Kada bi komparirali intervjue Petritscha i Bicakcica, mogla bi se napraviti cijela studija. Najjednostavnije, to su dijametralno suprotstavljena polazista. Jedno je moderno, evropsko, trzisno orijentirano, kapital-logikom opredijeljeno, a drugo je zatomljeno komunisticko, anahrono, ratnoprofitersko, uskosicardzijsko, oklijevajuce i u osnovi amatersko razmisljanje

POVOD OVOM NAPISU JESU ZAPRAVO DVA
intervjua dvojice razlicito rangiranih ali za federalne bh. prilike izuzetno znacajnih politicara: intervju Edhema Bicakcica u njemu domacem Ljiljanu (br. 366), te intervju Wolfganga Petritscha Slobodnoj Bosni (br. 166).

Prvo sto pada u oci jeste frapantna razlika u politickom pristupu, ocjenama drustveno-ekonomske i politicke zbilje, te uzrocima i generatorima krize u kojoj se rastrgana i ojadjena bosanskohercegovacka drzava danas nalazi.

Petritsch, kao Visoki predstavnik u BiH, nastupa sa svoje poluprotektorske pozicije, a u osnovi dobronamjerno, pa i zbunjeno. Iako dobar poznavalac balkanskog mentaliteta, ovdasnjih politickih mesetarenja, nacionskih indoktrinacija, razlicitih ksenofobija i silnih iracionalizama, Petritsch nikako ne moze da shvati ukupnu glupost i diletantizam politike koja se u Federaciji BiH vodi.

Nasuprot njemu, Edhem Bicakcic, kao premijer Federacije BiH, ispoljava se upravo u duhu i na sliku svog neslavno stecenog imidza: pliva po povrsini, najkrupnije probleme banalizira, provincijalno bahato presudjuje i osudjuje; nema vizije, nema pravih ideja, po obicaju ne nudi nikakva konkretna rjesenja; slijepo se drzi dogmatske sheme po kojoj prvo treba pohvaliti mudrost svevisnjeg Vodje, zakloniti se iza interesa Nacije, Drzave, Vjere, a pritom pomalo popljuvati i za sve okriviti stari sistem i "mracni komunisticki period".

"Mrtav hladan"
Tako, naprimjer, na pitanje da se "kadrovima SDA osporava dobronamjernost u htijenju kada su u pitanju demokracija i trzisna ekonomija", Bicakcic odgovara: "Sve knjige koje je nas Predsjednik napisao okrenute su zapadnoj demokraciji i Program SDA u svom temelju ima ugradjenu uspostavu demokracije u BiH, trzisnoj ekonomiji, te transformaciji i eliminaciji vlasnistva bez vlasnika."

Doista bi trebale ekipe analiticara da utvrde na koje to Predsjednikove knjige Bicakcic misli? Da li na njegovu Deklaraciju, da li na njegove napabircene clancice i kontroverzne govore, da li na politicke hrestomatije njegovih gluposti, uvreda, pogresnih politickih procjena, osionih pokuda i osuda, itd.

Od jedne ad hoc politike koja se temelji na cuvenoj izreci ("do podne mislim ovako, a popodne onako"), Bicakcic pravi sveti uzor i opravdanje za sve svoje promasaje. I tako on, u pomenutom intervjuu, "mrtav hladan" tvrdi: "SDA nije nacionalisticka stranka. Znacajna odrednica SDA, u odnosu na druge partije, jeste izgradnja bosanskohercegovacke drzavnosti, a za ovaj historijski cin smo se opredijelili onog momenta kada je bilo izvjesno da Jugoslavija nece opstati. SDA je drzavu stvarala u najtezim vremenima, stvarala njene institucije. Ne treba zaboraviti da je BiH, kada je SDA dosla na vlast, bila okupirana drzava, i u vojnom i u ekonomskom smislu."

Prvo sto pada u oci - jeste drska laz. Jer, SDA je, zajedno sa druge dvije nacionalne stranke, na vlast dosla vec decembra 1990. godine.

Kao i njeni vajni nacionalni partneri s kojima su vezali zastave i ispreplitali prste, obecavali su "brda i doline", "B/H - Svicarsku", slobodu, prosperitet, demokraciju i ukupnu socijalno-nacionalnu emancipaciju. Bicakcic previdja da se i u onom "mracnom sistemu" SKJ opredijelio za politicki pluralizam, trzisnu ekonomiju i svojinsku pretvorbu. I da su ti principi dijelom realizirani kroz tzv. Markovicev projekt.

I da je Markovic za godinu i nesto dana na planu trzisne ekonomije, privatizacije i svojinske pretvorbe ucinio vise negoli sve nacionske koalicione vlade od 1990. do danas.

Bicakcic bi se morao podsjetiti da je cak u teskim ratnim uslovima 1994. godine tzv. Silajdziceva vlada ponudila prilicno zaokruzen projekt svojinske pretvorbe. Sta je i koliko je uradjeno u proteklih sest, u osnovi procerdanih godina?! O ovom upitu i Petritsch se cudi i lamentira, pa kaze: "Ono sto i sada trebamo jeste promjena svijesti i pristupa vecine ovdasnjih politicara i partija kojima pripadaju. Ljudi moraju prihvatiti odgovornost i brinuti se o interesima gradjana, i koristiti savjete i pomoc medjunarodne zajednice." Petritsch dalje kaze da je BiH zemlja koja uziva najvecu podrsku i prima najvecu pomoc od svih zemalja svijeta. On podvlaci da je to dobrovoljna pomoc medjunarodne zajednice, ali i upozorava da ona nece vjecno trajati. On gotovo da moli da "debelo uho" ovdasnjih politicara na celu s Bicakcicem cuje i shvati da se u BiH mora razviti ekonomski sistem koji ce moci opstati sam, da BiH mora razvijati sopstvenu proizvodnju, da mora sacuvati i dalje skolovati sopstvene kadrove, da definitivno mora raskrstiti sa starom psihologijom, svijescu i ponasanjem.

Ananas od Bosne
Bicakcic je zaboravio kazati da je SDA neovisno od svojih nikad primijenjenih programskih nacela u praksi preuzela ono sto je najgore od komunistickog sistema: "Podobni, a ne sposobni", nepotizam, primitivizam i osionost vlasti, te suptilne metode svekolikog podmicivanja i korupcije. Uz to ide i nipodastavanje drzave, politicki ovisno sudstvo, zavisna policija, indoktrinirana vojska i svekoliko birokratizirana uprava. Kao dobar samar cijeloj federalnoj ekonomskoj politici Petritsch navodi primjer svoje supruge koju je zamolio da mu kupi jedan bosanski jogurt. Naravno, ona ga nije mogla naci, jer je na sarajevskim pijacnim tezgama uglavnom nasla slovenske i hrvatske mlijecne proizvode. Petritscheva supruga je bila razocarana jer u Sarajevu nije mogla pronaci ni jedan bosanski proizvod a koji po nekom stereotipu spada u paket onoga sto se zove "zdrava hrana".

Bicakciceva vlada je svojevremeno uvela prelevmane na uvoz odredjenih proizvoda, s osnovnim ciljem da se zastiti domaca proizvodnja. I tako ce njegova vlada ostati poznata po tome sto je zastitila poznate bosanske proizvode: kafu, kakao, banane, rizu, pa do ananasa.

A sto Petritscheva supruga ne moze nabaviti ni litru bosanskog mlijeka, to njega osobno i njegovu vladu nije briga.

Kada bih komparirao intervjue Petritscha i Bicakcica, mogao bih napraviti cijelu studiju.

Najjednostavnije, to su dijametralno suprotstavljena polazista. Jedno je moderno, evropsko, trzisno orijentirano, kapital-logikom opredijeljeno i sl., a drugo je zatomljeno komunisticko, anahrono, ratnoprofitersko, uskosicardzijsko, oklijevajuce i u osnovi amatersko razmisljanje.

Ako bih analiticki razmisljao, bez ikakve ideoloske potke "Bicakciceva vlada" bi morala pasti i to zbog sljedeceg:

Prvo, ona uopce "ne vlada".

Drugo, na losim osnovama je formirana i na jos losijim kompromisima se odrzava. Ona je u osnovi nedonosce (pobacaj) dvostranacke koalicije, ali sto je jos pogubnije, onih politickih snaga koje imaju u mnogim bitnim pitanjima po sudbinu Federacije i drzave BiH - dijametralno suprotan stav.

Trece, ova vlada je vlada nacionalno podijeljenih ministara i ministarstava. Ona je, pored ostalog, i zbog toga cesto blokirana, besplodna, nemocna.

Ali je i mimo toga prije svega neodgovorna, nekompetentna, bez jasne koncepcije dugorocnog ili kratkorocnog programa razvoja (makro i mikro ekonomski projekt).

Zato se Petritsch s pravom cudi oko neodgovornosti celnih politicara, kako Federacije, tako i drzave BiH.

Primjera radi, Vlada Federacije je prije svega neodgovorna prema Federalnom parlamentu. Na stotine rezolutnih zakljucaka, upita, poslanickih pitanja i slicno, Vlada jednostavno ostaje gluha, a ministri, sve do premijera, cesto se ignorantski odnose prema volji i zahtjevima Parlamenta koji tu vladu inaugurira.

To Bicakcic moze sebi priustiti zato sto je svjestan da se u Parlamentu nista zbiljski ne odlucuje. Zasto?

Zato sto je vlast "ispumpana", izmjestena iz parlamenta, a smjestena u stabove vladajucih stranaka.

Zato se Bicakcic poziva na knjige svog velikog i mudrog Predsjednika. Dobro on zna gdje je epicentar moci.

Naravno da stranke, principijelno gledajuci, opredjeljuju politiku, pa time i rad parlamenta.

Sta je tu sporno? Sporno je to zasto vladajuce stranke, koje u doticnom slucaju vladaju Federalnim parlamentom, i podrzavaju Vladu, koja je u nizu parametara nesposobna, neefikasna i neodgovorna?!

Da li zbog toga sto upravo te stranke i ne zele da razvijaju stvarnu parlamentarnu demokraciju. Ne zele Parlament koji bi po definiciji bio najvisi zakonodavni organ. Parlament koji bi za opce dobro Federacije i drzave BiH trebao biti mjesto demokratskog suceljavanja misljenja, stranackog nadmetanja, konstruktivne kritike, ali i utvrdjivanja zadataka i odgovornosti za sve subjekte politickog zivota i odlucivanja, posebno za Vladu koja je primarno odgovorna njemu i predsjedniku Federacije. Sve dok to nije tako, moze se desiti, a sve vise se i desava, da na Parlamentu Vlada ostaje gluha za poslanicka pitanja, da ministri ignoriraju rad Parlamenta, pa cak i ne dolaze na njegove rijetke sjednice, da premijer ne zna gdje su i sta mu rade ministri, da nema uvid u relevantne informacije iz pojedinih ministarstava itd.

Komparativni uvid u dva pomenuta intervjua neminovno namece pitanje ne radi li se o svjesnoj blokadi rada Parlamenta. Tako Petritsch kaze: "Trebamo pronaci kreativne nacine za pokretanje domace proizvodnje i prodaju roba. Ili, pogledajmo dokle se doslo sa privatizacijom u Federaciji. Moj odgovor je smion, i on glasi - skoro nigdje... ocigledno je da odgovornost za ovakvo stanje pripada rukovodstvu ovih preduzeca i rukovodstvu zemlje."

A za Bicakcica uzroci su u nekoj nebulozi i maglinama prethodnog perioda, koji ga jos uvijek ogranicava i u radikalnim promjenama sputava.

O tempora, o mores!