Kultni beogradski novinar srednje generacije, nesto starijoj publici znan kao jedan od urednika lista Dzuboks s pocetka osamdesetih, kasnije novinar Duge, osnivac lista Vreme, a najkasnije vlasnik lista X-Zabava, beogradski dopisnik splitskog nedjeljnika Feral Tribune te saradnik ljubljanske Mladine i magazina Dani, Petar Pero Lukovic (Kraljevo, 1951.) ovih je dana objavio svoju trecu knjigu. Godine raspada: Hronika srpske propasti je zbir tekstova koje je pisao tokom zadnje decenije 20. stoljeca. Srbija, zemlja u kojoj Pero s onoga svijeta zivi i radi, u vecini balkanskih krvavih drama odigrala je glavnu ulogu, a on je sve to vrijeme bio jedan od rijetkih tamosnjih intelektualaca svjesnih te, od Miloseviceve vlasti najcesce negirane cinjenice. Lukovicu je u tih deset "godina raspada", kako sam kaze, ostao samo jedan izlaz, "da pokusam da ostanem normalan, a da budem novinar, jer sam shvatio da kako vreme odmice, imam sve manje kolega a sve vise ljudi koji prihvataju logiku ratnog huskanja i najcrnje propagande".

Naslovi svih devet poglavlja ove knjige, koja po svom broju stranica vise nego dvostruko nadmasuje "delo" na koje naslovom asocira (rijec je, pogadjate, o Slobodanovim "Godinama raspleta"), na engleskom su jeziku. Knjigu otvara Galerija slavnih (Hall of Fame), u kojoj se pojavljuju svi likovi iz knjige. Impozantan raspon "velikana", od folk-diva Dragane Mirkovic i Snezane Babic, preko dueta clanova predsjednistva SFRJ Branka i Jugoslava Kostica, ustaskog poglavnika Ante Pavelica, sve do "divova" poput najneukusnije obucenog pjevaca u galaksiji Mitra Mirica, vodi nas u paralelni svijet Lukovicevog pisanja, ciji jedinstveni smisao za humor americki pjesnik i esejist Charles Simic naziva "jedinom veselom stvari usred svih losih vijesti koje dolaze iz bivse Jugoslavije". Hronologiju nastavlja Pulp Fiction, Srbija iz vremena rata protiv BiH, a nju slijedi prica o prvom putovanju iz zemlje pod Nepravednim & nicim izazvanim sankcijama nazvana Sta ce ti zivot kad nemas vizu - On the Road Again. Cetvrta glava, Promised Land, cini uvod u fantasticni Psycho, kojeg bi zanrovski najlakse bilo okarakterisati kao turbo-politicki-folk thriller u nastavcima. Do kraja tu su jos I Wanna Be Sedated, iz vremena kad su Srbijom demonstranti i Koalicija "Zajedno" isli u duge setnje koje nisu mnogo promijenile, The Empire Strikes Back, vrijeme uoci rata na Kosovu, i Star Wars, tekstovi i elektronska posta iz vremena NATO-udara na zemlju koja sebe jos uvijek zove Savezna Republika Jugoslavija.

Ako vas zaista zanima sta se krije u onoj jednostavnoj formulaciji za nesto tako komplicirano kao sto je "ostati normalan, a biti novinar", uzmite u ruke ovu knjigu, koju, sasvim sigurno, necete procitati u dahu. Odmah cete shvatiti da se radi o skoro sizifovskom poslu, o "normalnom" i "novinarskom" pogledu na jednu te istu stvar, o dva svijeta koja najcesce, pogotovo na nasem prostoru i ovakvom vremenu, ne mogu skupa. Godine raspada je knjiga u kojoj je propast jednog drustva opisana briljantnim stilom, gdje aluzije i kozerije smjenjuju cinizam i beznadje, tekst u kojem Lukovic hoda pod ruku i ostaje uspravan izmedju dvije tako opasne stvari kakve su crna svakodnevica i, reklo bi se, jos crnji humor. Uvjerljivo najskuplja knjiga u Feralovoj biblioteci (180 kuna), u sarajevskom se Buybooku prodaje za odgovarajucih 46 KM, ali vrijedi "dati pedeset maraka za ono sto si zivio", kako je cijelu stvar oko ove knjige duhovito opisala jedna koleginica iz novina gdje ste mogli procitati neke od Perinih tekstova. Jer, Lukovic je pisac "od ovoga i onoga svijeta", covjek cija je najdublja intima, prakticno, jednaka njegovoj poetici. (A. Buric)