HISTORIJSKI CAS ZA POPRAVKU USTAVA

DUGO SU CAK I POSLOVICNO DOBRO UPUCENI
pravnici plasili javnost pricom da se paket spakovan u Daytonu ne smije otvarati jer on "moze biti Pandorina kutija". Dobar broj mislecih ljudi prihvatio je ovu pricu, iako su svi ustavi, barem demokratski ustrojenih drzava, promjenjivi, a takvu klauzulu u sebi sadrzi i ovaj nas. Inicijativom za uskladjivanje entitetskih ustava s Ustavom drzave BiH, o kojoj Ustavni sud BiH treba vijecati i donijeti odluku u posljednjoj sedmici mjeseca januara, napadnuto je ukupno 20 odredbi ustava entiteta (14 iz Ustava RS i 6 iz Ustava Federacije BiH).

Medju osporenim odredbama u Ustavu RS su, izmedju ostalih, ona kojom se "promjena granica izmedju RS–a i Federacije BiH moze obezbijediti referendumom", zatim da "RS moze da uspostavlja specijalne, paralelne odnose sa SRJ", zatim odredba koja utvrdjuje da "gradjanin Republike ne moze biti lisen drzavljanstva, prognan ili ekstradiran". Na Sudu je i odredba po kojoj je sluzbeni jezik iskljucivo srpski, a pismo iskljucivo cirilica, potom odredba koja odredjuje da "drzava materijalno pomaze iskljucivo Pravoslavnu crkvu", zatim ona koja obezbjedjuje da RS daje azil, jer je regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila u nadleznosti institucija BiH. Sporna je, generalno, supremacija Ustava RS nad Ustavom BiH. Iz Ustava Federacije BiH trebalo bi da budu izbacene odredbe koje jedino hrvatski i bosanski jezik odredjuju kao sluzbene, a latinicu kao jedino pismo, zatim odredbe o dvojnom drzavljanstvu, zapovjednistvu nad oruzanim snagama, imenovanju sefova diplomatskih misija...

Izetbegoviceva hipoteka
Ali, pred Ustavnim sudom BiH nije samo 20 spornih odredbi nego, bez sumnje, vazna historijska odluka, jedna od onih koja bi nam, osim stvaranja uvjeta za povratak izbjeglica, svakako omogucila i "kopcanje" na evropski integracijski voz. Odavno je vec jasno da je Dejtonski sporazum, zapravo, ugovor koji se ne sprovodi, a da je zbog njega Bosna "prejaka da nestane, a preslaba da funkcionira". No, ta je cinjenica tek nedavno ovako precizno formulirana. Dio Mirovnog sporazuma koji je u bazi Wright Patterson utvrdjen pod rednim brojem cetiri, a definira ustavnu materiju, cak i kad se sprovodi, diskriminira gradjane. Stujuci cinjenicu da je pravljen i potpisan u vrijeme kada su politike susjeda bile u punoj snazi (kao i njihovi lideri), u Mirovni sporazum ugradjena su i pojedina rjesenja koja konstruktivnom greskom ne zove danas samo kopredsjednik Silajdzic.

Zahtjev za uskladjivanje entitetskih ustava Ustavnom sudu BiH podnio je Alija Izetbegovic, sada vec dalekog 12. februara 1998. godine. Ako i bude usvojen, nece izbaciti bas sve nepravde entitetskih ustava (nigdje nije predlozeno da predsjednik ili dopredsjednik Federacije moze biti Srbin, npr.). Ako, pak, prodje, obezbijedit ce drzavotvornost, odnosno ustavotvornost za sva tri naroda i na svakom pedlju BiH, sto bi moglo biti dovoljno jako uporiste na koje se mogu dogradjivati ostala zakonska rjesenja koja ce eliminirati diskriminaciju.

Jednostavno, Ustavni sud BiH u prilici je da ukine ekskluzivitet samo jedne nacije na odredjenoj teritoriji. Jos jednostavnije, u poziciji je da nesrbe oslobodi "ilegalnog " zivota u Banjoj Luci, u prilici je nehrvatima obezbijediti izlazak iz ilegale u zapadnom Mostaru i ima sansu da ispravi apsurd po kojem su Srbi u Sarajevu – manjina.

Tacno jeste da je skoro dvogodisnji proces pred Ustavnim sudom prilicno opterecen hipotekom svoga podnosioca Alije Izetbegovica, no, valjda je i ljubiteljima njegovog lika i djela jasno da sama priroda zahtjeva uveliko nadilazi svoga podnosioca. To sto je inicijativu podnio Izetbegovic, a ne Srpsko gradjansko vijece naprimjer, rezultat je naizgled banalne cinjenice: tadasnji predsjedavajuci Predsjednistva imao je ustavno pravo da pokrene ovakav postupak, a SGV nije! Ako ni zbog cega drugog, onda zbog ove cinjenice ne bi bilo moralno da Izetbegovic ili SDA eventualnu pozitivnu odluku Suda sitnosicardzijski iskoristi kao svoju "ekskluzivnu zaslugu". Ako cemo pravo, konstitutivnost je konkretno prvi forsirao Mirko Pejanovic, a o reviziji Daytona prvi "kukuriknuo" Siladzic! Unatoc tome sto su brojni "analiticari" anticipirali da ce zbog preranog oglasavanja upravo Silajdzic prvi zavrsiti u loncu, to se nije desilo.

Bez argumenata su ostali oni kojima podrska Daytonu znaci ostanak na vlasti, a koji su Dejtonski ustav predstavljali kao Bibliju ili Kur'an u cije se slovo ne smije dirati. Ovoj zabludi podlegao je i dobar broj cak dobronamjernih predstavnika medjunarodne zajednice, koji su, u naboljem slucaju, bili spremni podrzati Ustavne izmjene koje bi usvojio Parlament BiH. No, besmisleno je ocekivati da ce poslanici, ciji politicki zivot dejtonska rjesenja produzavaju unedogled, sami posjeci granu na kojoj sjede i napraviti Ustav po kom ce njihove naciokrature biti neodrzive.

Ako ospori odredbe entitetskih ustava, Ustavni sud ce zastititi ljudska prava. U suprotnom, za vijeke vijekova ce nam osigurati reprodukciju jednonacionalne vlasti koja nam je vec ucinila tolike stete, racunajuci i onu koju ce, ako joj se dozvoli, nastaviti ciniti.

Zasto ne biti direktan?!
O ovoj historijskoj odluci za buducnost BiH odlucuju u ime Srba Marko Arsovic i prof. dr. Vitomir Popovic, a u ime Hrvata Mirko Zovko i mr. Zvonko Miljko. Bosnjake u Sudu zastupaju prof. dr. Kasim Begic i Azra Omeragic. Presudna bi mogla biti tri stranca – Svedjanin Hans Danelius, Francuz prof. dr. Luis Favoreu i Austrijanac prof. dr. Joseph Marko. Prof. Danelius iza sebe ima cetverogodisnji ambasadorski staz u Nizozemskoj, bio je sudija Ustavnog suda Svedske i Evropskog suda za ljudska prava. Sudac Favoreu takodjer je respektabilna figura – bio je clan Ustavnog savjeta Francuske i clan Evropskog suda za ljudska prava. Po kompetencijama ne zaostaje ni austrijski sudac Marko, salzburski profesor prava s iskustvom clanstva u Venecijanskoj komisiji Savjeta Evrope. Iz profesionalnih biografija domacih sudaca treba spomenuti suca, izvrsnog krivicara, Marka Arsovica, koji je prije rata bio clan Vrhovnog suda Republike BiH. Vitomir Popovic bio je arbitar za Brcko, a advokat Zovko i u prethodnom sazivu bio je clan Ustavnog suda BiH. Miljko je docent na Pravnom fakultetu u zapadnom Mostaru. Vazna ili mozda samo zanimljiva stavka u njegovoj biografiji je ta sto je bio asistent prof. dr. Kasimu Trnki.

Dakle, sudija ima devet, a za odluku, bilo kakvu, potrebno je pet glasova. I jedino sto je do zakljucenja ovog broja Dana izvjesno jeste da se ne moze desiti da odluke nema, osim u slucaju da se, iz nekog razloga, na zakazanoj sjednici ne pojave obojica predstavnika jednog naroda. U tom slucaju, zato sto se radi o odluci od nacionalog znacaja, a prema Poslovniku, sjednica se odlaze za sedam dana. Osim prihvatanja ili odbijanja inicijative, moze se dogoditi i to da suci nakon vijecanja zakljuce da jos uvijek nije sazrelo vrijeme za donosenje odluke i da se proces pred Ustavnim sudom treba nastaviti.

Dvije porazene i jedna obesmisljena politika
Sudije su valjda svjesne cinjenice da je ovo mozda posljednja sansa za modernu i civiliziranu Bosnu u kojoj ce ljudi biti tretirani kao u dobro organiziranim zemljama. Morali bi, svakako, biti svjesni i bioloski mrtvog Franje Tudjmana, zatim do koljena porazenog HDZ–a na izborima u Hrvatskoj, dakle poraza politike koja je bosanski historijski tocak, dok je mogla, gurala unazad. Morali bi biti svjesni i bezrazloznosti podrske projektu haskog kandidata Slobodana Milosevica, politicki izoliranog, sada i vojno porazenog. Morali bi, shodno svemu ovome, i svi zajedno, biti svjesni da ovakvo stanje iz temelja promijenjenih okolnosti marginalizira i SDA, pa i ulogu samog Izetbegovica.

Zbog svih "novih okolnosti u regiji", ne vazi vise ni objasnjenje medjunarodne zajednice da je Dayton fakticki verificirao stanje na terenu. Ako se vec povodi za tim principom, zasto onda ne verificira sadasnje stanje na terenu i novu realnost?!

Kad predstavnici medjunarodne zajednice zagovornicima izmjena Daytona prigovaraju da bi ustavne promjene trebalo da usvoji Parlament, zaboravaljaju fakat da bosanski Ustav nije donio Parlament BiH, nego ga je pritiscima, uslovljavanjima i bolnim kompromisima napisala ta ista medjunarodna zajednica, potpise "utjerujuci" uvrtanjem ruku ratnim liderima ciji poslanici–poslusnici i sad u vecini sjede u parlamentima. Ako ni zbog cega drugog, onda zbog toga najlogicnije bi bilo da Ustav upristoji onaj ko ga je takvog kakav jeste i donio.

Da im je vrijeme da se sami zamisle, strancima u BiH bi trebalo da bude signal i cinjenica da ih je, kod glasanja o Izbornom zakonu sacinjenom na diskriminirajucim ustavnim temeljima, prvi put, valjda od kako postoji, podrzao Karadzicev SDS!? Nije ovo jedini prvjenac. Prvi put se takodjer dogodilo i to da SDA i njen predsjednik cvrsto stanu iza projekta koji ozakonjuje jednakost za sve i time svoj o(p)stanak na vlasti podredjuju opcem bosanskom interesu. Vladajuce nacionalne stranke, ako inicijativa pred Ustavnim sudom dobije vecinu, nece vise nikada moci dobiti zakone koji ce ih reproducirati na vlasti. Zbog cinjenice da im sama vlast nakon odluke moze biti dovedena u pitanje, cega su zasigurno svjesni, treba u njih dobro uprijeti pogled! Brzo ce se vidjeti da li su blefirali spominjuci nekakve principe pravde i pravicnosti za sve.

Dijagnosticirano ludilo
Naravno da je Dejtonski sporazum odlican za vrijeme u kom je donesen (kada je dnevno ginulo 150 ljudi). Njegove su slabe tacke rezultat ustupaka dvjema tada jakim, a sada porazenim i obesmisljenim politikama ciji su glavni akteri ili mrtvi ili porazeni i izolirani. Jasno je i to da se u Daytonu nisu mogla definirati sva pitanja s kojima ce se BiH susresti, cak i da je za to bilo raspolozenja. Napravljen je samo okvir. Tada je trebalo zaustaviti ubijanja i da je neko, u toj vojnoj bazi, bas tada spomenuo detalje kakvi su definiranje Olimpijskog komiteta npr., vjerojatno bi istog momenta bio dijagnosticiran kao lud i zbrinut u kakvu uglednu psihijatrijsku ustanovu.

Ako Sud odbije inicijativu, Srbi, Hrvati i Bosnjaci ostat ce drzavotvorni, odnosno ustavotvorni samo u one dvije zgrade zajednickih, drzavnih institucija, sto je, naravno, poraz za gradjane drzave s hiljadugodisnjom historijom, od ranije ustrojenom zemljom jednakopravnih naroda. Ravnopravnoscu na svakom dijelu bh. teritorije niti jedan narod ne bi izgubio nista od onoga sto ima, svi bi (negdje) dobili. Izgubili bi, i to samo fotelje na koje vec misle da su utvrdili monopol, pripadnici nacionalnog establismenta koji na svojim teritorijama drze neogranicenu vlast. Izgubili bi, naravno, i oni koji su do sad koristili pravo da ugnjetavaju druge. A ko bi dobio? Dobili bi, prije svih, izbjegli i prognani kojima nije dovoljno nakon cetiri godine omoguciti samo povratak u stan. Osim obezbjedjivanja predratnog krova, svako bi dobio i predratni status koji je uzivao prije nego je ekstradiran iz svoje kuce i svoje domovine.

Na koncu, jednakopravnoscu pred Ustavom nece dobiti samo pravoslavci, katolici i muslimani nego i ateisti. U multietnickoj zemlji jednakih i ravnopravnih nece se, dat ce Bog, terorizirati oni koji javno priznaju da su ostali bezboznici.

I dok je temperatura u i oko Ustavnog suda uoci sjednice furiozno rasla, kopredsjednik Silajdzic je prezentirao svoju inicijativu za reviziju kompletnog Dejtonskog ugovora. Glasnogovornik SDA Adnan Jahic izjasni se da "Dayton ne treba mijenjati, nego primijeniti". Najodredjeniji komentar na ovakav stav stigao je, a od koga bi drugo nego od akademika Muhameda Filipovica: "Zalozit cu se da se lose odredbe Daytona sto prije izmijene. Mozda mladi Jahic ima vremena da ceka primjenu ovakvog Daytona, ali ja nemam!"

PROF. DR. KASIM BEGIC, PREDSJEDNIK USTAVNOG SUDA BIH
NADAM SE DA POLITICKI
PRITISCI NECE UTICATI NA RAD SUDA

DANI: Sta bi za BiH znacilo ako bi Ustavni sud BiH odredbe entitetskih ustava koje diskriminiraju dio gradjana BiH, ocijenio neustavnim, odnosno sva tri naroda proglasio konstitutivnim na cijeloj bh. teritoriji?

PULJIC: Jedini pravedan stav za sva tri naroda jest da budu konstitutivni na cijelom teritoriju BiH. Zar je netko ovlasten da smije gaziti to pravo?! Onaj koji ne prizna pravo konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom teritoriju BiH, taj ne prizna Bosnu i Hercegovinu. Ne mogu predvidjeti sta ce odluciti ljudi u Ustavnom sudu BiH. Medjutim, sto god oni mislili ili odlucili, pravednom mogu smatrati samo onu odluku koja prizna konstitutivnost o kakvoj sam vec govorio. Ako sva tri naroda ne budu konstitutivna u citavoj BiH, osjecat cu se zanijekan i ziv zakopan u svojoj rodjenoj zemlji. Samo oni koji zele unistiti ovu zemlju, spremni su zanijekati konstitutivnost sva tri naroda na cijelom podrucju, a to znaci nijekati pravo svakom covjeku da se osjeca na svakom dijelu ove zemlje kod kuce, tamo gdje je nikao i obikao.

Uvjet za konstitutivnost sva tri naroda jest paritet i konsenzus u sredisnjim drzavnim institucijama i decentralizacija po zupanijama – kantonima ili regijama. Medjutim, u tim regijama treba, u skladu s Pariskom poveljom, ostvariti mogucnost za lokalno samoodredjenje ili organiziranje.

Pitanje konstitutivnosti za mene je egzistencijalno, a ne samo vazno politicko pitanje. Zato osjecam da ne smijem sutjeti kada je u pitanju opstojnost i buducnost narodnih, pa i mojih korijena na ovoj grudi i u ovoj zemlji koju volim kao svoju domovinu. Takav patriotizam nije zlo, nego zahtjev ispravne savjesti.

DANI: Da li je BiH u ovoj svojoj historijskoj fazi spremna da na ovako definiran demokratski nacin odredi svoju dalju sudbinu?

PULJIC: U ovom trenutku, ljudi iz vlasti kontroliraju javnost i onemogucavaju mnoge da budu dovoljno informirani, te da u slobodi formiraju vlastito misljenje i donesu uistinu demokratske odluke. Stavise, bojim se da oni koji imaju vlast iskoristavaju zasicenost ljudi brojnim dogadjajima, a cesto se unedogled odgadja donosenje pojedinih odluka kako bi se u medjuvremenu ostvarili vlastiti ciljevi.

DANI: Da li od hrvatskih clanova Suda ocekujete da doprinesu pozitivnom ishodu s obzirom na politicke promjene u Hrvatskoj i stav koji su vec iznijele hrvatske politicke stranke u BiH?

PULJIC: Ovdje nije u pitanju Republika Hrvatska i politika u njoj; ovdje se radi o nasoj opstojnosti i buducnosti u cijeloj BiH. Ne mogu shvatiti da dvojica ljudi mogu zanijekati u Ustavnom sudu nase pravo da budemo ono sto jesmo po svom korijenu. Ako se takve odluke donose na temelju politickih promjena, onda se ne moze govoriti o pravdi, nego o politici. Neke stvari nuzno treba gledati iznad stranacke politike i stranackih promjena. Pitanje nase opstojnosti i prava u BiH ne ovisi o jednoj stranci, odnosno ne smije ovisiti o stranackoj politici, nego o pravu hrvatskoga, jednako tako i druga dva naroda, da bude ono sto jest na svojim korijenima i da tu ostvari svoja prava i slobode.

DANI: Mislite li da su poteskoce koje je imala ova inicijativa pred Ustavnim sudom uzrokovane i hipotekom njenog podnosioca gospodina Izetbegovica, ili su smetnje bile i na drugim adresama. Ako jesu, kojim?

PULJIC: Sve smetnje i smutnje mi nisu poznate. Bojim se da je velik broj onih koji zamagljuju prava svakog naroda na vlastiti identitet na ovim prostorima. Cini se da svaki od njih javno trazi jedno, a "ispod stola" provodi svoje interese. Takva BiH nije zemlja kakvu ja vidim. Ona ce biti zemlja tri jednakopravna naroda na svim prostorima ili je nece biti! Ako BiH ne bude takva zemlja, onda ce se ozakoniti nepravda, a onaj koji tezi za ozakonjenjem nepravde, sigurno radi protiv trajnog i pravdenog mira.

DANI: Vjerujete li u bolju i pravedniju buducnost BiH ako odluka o konstitutivnosti bude donesena?

PULJIC: Ja vjerujem u Boga i nastojim da ta vjera iz dana u dan raste u meni i oko mene, jer Bog ne moze izigrati povjerenje. Bog je uvijek za covjeka i to za svakog covjeka. Polazem povjerenje i u covjeka, ali covjek treba to povjerenje i opravdati. Ako vas netko jednom iznevjeri, vase povjerenje u njega ce sigurno biti manje. I sto vas netko cesce iznevjeri, to povjerenje biva sve manje. Kad se radi o predstavnicima naroda, i ne samo o njima, duzni su opravdati poklonjeno povjerenje, a opravdat ce ga ako budu zivjeli i radili na istini, pravdi, jednakopravnosti, slozi i pomirenju. Kada covjek ne bi vjerovao u bolju i pravedniju buducnost, vec odavno bi izgubio pamet pored tolikih gluposti, lazi i nepravdi.

DANI: Sta ce se, prema Vasoj prosudbi, desiti ako Ustavni sud BiH odbije ovu inicijativu?

PULJIC: Ako ne bude ostvareno pravo da sva tri naroda budu konstitutivna na svim prostorima BiH, onda ce se ozakoniti nepravda, a nepravda je klica novoga zla. Zar nije zlo ozakoniti da se npr. u bosansku Posavinu ne moze vratiti oko 150.000 Hrvata?! Tko je taj da smije ozakoniti takvu nepravdu?! Govorim za svoj narod i svoje vjernike, a isto priznam i zahtijevam da svakom covjeku i narodu bude omoguceno ostvarenje prava da bude ono sto jest i da bude u svom domu, na svojoj grudi u istoj domovini.

Kao vjerski poglavar nisam pozvan donositi politicka rjesenja, medjutim, ne zelim se odreci prava da budem glas onih koji ne mogu niti umiju boriti se za svoja prava. Upravo zato sto u Boga vjerujem, zato sto ga nastojim ljubiti u bratu covjeku, zato sto se Boga bojim, osjecam da u ime savjesti moram reci: Tko god nam oduzme pravo da budemo doma na svim prostorima Bosne i Hercegovine, nije nam prijatelj.

Ocekujem da Ustavni sud donese odluku kojom ce stati na stranu zastite jednakih ljudskih i gradjanskih prava. Ako se ovaj princip promovise u odluci Suda, onda to podrazumijeva i pozitivnu odluku o pravu Hrvata, Srba i Bosnjaka na konstitutivnost na cijelom prostoru drzave. Ne moze dio, bilo kog od ova tri naroda, biti konstitutivan na jednom dijelu drzave BiH a da pripadnik istog tog naroda u istoj drzavi to nije! Zasto Hrvat u Banjoj Luci ne bi bio konstitutivan, zasto Bosnjak u Zvorniku ne bi bio konstitutivan, i zasto Srbin u Sarajevu ili Tuzli ne bi bio konstitutivan? Rjesenjem ovog pitanja za sve narode na cijelom prostoru drzave, po misljenju SGV–a, osigurava se integracija zemlje i njena cjelovitost, zatim i ustavna ravnopravnost naroda kao elemenat stabilnosti i mira u drzavi, potom masovan povratak izbjeglica i, sto je mozda najvaznije, stvaraju se pretpostavke za ukljucivanje BiH u evropske integracije – Vijece Evrope i EU.

Mi odbacujemo tezu da je inicijativa pred Ustavnim sudom pod hipotekom zbog podnosioca zahtjeva pred Sudom. Zelim naglasiti da politicku inicijativu za rjesenje konstitutivnosti Srba u Federaciji, a Bosnjaka i Hrvata u RS–u nije pokrenula niti jedna politicka partija, niti lider, vec osnivacka skupstina SGV–a u martu 1994. Tada je ovo zatrazeno u formi amandmana na Ustav Federacije. Ratne prilike nisu omogucile rjesenje ovog pitanja. Zahtjev je kasnije podnesen clanovima Predsjednistva Izetbegovicu, Krajisniku i Zubaku – Krajisnik nije htio ni cuti, Zubak nas je podrzao, ali nam je stavio do znanja da to u tadasnjem HDZ–u nece proci; Izetbegovic nas je podrzao i prihvatio da u skladu sa svojim ustavnim ovlastenjima podnese zahtjev Ustavnom sudu. I to je jedina cinjenica koja ostaje za historiju. Ustavni sud ovo razmatra skoro dvije godine i u raspravi su se cule i teze, medju njima i nacionalisticke, u smislu odbijanja. Medjutim, SGV, Hrvatsko nacionalno vijece, VKBI i Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99, realizirali su niz zajednickih aktivnosti i za ovu inicijativu dobili podrsku Visokog predstavnika, Organizacije UN i OSCE–a . Istina, u RS–u nije bilo dovoljno jake podrske. Podrzali su nas Helsinski komitetet za ljudska prava RS i mnoga izbjeglicka udruzenja. Vecina partija nije. Liberalne i socijaldemokratske se nisu izjasnjavale, osim Zivanoviceve Liberalno–socijalne partije. Svaku pomisao o tome odbili su SDS i SRS zbog ideje etnicke koncentracije i iscekivanja moguceg otcjepljenja RS–a.

Nakon izbora u Hrvatskoj stekle su se nove okolnosti i HDZ BiH je, evo, zauzeo novo stanoviste i sada se zalaze za konstitutivnost, istina uz neke uslove (izmjena unutrasnjeg ustrojstva BiH). Dakle, promjene u Hrvatskoj imale su pozitivan uticaj. Uostalom, hrvatski narod, kao najmalobrojniji u BiH, usvajanjem odluka o konstitutivnosti bi se najvise okoristio.

Nadam se pozitivnoj odluci Suda. Ako ona, pak, bude negativna, Bosne ce i dalje biti, a mi cemo nastaviti ovu borbu s nesto izmijenjenom strategijom. Necemo odustati dok se ovo pitanje ne rijesi.