Bosanski barometar 2000

"Nadjite tri radnika zSokola' koji su u periodu od juna '92. dobili otkaz, i ja cu dati ostavku na sve funkcije koje trenutacno obnasam", kazao je na konferenciji za tisak potpredsjednik Vlade Federacije BiH Dragan Covic. Sve bosanske dnevne novine su toj konferenciji posvetile dovoljno veliku paznju, i revno, od rijeci do rijeci, prenijele njegovu izjavu - rijetko vidjeno zongliranje faktima i jos jedan u nizu napada na historijsko pamcenje nekoliko miliona ljudi u ovoj zemlji. I niko, bas niko, od dopremijera nije zatrazio da dokaze svoje tvrdnje. Niko, bas niko se nije sjetio da su koliko prosle sedmice predstavnici otpustenih radnika iz "Aluminijuma" i "Sokola" jos jednom, uzaludno, trazili pravicu kod jedinog politicara koji bar hoce da ih saslusa, Harisa Silajdzica. A ne tako davno je Mijo Brajkovic, manje-vise otvoreno, porucivao da je Bosnjacima i psima zabranjeno uci u "njegovu" firmu. Ali, dopremijer je u pravu u jednom: niko od bosnjackih i srpskih radnika nije zvanicno dobio otkaz. Nikome nije uruceno rjesenje o prestanku radnog odnosa, kao sto nikome nije uruceno "rjesenje o genocidu" ili, kako se to eufemisticno kaze, etnickom ciscenju. Cinjenica je da Covic nije otpustio nikoga, njegove je radnike otpustio HVO - kaznjenicke bojne, maturice itd. Zna dopredsjednik HDZ-a o cemu govori: nijedan bivsi radnik "Sokola" ili "Aluminija" nije s radnog mjesta otisao u biro za zaposljavanje. Blizi im je bio logor.

U nedjelju se Bog odmarao. U ponedjeljak Bog stvori SDA. U isti onaj ponedjeljak kada je, po Muhamedu Cengicu, stvorena i pravna drzava. Jer, pravna drzava i SDA idu jedno sa drugim. Uz SDA ide jos svasta nesta. Koga zanima sta, neka ide na predizborne skupove ove stranke pa ce saznati i da je SDA jednako demokratija, SDA jednako Armija, SDA - zlatna kasika, i jos stotinu cudesa koje idu uz SDA. Salih Foco, potpredsjednik Liberalne bosnjacke organizacije, gledao, slusao, svojim ocima i usima nije mogao da vjeruje sve sto je receno na predizbornom skupu SDA u opcini Novi Grad i nakon kraceg ibreta izjavio sto je izjavio. Sta bi drugo Foco izjavio do li jeres. Rekao je da je SDA odgovorna i za podjelu BiH, za 280 hiljada mrtvih, za izbjeglice i one sto su vani i nikad se nece vratiti, te korupciju, mito i stanje u kome se nalazi kompletna privreda. Proslo od tad i dva dana kad li reagira potpredsjednik SDA Halid Genjac. To sto mu je trebalo toliko vremena da se osvrne na Focinu izjavu, dâ se opravdati. Covjek ginekolog pa se zabavio svojim poslom. A to sto je prisabanio Focinoj izjavi, ne da se opravdati nicim. "Svojom izjavom je gospodin Foco amnestirao agresora na BiH", veli ginekolog, pa mu ne bi dosta i nastavi ubacivsi u cetvrtu: "amnestirajuci pri tome i Milosevica i Karadzica i Mladica". Genjac, da bi li Genjac. Predmet Focine izjave ni u jednoj rijeci nije bio agresor, a kamoli amnestija. I jedno i drugo su oduvijek bili u zoni odgovornosti upravo Genjceve SDA. Foci treba jedino zamjeriti sto se u svojoj izjavi nije svega sjetio, a Genjcu to sto se aktivnije ne bavi ginekologijom. Tada bi bilo vise dobrih "kratkih komentara".

Kada Izetbegovic bude pisao neku svoju buducu knjigu, recimo, "Moja ocjena 20. stoljeca", za ocekivati je da sem formiranja Stranke demokratske akcije u najvece dogadjaje koji su ubiljezili prosli vijek ubaci kloniranje. Postao je majstor i ovoga zanata: krenimo od Vijeca ministara. Zasto bi ono bilo drugacije od Predsjednistva? I odmah se trojka slozila i, po uzoru na samu sebe, a k'o fol pod pritiskom Ustavnog suda (u pitanju je ekipa koja nezavisno sudstvo preferira iznad svega), sklepala ideju da se kloniraju u rotirajuce Vijece ministara. Ko su, uostalom, ti vijecnici da sebi priskrbljuju kakvu--takvu slicnost sa ostalim normalnim drzavama, kada lijepo mogu liciti na domace troclano Predsjednistvo, rotirati se svakih osam mjeseci i usput svaki na svome pokazivati ko je ko i kome je ko bitan putem svojih medija, blokirati jedan drugom rad i svima drzavu, opstruirati ama bas sve sto, ne daj Boze, znaci medjusobni dogovor? I usput, sto Izetbegovicu nikada nije nebitno, pomesti Harisa Silajdzica. Za svaki slucaj. Uostalom, bit ce izbori, a toljage valja pripremiti na vrijeme: lako je poslije dogovoriti koaliciju. Naravno, i do Silajdzica je: prihvatio se drzave, krovnih zakona i daje ostavke umjesto da gleda od cega se zivi. Ako ne zna: u ovoj zemlji, dovoljno je biti poslusan i podoban i redovno velicati Izetbegovica. A za drzavu i narod neka se brine medjunarodna zajednica i borbi protiv kloniranih izetbegovica.

Ako je Izetbegovicevoj Stranci i njemu samome trebalo pisanim putem objasniti da u Zagrebu nije pobijedila SDA, nego opozicija HDZ-u Hrvatske, sta se to dogadja da kompjuterski genij uporno previdja jednostavne formule? Insistiranje predsjednika SDP-a na svemu osobenom i osobitom, polako pocinje da se pretvara u vlastitu suprotnost: kako drugacije objasniti njegovo uvlacenje partije na cijem je celu u konstantno zalaganje za ekskluzivne principe rjesavanja ama bas svih pitanja ove zemlje. SDP, bez ikakve sumnje, jeste dovoljno ozbiljna i respektabilna opoziciona stranka da joj nisu neophodna samopotvrdjivanja tipa "nasa su rjesenja jedina prava". Ma kako to principijelno i zakonito Lagumdziji zazvucalo, njegovo podrzavanje blokade Vijeca ministara po Izetbegovicevom receptu nije nista drugo do pristajanje na vjecno kretanje u krugu problema koji cekaju da budu rijeseni.

Ako se Izetbegovicevi visi interesi mogu razumjeti, sta to tako dobro za buducnost BiH pronalazi SDP u rotirajucim rotiranjima predsjedavajucih, koji ce, valjda, uljuljkani u svoju ustavnost, revnosno se prihvatiti posla rotiranja ostalih ministara, ministrovih zamjenika, njihovih pomocnika, mjesta za parkiranje, sefova kabineta, odanih sekretarica... SDP je, do sada, svojim angazmanom u svim parlamentima, svojom akcijom na Izbornom zakonu, svojim ozbiljnim pristupom birackom tijelu u RS-u, napravio citav niz valjanih poteza. Nema razloga da se trosi na tako providnim zakonskim receptima od kojih profitiraju samo nacionalisti na vlasti.

U najboljoj tradiciji politickih policija zapamcenih u drugoj polovici proslog vijeka u istocnoj Evropi, na vrata dvojice opcinskih odbornika SDP-a u Banovicima zalupala policija. Ne zna se je li bila noc, jesu li po vratima lupali i nogama i rukama, budeci porodicu i tjerajuci zene i djecu u plac. Odbornike, Hajrudina Becirovica i Avdu Alispahica - odvelo. U haps na informativni razgovor. Ispitivala ih ahbabica tuziteljica. A razlog je eto taj sto su njih dvojica, jos u novembru prosle godine, na press-konferenciji KO SDP u Tuzli objelodanili da je u podjeli nekih 200 placeva u Banovicima bilo prevare, bezakonja i lopovluka. Prijave koje je SDP najavio protiv krivaca, nakon ovog bliskog susreta trece vrste s kantonalnim policajcima, mogu, nazalost, okaciti... zna se vec gdje. A dvojica odbornika, koji su, izgleda, zgrijesili samo zato sto su govorili istinu, iducih ce dana i mjeseci, bar dok ne prodju izbori, vjerovatno biti suoceni sa problemima na poslu, na ulici, anonimnim telefonskim pozivima, prijetnjama itd. A ministarstvo ni habera, cak i nakon sto su Becirovic i Avdispahic upad prijavili medjunarodnim organizacijama u Tuzli. Nista novo, kantonalni ministar unutrasnjih poslova Bahrija Dautovic je i do sada uglavnom sutio dok su ljudima prijetili, upadali u kuce, plasili djecu na putu u skolu. Uostalom, pitajte naseg kolegu Hasana Hadzica. A i esdepeovci iz Banovica bi se kod njega mogli raspitati za uslove ilegalnog rada. Jer, po svoj prilici, uz inertnu javnost i idiotsku vlast, samo im to preostaje.

Dokle ide bahatost domacih ministara? Vec odavno je bas svima u ovoj zemlji jasno da bica na vlasti sebe dozivljavaju kao prapocetak svega, da su njihove ocjene namijenjene njima samima toliko visoke da ih nijedan svjetski univerzitet i ne moze ocijeniti (tek ilustracije radi: upravo zahvaljujuci naciji vlast, ova zemlja i jeste izvan svake konkurencije na svjetskoj listi korupcije), da sebe i svoje stranke dozivljavaju kao mesije, vodje, narodne putokaze... No, uvijek i iznova uspiju prirediti iznenadjenje: skupina mislilaca koja je u Bosni i Hercegovini obrazovanje svela na najnize moguce grane, bacajuci se fakultetima po zelji raznoraznih iskompleksiranih diplomaca, ona ista skupina likova koja je Sarajevski univerzitet pozeljela prizemljiti do javnog preduzeca "Rad", povukla je jos jedan znameniti potez. Ne priznaju diplome sem onih koje sami daju! Eureka! Privest ce oni i komisiju da preispita sta su to naucili studenti na Harvardu: ko su, uostalom, oni, pa nemaju u udzbenicima niti jednu Laticevu pjesmu o jednoj i jedinoj? Kakav je to stomatolog koji nije izucio ginekologiju, tu tako znacajnu nauku za uspon i politicku karijeru Halida Genjca? I sta uopce ima da se uci kada ovdasnji ministri kao od sale zavrsavaju svojim kcerkama srednje skole (slucaj kcerke Muhameda Lemesa, kadrovika iz Sanskog Mosta), a bogami i fakultete kada zagusti? Sto bi djeca isla u skole kada imaju tate na polozajima? A kada su djeca nadarena pa ih babo SDA posalje u Maleziju, e to je vec druga prica: onda zaista trebaju komisije da njihove diplome odvoje od svih drugih diploma i preporuce na mjesta koja djeci i jesu namijenjena. Direktorska, profesorska i ina vladajuca, naravno.

Na godisnjoj skupstini Drustva pisaca clanovi ovog udruzenja su jednoglasno zakljucili da im je voda usla u usi i onda im je, sto bi nas narod rekao, doslo u glavu pa su jednoglasno vrisnuli: "Zahtijevamo", sa tri usklicnika na kraju, da se, je li, cuje do neba, i da se, ako Bog da, zahtjev primi. Zahtjev se strucno zove "Promemoria" i ima sest tacaka u koje je stala sva muka ovog strukovnog udruzenja. I nista od onoga sto u tim tackama pisci traze nije nerealno i nije sporno. Svi zahtjevi su na svom mjestu i u svakom normalnom drustvu bi bili svi ispostovani, od zahtjeva da drzava izmiri preuzete obaveze placanja penzionog i zdravstvenog osiguranja za pisce sa statusom slobodnih umjetnika, preko zahtjeva za rjesavanje stambenih problema pisaca, do onoga koji se tice formiranja Fonda za izdavastvo, koji ce stimulirati tekucu knjizevnu produkciju. Ovo sluzbeno pismo u kojem se izlaze sta bi trebalo ciniti da se spasi pisana rijec u BiH, ima samo jednu mahanu. Temporalne prirode. Godina u kojem je nastalo se zove dvijehiljadita. Zasto je nastalo bas u godini u kojoj ce budzet za kulturu biti jako, jako skroman? Je li o svemu trebalo misliti na vakat? Ili se mislilo na vakat, ali se nije moglo, smjelo (sta li?) govoriti naglas. Ili se smjelo, ali se nije isplatilo. Je li to za predsjednicke sinekure Nedzada Ibrisimovica bilo sve potaman? "Presusila stara cesma, voljela me jedna Esma", nista, tek jedan bezvrijedan stih, onako bez usklicnika.

U zemlji u kojoj je najpopularnija sportska grana jos uvijek prezivljavanje, "razvoj" fizicke kulture, uglavnom, izgleda ovako: sjednu "majstori" iz saveza Herceg-Bosne, RS-a i dijela koji, valjda, kontroliraju tipovi kao sto su Husein Dzelilovic ili Jusuf Pusina i onda objave da se nisu mogli dogovoriti ni oko cega. U takvoj zemlji, svakako, nije za ocekivati da se neko bavi granama sportova koje nazivamo bazicnim, a kad taj neko u kontinuitetu stvara rezultate, sta drugo reci o njemu nego da se ne uklapa u mentalitetsku sliku ovdasnjeg sporta. Taj neko je Zenicanin Elvir Krehmic, skakac uvis koji je na Balkanskim atletskim igrama odbranio naslov prvaka preskocivsi letvicu visoku 2,25 cm. Krehmic je dan kasnije na IAAF mitingu u Petrasu bio sesti. Sve te ohrabrujuce vijesti pred atletsku sezonu u kojoj ce se odrzati i Evropsko dvoransko prvenstvo, a mi u njoj imati samo jednog relevantnog predstavnika, Krehmica bezbeli, vode nas u neka neizbjezna pitanja. Evo jedno nagradno: zna li ministar Rizvanbegovic, koji ce nivou svog jadnog ministarskog bilansa u kulturi, nauci i obrazovanju jos morati dodati i sport, ko je Elvir Krehmic? Ma, jok, ba, ima on precih stvari za finansiranje: te karate - kup u Ajvatovici, te ramazanski bajramski turnir, te kurbanski bajramski turnir, te valja "i njima u susret izaci" pa dati nesto para za "Napretkov" superbozicni turbo malonogometni, te… Elvir ce ocigledno morati traziti selameta tamo gdje ima uspjeha. U Evropi.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	DRAGAN COVIC
	HALID GENJAC
	ALIJA IZETBEGOVIC
	ZLATKO LAGUMDZIJA
	MUP TPK
	MINISTRASTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT
	DRUSTVO PISACA BIH
	ELVIR KREHMIC