Bosanski barometar 2000

Naciji koja svakodnevno trpi ponizenja, cak i kad se cini da to vise nije moguce i izdrzivo, dobro bi doslo nesto sto moze sacuvati mrvice skrsenog ponosa. I to se dogodi ponekad, ali na tome nista ne rade politicari, intelektualci i ini javni radnici. S vremena na vrijeme to ucini poneki sportista ili sportisti kao sto su Elvir Krehmic i donedavno kosarkaska reprezentacija BiH, neko od rijetkih naucnika... Od prije nekoliko godina medju njih se svrstao i Salko Bedak iz Tesnja. Kao proizvodjac i vlasnik mineralne vode "Oaza", prvo je Bosnu uveo u Bijelu kucu, a zatim, grcevito odbijajuci neprijateljske napade, zadrzao ranije stecene pozicije. Na Svjetskom sajmu koji se svake dvije godine odrzava u Berkley Springsu, tesanjska "Oaza" je u konkurenciji 90 najpoznatijih mineralnih voda proglasena najboljom na svijetu. Naime, po vec ustaljenom obicaju, americki predsjednici piju vodu pobjednicke firme u periodu izmedju dva sajma. Jedna od stvari koju ce Clinton predati svom nasljedniku, bilo da je to McCain, Bush, Gore ili Bradley, bit ce i neodredjene kolicine tesanjske vode. O kakvoj se, pak, vodi radi, ilustrujmo sljedecim primjerom: proglasena je najboljom na istom takmicenju na kojem je razvikani francuski "Perrier" bio tek peti. Njen proizvodjac nece uci medju ljude koji su promijenili bosansku ili svjetsku historiju, jer vodu je ljudska vrsta otkrila mnogo prije. Ali, njen vlasnik u danasnje vrijeme ipak odrzava nadu da ova zemlja ima bar nesto ponuditi ostatku svijeta. Okrijepite se!

"U Tuzlanskom kantonu niko nije htio razgovarati s nama, a nije nas htio primiti ni federalni ministar za obrazovanje Rizvanbegovic", kazao je prije neki dan Amir Skrijelj, potpredsjednik Asocijacije studenata u Studentskom domu u Nedzaricima. On i jos 220 tuzlanskih studenata u Sarajevu mogli bi vrlo brzo svoje knjige, skripta, krevete i pripadajucu im odjecu odnijeti u aule svojih fakulteta i tamo zivjeti. Naime, Vlada Tuzlanskog kantona je Studentskom centru u Sarajevu duzna 140.000 KM, a ministrica Nihada Latifagic, kao ni premijer Bajazit Jasarevic, ne zele cak niti razgovarati sa studentima koje su obecali subvencionirati. Studenti su, pak, imali rok do 28. februara, koji je zatim produzen do 10. marta, da plate dugovanja ili lijepo isele. Njihove kolege iz ostalih kantona bi takodjer mogli poceti da pakuju stvari: ostali kantoni zajedno duguju Studentskom centru 500.000 KM. Sad, to sto su vlade u dugovima do vrata, sto imaju precih poslova pa ne mogu ili nece da se pobrinu i za ovo omladine sto je ostalo u zemlji, moglo bi se tumaciti nekim od termina iz pojmovnika bh. politike: korupcija, nesposobnost, pronevjera, privredni kriminal itd. Ali i dalje ce to biti neoprostivo. Novac za subvencioniranje studenata se namice iz poreza, koje, kako je kazao jedan od clanova Upravnog odbora Studentskog centra, "placaju i roditelji ovih studenata". Ali, para nema. Valja namiriti stetu nastalu nezakonitim akvizicijama bivseg ministra u Vladti TK Adiba Djozica. To nije samo neoprostivo nego i kaznjivo. Toliko, da se zna.

Supervizor za Brcko stavio je ponovo sudbinu ovog bosanskog grada "na led". Navodno, na samo dvije sedmice. Kao da Brcaci, koji vec nekoliko godina strpljivo cekaju i pokusavaju da se naviknu na uvjete zivota u selima nadomak grada, nisu dozivljavali mnogo slicnih produzenja, mnogo slicnih rokova. I uvijek se ispostavljalo da su ti rokovi duzi nego sto je najavljeno. Brcko bi sa produzivanjem svakog od njih gubilo ponesto od onoga cemu Brcaci ustvari zude da se vrate i neumoljivo postajalo jos jedno u nizu bosanskih uporista ravnogorske ideologije. U gradu stoji spomenik Drazi Mihailovicu, ulice rese plocice sa imenima istaknutih cetnickih koljaca iz proslog rata... A Farrandovi sluzbenici nisu pregledali sve prijave kandidata za vladu Distrikta! Pa, zasto ih ne otpusti, zasto njih ne kazni, nego se u ovoj zemlji redovno i uporno kaznjavaju oni koji su najgore i prosli? No, to je samo posljednji, kruna u nizu poteza koje je u zadnje vrijeme povlacio americki diplomata. Od sumnjivih kriterija za popunu mjesovite policije (sada u njoj ima ubjedljivo najvise Srba) pa do ponistenja sopstvenih dekreta o povratku imovine zastupnicima u Skupstini grada, radio je na stetu Brckog i njegovih prijeratnih stanovnika, pa samim tim i BiH. U kojoj dvije sedmice manje ili vise znace vise nego bilo gdje drugo. Narocito dvije predizborne sedmice.

Da li je iko ikada u BiH, od drzavnih organa vlasti do prosjecno neinformisanih gradjana, zamjerio Republici Turskoj ili njenom suverenu Sulejmanu Demirelu vise nego srdacne odnose s pokojnim Franjom Tudjmanom i zagrebackim rezimom odgovornim za Herceg-Bosnu, Dretelj i Heliodrom, Stari most…? Nije, jer kao sto svako bira prijatelje, i svaka drzava kroji svoju vanjsku politiku, ne vezujuci - ili bi barem tako trebalo biti - "dobrotu" za politicke interese. Turska, medjutim, koju u BiH predstavlja njen ambasador Ahmet Erozan, u bosanskoj odluci o uspostavljanju diplomatskih odnosa sa Republikom Kipar prepoznaje ni manje ni vise nego izdaju. Kao, Turci su pomagali Bosnjake, a ovi im sada sve zaboravljaju i otvaraju ambasadu u Nikoziji. Sad, sto se Turcima ne svidja cinjenica da je ta Nikozija i dalje priznati glavni grad priznate drzave, podijeljene, blago receno, tursko-grckim sukobom, najmanje je problem BiH. Uostalom, ako je turska dobrota bila sracunata… Sve bi to trebao znati Erozan, koji, umjesto da do sada srdacne odnose pokusa odrzati sto boljim, uglavnom prepricava izljeve gnjeva svog diplomatskog sefa Ismaila Dzema i sofisticirano prijeti Bosni kako ce joj se obiti o glavu to sto postuje medjunarodne zakone, makar i radi mira u kuci.

Kada Milorad Dodik u funkciji entitetskog premijera glumi predsjednika drzavne vlade koji odlazi u drzavnicke posjete inostranstvu, sarajevski mediji su prepuni optuzbi na njegov racun zbog uzurpiranja ovlasti vodjenja vanjskih poslova koji su, po Ustavu BiH, u nadleznosti Predsjednistva i Vijeca ministara BiH. No, kada to isto cini Edhem Bicakcic, u istim medijima nema ni rijeci osude, vec se takva putovanja prate dajuci im oreol zvanicnih, drzavnih. Nedavni posjet Edhema Bicakcica Turskoj jos jednom je ilustrirao svu dvolicnost i politiku dvostrukih standarda koji se primjenjuju u Sarajevu. Zbog toga nikoga ne treba cuditi apriorna odbojnost koju politicari u Republici Srpskoj pokazuju prema Sarajevu kao prijestonici drzave iz koje bi se trebala voditi drzavna politika. Tretiranje iskljucivo Republike Srpske i tamosnjih lidera kao nedoraslih i nepozvanih da se bave drzavnim i drzavnickim poslovima najjaci je argument u skepticizmu i opstrukciji koji tamosnji politicari gaje prema pokusajima ostvarivanja i ono malo funkcija drzave koje su ostavljene centralnim institucijama. No, mozda to i jeste cilj vladajuce bosnjacke politike, znacajniji i od izvoza par stotina komada "Skode felicije" iz Vogosce u Tursku, koje je Bicakcic pokusavao isposlovati u Turskoj.

Sta bi bilo kad bi bilo da je, kao sto nije, Savez RVI BiH zajedno sa ostalim borackim organizacijama osnovao politicku partiju i da je politicku volju svoga clanstva, bas kao sto to radi Stranka penzionera, artikulisao u Parlamentu? Na teritoriji FBiH to bi, moze biti, bila najbrojnija i najjaca politicka snaga. Sto bi, onda, prakticno moglo znaciti da bi gospodin Prvi u Bosnjaka, kome su vazda puna usta zasluga boraca, ratnih vojnih invalida i sehidskih porodica, ili morao mijenjati Stranku ili sebe! U ovom casu stvari stoje ovako: Izetbegoviceva vlast duguje osam neisplacenih primanja RVI i jos umjesto istih invalidima nudi bezvrijedne certifikate. Treba li podsjecati: o certifikatima se vrlo precizno izjasnila i Islamska zajednica, koja ih nece jer joj treba kes. Dakle, invalidima mogu papiri, a pare ce i dalje dijeliti oni koji kroje njihovu sudbinu i koji ih sada izbacuju na ulicu da bi svoje kadrove zadrzali u stanovima. To sto, zbog opstrukcije HDZ-a na Parlamentu, boracke populacije do danas nema u zakonu, pa onda samim tim ni u zivotu, aktuelnoj bosnjackoj vlasti uopce nije tesko palo. Stavise: to vrijeme vlast se gotovo neometano bavila samom sobom, sto je rezultiralo bezbrojnim bezobrazlucima kao sto je onaj o isplacivanju obestecenja Mladim Muslimanima za godine provedene na robiji. Stoga, iako je vrisnula kad je dogorjelo do nokata, sama ideja koja je iznesena na Skupstini Saveza RVI da isti preraste u politicku stranku je vrijedna paznje: ako ni zbog cega drugog, a ono da stranacki aktivisti poznati po bahatosti samo jednu noc usniju ruzan san - ode im zakletva u svoju partiju!

"Izvjesnija buducnost se moze graditi samo ako se svim prognanim omoguci povratak njihovim kucama i na njihovu imovinu, ako se pred lice pravde izvedu ratni zlocinci i ako se bude postovalo dostojanstvo i stitila prava covjeka i stitila njegova prava. To mozemo ostvariti samo ako budemo razvijali sekularno politicko drustvo, zasnovano na politickim i ekonomskim slobodama", kazao je Alija Izetbegovic u Sarajevu, na prijemu povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH. Konacno je i to prevalio preko usta. Ta izjava je utoliko znacajnija sto je Izetbegovic nije dao u svojstvu predsjedavajuceg Predsjednistva BiH, nego predsjednika SDA, neprijepornog autoriteta i starog politicara koji bi trebao pozuriti da odredi svog nasljednika. I sto je jednako vazno, nije ostavio dvojbi: BiH treba sekularno drustvo! Uprkos tome sto su i Dzemaludin Latic i reisul-ulema Mustafa ef. Ceric u brojnim medijskim nastupima u posljednje vrijeme govorili kako BiH, eto, moze imati sekularnu drzavu, ali ne i sekularno drustvo. Mnogi su mislili da njih dvojica samo ponavljaju ono sto bi Izetbegovic rekao na privatnim sijelima u nastupu ono malo drzavnickog talenta sto ga posjeduje. Izgleda da ipak nije bilo tako. Ne daj Boze da je i ovo jos samo jedan u nastupu onih cuvenih Izetbegovicevih "od podne" i "do podne". Jer, to bi nas kostalo bar koliko i oni prethodni. A oni su bili preskupi.

Prvo je selo zapaljeno. Prezivjeli su pobjegli, da bi se cetiri godine kasnije poceli vracati kucama. Onda su obnovili kuce pa dobili struju i vodu. Poslije toga je otvorena skola. Mozda to nije velika stvar - ta, posve je normalno da se u ovakvoj Bosni popravljaju stare i otvaraju nove skole. Ali, mjesto dogadjanja - Ahmici - toj svjeze okrecenoj zgradi daje jedno sasvim drugo znacenje, mnogo vece nego sto cinovnici USAID-a, koji je obnovio zgradu, mogu i zamisliti. Iako nije ni jedina koju su obnovili i vjerovatno ce biti jos mnogih, ova ce se razlikovati od svih. Ne samo zato sto je obnovljena na popristu masovnog zlocina vec i zato sto pokazuje da se taj zlocin ipak nije isplatio i zato sto ilustrira fascinantnu upornost prezivjelih zrtava da se vrate... Vrpcu je presjekao ambasador SAD-a Thomas Miller, i cinjenica da je on to ucinio sada znaci da ponovo nece morati raditi neki njegov nasljednik za deset, dvadeset ili pedeset godina. Za cetrdesetak djece koja ce ici u tu skolu to ce biti kakav-takav garant bezbriznog i veselog djetinjstva, bez maskiranih ljudi koji kundacima lupaju na vrata, stubova dima koji dodiruju nebo i skrivanja po podrumima ili sumama, sa uplasenim roditeljima. Cijena za takvo sto - mizernih 472.000 KM, pogotovo kada se zna da se ovdasnje vlasti rasipaju budzetima i pronevjerama u milionima maraka.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	SALKO BEDAK
	VLADA TK
	ROBERT FARAND
	AHMET EROZAN
	EDHEM BICAKCIC
	SAVEZ RVI
	ALIJA IZETBEGOVIC
	USAID