Tridesetsedmogodisnji diplomirani biolog
iz Kranja Bostjan Guncar se dosta rano poceo baviti fotografijom. I cim se ozbiljno prihvatio fotoaparata, dusa mu je bilo slikati zene. I ako je ikako moguce, gole zene. Nacin na koji je to radio, i na koji i dan-danas radi, svidjao se zenama pa mu modela nije falilo. Njegovi modeli nisu profesionalne manekenke kojima je poziranje kruh; radi se o sasvim obicnim zenama koje su, gledane kroz objektiv Bostjanovog fotoaparata, lijepe u svoj svojoj svakodnevnoj obicnosti. Ono sto Guncar radi ne svidja se samo zenama. On je umjetnik. Na njegovim fotografijama obnazena zenska tijela nisu vulgarna i ne izazivaju pornografske asocijacije. U onolikoj mjeri u kojoj obnazena trudnica u poodmakloj trudnoci moze biti eroticna, ona je eroticna. Ni manje ni vise. Njegove zene kao da su na pijedestalu, lijepe su i ne izazivaju. Bostjan je cuvar dostojanstva zene.

I kada stoje, leze, sjede, on poznaje nacin na koji ce od njihove nagosti napraviti umjetnicko djelo. Cesto figure aranzira sa najlonom, cijevima, mrezama, cime uspijeva ostvariti sklad u suprotnosti zivog i nezivog, prirodnog i umjetnog, licnog i bezlicnog. Isto tako, uspjesno radi i simbioze. Njegova izlozba umjetnickih fotografija, postavljena u Galeriji "Roman Petrovic", govori da mu sve polazi za rukom. On bi vjerovatno ustvrdio da je sve u oku. Jos da je nasa Alisa Sisic na vrijeme saznala za oko postenog Bostjana Guncarja. Jazuk za Alisu. (N.DZ.)