Od 1. novembra 1995. Haski tribunal istrazuje ubistva civila u zoni odgovornosti 10. brdske brigade Armije BiH, kojom je komandovao Musan Topalovic Caco. Istrazitelji su do sada prikupili stotinu izjava, medju kojima su i one dobijene od svjedoka hvalisanja Cacinih vojnika. Takodjer, aktuelizirana je i prica o video-zapisima zbivanja na Kazanima. Vodjen mimo pravnih normi, sarajevski sudski proces ce, po svemu sudeci, dobiti svoju hasku verziju. Ko ce tamo otici, i da li ce u Scheveningenu zavrsiti i oni vojnici ljuti na Izetbegovicev kabinet, s kojim su odrzavali srdacne odnose sve do obracuna sa 10. brdskom?

SPIS KRIVICNOG PREDMETA "KAZANI" TRENUTNO SE,
 zbog zal bi dvojice naknadno osudjenih, nalazi u Vrhovnom sudu FBiH, a jedna njegova kopija je u Medjunarodnom sudu za ratne zlocine u Haagu. U ovdasnjem pravosudju, proces pripadnicima bivse 10. brdske brigade Armije BiH za pomaganje u ubijanju civila je u zavrsnici, a u Haskom tribunalu bi, podizanjem optuznice, tek trebalo da pocne u 2000. godini.

Cak 14 boraca koji su bili pod komandom kontroverznog Musana Topalovica Cace sjelo je na optuzenicku klupu u Sarajevu i dobilo ukupno 37 godina zatvora. Vecini je konacna presuda izrecena 26. septembra 1996. u tadasnjem Visem sudu u Sarajevu i tom prilikom su Zijo Kubat, Esad Tucakovic, Refik Colak i Mevludin Selak kaznjeni sa po sest godina zatvora, koje jos uvijek izdrzavaju. Zbog neprijavljivanja krivicnog djela ili ucinioca, po osam mjeseci zatvora dobili su: Senad Hasic, Sabahudin Ziga, Samir Seferovic, Omer Tendzo, Esad Raonic, Samir Ljubovic, Senad Haracic i Armin Hodzic. Oni su odavno izdrzali kaznu i nalaze se na slobodi.

Sta su Srbi dali Goldstoneu
U kantonalnom sudu u Sarajevu prosle godine naknadno je sudjeno, u odvojenim procesima, Asifu Alibasicu, koji je kaznjen sa cetiri godine zatvora, i Suadu Omanovicu, koji je dobio tri godine zatvora. Njih dvojica su, u vrijeme ranijeg sudjenja, bili u bjekstvu. Sarajevskom pravosudju jos je nedostupan Samir Bejtic, koji se nalazi u zatvoru u Njemackoj.

Haski tribunal raspolaze jednim izvjestajem, sacinjenim na temelju svjedocenja rodbine Srba odvedenih na kopanje kod Cace, da je sada vec rahmetli Musan Topalovic odgovoran za smrt vise stotina Sarajlija srpske i hrvatske nacionalnosti koji su zivjeli u opcinama Stari Grad i Centar Sarajevo. Rijec je o civilima koji su liseni zivota samo zato sto su bili nebosnjaci, a ubrzo i opljackani. Mahom su odvodjeni na trebevicko podrucje zvano Kazani i tu im se gubi svaki trag. Lesevi su bacani u duboku provaliju ili spaljivani.

Udruzenje logorasa Srba u Beogradu je prvog novembra 1995. predalo tadasnjem glavnom tuziocu Tribunala Richardu Goldstoneu tri dosjea o stradanju Srba u Sarajevu, a izjave su usmeno dala i dva svjedoka koja su prosla kroz torture zatvora i kasnije razmijenjena. Od tog datuma pocinje i interesovanje Tribunala za "slucaj Kazani". Cim se vratio u Haag, Goldstone je dao nalog istraziteljima da ispitaju sve okolnosti u vezi sa ubijanjem civila u zoni odgovornosti 10. brigade. U proteklih skoro pet godina prikupljeni su iskazi od gotovo stotinu svjedoka, pretezno Srba, ali i onih drugih nacionalnosti. Neki detalji su provjeravani tako sto su svjedoci suceljavani i po nekoliko puta.

Za razliku od sarajevskog pravosudja, u Haskom tribunalu ocito nisu u dilemi o tome sta se 1992. i 1993. godine dogadjalo na Kazanima. Za njih je to, nedvojbeno, ratni zlocin protiv civila, sto znaci da su pocinioci prekrsili Zenevsku konvenciju, kao i pravila i obicaje rata. Ako se takve inkriminacije dokazu na sudjenju, Medjunarodni sud u Haagu moze optuzenima izreci kaznu zatvora i do 20 godina.

Jos jedna teza iz Tribunala vrlo je bitna za ovaj slucaj. Na temelju dosadasnjih saznanja i cvrstih dokaza, Tribunalovi istrazitelji su utvrdili da se u slucaju ovih Cacinih boraca ne radi samo o pomaganju ili prikrivanju pocinilaca nego o izvrsenju ratnog zlocina. I to s umisljajem, na narocito svirep nacin. To znaci da nije samo ubijao Caco, kako se moglo shvatiti prateci sudjenje u Sarajevu, nego i drugi iz njegove brigade cija imena su poznata Tribunalu. Po nekim misljenjima, to je, izgleda, kljucni elemenat da Tribunal i preuzme ovaj predmet.

Prijetnje i videotrake
Osim postojecih dokaza, dvanaestoricu kojima je sudjeno u Sarajevu 1994. i 1996. godine terete i njihove vlastite izjave. Po iskazu dvojice Srba koji su bili u zatvoru u kasarni "Ramiz Salcin", pritvoreni borci 10. brdske su se svakodnevno hvalili time sta su sve radili Sarajlijama srpske nacionalnosti. Cak su, navodno, vikali: "Jesmo, uzasno smo mucili Srbe i ubijali smo ih. I opet bi ako bi nam se pruzila prilika..."

Jedan od krunskih svjedoka, ciji identitet Tribunal stiti, izjavio je: "Tim Cacinim ubicama jedino nije bilo jasno zasto su oni uopste pritvoreni i sto im se sudi u Okruznom vojnom sudu u Sarajevu!? Zbog hapsenja i sudjenja oni su izrazavali svoje nezadovoljstvo i ogorcenje. I zato su, bez ustezanja i razmisljaja o tome da ih je to moglo teretiti, otvoreno i cinicki pricali o zlodjelima na Trebevicu. Kao da prepricavaju neki film strave i uzasa..."

Ovaj svjedok napominje da su Kubat, Selak, Hasic, Seferovic i drugi tokom tih pritvorskih dana narocito bili ljuti na Aliju Izetbegovica, sa cijim su kabinetom, kako su govorili, bili u neprestanom kontaktu. Smatrali su da su neopravdano predstavljani kao kriminalci, a do jucer su bili regularna vojska. Doduse, bili su izvan rukovodjenja i komandovanja, do konacnog obracuna u novembru 1993. Ali ih to ne opravdava za ono sto su radili civilima.

Jedna od najstravicnijih prica koju su bivsi Cacini borci pricali pred Srbima u zatvoru jeste ona o odsjecenim srpskim glavama. Bivsi borci 10. brdske, naime, cesto su govorili da je uvjet za pripadnost Topalovicevoj jedinici bila odsjecena srpska glava. Ko je donio tu glavu, bio je borac od povjerenja i Caco pred takvima nije imao tajni. Mozda je u tome bilo i pretjerivanja, ali sve je to indikativno. Optuzeni na dosadasnjim sudjenjima o tome nisu nista rekli, a na teska pitanja sudije i tuzioca neki od njih su se pretvarali da su neuracunljivi. Dvojica, Kubat i Tucakovic, i poslata su u zatvor sa obavezom psihijatrijskog lijecenja, dok nekim drugima takav mentalni poremecaj nije priznat.

Ako budu optuzeni, Cacini borci morat ce na sudjenju da se ocituju i na okolnost silovanja 16 djevojcica Srpkinja na Trebevicu, koje su nakon zlostavljanja, navodno, kasnije likvidirali. O tome su egzekutori sami pricali, dodajuci da postoje i snimljene videotrake koje su napravili pripadnici 10. brdske. To je, izgleda, ucinjeno zbog revansizma u vrijeme svakodnevnog granatiranja Sarajeva. Na jednoj od traka je, po tim pricama, bilo zapisano: "Vi nas ubijate sa brda, a mi vam silujemo djevojcice." Ova videotraka, medjutim, nikad nije poslata na Pale.

Teza o tome da ima snimljenog materijala o mucenju i ubijanju na Kazanima nije nova, o tome se ponesto moglo cuti i u kuloarima tokom prvostepenog sudjenja Cacinim borcima, ali i poslije, samo sto nije otkrivano gdje se te videotrake nalaze ako vec krajem rata nisu unistene. Po jednoj varijanti, jednu od tih traka, onu koja ih najvise tereti, odnio je Samir Bejtic u inostranstvo. Cuvsi da ga neki optuzeni terete, Bejtic je poslao poruku iz Zapadne Evrope u kojoj je zaprijetio da ce, ako ta optuzivanja ne prestanu, objelodaniti sta je snimala videokamera.

Po nekim saznanjima, upravo Bejtic bi mogao biti prvi na optuznici protiv pripadnika 10. brdske. Mozda i zato sto je jedino uz njegovo ime ostala oznaka "ratni zlocin". Kad ga Tribunal zatrazi, Nijemci bi ga lako mogli izruciti u Haag.

Snimanje zlocina i hvalisanje o tome samo potvrdjuje bahato i cinicko ponasanje bivsih Cacinih boraca koji su, i kad su sjeli na optuzenicku klupu, smatrali da ce ostati nekaznjeni. Ocito su se uzdali u neciju zastitu i od prvostepenog sudjenja su namjerno pravili farsu. Kazna od po 10 mjeseci zatvora, i to ne vise ni za pomaganje u ubistvu nego za mnogo blaze krivicno djelo - neprijavljivanje delikta ili ucinioca, pokazuje da se neko u tadasnjoj vlasti pobrinuo da sve bude minimizirano, a sankcije, doista, simbolicne.

Znanje kopaca
Da je sudjenje u Sarajevu za slucaj Kazani proteklo regularno i da su izrecene kazne bile adekvatne tezini ratnog zlocina koji je izvrsen, Haski tribunal bi, vjerovatno, taj proces smatrao zavrsenim i ne bi bilo nikakve potrebe da se ikome ponovno sudi. Medjutim, u Tribunalu, prije svega, nisu zadovoljni sto stvari nisu nazvane pravim imenom. Doduse, u prvoj varijanti optuznice postojala je kvalifikacija o ratnom zlocinu na Kazanima, ali je iznenada doslo do izmjene, cime su optuzeni automatski nezasluzeno dovedeni u bolji polozaj.

Ostecena strana, a to je u ovom slucaju rodbina ubijenih, ne smatra da je kaznjavanjem Cacinih boraca u sarajevskom sudu izvrsena pravda. Rodbina je ubijedjena da su te kazne suvise male i da je sud pri njihovom odmjeravanju mnogo uzimao u obzir nekakve, od advokata iskonstruirane, olaksavajuce okolnosti. Zbog toga ta rodbina toliko i insistira na ponovnom sudjenju u Haagu koje ce biti fer i na koje niko nece imati primjedaba.

Rodbini ide u prilog i odlucnost nove glavne tuziteljice Carle Del Ponte, koja je, odmah po preuzimanju te duznosti, najavila objavljivanje novih optuznica i zadrzavanje prakse tajnih zapecacenih optuznica u slucajevima kad to okolnosti uvjetuju. Za Bosnjake za koje postoji osnovana sumnja da su izvrsili ratni zlocin, optuznice bi trebalo da budu javne, buduci da Sarajevo suradjuje sa Tribunalom.

Novo svjetlo na cijeli slucaj baca svjedocenje osoba koje su odvodjene u zoni odgovornosti 10. brdske brigade da kopaju rovove. Tu su oni mnogo toga vidjeli ili culi sto tereti veliki broj pripadnika Cacinih ratnika. Ako do sudjenja dodje, Tribunal racuna na kopace, ali i na druge svjedoke zlocina na Kazanima. Jer, ratni zlocin ne zastarijeva i oni koji su ga cinili toga bi morali biti svjesni.