DANI: Gospodine Radisicu, danas je Dan nezavisnosti BiH. Sretan Vam praznik!

RADISIC: Evo, ja slavim radno.

DANI: Sta to znaci: nesto zamjerate Prvom martu?

RADISIC: Bosna i Hercegovina, ova nasa zajednicka, dejtonska, tek ce donijeti zakon o drzavnim praznicima. Slavit cemo ono za sta se opredijeli Parlament. Mislim da treba slaviti ono sto je zajednicko. Izvjesno je da su se od '92. do '95, pa onda poslije Daytona, na prostoru sadasnje BiH desile krupne stvari. Istorija ce valorizovati ko je sta ucinio i doprinio, ali mi smo, od Daytona, zajednicka drzava i bosnjackog i hrvatskog i srpskog naroda, drzava ravnopravnih entiteta, medjunarodno priznata, drzava koja ima svoju sansu ukoliko je istinski i zaista prihvatimo kao instituciju u kojoj na konstruktivan, tolerantan nacin svi mozemo da doprinesemo. Duboko sam uvjeren da je to interes sva tri konstitutivna naroda, kao sto sam duboko uvjeren da su sva tri naroda bila jednako pogodjena tokom minulih ratnih dogadjanja.

DANI: Misljenja su razlicita, no ta tri konstitutivna naroda nisu cak ni jednako konstitutivna na cijeloj teritoriji BiH. Blokadom rada Ustavnog suda ta se konstitutivnost i dalje odlaze: je li namjera da se sprijeci konstitutivnost Bosnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj toliko jaka da se zrtvuje konstitutivnost Srba u Federaciji?

RADISIC: Ustavom Federacije BiH je definisano da su bosnjacki i hrvatski narod konstitutivni u Federaciji, kao sto je Ustavom RS-a receno da je Republika Srpska drzava srpskog naroda i drugih gradjana. Na toj se osnovi otvorilo pitanje konstitutivnosti na cijelom prostoru, odnosno zahtjev gospodina Izetbegovica za preispitivanje usaglasenosti Ustava entiteta sa Ustavom BiH. Tu ima nekoliko otvorenih pitanja. Kao prvo, znam da je svojevremeno Venecijanska komisija dala informaciju da su Ustavi entiteta usaglaseni sa dejtonskim. No, isto tako znam da se Ustavni sud BiH vec duze vremena bavi ovim pitanjem i da je to negdje u zavrsnoj fazi. Ocekujem odluku u ovom ili iducem mjesecu.

DANI: Kakvoj se odluci nadate?

RADISIC: Kakva god bude, postovat cemo je, jer je Ustavni sud BiH neprikosnovena autoritativna samostalna institucija koja ne bi smjela da se povije pred bilo kakvim dnevnopolitickim, stranackim ili drugim pritiscima i interesima, vec da objektivno valorizuje stanje. Znam da ce odluku biti tesko donijeti, jer, primjera radi: u slucaju arbitrazne odluke za Brcko receno je da preambula Ustava ne izaziva pravne posljedice, a u ovom slucaju ce se insistirati da je preambula Ustava, ustvari, sastavni dio pravnog akta. No, time neka se bave teoreticari: ja jedino znam da BiH ima sansu samo ako se sacuva mir, tolerancija, medjusobno uvazavanje i postivanje, ako se obezbijede demokratske i druge institucije i procesi. Bilo kakva majorizacija, bilo kakvi pritisci, ucjene, preglasavanja, nisu dobri ni za koga, i nadam se da cemo imati snage da taj globalni interes i naroda i ljudi zastitimo i obezbijedimo. Hocu da vjerujem da BiH nije prolazna kategorija, da ona istinski kao drzava ima sansu da se razvija na demokratskom, prosperitetnom osnovu.

DANI: Koalicija Sloga se raspala i poprilicno uzdrmala politicku scenu u RS-u. Utisak je da je rascjep izazvan potezima premijera Dodika?

RADISIC: Odnosi se i na te neke poteze, ali hocu odlucno da kazem da smjenjivanje dvojice funkcionera iz Socijalisticke partije nije sustinski razlog za ovakvu odluku, to je samo mozda bio povod. Cinjenica je da se u nekoliko elemenata odstupilo od osnovnih principa na kojima je nastala koalicija, u kojima je jedan od principa i vodjenje kadrovske politike. Doslo je do odstupanja na stetu Socijalisticke partije, pa su citave vitalne tehnoloske, funkcionalne i druge sfere ostale bez Socijalisticke partije, kao sto su brojna maticna preduzeca u RS-u, sfera finansija i banaka, jer je to prakticno bilo nepristupacno za socijaliste i kasnije se to samo multipliciralo sa jasnom teznjom da se steknu sto bolje pozicije na startu privatizacije i da se socijalisti okarakterisu kao neki remetilacki faktor, poslusnici nekih drugih opcija. Htio bih da kazem da se Socijalisticka partija zaista ponasala i ponasa odgovorno, da se maksimalno zalaze za ocuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, za otvaranje perspektiva ekonomsko-socijalnog razvoja, za postivanje ustavnosti i zakonitosti, za dosljednu borbu protiv kriminala, za afirmaciju BiH u evropskim i sirim medjunarodnim tokovima i integracijama. Nazalost, nismo naisli na dovoljno razumijevanja i, posto smo sada usli u izbornu kampanju, mi zaista smatramo da ne mozemo vise tolerisati ono sto se braniti ne moze, i rekli smo, ako u toj koaliciji nismo ravnopravni, onda bolje da to priznamo na vrijeme nego da trpimo svi posljedice. Uostalom, koalicije Sloga nije bilo kad smo konstituisali institucije RS-a po Dejtonskom ustavu, ne mora to da bude tragicno, ja cak mislim da to moze da bude podsticaj za sve da malo razmisljaju svojom glavom i da vidimo sta moramo mijenjati da bi bilo bolje.

DANI: Vjerujete li Vi u optuzbe koje se odnose na premijera Dodika i njegovu sklonost ka korupciji i svercu?

RADISIC: Ne bih mogao pojedinacno ustvrditi ko je koliko u to umijesan, ali znam jedno: da u borbi protiv kriminala nismo prevladali ni prva dva koraka. Novoizabrana Vlada Hrvatske za dvije sedmice je uradila vise nego mi za dvije godine. Radi se o tome da ni jednu od afera nismo rascistili, da su se otvorile i neke nove afere, da gradjani traze konkretan rezultat. U rukovodstvu Sloge imali smo svestrane analize i ocjene, vrlo precizne dogovore sta ciniti, kako objediniti sve institucije, pravosudje, policiju, ali, nazalost, jedno smo se dogovarali, a drugo se radilo. Inace, kao parlamentarna stranka, mi smo za saradnju. Znam da je zvucalo nelogicno opredjeljenje glavnog odbora kad smo rekli da cemo mi istrajati na izvornim principima Sloge, to znaci da su neki drugi odstupili od tih principa. Za divno cudo, mi smo se uvijek usaglasavali u rukovodstvu, ali u prakticnim potezima u nadleznosti Vlade to se nije ostvarivalo i stalno smo imali prigovor sa terena, iz baze, da ono sto je interes druge dvije clanice, da se to realizuje, a da ono sto je interes Socijalisticke partije ostaje negdje po strani. Onda je, nazalost, doslo i do pokusaja da se iznutra oslabi Socijalisticka partija, no to je nase unutarstranacko pitanje i mi cemo o tome, u skladu sa statutom, sigurno preduzeti sve da Socijalisticka partija ostane ono sto jeste. Mi smo za saradnju, nismo okrenuli ledja nikome. Kategoricki odbijam insinuacije da je to Socijalisticka partija uradila da bi pravila neku novu koaliciju, misli se na SDS i radikale.

DANI: Upravo sam Vas htjela pitati hocete li u koaliciju sa SDS-om.

RADISIC: Ne. Sa SDS-om i radikalima mi necemo u koaliciju. Da smo mislili da pravimo tu koaliciju, mogli smo je napraviti kada je institucija predsjednika republike legalno i legitimno funkcionisala, kada je mandatar bio ili Kalinic ili Ivanic ili Djokic ili Miljus, medjutim, nije nam padalo na pamet. Mi smo zaista sacuvali koaliciju kao jedan projekt koji u demokratskim procesima moze mnogo da znaci, koji je istinski za punu ravnopravnost BiH u evropskim i medjunarodnim procesima, ali, eto, doslo je do odredjenog razmimoilazenja. Vidjet cemo sta ce pokazati izbori. Uvijek smo preferirali i preferiramo sire interese: energicno smo se borili i borimo protiv kriminala i korupcije, a za funkcionisanje institucija ustavno-pravnog poretka. Mi smo trazili rjesenje za deblokadu institucije predsjednika, to se moglo rijesiti na jedan od ustavnih nacina, mozda cak i vanrednim izborima. Mi smo se borili i borimo za predupredjivanje eventualne blokade i paralize parlamenta, borili smo se da na ustavan i zakonit nacin se izvrsi izbor Vlade Republike Srpske, jer, uistinu, ovo je vlada koja je izabrana u onom parlamentu kome je davno istekao mandat, a evo nismo za 16-17 mjeseci obezbijedili njenu punu legitimizaciju. To ne znaci da smo mi bili protiv Dodika. Mi smo samo htjeli da se obezbijedi da poslije izbora parlament izvrsi izbor vlade, i tu smo cesto bili pogresno shvaceni, kao sto smo bili pogresno shvaceni, i tendenciozno, rekao bih, cak i po nekim vitalnim pitanjima BiH i RS-a, kao sto je pitanje ravnopravne saradnje sa okruzenjem u cjelini ili doprinos borbi za stabilizaciju mira u citavom regionu ukljucujuci i Pakt o stabilnosti jugoistocne Evrope, situaciju u Jugoslaviji, podrsku demokratskim i drugim procesima u Hrvatskoj i tome slicno.

DANI: Hajde onda da razrijesimo neke od tih dilema: ko je Vama osobno politicki blizi, Milosevic ili Dodik?

RADISIC: Dodik je, prije svega, proizvod i Socijalisticke partije i zaista ne bi bio izabran da ga nismo podrzali i podrzavali do danasnjeg dana. Nema razloga da ga i sada ne podrzimo na onom konceptu koji je zajednicko opredjeljenje i interes. O Milosevicu zaista ne bih htio da govorim jer to je druga drzava. Jedino gdje smo se razlikovali, uslovno da kazem, Dodik i ja, Socijalisticka partija i druge clanice u koaliciji, jeste u tome sto smo se mi zalagali da ne treba niko da se mijesa u odnose u RS-u sa strane, ali niti da se mi mijesamo u odnose bilo gdje van granica RS-a i BiH, za razliku od druga dva koaliciona partnera koja su u tome preferirala jednu podrsku opoziciji i drugim snagama. Nije bilo sporno da je to pravo stranaka da saradjuju po stranackoj, politickoj osnovi, sa kim imaju interes i zelje, ali ja sam bio protiv toga da se to institucionalno podrzava od zvanicnih institucija republike, i tu je jedna od razlika u prakticnom ponasanju clanica Koalicije Sloga.

DANI: U posljednje vrijeme smo bukvalno zatrpani idejama o promjeni Daytona: Racan govori o kantonizaciji BiH, Jelavic nudi rjesenja, Haris Silajdzic takodjer. Vi se, pak, jednako pozivate na Dayton: ima li ista sto biste Vi promijenili u tom dokumentu?

RADISIC: Mislim da je velika opasnost kada se, u situaciji kada nesto ne funkcionise, odmah zalijecemo za globalnu izmjenu. Ako neke institucije i odnosi koje podrazumijeva Dayton ne funkcionisu, to ne znaci da treba mijenjati te principe, vec treba mijenjati odnos prema tim principima. Ja sam apsolutno za to da ucinimo sve da funkcionisu institucije BiH, ukljucujuci i Federaciju BiH i RS. Strah me je olako zagovarati promjene, pogotovo na ovim vitalnim segmentima odnosa medju narodima na prostoru BiH. Duboko sam uvjeren da ni jedan od naroda BiH nije zelio rat, stradanja, da su posljedice toga evidentne na svakom koraku i da ce nas pratiti jos mnogo godina. Zato moram da se ne slozim sa svima koji zagovaraju vracanje na staro, koji vracaju vokabular koji je doveo do nacionalne iskljucivosti, mrznje, koji govori o nekoj cetnickoj sapi ili o Republici Srpskoj kao surogatu i tome slicno. Ja sam svoje politicko i ljudsko opredjeljenje potvrdio i manifestovao. Ne dam na svoj narod, kao sto necu dozvoliti da bilo ko vrijedja i druge narode, jer narod kao takav ne moze biti u stanju kolektivne odgovornosti ili mrznje, ali sam za to da funkcionisu pravila medjunarodnog prava i da pojedinci odgovaraju za svaki prekrsaj i zloupotrebu, pojedinci, ali ne moze se govoriti o tome da je narod fasistoidan ili agresorski. Treba zastititi dostojanstvo svakog naroda, a kada je rijec o nasim narodima u BiH, istorija nam daje za pravo da se zaista radi o dostojanstvenim narodima, ciju kulturu, duhovnost, proslost treba postovati. Ne moramo se grliti i ljubiti, ali mozemo se i moramo uvazavati i postovati.

DANI: Dozvolite mi jednu digresiju: kada je rijec o historiji, Krajina je nosila partizanski pecat koji je i Vama osobno bio blizak. Kako danas komentirate situaciju u kojoj krajisku legendu dr. Mladena Stojanovica prisvajaju cetnici, koji su ga ubili?

RADISIC: Ja sam dijete Kozare. Dozivio sam sudbinu mnoge djece Kozare, bio sam u logoru, mnogi moji najblizi su stradali u Jasenovcu. Ginulo se na sve strane. U tom trenutku javila se ta opcija oslobodilacke borbe i ne treba se toga stidjeti. Danas je jedan potpuno novi kontekst. Ja znam da je Mladen Stojanovic u Prijedoru, pod Kozarom, na Kozari, ona istorijska figura i velicina koja je bio i prije. To sto je na momente neko pucao u njegovu bistu pa ga ponovo ubijao, to je jedan ishitreni trenutak, ali globalni odnos ne ovisi o tome sta pojedinacno bilo ko misli. Stvarne velicine i vrijednosti se potvrdjuju i dokazuju, i najvecu gresku bi svi napravili ako bismo dijelili zrtve na prave i neke druge. Suza svake majke je jednaka, teska i bolna za izgubljenim. Vec smo prosli golgotu i sada treba izvlaciti pouke iz dogadjanja, ali se okrenuti buducnosti. Necemo je valjda traziti sirom planete.

DANI: Je li ta buducnost sprovedba Dejtonskog sporazuma?

RADISIC: Jeste. Sta ce biti u nekoj daljoj buducnosti? Bit ce onako kako se dogovore entiteti i narodi. Prema tome, pustimo da se ovdje duboko ukorijeni mir, progres, da narodi mogu da vladaju svojom sadasnjoscu i buducnoscu, da se opredjeljuju bez pritisaka, bez nametanja, bez ucjena, bez uvreda. Ja vjerujem da narod ne moze da napravi gresku. Zato mislim da treba sve uciniti da se stabilizuje mir. Tu vec ima pomaka: zaboga, valjda smo se uvjerili da ono sto je bilo neshvatljivo, ne samo prije pet godina nego godinu, da je danas sasvim realno. Niko vise ne pita za zajednicke tablice, za slobodu kretanja, za zajednicku konvertibilnu marku, za zajednicki interes i djelovanje u institucijama BiH, u Evropi ili svijetu. Svi su vidjeli da su to vrijednosti za koje se valjalo boriti. Neka pitanja koja danas izgledaju nerjesiva, sutra-prekosutra ce naci rjesenje. Pa kuriozitet je, recimo, da se u provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma najdalje otislo u implementaciji vojnog dijela.

DANI: Ali se najslabije provodi Dayton kada je rijec o povratku: oko 200 bosnjackih porodica ovdje u Banjoj Luci jos uvijek zivi u podrumima. Kada ce oni u svoje kuce?

RADISIC: Da. Ja se slazem da je pitanje izbjeglih i raseljenih najtezi dio implementacije Daytona, ali, moramo priznati, i u Federaciji BiH i u RS-u.

DANI: Sarajevska deklaracija je sprovedena, banjalucku niko i ne pominje.

RADISIC: Tu se Predsjednistvo BiH javilo sa inicijativom, mi smo to podrzavali, cak smo i na Savjetu bezbjednosti u New Yorku to definisali kao prioritet. No, to je mnogo slozenije. Prvo trebamo stvoriti klimu. Cini mi se da je ona sve povoljnija sa tog stanovista bezbjednosti. Materijalne pretpostavke idu mnogo sporije, jer nije dovoljno samo vratiti se u stan - pitanje je i posla i svih drugih pretpostavki potrebnih za normalan zivot. Ima sporosti i u formalno-pravnoj regulativi sa stanovista istih prava u cijeloj BiH. Evo, sada na tome intenzivnije radimo. Nas je interes da uhvatimo korak sa evropskim integracijama, a to znaci da moramo i neke pretpostavke ubrzano stvarati. Jedna od njih je i pitanje ljudskih prava i sloboda, a sastavni dio toga je upravo adekvatnije rjesavanje, odnosno zbrinjavanje izbjeglih i raseljenih. Hocu da vjerujem da smo usli u jednu kvalitativno novu fazu u kojoj cemo to rjesavati mnogo organizovanije i odlucnije nego sto smo do sada radili.

DANI: Znaci li to da ce povratak u Banjoj Luci konacno aktivnije krenuti?

RADISIC: Ima u Banjoj Luci znacajnih povrataka: ja sam jucer prosao kroz Kozarac, vidio nove krovove i nove dimnjake koji se puse, sto znaci da su ljudi tu, da se vraca izbjeglo i raseljeno stanovnistvo. Ali, htio bih da kazem da na cijelom prostoru BiH treba raspolagati tacnim podacima: nije broj izdatih licnih karata meritoran podatak. Moraju se ustrojiti zajednicke baze podataka i mi smo se dogovorili u Predsjednistvu BiH da cemo to sada jedinstveno pratiti i medjunarodnu zajednicu o tome blagovremeno informisati.

DANI: Kako saradjujete sa bosnjackim i hrvatskim politicarima? Koje biste Vi sebi izabrali za suradnike?

RADISIC: Postujem volju naroda, prema tome, postujem legitimno izabrane, i pojedince i institucije i ne bih prihvatio misljenja kakvih ima - sa ovim mogu, sa ovim ne mogu da radim. Ako se radi principijelno, moze se sa svakim.

DANI: Ima li za Vas razlike izmedju Izetbegovica i Silajdzica?

RADISIC: Razlika je u tome sto mi je Izetbegovic... Njega koliko-toliko znam kroz funkciju u Predsjednistvu, a Silajdzica ne znam, i onda ne mogu biti objektivan.

DANI: Je li to znaci da Vam je blizi zato sto ga znate?

RADISIC: Ne, ne kazem to. Ja mogu saradjivati u okviru institucija ako je to na principima ustavnosti i zakonitosti, ali moram da kazem za neka ponasanja i izjave i Izetbegovica i Silajdzica da su kontraproduktivne u ovome casu. Ali, imao sam priliku da sa gospodinom Izetbegovicem o tome razgovaram, a sa Silajdzicem nisam. Moja je poruka njima da se mora ici u susret vremenu, a ne ostajati na nivou nekog proslog. Hocu da kazem da je ova Bosna i Hercegovina realnost i bitno razlicita od Republike BiH koju smo imali do Dejtonskog mirovnog sporazuma. Moraju se uvaziti realne cinjenice i okolnosti, a to je da je Bosna i Hercegovina jedan medjunarodni projekt koji ima sansu da izdrzi samo ukoliko obezbijedimo punu ravnopravnost sva tri naroda i oba entiteta. Ja u to vjerujem.

DANI: Vjerujete li u povratak Srba u Hrvatsku kako bi se u RS vratili Bosnjaci i Hrvati?

RADISIC: Da. Ljudska prava i slobode ne mogu biti omedjeni ovom ili onom granicom. Moramo se na makroplanu boriti. Cak je to uzrocno-posljedicno vezano: povratak na ove prostore zavisi od toga koliko ce se obezbijediti sinhronizovan povratak izbjeglica sa drugih prostora koji su sada ovdje. Ja znam poucan primjer jednog uvazenog doktora, da mu ne pominjem ime, Hrvata, koji je '95. godine u septembru otisao u Hrvatsku i javno rekao da njega nisu protjerali Srbi iz Banje Luke, nego su ga protjerali Srbi koji su protjerani iz Hrvatske. Mislim da je to krajnje poucna i istinita prica. Mene raduje da je nova vlast u Hrvatskoj vec to uocila kao jedno od krupnih pitanja i vjerujem da ce u razgovoru prilikom prve posjete gospodina Mesica i predstojece sjednice medjudrzavnog savjeta koja ce se odrzati 24. marta u Sarajevu, i to biti jedno od pitanja na kojem cemo, bar ja sa svoje strane, insistirati.

DANI: Nakon Hrvatske, kakav ishod lokalnih izbora ocekujete?

RADISIC: Vjerujem da ce se otvoreni procesi u Hrvatskoj pozitivno odraziti na procese u BiH i da ce predstojeci lokalni izbori, a pogotovo predstojeci parlamentarni opci izbori, za koje se zalazem da budu na vrijeme, u oktobru ove godine, pokazati jedan potpuno novi raspored politickih snaga i u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj. To je sasvim logicno ocekivati.

DANI: Bojite li se to Lagumdzije i SDP-a?

RADISIC: Ne, ne bojim se Lagumdzije. Sto bih se bojao?