Nakon sto je predsjednik Federalne vlade Edhem Bicakcic u proslom broju naseg magazina reagirao na tekst "Sveti uzor Alija", kolumnista Dana ponudio je zestok odgovor

OVIH DANA SAM SE ZABRINUO JER NISAM IMAO
ideja koje bi eventualno bile svjeze i zanimljive za dogovorenu kolumnu u Danima. Ali me je uveselio Edhem Bicakcic, koji se u zadnjem broju Dana, u za njega neuobicajeno opsirnom teksticu, pojavio s nizom nebuloza, jeftinog politikantstva, njemu primjerene neukosti, povrsnosti i ordinarne gluposti.

Da mi nije manira, pa da zamaram citalacku publiku, ja bih je povodom Bicakcicevog samoumisljenog, uvrijedjenog i narcisoidnog reagiranja uveseljavao serijom clanaka. I on bi bio gutantan poput "Esmeralde".

Ali, za sada se opredjeljujem za koncizan odgovor.

Hej, kafano, muko
Prvo sto mi vajni premijer zamjera jeste neprimjerena terminologija mom univerzitetskom zvanju i znanju te posebice "nivo kafanskog dijaloga". Valjda premijer aludira da ja volim kafanu, a mozda ga jos vise boli sto ga u inim kafanama sprdam, cinim smijesnim, nemocnim i nesposobnim.

Drugo infantilno reagiranje odnosi se na premijerovu zamjerku da je moja pisanija "uvertira za predstojece izbore po kojoj su, makijavelisticki gledano, dozvoljena i opravdana sva sredstva, pa i ona prljava".

Konacno da i Bicakcic kaze pravu stvar. Samo je razlika u tome sto je nas najneuspjesniji premijer u povijesti moderne Bosne i Hercegovine, ili Federacije, Machiavellija shvatio i primijenio bukvalno. Gazi sve pred sobom. Kao Alijin, mozda i slucajno ili namjerno zabludno odredjen prestolonasljednik, "mali Edo" se ponasa onako kako sam i napisao i na Parlamentu govorio: osiono, bahato, diletantski i primitivno. Kao onaj koji ne zna da je "najteze pasti s mindera u findzan". Jer u cijelom svom, toboze sofisticirajucem i didaktickom odgovoru, Bicakcic se pravi "dvorskom ludom" i ne daje ama bas ni jedan odgovor na upite koje sam njemu i njegovoj kompromitiranoj i korumpiranoj vladi postavio.

Naprimjer, da ga podsjetim. Pitao sam ga na Parlamentu, a dijelom i u kolumni u Danima (koje on, opet po uzoru na Vodju, naziva "casopisom"), ima li Vlada Federacije ikakav makro ili mikro ekonomski program?! Kako funkcionira Vlada, koja je nacionalno podijeljena, posvadjana, ledeno konfrontirana?! Kako i zasto se Vlada nipodastavajuci odnosi prema Parlamentu Federacije?! Zasto se u Vladi Federacije po pravilu ostvaruju jeftini kompromisi kada je u pitanju pragmatski politicki interes SDA i HDZ? Zasto Vlada puca po svim savovima kad su u pitanju strateski interesi Federacije i drzave BiH?! Zasto Vlada Federacije BiH jos uvijek luta u konceptu svojinske pretvorbe, tranzicije, bilaterale sa susjednim zemljama, itd.?

Abeceda politike
Bicakcic ne odgovara na moj direktan upit sta je bilo i gdje je zavrsio program svojinske pretvorbe, iliti privatizacije, koji je sacinila Silajdziceva Vlada jos 1994. godine. Od najmanje dvadesetak kritickih upita koje sam mu na razlicite nacine postavio, on ne odgovara doslovno ni na jedan, vec stvar prevodi na personalnu diskvalifikaciju i ideolosku konfrontaciju.

Znajuci njegov politicki obzor, njegove inhibicije i somnabulne frustracije, cudi me izbor njegovih politickih savjetnika, pisara njegovih nedoucenih i nadasve povrsnih clancica, te posebice izbor predmeta politicke konfrontacije.

Sta primarno brine naseg nesposobnog premijera?

On u svom odgovoru sam to kaze: "U konkretnom slucaju - eventualna pobjeda SDP-a." Nad tom eventualnoscu Bicakcic djacki lamentira, pa onda meni pripisuje lazni optimizam i uvjerenje da ce, po analogiji sa ishodom izbora u Hrvatskoj, ovdje zasigurno pobijediti SDP. Ali, hvala Bicakcicu na optimizmu (po onoj "koga su zmije ujedale i gustera se boji"). Hvala Bicakcicu na procjeni da ce eventualno pobijediti SDP!

Ne treba se bojati, u ovakvoj konstelaciji, u ovakvom omjeru politickih snaga, uz medijski monopol koji imaju vladajuce politicke stranke, uz apsolutnu kontrolu Dzamije i Crkve, gdje su hodze i popovi najbolji politicki komesari i agitatori, te uz finansijske mahinacije koje on i njegova Vlada vrse i gdje preko inih tajnih ili javnih izvora finansiraju svoje megalomanske politicke ambicije - SDA i HDZ ce, nazalost, na lokalnim izborima pobijediti. Doduse, tjesnje nego sto su navikli. Oko opcih izbora prognoze bi mogle biti i drugacije.

Bicakcic mi zamjera da ja pravim "zurnalisticki odstrjel" njegove licnosti, pa se jos iscudjava nad mojim zabludama i politickim ("esdepeovskim") optimizmom i, shodno njegovoj velmoskoj maniri, on mi opet svisoka i nadobudno spocitava ambicije jednog Ivice Racana. Uza sve to, pravi jednu kvazipoliticku analizu. Eto, Bicakcic nas poducava da politicke prilike u Bosni i Hercegovini nisu isto sto su u Republici Hrvatskoj. Edo, kao mali seoski muktar, hoce da nas uci abecedi politike. Kao da ja ne znam da su politicke prilike, omjer politickih snaga, te ukupna konstelacija drustvenih odnosa, kardinalno razlicite u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Po zanimanju musliman
Bicakcic je toboze citao moje naucne radove. Sumnjam - da ih je citao, ja sam ga mogao educirati. On, ili njegovi bedeli, kao ciljani kriticki uklon uzimaju cak i najbolje od onoga sto sam napisao. Bicakcic, ili neko od njegovih trabanata koji su mu pomogli u ovom nebuloznom odgovoru, polazi od vec etabliranog stereotipa da je Nijaz Durakovic borbeni ateist, boljsevik, mrski komunist itd. I tako se nas dragi "Edo" zapleo u zamku sopstvenih proturjecnosti. On se cak trudi da pokaze da je prostudirao i moju knjigu pod naslovom Kontroverze o nacionalnom i nacionalistickom.

Vjerujem da je neki nedouceni savjetnik sasvim pogresno upotrijebio cak i velikog Brechta u smislu da "preko starih aktera nema novih pomaka". Tacno.

Kako sa Bicakcicem ostvariti promjene?! Kako da s jednim nadobudnim, nedoucenim, politicki pripitomljenim premijerom Bosna izadje iz krize i kataklizme u kojoj se nalazi.

Jedino u sto sam siguran - sa Bicakcicem NIKAKO.

Na pocetku sam rekao da bi na Bicakciceve gluposti mogao odgovarati poput malogradjanske TV serije tipa Esmeralde, jer Bicakcic propituje nacin mog "pisanja i razmisljanja" i veze se za neke istrgnute recenice iz mojih knjiga, koje su ocito njegovi savjetnici, a mozda i pisari njegovih tekstica, jako povrsno procitali.

Zna Bicakcic sta je na ovim prostorima najjace i najsnaznije: nacionski opijum, igranje na kartu Drzave, Vjere i Nacije, pa, eto, on bi dao da me i na tom planu diskreditira. Njegovi su se savjetnici ili ti kvazipisari potrudili da istrgnu par citata iz moje pomenute knjige. Da su bili seriozni, trebali su procitati bar dvadesetak mojih radova koji se odnose na "muslimansko nacionalno pitanje", pa, da, recimo, procitaju i moju zadnju knjigu, koja je izasla u sest izdanja, i koja glasi Prokletstvo muslimana.

Meni je zao da Edhem Bicakcic, koji je robijao zbog lazne optuzbe da je "mladi musliman" ili "islamski fundamentalist", nije procitao moje napise, a posebno knjigu pod naslovom: Prokletstvo muslimana.

I on je, kao i njegovi drugovi koji su isto tako nepravedno optuzeni, morao znati da sam ja bio jedan medju tri-cetiri covjeka koji su se usudili da "otvore" muslimansko nacionalno pitanje. Edhem Bicakcic bi morao znati da sam ja isto isljedjivan, optuzivan kao muslimanski nacionalist. Ne vjerujem da je on pisao ovaj odgovor u Danima.

Neko mu je debelo i neuko podmetnuo. Jer je on mogao, kada se vec poziva na moju knjigu Kontroverze o nacionalnom i nacionalistickom, shvatiti da sam ja neskromno bio jedan od rijetkih boraca za muslimansku nacionalnu emancipaciju. Sve politikantske izvedbe, "cupanje korijena iz drveta", jeftine politicke insinuacije (ako neko shvati, i provokacije), ostavljam za politicko smece i zaborav.

Jedan od zadnjih ljudi u Bosni i Hercegovini koji bi mi mogao prigovoriti da se ja nisam borio za Bosnu i za bosnjacko-muslimanski nacionalni interes - jeste Edhem Bicakcic. Naravno, ja sam se ravnomjerno borio i za prava Srba i Hrvata, Jevreja i ostalih naroda koji su u ovoj napacenoj Bosni i Hercegovini zivjeli.

Meni Bicakcic spocitava toboznji muslimanski nacionalizam, u smislu da ga ja proskribiram. Valjda Bicakcic misli da je nacionalizam po definiciji ekskluzivan: predodredjen samo Srbima i Hrvatima.

Bicakcic, koji je po zanimanju musliman, zaboravlja da ima onih i onih koji bi da u Bosni naprave "Muslimaniju", da uvedu principe "hilafeta", da naprave "fildzan drzavu", da od nas svih naprave kretene, politicke podanike i podobnike.

Bicakcicu, ovom prilikom necu ti spominjati mentore, uzore, zatvorske istomisljenike itd., ali stoji mi obaveza da ti kazem da tvoji utopijski projekti, ili pojasnjeno - tvoje politicke nebuloze nece proci.

A o ozbiljnim teorijskim neslaganjima i tvom pokusaju moje politicke diskvalifikacije, drugi put.

P.S. Gospodine Bicakcicu, sto se tice Ante Markovica, spocitavate mi da sam njegov ljubimac.

Cudim se sto niste znali da je na izborima 1990. godine Ante Markovic bio moj najveci politicki protivnik. Veci nego SDA - kojoj ste vi od pocetka pripadali.

Bicakcicu, ja sam se borio za Bosnu i Hercegovinu, a Vi i Vas predsjednik ste se borili za vec tada propadajucu i vec tada kvazi-Jugoslaviju.