sto se od njega nije bas tako brzo ocekivalo: poceo je tretirati RS kao sastavni, a ne rastavni dio BiH. Ima samo jedan problem: Milorad Dodik. On je do sada obecao cak i gradnju Ferhadije. Ta dzamija i dalje nema ni temelje.

Taman sto je dosla na vlast, hrvatska koaliciona vlada je pocela koketirati sa nacionalistickim elementima koji su nadzivjeli Tudjmana i njegov rezim. Mozda i zbog naivnog uvjerenja da ce tako biti jos kooperativniji, hrvatski zvanicnici ponudili su da se Mladenu Naletilicu Tuti, zbog njegovog zdravstvenog stanja, umjesto u Haagu, sudi u Zagrebu. Doduse, ipak pred haskim Sudskim vijecem.

Manje je bitno da li su Racan i njegov ministar pravosudja tim prijedlogom zeljeli umiriti onaj dio hrvatske javnosti uznemiren presudomTihomiru Blaskicu. Vazno je da je Tribunal i zvanicno odbio taj zahtjev. “To nikad nije bilo na stolu", kazao je na konferenciji za stampu glasnogovornik suda Jim Landale. Iako se sudu za sve protekle godine ima stosta prigovoriti (kasnjenje optuznica za Milosevica i Arkana, recimo), valja priznati da su ovaj put njegovi sluzbenici demonstrirali dosljednost potrebnu za postizanje jednog tako humanog cilja kakav je njihov: privodjenje pravdi svih odgovornih za neke od najgnusnijih zlocina ovog stoljeca. A medju njima ne bi trebalo biti nikakve razlike, kao sto je nije bilo ni medju njihovim zrtvama. Svi uhapseni su privedeni u Haag, neki od njih su cak i umrli ili pocinili samoubistva u pritvoru, pa bi zagrebacko sudjenje Tuti bilo, u najmanju ruku, nepotreban presedan u radu Tribunala. Nakon toga bi mogao uslijediti i zahtjev da zlocinci koji budu osudjeni svoje kazne sluze na teritorijama zemalja iz kojih dolaze. A to je pola koraka do kucnog pritvora…

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	ELEKTROPRIVREDA BIH
	SDA
	HDZ MOSTAR
	SDP BIH
	OSCE
	CHRISTIAN SCHWARZ SCHILLING
	TONINO PICULA I MILORAD DODIK
	HASKI TRIBUNAL