Komisija pravnih eksperata koju je, nakon pisanja New York Timesa o nestanku milijarde dolara strane pomoci u BiH, angazirao federalni premijer Edhem Bicakcic, nije, u sustini, nasla nista novo. Za sest mjeseci, koliko su eksperti radili, ustanovili su da "u Bosni ima korupcije i da je ona rezultat zloupotreba lokalnih vlasti i utaja poreza i carina". "Recept" za spas od korumpirane vlasti advokati, naravno, ne nude - jasno im je da se krije u birackim kutijama - no, ono sto boli ovu zemlju i njene stanovnike proglasili su tesko dokazivim. Prevedeno na domaci jezik: lopovi koji su posezali u kantonalne, drzavne i ostale budzete, koji su poziciju u vlasti i porodicnu moc koristili za punjenje licnih bankovnih racuna - najvjerovatnije nece u zatvor. Iz Krajine su odmah uputili prilog ovoj tezi: slucaj Alagic i njegovih 700 krivicnih djela prebacen je na Vrhovni sud

CLANOVI KOMISIJE PRAVNIH EKSPERATA, KOJU JE,
nakon objavljivanja Hedgesovog clanka u New York Timesu, imenovao federalni premijer Edhem Bicakcic, pompezno su preporucili uspostavljanje funkcije Specijalnog federalnog tuzioca i formiranje Antikorupcionih specijalnih snaga s ciljem borbe protiv korupcije u BiH. Komisija je otkrila ono sto je u svojoj ispravci nakon spornog clanka objavio i sam New York Times – da ukradena milijarda dolara nije medjunarodna pomoc, nego je iscezla milijarda najvecim dijelom rezultat malverzacija lokalnih vlasti i utajenih poreza i carina i da je"problem domace korupcije u Bosni veoma realan i da je on rezultat kompleksnog sadjejstva faktora koji su po mnogo cemu jedinstveni za Bosnu – skorasnji izlazak zemlje iz razornog rata, postojanje mreza koje su nastale radi obezbjedjenja oruzja i opskrbe tokom rata i etnickih sukoba koji su to izazvali, slabe centralne institucije i institucionalizirane etnicke podjele stvorene Dejtonskim sporazumom, izuzetne fizicke i politicke teskoce u kontroli granica zemlje".

Jefry Bates, advokat, kao oduvijek Bicakcicev, a ne medjunarodne advokatske firme "McDermott, Will and Emery", u ime Komisije je iznio da je "clanak NYT pogrijesio jer je fokusirao pricu na korupciju vezanu za medjunarodnu pomoc", a da je "Komisija nasla malo osnova za navode iz ovog clanka". Koliko malo – nisu znali precizirati.

Na pitanje: zasto Komisija nije sugerirala podnosenje tuzbe protiv ovog lista koji je "stetio Federaciji", Bates je rekao da je NYT u javnosti vec izgubio ovaj slucaj i da je sada "vaznije boriti se protiv korupcije umjesto podizati optuznice protiv lista"!? No, nije rekao da bi tuzba zapravo znacila obavezu svih institucija vlasti da podastru ama bas svaki racuncic pred advokate koji bi vodili sudski slucaj.

Koji dolar, manje–vise
U obimnom, prilicno luksuzno ukoricenom "nalazu" nema ni konkretnih cifara o tome koliko je nestalo bosanskog novca. "Komisija je nasla da se problem korupcije odnosi na zloupotrebe lokalnih vlasti i utaju poreza i carina, ali je tesko odrediti tacnu cifru. Nemamo nikakvu cifru. Zapravo, niko je nema." Izvjestaj obuhvata i ovakve zanimljivosti: "Netacne su optuzbe u tekstu NYT da je u Tuzli nestalo 200 miliona dolara iz budzeta za 1999. godinu, uz jos 300 miliona dolara u posljednje dvije godine. Rijec je o Tuzlanskom kantonu, a ne o gradu Tuzli"!? Kada je rijec o optuzbama vezanim za Sanski Most (koristeni opcinski fondovi za izgradnju hipodroma i optuzba u kojoj se bivsi nacelnik Mehmed Alagic tereti za 450.000 dolara pomoci iz Saudijske Arabije), eksperti vele kako se u nalazu Federalne finansijske policije ne spominje slucaj Sanskog Mosta i da im je receno da je "slucaj kod javnog tuzioca, a da su dokumenti tajni".

Iako su Komisiju cinili profesionalci iz autoritativnih ustanova – profesor prava s Harvarda Abram Chayes, predsjedavajuci Organizacije medjuamerickog odbora pravnika SAD Keith Highet, advokat i bivsi oficir za vezu s Medjunarodnim sudom u Haagu Vasvija Vidovic, profesor medjunarodnog prava na American University Law School Paul Wiliam i predstavnici advokatske firme "MC Dermott, Will and Emery" – njen finalni "nalaz" vrvi od potrebe da se opere svaka sumnja u mogucnost da je i novac americkih poreskih obveznika zavrsio u dzepovima domacih iskorumpiranih vlastodrzaca. No, advokati su dali i bitne preporuke: da javni funkcioneri i funkcioneri drzavnih preduzeca objavljuju godisnje javne finansijske izvjestaje!?

Bitno pitanje, kada je rijec o ovoj Komisiji, jeste: kolikim budzetom su raspolagali za obavljanje ovog istrazivackog rada? I ko je odrijesio kesu? Advokat Bates je rekao: "Nije nase da o tome diskutujemo", a Vasvija Vidovic potvrdila isto i preporucila da zatrazimo odgovor od Vlade Federacije. Niti jedan od promotora ovog ekspertskog "nalaza" nije htio reci koliko su novca potrosili na ovom istrazivackom poslu, demonstrirajuci tako upravo ono sto u najvecoj mjeri poradja bosansku korupciju – netransparentnost tokova novca.

Pronevjere od 25 miliona DM
Da su kojim slucajem clanovi Komisije medjunarodnih pravnih eksperata bili angazirani barem od New York Timesa, mozda bi barem pobrojali nedokazive slucajeve korupcije u BiH zbog kojih su ova zemlja i njena vlast ponijele epitet vankonkurentnosti. Primjer prvi i prilicno svjez: za samo dvije godine, koliko je obuhvatila istraga nadleznih organa, otkriveno je preko 700 krivicnih djela nacelnika opcine i penzioniranog generala Mehmeda Alagica, a kada dodje na red ispitivanje njegovog rada u 1998. i 1999. godini, broj njegovih krivicnih djela, prema dosadasnjim pokazateljima, preci ce cifru od 1.000?! Alagic treba da odgovara za pronevjeru od oko 25 miliona maraka. Ova, najveca poslijeratna istraga o kriminalu i korupciji, obuhvatila je i najblize saradnike, saucesnike koji zive izvan BiH, medjunarodne humanitarne organizacije, a neki podaci su povezali i Aliju Izetbegovica sa ovom aferom. Ne treba odmah suditi americkim advokatima: oni su se ovdje bavili optuzbama za korupciju upucenim na ime Izetbegovica mladjeg.

No, po okoncanju istrage koju je u Sanskom Mostu sprovelo opcinsko tuzilastvo na celu sa Suadom Sabicem, slucaj je predat sudiji Adilu Draganovicu. Da li je zaista doslo do sukoba na relaciji tuzilac – istrazni sudija, tek slucaj je otisao na kantonalni sud i tako je vruc krompir prebacen predsjedniku ovog suda Hasanu Pjanicu – koji je presudio: afera Alagic seli u Sarajevo, u Vrhovni sud! Valjda zbog vec poznate nezavisnosti ovdasnjeg pravosudja ali i poznate prakse da se na ovaj nacin obezbjedjuje vrijeme, vrijeme i vrijeme, neophodno da sve prekrije sloj patine korupcije.

Treba li podsjecati: sve vrijeme dok su Dani objavljivali stranice dokaza o zloupotrebi funkcija, Centrala SDA na celu sa Halidom Genjcom je uredno i redovno podrzavala svoje kadrovsko opredjeljenje. Uostalom, za komisije SDA je posve normalno da milioni maraka pomoci napacenom narodu zavrsavaju na privatnim racunima, u privatnim vilama i jos privatnijim dzipovima.

Zasluzni i neposlusni
Alagic je "pao" neplanski u najavljenoj borbi protiv kriminala i korupcije koju je po BiH propagirao Ejup Ganic, a koja je, tvrde Tuzlaci, bila njihovo ekskluzivno pravo: Hazim Vikalo, bivsi premijer Vlade ovog kantona, njegovi suradnici, odluke i budzet, bili su mjesecima predmet opsezne analize Finansijske policije, koja, ruku na srce, ima posla bas u svim vladama. No, nije Finansijska policija kriva sto samo TK ima znacajan postotak opozicije u vlasti: hajde, ako smije, nek' zaviri u racune Mirsada Veladzica i Mustafe Mujezinovica! A da se i ne govori o mutnim nacinima na koje je sve Senad Sahinpasic Saja ostvario svoje bosnjacko tajkunsko carstvo!

I dan–danas se Sajina i Delimustaficeva marmelada iz celickog pogona u ogromnim kolicinama "kiseli" u nekim kantonalnim magacinima, zajedno sa krastavcima placenim blizu pola miliona maraka. Prema informacijama sa terena, u jednom od takvih magacina, mozda u Gracanici, doskora je bilo uskladisteno tih "strateskih roba" u knjigovodstvenoj vrijednosti od 1.200.000 KM, a stvarna vrijednost dostize jedva trecinu te sume.

Nije Vikalova vlada kupila na svoju ruku i uzalud 6.000 socijalnih paketa za opcinu Sapna – uoci posljednjih izbora. Ti paketi u Sapni i drugim siromasnim opcinama pomogli su da SDA nadmocno pobijedi… Ne ljuti se bas bez razloga Fiko Brdjanovic, ratni komandant "Crnih vukova" i vlasnik firme "AMVKOMERC", na Halida Genjca i ostale iz stranackog vrha koji su ga uoci izbora "sokolili" da finansijska sredstva ulaze u pobjedu SDA, a sada kada njegovo preduzece mora opravdati pozajmicu od par stotina hiljada maraka od Vlade TK–a – niko mu ne priskace u pomoc.

No, i pored svega navedenog, najzanimljivije istrage tek trebaju krenuti, a obuhvatit ce federalne institucije i mocne pojedince koji su nedodirljivi, srecom, samo zasad. Dani su prosle godine objavili tekst u kome je, izmedju ostalog, pisalo: Dzaba je Edhemu Bicakcicu da kuka sto je federalni budzet ostao bez 200 miliona njemackih maraka zbog kriminalnog izostavljanja clana o uvozu nafte i naftnih derivata iz Ugovora o gospodarskoj suradnji Federacije BiH sa Republikom Hrvatskom kada Alija Izetbegovic posalje Hasana Muratovica – umjesto u zatvor – u Hrvatsku za ambasadora! Ili sto iste gastronomske preferencije Bakira Izetbegovica i Senada Sahinpasica Saje – pace kod Hadzibajrica – budu dovoljne da federalni istrazni organi pet godina skrivaju i opstruiraju procesuiranje crvene Interpolove potjernice za Sahinpasicem. I to sto nema tog medija ili drzavne institucije koja je mogla doci do informacija cijim parama i po cijem odobrenju Halid i Hasan Cengic prave aerodrom kod Visokog za svoju privatnu flotu.

Bakir i Saja
Kada je Saja u Sarajevu, jos pocetkom 1994. godine, direktno iz Izetbegovicevog kabineta odsetao u Centar sluzbi bezbjednosti (u pratnji i danas zaposlenih kabinetlija), u zelji da vec jednom skine hipoteku kriminala koja mu se, eto, spocitava, njegova spremnost da se zrtvuje i ponudi nekolicinu trazenih odgovora propala je zbog hitnog i neodloznog pracenja samog Izetbegovica na put. Valjda da bi se tadasnji predsjednik osjecao potpuno sigurnim i bezbjednim, Saji je umjesto pitanja urucen pistolj s posvetom ministra policije Bakira Alispahica?!

Osim sto danas posjeduje ovaj pistolj, Saja, predratni piljar, u Ustikolini gradi velicanstveno zdanje s kulom sa koje se pogled pruza na Drinu; u Sarajevu su – u posjedu njegove porodice – veleljepna banka, veleljepna vila u kojoj je Ambasada Saudijske Arabije, vjerovatno najatraktivnije gradjevine u Bosni i Hercegovini… o nekretninama u inozemstvu da se i ne govori – i sve, kazu, na posten nacin. Kao sto je na posten nacin njegov bliski prijatelj Bakir Izetbegovic najuticajniji covjek u Bosnjaka koji sebi moze priustiti da iza ledja babe, oca nacije, radi sta hoce. O Izetbegovicu mladjem pisalo se u Danima mnogo. Za ovaj put kratko i konkretno: Sarajevsko naselje Nedzarici, tacnije 50 kuca sa ovog prostora, jos 1991. godine predvidjeni su za eksproprijaciju. Nakon Daytona, postupak je reaktiviran: Srbi, vlasnici kuca, niti mogu u kuce, niti imaju pravo na drugi stan, niti im je isplacena ijedna marka, iako je Zakon o eksproprijaciji vrlo precizan. Navodno je i novac obezbijedjen: pet miliona maraka kojim je mogao raspolagati samo Zavod za izgradnju kantona jednostavno je ispario sa racuna Ministarstva za promet i komunikacije? Bakir Izetbegovic vlasnicima kuca porucio je: "Tuzite me", zaboravljajuci da odgovori na pitanje – gdje je novac.

Na pitanja ce mnogi tek morati da odgovaraju: bivsi i sadasnji uposlenici MIP–a o nacinu kupovine i placanja zgrada za ambasade; kupovini sluzbenih automobila za MIP i DKP, njihovoj cijeni i nacinu placanja; nestanak 700 putnih isprava 1997. godine (koje su vrijedile do 30. septembra '99.) i izdavanje sluzbenih i diplomatskih pasosa "diskrecionim" pravom; veze sa izdavanjem drzavljanstava, mito koje su radnici MIP–a davali za ostanak u DKP–u poslije isteka njihovog radnog angazmana; kupovanje radnog mjesta u periodu otpustanja u MIP–u (barata se cifrom od 2.000 do 6.000 DM); postojanje privatnih firmi koje posredno drze ili kontrolisu celnici MIP–a i njihovi najblizi saradnici; sverc skupocjenih artikala (predmeti od plemenitih metala) diplomatskom postom i koristenje diplomatskih vozila sa opskrbu privatnih radnji u Sarajevu sa povlasticom kupovanja bez carine u inostranstvu i uvoza bez carine u BiH. Ili, kad na red dodju budzeti javnih preduzeca koje predstavnici vlasti redovno "reketiraju"… ili dokazi o tome kako su, i kome, dijeljene pare BH Banke.

O milijardama dolara koje su tokom rata stizale na ime pomoci BiH odlucivao je i trosio ih uzak krug najpovjerljivijih clanova Izetbegovicevog porodicnog, zatvorskog, mladomuslimanskog i stranackog kruga. Imena Bakira Izetbegovica, Hasana i Halida Cengica, Senada Sahinpasica Saje, Omera Behmena, Dzemaludina Latica, Bakira Alispahica, Nedziba Sacirbegovica, najcesce su povezivana upravo kroz pripadnost "halki" – krugu ljudi provjereno odanih Aliji Izetbegovicu. Nikada se Izetbegovicu nije omaklo da na bilo koji nacin polozi racune i pokaze kako je vodio drzavno knjigovodstvo. Nacin na koji je izvjesnoj gospodji Ramizi Kadic dato ovlastenje da u kesu podigne 22,5 miliona njemackih maraka ilustrativan je pokazatelj kako je u ovoj zemlji sve funkcioniralo na povjerenje. Dani su javno pitali gospodina Izetbegovica: Koliko je novca donirano Bosni i Hercegovini za odbranu zemlje i humanitarnu pomoc? Ko je raspolagao tim novcem? Po cijem odobrenju? Za sta je trosen novac? Kome je podnijet izvjestaj o utrosku novca? Koliko je novca jos ostalo? Gdje su 22,5 miliona DM koja su u gotovini podignuta 13. maja 1996. godine iz Narodne banke BiH? Odgovori se jos cekaju.