Tajni putevi novca za BiH, u BiH i iz BiH jednog ce dana postati javni: do tog trenutka partijske elite ce, kao i do sada, uplacivati i transferirati velike novcane iznose po svojim kriterijumima i nahodjenjima. Dani otkrivaju kako je iz Ambasade BiH u Becu proslijedjen milionski iznos u Fond PIO preko MIP-a BiH! Da ne bi bilo zabune: nije rijec o pomoci penzionerima niti novcu namijenjenom za penzije - u kuloarima se brujalo da je u pitanju cifra za predizbornu kampanju?! Ko sve pere novac saznat ce se kad-tad, no, dok se bitne stvari ne pocnu rjesavati sistemskim putem, bit ce kao i do sada - sa javnih govornica obecavat ce se brda, doline i dvije penzije, a za to ce vrijeme Fond PIO graditi svoje veleljepne zgrade. U adaptaciju postojece ulozeno je 3.200.000 DM. A penzioneri su u ovom casu najugrozenija populacija: varaju ih svi - i drzava i partije i preduzeca i prevareni radnici

IZ AMBASADE BIH U BECU JE PUTEM SVIFTA,
15. aprila 1998. go dine, u 10 sati 34 minute i 45 sekundi izvrsen prijenos novca na PIO BiH u iznosu od 1.347.940 DM. Posrednik je bila Narodna banka, a koristeni su i racuni kod Zavoda za platni promet. Prema nezvanicnim informacijama koje su doprle do Dana, novac je bio namijenjen za predizbornu kampanju SDA?! Treba pomenuti da ovo nije jedini svift koji je izvrsen iz becke ambasade, kao sto ovo nije jedina bh. ambasada za koju postoje pisani tragovi o ovakvom i slicnom prijenosu sredstava.

Od sadasnje ambasadorice Emine Keco-Isakovic zatrazili smo objasnjenje po cijem nalogu je prebacen novac i za koje potrebe. Odgovor koji smo dobili pismenim putem objavljujemo u cjelini: "Zelim vas informirati da sam postavljena za ambasadora 15. juna 1998. godine, a da sam sa 1. julom 1998. preuzela odgovornost oko finansiranja u Ambasadi BiH. Sva dokumentacija iz ranijeg perioda nije mi na uvidu i nalazi se u Sarajevu u MIP-u BiH. Otpravnik poslova u Becu u to vrijeme je bio gospodin dr. Kresimir Idzakovic."

600 maraka za kvadrat?
Gospodin Idzakovic, kako smo saznali u Ministarstvu inozemnih poslova, vise nije u diplomatiji. Telefonom smo, u cilju sto objektivnijeg i potpunijeg informiranja javnosti, pokusali ugovoriti sastanak sa ministrom Jadrankom Prlicem ili njegovim zamjenikom Huseinom Zivaljem. Bezuspjesno, mada smo sekretaricama objasnili da nas "samo" zanima prijenos sredstava iz diplomatsko-konzularnih predstavnistava na neke od racuna u Sarajevu.

Dok smo cekali odgovore iz MIP-a, kontaktirali smo sa nadleznim u Fondu PIO. Receno nam je da je, osim direktora, koji je uvijek odsutan ili na sastanku, Bahrudin Lagumdzija, njegov zamjenik, jedini nadlezan za pare. On je potvrdio prijenos pomenutih sredstava, naglasavajuci da je sve islo uz odobrenja MIP-a i regularnim putem preko Narodne banke, koja je tada vec bila u postupku likvidacije. Novac koji im je uplacen, prema njegovim rijecima, obaveza je radnika DKP-a za penziono-invalidsko osiguranje?! Usput je pomenuo da je novac "slucajnom greskom osoblja u Narodnoj banci bio prebacen na racune Ministarstva za izbjeglice", na cijem celu je u to vrijeme bio Rasim Kadic, i PIO je tek u septembru dosao do tih sredstava. Dio je, kaze Lagumdzija, podijeljen u penzijama, a ostatak je iskoristen za adaptaciju njihove poslovne zgrade.

A upravo ta adaptacija u javnosti pobudjuje paznju: "Odakle pare za zgradu kad penzioneri cekaju pet penzija?" Lagumdzija je, dakle, dao djelimican odgovor. S obzirom da zgrada PIO vec poprima impozantan izgled, pokusali smo saznati koliko ona zapravo kosta, ili, bolje receno: koliko je penzija u nju ugradjeno. Poslije nekoliko telefonskih poziva dobili smo informaciju da je glavni adapter ZGP. Ljubazno osoblje u ovom preduzecu izaslo nam je ususret: projekt adaptacije vrijedan je ravno 3.200.000 KM?! Samo kvadratni metar spoljne obloge kosta 600 KM, a zgrada ima 1.450 kvadrata?! Osim spoljnih, na zgradi je bilo i unutrasnjih radova: postavljanje podnih obloga, krovne izolacije kao i zamjene dotrajalih elektroinstalacija.

Ponovo smo nazvali Lagumdziju i pitali ga: odakle im novac za adaptaciju? Uz neizostavno objasnjenje da je to poslovna tajna, uslijedilo je i pitanje: "Ko ste vi da vam dam taj podatak?" No, na nase insistiranje je, izmedju pitanja jesmo li mi iz Dana prijavljeni, objasnjenja kako nece da daje informacije o donacijama i parama, ipak prokomentirao: "Imaju odluke Upravnog odbora o svemu. Fasada je bila pocela padati i morali smo nesto uraditi. Adaptacija se 99,9 posto vrsi iz nasih usluga (prijavljivanje zaposlenih i slicno), a ne od doprinosa (ovdje je gospodin Lagumdzija ocito zaboravio da je za Dane vec izjavio kako su pare koje su na njihove racune prebacene iz Beca doprinosi Fondu PIO od uposlenih radnika ambasade; prim.aut.). Podatke necu da dajem. Imate Upravni odbor, ministarstvo, pisite im i dobit cete odgovor. Nema vise sastanaka i izjava preko telefona. Vi novinari sebi dajete previse. Ako vas zanimaju svi ti podaci, zaposlite se ovdje!"

Ministri sute
Za razliku od rukovodioca PIO, koji su, uz brojne opstrukcije, ipak dali odgovore na sve sto nas je zanimalo, iz MIP-a se niko nije udostojio na povratni odgovor. Ovog puta smo pismeno poslali pitanja i Prlicu i Zivalju i kod sekretarica uredno provjerili da li su faksovi stigli. Pitali smo ih: 1) Da li ste Vi bili upoznati sa ovim prijenosom sredstava i da li je ustaljena praksa da se novac prebacuje na ovakav nacin? 2) Mogu li se pare prebacivati direktno na racune pojedinih korisnika ili je zakonom reguliran zajednicki budzet u koji se povlace sredstva iz DKP-a? 3) Koje institucije, i pojedinci, u BiH imaju ovlastenje da mogu prebacivati sredstva iz ambasada i konzularnih predstavnistava i za sta su ona uopce namijenjena? 4) S obzirom da se radi o prilicno velikom iznosu novca, tesko je povjerovati da su to izdvajanja zaposlenih u ambasadi na ime penziono-invalidskog fonda. Ako jesu, koliko to zaposlenih ima ambasada u Becu i za koji period su placani doprinosi? Ili, ako je u pitanju prijenos sredstava i iz nekih drugih ambasada, zasto su sredstva prenosena u Bec?

Odgovore, do trenutka zakljucenja broja, pismenim putem smo dobili iz Kabineta ministra MIP-a (vidi okvir). Ali njegov zamjenik Husein Zivalj nije se ni javio.

Sekretarice su u kontaktima pominjale obaveze, sastanke, mi podsjecali na ministarske obaveze prema javnosti, govorili o penzionerima, koji, valjda, moraju znati gdje se trose pare namijenjene Fondu PIO... Naravno, raznorazna dopisivanja i prepisivanja, te silne molbe ne bi li shvatili da njihove funkcije nisu privatne, ma kako to njima izgledalo, vec vrlo javne, pa prema tome imaju i obavezu da odgovaraju na ovakva pitanja, potrajala su gotovo tri sedmice. Dovoljno da shvatimo da je raznim zivaljima i inim zecama najmanje vazno kada ce zapravo penzioneri dobiti penzije - puno je bitnije ispostovati zelje partijskih lidera, dobro se udomiti na podobnim foteljama i sakupljati poene za neku buducu funkciju na kojoj ce nastaviti praksu poluilegalnih transfera novca, opremanja veleljepnih zgrada i kabineta, kupovinu jakih automobila...

Vec odavno se po kuloarima prica da se sredstva iz DKP-a prenose na pojedine racune po samo jednom principu: nacionalno-stranackom. Mnogi ce se sjetiti koliko je bilo razmirica na najvecem politickom nivou kada je doslo do podjele ambasada i konzulata na bosnjacke, hrvatske i srpske. U kuloarima se govori da se na taj nacin povlace i sredstva koje DKP-i ostvaruju po raznim osnovama, a navodno je presutan dogovor da se jedni drugima ne petljaju u taj dio posla. U posljednji cas, Prlicev kabinet je proslijedio nesto sto bi trebalo biti odgovor na dio pitanja, no Zivalj je ocito zakljucio da je bolje sve odsutjeti nego otvarati dobro zapecacenu seharu tajnih tokova novca u i iz BiH? Vrlo je vjerovatno da vjeruje kako ce najveci dio svojih stranackih i inih aktivnosti i angazmana na raznoraznim sviftovima i uspjeti zabasuriti, no, sta ce se dogoditi kada se klupko novcanih tokova pocne odmotavati, kada penzioneri, demobilizirani borci i ini bosanski gradjani dobiju na uvid specifikacije troskova i shvate gdje su zavrsile njihove pare?

Drzava vara PIO
Problemi o kojima je rijec - fiktivne uplate, isplate, prijenosi i transferi novca, podjednako pogadjaju Republiku Srpsku i Federaciju (ukljucujuci i dio gdje je vecinsko stanovnistvo hrvatsko). Ovu podjelu naglasavamo jer u sva tri dijela postoje razliciti fondovi koji se brinu samo o "svojim" penzionerima. A statistika je neumoljiva: u oktobru prosle godine, prema zvanicnim podacima, u FBiH bilo je 267.597 penzionera, od toga oko 45.000 u dijelu sa vecinskim hrvatskim stanovnistvom, i 175.000 u RS-u. Prosjecna penzija u Federaciji bila je 180 KM, najniza 117, a zajamcena 150 maraka. Pri tome, zajamcenu penziju primilo je vise od 100.000 ljudi. U isto vrijeme, potrosacka korpa za cetveroclanu porodicu iznosila je 415 KM. Prosjecna penzija u RS-u bila je 85 KM, a vrijednost potrosacke korpe 363 KM.

Prema sadasnjem nivou penzija, samo u Federaciji je svaki mjesec potrebno oko 40 miliona maraka da bi se isplatile sve penzije, a navodno u PIO, i to kad svi redovno uplacuju, stigne najvise oko 35 miliona maraka. Razlika proizvodi kasnjenje. Izbjegavanje obveznika da izvrsavaju svoje obaveze direktno se odrazava na standard penzionera. No, kako se to uopce desava kad postoje novcane sankcije, a direktori mogu odgovarati za privredni prijestup? Sarajevski penzioneri objasnjavaju: "Primjera je mnogo, recimo, Rudnik Breza je u velikim dugovanjima, nema dovoljno novca ni za plate radnicima. Onda oni kazu: zNemojte da ovaj mjesec placamo.' Naravno, o ovome nema pisanih tragova jer se to dogovara telefonom. Takodjer, i drzava vara fondove - izdvajaju iz budzeta za place policiji i vojsci. Kad im zafali, daju novac za plate, a zzaborave' uplatiti u penzioni fond."

"Clanom 133. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju predvidjene kazne su za preduzece od 500 do 5.000 KM, a za odgovorno lice 500 do 2.000 KM, ako ne uplacuju doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, ili dozvole isplatu plate bez uplacenih doprinosa. S obzirom da u pravilu do neuplate doprinosa dolazi iz razloga sto nije obracunata i isplacena plata, sto znaci da doprinos ustvari nije dospio, mi nismo podnosili prijave za prekrsaje iz pomenutog clana," objasanjava Miralem Vidjen, pomocnik direktora PIO u Sarajevu. Na jednoj Skupstini je dat prijedlog da se poostre sankcije prema onima koji ne uplacuju obaveze u Fond PIO, ali nije prosao.

Naravno da se odlicno zna o kojim institucijama i preduzecima se radi jer bar za to postoji uredna evidencija, ali lanac je u sistemu, kako je nedavno za Dane izjavio premijer Sarajevskog kantona Beriz Belkic, zatvoren: drzavni organi donose odluke o drzavnim preduzecima na cijim celima su direktori koje je drzava postavila. Ako se ubrzo ne prodje proces tranzicije i ne razbije mrtvilo u kome je BiH trenutno, ni na skupstinama se nece imati o cemu raspravljati - nece biti para ni za dnevnice, pa onda poslanici nece morati ni sjediti u svojim klupama.

Crno trziste
Koliki je znacaj fondova PIO bilo je jasno pred izbore 1998. godine, kada je oko Zavoda mirovinsko-invalidskog osiguranja Mostar izbila cijela afera. Povod su bile informacije o Fondu koje je u javnost iznio Kresimir Zubak. Na udaru se nasao direktor MIO Bozo Misura. Hrvatski mediji su pisali: "Javna preduzeca i fondovi oduvijek su bili zanimljivi vladajucim strukturama…", nagovjestavajuci zahladjenje odnosa, cak i sukob, izmedju direktora Misure i pojedinih celnika HDZ-a u BiH. Naime, Kresimir Zubak je izjavio da HVO i policija duguju MIO po osnovi neplacenih doprinosa. Navode je potvrdio Misura: "On (Kresimir Zubak, prim. aut.) je za njih znao, jer sam o tome u vise navrata pismeno upozoravao ne samo njega vec i Bozu Rajica, Vladimira Soljica, Jadranka Prlica, Dragu Bilandziju i druge… Pa, mi i sada potrazujemo oko 24 miliona maraka… Ako je grijeh sto cu i sada kazati kako vise od 85 posto hrvatskih duznosnika u tijelima vlasti u Federaciji BiH i BiH ne placaju doprinose mostarskom Zavodu, te kako od sedam clanova Upravnog odbora MIO cak petorica ne placaju doprinose, onda sam ja doista gresnik."

Bozo Misura vise nije direktor MIO Mostar. Danas tu funkciju, kako se i nagovjestavalo u politickim kuloarima u vrijeme izbora, obnasa provjereni kadar HDZ-a, Ivan Bender, koji je inace i nacelnik opcine Neum. Izvinjavajuci se obavezama gospodina Bendera, sekretarica nam je, odgovarajuci na nasu molbu za razgovor, porucila: "Probajte nazvati sutra, znate, upravo je otputovao u Neum…"

Osim neuplacivanja obaveza, penzione fondove uveliko opterecuje neprijavljivanje zaposlenih, ili tzv. crno trziste rada. Na sjednici Federalne vlade odrzanoj u januaru ove godine, inspekciji rada je nalozeno da izvrsi provjere broja uposlenih. Naime, na osnovu podataka Zavoda za platni promet utvrdjeno je kako u FBiH postoji preko 12.000 trgovackih radnji u kojima je prijavljeno 11.000 uposlenih. Ilustrativan primjer je i Kanton 10, u kome je 119 gradjevinskih firmi, a u njima su, zvanicno, uposlene samo dvije osobe, dok 803 trgovine imaju 103 uposlena. Ovdje treba dodati podatak da ni dio medjunarodnih organizacija koje postoje i rade u BiH ne placa nikakve doprinose za uposleno domace osoblje, cime direktno ugrozavaju penzione fondove, a istovremeno povecavaju crno trziste.

"Udruzenje gradjana penzionera cesto je ukazivalo na ogroman broj radnika koji rade na crno. Na osnovu nekih pojedinacnih izjava, saznanja nasih organa, a i podataka medjunarodne zajednice, mi mislimo da se taj broj krece od 200 do 300 hiljada. Ako su ovi podaci 50 posto tacni, i to je previse", kaze Abdulah Tafro, predsjednik komisije za standard penzionera koja postoji pri Udruzenju penzionera. O istom problemu Nenad Draco, direktor drustvenog fonda PIO Mostar, kaze: "Opomenuo bih i same radnike da obavezno provjeravaju kod svog poslodavca da li za njih izmiruje obaveze, jer, po Zakonu, nikome se ne moze priznati radni staz bez potvrda o uplacenim doprinosima." Mnogi radnici svjedoce da, kada ispune uslove za penziju i odu u PIO, shvate kako im "nedostaje nekoliko godina" jer firme nisu uplacivale obaveze za njih iako su im doprinos odbijali od plate.

Povrat imovine?
PIO je prije rata, sjeca se Tafro, imao dobro organiziranu sluzbu koja je kontrolirala da li preduzeca na vrijeme izvrsavaju svoje obaveze, ali sad ti inspektori, kaze, imaju smanjena ovlastenja, a, "nazalost, nema adekvatnih zakonskih sankcija za one koji ne uplacuju; skoro pa je to postalo na dobrovoljnoj bazi, a to sa sobom nosi dvije stete: novca nema sadasnjim penzionerima, a probleme ce imati i buduci". Tafro podsjeca da je njihov Fond prije rata bio toliko bogat da su davali pozajmice opcinama, zajmove za gradnju puteva, a i sarajevska Olimpijada dobro je, tvrdi, olaksala njihov budzet. Dokaz o bogatstvu nekadasnjeg Fonda je i podatak da je imovina penzionera, prema valorizovanim podacima iz 1992. godine, procijenjena na 354 miliona KM. U ovu imovinu spada i devet komfornih domova izgradjenih u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Trebinju, Mostaru, Neumu, Prijedoru i Bihacu. Sada ih penzioneri ne koriste, posebno one najvece i najljepse, koji su pretvoreni u hotele kao sto su "Ero" u Mostaru, "Neum" u Neumu…

Kada bi penzioneri raspolagali svojom imovinom, i uzimali novac samo od iznajmljivanja, penzije sigurno ne bi kasnile niti bi bile tako male kao danas. Ali, dom u Tuzli je opcina proglasila javnom ustanovom, u Zenici se isto dogodilo (iako se mora priznati da u manjim dijelovima oba ova hotela stanuje jedan broj penzionera), dom u Sarajevu je razoren, u Bihacu nije dovrsen, "Ero" je iznajmljen strancima, "Neum" radi na komercijalnoj osnovi, dok u RS-u domove, navodno, koriste izbjeglice. "U vlasnistvu Fonda PIO BiH je i oko 6.000 stanova koji su finansirani iskljucivo iz sredstava PIO i blizu 20.000 kvadratnih metara poslovnog prostora. Sve to sada koriste razne drustvene organizacije i opcinske strukture vlasti, sto je protuzakonito, jer ne placaju kiriju. Mi to smatramo otimacinom i zvanicno cemo traziti od Vlade Federacije i Skupstine da se ti objekti vrate penzionerima," stav je Saveza penzionera BiH.

Na zajednickim sastancima tri nosioca osiguranja (PIO BiH, MIO i PIO RS) pripremljen je tekst Sporazuma o medjusobnim pravima i obavezama u sprovodjenju penzijskog i invalidskog osiguranja. Ovaj posao je, kako smo saznali u PIO BiH, zavrsen na strucnom nivou i sad slijedi razmatranje na visim nivoima - direktori, upravni odbori i entitetske vlade - jer je predvidjeno da direktori potpisuju sporazum uz prethodnu saglasnost entitetskih vlada. Pomocnik direktora PIO BiH objasnjava: "Ovim sporazumom nastoji se utvrditi nacin podjele obaveza koje su nastale u bivsem jedinstvenom Drustvenom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje koje su izrazene u broju penzionera zatecenom u martu 1992. godine i u milionima godina staza navrsenog u jedinstvenom fondu."

Imovina penzionera treba da ide u proces privatizacije, ali s tim se ne moze ni poceti dok se ne zavrsi zapoceti diobeni bilans. Prema nasim informacijama, taj dio bi uskoro trebao biti zavrsen. E, onda se namece pitanje: sta ce penzioneri sa silnim certifikatima koje su dobili od drzave? Ako im se omoguci da tim, trenutno ne bas vrijednim papirima pocnu otkupljivati svoje domove i druge nekretnine koje im pripadaju, dat ce im se mogucnost da ono sto su gradili svojim novcem zadrze u vlasnistvu. U suprotnom - bit ce jos siromasniji.

Dvije velike prevare
Vlada FBiH je u nekoliko navrata pokusavala popraviti tezak polozaj najugrozenije populacije. Sve sto je do sada uradjeno - ispalo je gore po njih. No, krenimo redom. Kada je Dom naroda Federalnog parlamenta 1998. godine usvojio Zakon o PIO, penzioneri su izgubili pravo na zastitne i ostale dodatke na penziju, koji su ustvari bili svojevrsna socijalna pomoc za tjelesna ostecenja, pravo na naknadu za pomoc i njegu, profesionalnu rehabilitaciju… Ove dodatke su koristili uglavnom najugrozeniji penzioneri i nakon novog zakona postali su jos ugrozeniji - njih oko 55.000. Kako Zakon o socijalnim pitanjima nije donesen, nastao je raskorak. A u novom je Zakonu smanjena penziona osnovica za obracun penzije, tako da su penzioneri dobijali penziju nizu nego prije rata.

"U prvoj polovini 1999. godine SDP je podnio prijedlog izmjena i dopuna Zakona o PIO: predlagali smo da penzije prate plate, da se rijesi pitanje socijalnih dodataka i slicno. Ali, prijedlog nije prihvacen u Skupstini", kaze Sabrija Pojskic, clan Glavnog odbora SDP-a i poslanik u Predstavnickom domu Parlamenta BiH. Ovako objasnjava stav SDP-a: "Mi polazimo od toga da su u danasnjem sistemu penzioneri socijalno obezvrijedjeni i marginalizirani. Na njihova pitanja se vise gleda kao na pitanja socijalne zastite, a ne socijalne sigurnosti." Pojskic priznaje da na njihove prigovore o situaciji u kojoj se nalaze penzioneri, mnogi cesto odgovaraju protupitanjem sta bi to oni uradili, i odgovara: "Mi smo svjesni tezine situacije. Radi se o tome da je relativno mali broj zaposlenih, a broj penzionera dosta velik. Na jednog penzionera je 1,3 zaposlenih, a po standardima trzisne ekonomije na jednog penzionera trebaju biti tri-cetiri zaposlena. Medjutim, i pored postojece situacije zanemaruje se pitanje da li je vlast mogla vise uraditi na obnovi i razvoju privrede, novim zaposljavanjima, i time povecanju izdvajanja u Fond PIO. Mi mislimo da je vlast propustila priliku za to, jer, prema projektima Svjetske banke i sa donacijama od 5,1 milijardu dolara, BiH je do 2001. godine trebala dostici nivo predratne proizvodnje, a 1999. godine ostvareno je samo 20 posto od ukupne proizvodnje."

Prateci opcu, tesku i slozenu situaciju u kojoj je cijela BiH, i polozaj penzionera je postajao sve gori: opce je poznato da su penzioneri u ratu primali pet do deset maraka, ili nista. Iz tog perioda PIO je penzionerima ostao duzan 700 miliona maraka. Od toga je oko 150 miliona otpadalo na MIO. Da bi rijesila ovaj tekuci problem, Vlada je donijela odluku da dug penzionerima isplati u certifikatima. "Njihova sadasnja vrijednost na trzistu je oko tri - tri i po posto, i penzioneri realno raspolazu sa oko 21 milionom maraka, tako da je doslo do velike prevare ljudi", tvrdi Pojskic i dodaje da to nije jedina prevara spram ove velike kategorije ljudi. Naime, cjelokupna drzavna imovina koja ide u privatizaciju procijenjena je, prema njegovim izjavama, na oko 23 milijarde maraka, a Vlada je predvidjela da se bivsim i sadasnjim radnicima da oko 10 posto, s tim da je bivsim borcima od toga dato sedam posto. Penzioneri su tako i drugi put prevareni i osteceni jer je utvrdjena vrlo niska osnovica za njihov minuli rad. S pravom se moze tvrditi da su oni ostvarivali nacionalno bogatstvo, a sad su od Vlade za 10 godina svog rada dobili 1.900 KM, koje, prema realnoj trzisnoj procjeni gospodina Pojskica, iznose oko 57 KM.

Neuspjesnost premijera
Krajem januara u Udruzenju penzionera bila je prosirena sjednica Izvrsnog odbora, a povod za okupljanje bilo je neizvrsavanje zakljucaka koje je Vlada FBiH donijela na svojoj sjednici od drugog septembra 1999. godine. Bilo je 18 tacaka, sve sracunate, kazu u Udruzenju, kako bi se izvrsila konsolidacija Fonda PIO, a odluceno je i da se penzionerima do kraja 1999. godine isplate redovne i dvije zaostale penzije. Vlada je, pricaju, bila donijela i zakljucak da pomocu svojih organa izvrsi naplatu dugovanja prema Fondu. Predvidjeno je bilo i povecanje ovlasti komisija i Finansijske policije u cilju uspjesnije naplate doprinosa. Penzioneri su na Skupstini konstatirali da je Vlada od svih zakljucaka provela samo nekoliko, a od tih nekoliko sto posto ukidanje zastite i ostalih dodataka penzionerima. Upravo na ovu odluku, koja je i u Zakonu o PIO, iz Udruzenja su bili podnijeli Parlamentu amandman u kome su trazili da se ovi dodaci ne ukidaju dok kantoni ne izglasaju zakone o socijalnoj zastiti. Amandman nije prosao.

"Smatramo da su reakcije i revolt penzionera potpuno opravdani", naglasava Pojskic iznoseci stav SDP-a: "Dosta problema moze se rijesiti ukoliko se promijeni koncept vlasti i pocne se voditi racuna o socijalnim problemima. Ogroman broj penzionera nalazi se u stanju socijalne nuzde jer ne mogu svojim primanjima podmiriti ni elementarne troskove." Pogotovo ne kad penzije kasne, ili ih uopce nema. Pamte penzioneri i danas, skoro dva mjeseca staro, obecanje premijera Vlade Edhema Bicakcica da ce do Nove godine podijeliti dvije penzije. Obecao i … U intervjuu Danima Bicakcic je rekao: "Kada bih ja dugovao penzionerima jedan dinar, ja bih odmah napustio ovo mjesto. Kada bi premijer isplacivao penzije, one bi bile isplacivane svakog prvog i za svaki mjesec. U periodu kad je premijer Bicakcic bio, od 1. januara 1997. godine, isplacene su sve penzije za '97. i '98, a za z99. slijedi isplata avgustovske penzije i sve ce biti isplacene." Ocito da premijer Bicakcic, koji je inace sklon javnoj kritici nesposobnih rukovodilaca, za sebe ima drugacije kriterije. Sredinom prosle godine preko Dnevnog avaza premijer je galamio u svom vec prepoznatljivom stilu: "Nisam zadovoljan sa radom postojeceg Fonda PIO Sarajevo jer ne poduzima nikakve poteze iz svoje nadleznosti." Sto ih nije smijenio?

Nakon pomenutog intervjua sa premijerom Bicakcicem, u Dane je stiglo reagiranje. Mahmut Masic, penzioner, napisao je: "Ne mogu se sloziti sa ocjenama premijera. Ja sam predsjedavao protestnom zboru penzionera 16. jula 1999. godine u Domu Armije i jedan sam od potpisnika podnesene tuzbe penzionera Domu za ljudska prava (ima 1.218 potpisanih punomocja i 15 fotokopiranih priloga). Tuzba je podnesena 12. jula 1999. godine (prikljucili su se i penzioneri iz Zenice i Fojnice) i trazili smo da Dom za ljudska prava provede dokaze o tome kako su penzioneri materijalno osteceni za dio neisplacenih penzija od 1. avgusta 1998. godine i da se manje isplacene penzije nadoknade. Odluka ce biti donesena kad-tad i bice dokaz da premijer u svojim odgovorima zzaobilazi istinu'."

Ali, da se vratimo na prednovogodisnju atmosferu i premijerova javna obecanja: kad su shvatili da nema nista od obecanih para, u Sarajevu su se penzioneri, zatvoreni u svojim domovima, zalili jedni drugima, tuzni sto nece moci sebi priustiti ni malo svecaniju novogodisnju veceru. Tako je bilo i u ostalim bh. gradovima, pa i u Mostaru, ali samo na istocnoj strani. Na zapadnoj, penzije su bile na vrijeme kao i uvijek, a uz njih i tzv. bozicnica. Jedan stari Bosnjak prokomentirao je u prolazu: "Ako vec hoce ovi nasi da nam ukinu Djeda Mraza i Novu godinu, sto ne podijelise penzije zbog ramazana? Puno je onih sto su postili oko Nove godine i pozeljeli da za iftar imaju nesto ljepse od jela koje su sebi od penzija mogli priustiti."