Velika sala Opcine Stari Grad bila je premalena da u cetvrtak, 27. januara primi sve zainteresirane za temu "Cecenija – put u samostalnost". Skupu je prisustvovalo oko 350 ljudi, od kojih su vecinu cinili mladji muskarci s bradama, popularne "vehabije", iliti vec kako se zovu, i nekolicina zena, medju kojima je bilo i nekih u nikabu. Predavac: Muderis. Cilj: ummet, ummet, iznad svega

NAKON PROUCENE DOVE ZA RAHMET SVIH
se hida koji su pali u pravicnoj borbi Ce cena protiv ruske vojske, pristupilo se iscrpnom pregledu stanja na bojisnici koje je referirala "zvijezda" ovog okupljanja. Nezim ef. Halilovic, jedan od nekadasnjih komandanata obrane Konjica, poznatiji kao Muderis, za svoje poznavanje situacije na cecenskom ratistu zahvalio se Allahu dz.s. koji je "dozvolio muslimanima da koriste Internet, pa se oni tako mogu pravilno informisati, a ne preko bosanskohercegovackih medija koji su cesto na strani agresora".

Na ulazu, covjek s visoko amputiranom nogom i dugom gustom bradom je pozdravio ekipu Dana: Esselamu alejkum. Novinar je sisao u prvi red slusati, a fotoreporter ostao pri vrhu amfiteatra fotografisati posjetioce.

Gradjani pitaju, Muderis odgovara
Javnu tribinu nazvanu "Cecenija – put u samostalnost", koju je Koordinacioni odbor islamskih omladinskih organizacija uprilicio 27. januara u Velikoj sali Opcine Stari Grad, organizatori vjerovatno nisu zamislili kao one man show, sto je ona na kraju i bila, jer se kao govornik trebao pojaviti i Izetbegovicev savjetnik za medije "omladinac" Ademir Jerkovic. Dupke puna, sala je bila premalena za sve one zainteresirane za ovu temu. Oko 350 posjetilaca, a vecinu su cinili mladji muskarci s bradama i pokrivene zene, od kojih nekolicina u nikabu, postavljali su pitanja po sistemu "gradjani pitaju, Muderis odgovara". Stenogram ovog javnog intervjua nije doslovan jer je radjen prema novinarskim biljeskama, ali kamere NTV 99 i Bosnjacke televizije su snimile bezmalo sve, tako da u vjerodostojnost navoda ne treba sumnjati:

– Kako danas treba pomoci Cecenima i je li to farz?

– Mi smo skupili pomoc koja je, po nasim informacijama, stigla u Ceceniju. Na svaki nacin treba pomoci Cecenima, pa ako nismo u stanju doci do tamo, jer za to trebaju velike preporuke, onda na neki drugi nacin. Pomoci svojim zivotom znaci dobiti ili nassr ili sehadet, sto je zelja svakog vjernika. Oni koji zele pomoci mogu ostati poslije tribine da se nasamo dogovorimo o svemu.

– Kad ce se konacno uraditi nesto sa ruskom ambasadom u Sarajevu?

Bez odgovora. Cuje se smijeh u dvorani.

– Da li je ziv i gdje se nalazi Samil Basajev?

– Po mojim informacijama, on je tu u Ceceniji, mada nije u Groznom. Ne treba slusati ruske dezinformacije. Sve brojke koje objave ruski mediji o njihovim poginulim vojnicima treba pomnoziti sa deset. I neki nasi mediji su na njihovoj strani. I rade protiv nas. Evo, bas sam danas okrenuo Radio FERN i ne mogu da se nacudim kako Bosnjaci, samo cetiri godine nakon strasnog iskustva koje im se desilo, pljuju po sebi. Ako nece glasati za Bogicevica ili Komsica, onda ce za Tokica ili Lagumdziju. Nasim je medijima najveci problem kad mladic ima bradu ili krace pantalone, a nije kad Bosnjakinja udavi svoje dijete ili zapali svoje unuce.

– Kakva je trenutna situacija u susjednom Dagestanu?

– Zasad front miruje. Ali, bit ce i tamo, insallah, jos dobrog dzihada.

– Zasto islamski svijet nedovoljno pomaze Ceceniju?

– Zato sto se vlastodrsci u islamskim zemljama boje da ce, ako podrze bracu, izgubiti vlast. Islamski svijet je nejedinstven i to se ocituje u dosta primjera. Pogledajte, naprimjer, Jasera Arafata, koji sve ove godine pokusava rijesiti svoj problem, ne shvacajuci da to nije njegov problem, nego citavog ummeta.

– Zasto Kur'an nigdje nije regulirao ujedinjenje svih muslimana koji bi branili islam svugdje gdje je ugrozen u svijetu?

– To nije problem islama, najmanje Kur'ana, to je problem muslimana koji zive u vecini zemalja gdje se sultani i pase boje Zapada, tzv. velikog svijeta, koji, uslovno receno, ima odluku u svojim rukama.

I tako dalje...

Ova zemlja nece biti Turska
U nastavku programa ide film domace proizvodnje koji se, suprotno najavljenoj temi, najmanje tice borbe Cecena za samostalnost. Glavni likovi su mladic s bradom i djevojka s hidzabom. Cuje se glas naratora: (...) Turska se svojim agresivnim sekularizmom pokusava dodvoriti zapadnom svijetu (...) ...mladi nose jeans i fascinirani su zapadnjackim nacinom zivota, koji forsira potrosacki mentalitet (...) mladic s bradom i djevojka s hidzabom sve su cesca slika, sve bolji primjer pronadjenog islamskog identiteta.

Na izlasku, fotoreporter prepricava malu dramu. U toku slikanja posjetilaca, objektiv je okrenut prema djevojkama, prilaze dvojica mladica i pitaju: "Otkud ti pravo da slikas sestre? Izvadi film iz aparata!" Diplomatskim iskustvom kolega uspijeva sacuvati film u aparatu i skriti identitet "onoga ko pise", jer "znamo mi da ti nisi sam ovdje, ima i novinar".

Prije nego sto cemo napustiti Opcinu i nestati u gluhoj sarajevskoj noci koja mladima ne nudi bogzna sta, receni je novinar pomislio nesto o nagnucu koje ga je pratilo tokom cijele tribine. Sta bi bilo da je, vodjen iskrom profetske crte, na tribini zatrazio rijec i postavio neka pitanja. Ono o tome da je u najmanju ruku besmisleno da jedan mali evropski narod poslije stradanja u kojem je nestalo skoro deset posto od njegove ukupne brojke, dok se skoro cetrdeset posto raselilo po svijetu, brani i ujedinjava islam koji "slabo stoji" u mnogobrojnijem arapskom svijetu. S druge strane, sasvim je jasno da se uz malo ideologije i jos malo materijalne pomoci mogu regrutirati borci na Allahovom putu, jer ovakva sredina ne nudi zivot ni mladima ni onima koji su svoj zivotni vijek vec odzivjeli. Ili je sve, jednostavno, u tome da licemjerje "sultana i pasa", kako Muderis naziva vlasti u vecini zemalja gdje zive muslimani, nema granica. Oni su za ocuvanje svojih pozicija spremni lagati, kako sebi, tako i onima koje su odgojili. A ucenici su ocigledno zaboravili na jedan od najstarijih zakona svih sistema koji pocivaju na kolektivnom duhu: sto je veca laz na kojoj "stoji" taj sistem, to su instrumenti kojima se ona odrzava rigidniji. I jos jedan, sasvim intiman osjecaj: dobro sto nije prevladala misionarska crta, tu noc naprosto nije bilo zdravo ispitivati granice tolerancije.