Forum parlamentaraca BiH 1990 – Utemeljitelja suverenosti i nezavisnosti drzave Bosne i Hercegovine. Ovako pretenciozno nazvala se skupina nekadasnjih skupstinskih poslanika, izabranih u bosanski parlament 1990. godine, sada udruzenih u borbi za "ostvarenje svojih ciljeva". A prvi od tih ciljeva je rjesavanje stambenih pitanja 24 "utemeljitelja".

Clanovi Foruma vec su na adresu premijera Kantona Sarajevo Beriza Belkica poslali dopis u kojem navode svoje probleme i nude rjesenje. Kako je, naime, jos Carlos Westendorp suspendirao sva rjesenja na stanove u BiH, tako i "utemeljiteljima" prijeti delozacija iz onih dobijenih za vrijeme skupstinovanja. Oni, medjutim, u svoja dva zakljucka traze "da rukovodstvo Parlamenta Federacije i Vlada Federacije BiH, zajedno sa rukovodstvom Kantona Sarajevo, iznadje mogucnost kako se ni jedan poslanik iz 1990. godine ne delozira iz sadasnjeg stana dok se ne iznadju dogovorene ili druge mogucnosti razrjesenja". Takodjer, Forum trazi "da se obaveze Parlament Federacije BiH, Vlada Federacije BiH kao i Vlada Kantona Sarajevo da iz prispjelih sredstava od prodaje stanova, a koja su zakonom odredjena da pripadaju vlasniku stana (Skupstini), kupi ili na drugi nacin omoguci dodjelu stana poslanicima ili po ranijem dogovoru ranijem nosiocu stanarskog prava". Treci zakljucak Foruma, ciji se clanovi ponasaju bas kao da su izmislili Bosnu i Hercegovinu, ipak je najnevjerovatniji: "Obzirom da bi dio ovih poslanika, odnosno clanova Foruma, razrijesili svoje stambeno pitanje individualnom stambenom izgradnjom ukoliko bi Skupstina zajedno sa Vladom Kantona Sarajevo obezbijedila sljedece uvjete: da se poslanicima dodijeli besplatno zemljiste za gradnju porodicne stambene jedinice; da Skupstina Federacije BiH preko Kantonalne vlade dodijeljeno zemljiste oslobodi svih placanja za nadoknadu komunalnih i drugih usluga, odnosno rente; da se iz Fonda stambenih sredstava Federalne skupstine svakom poslaniku, odnosno clanu Foruma parlamentaraca BiH omoguci koristenje finansijskih sredstava za stambenu izgradnju u visini najmanje 50.000 KM."

Na kraju, evo i tvoraca zahtjeva, ubijedjenih kako je njihova uloga u skoroj povijesti bila toliko bitna da im probleme, sa kojim se trenutno susrecu jos desetine hiljada boraca, invalida i porodica poginulih branitelja, treba rjesavati po uslovima koje je tesko i sanjati, pogotovo onima bez kojih bi rezultat njihova "utemeljenja" jednostavno nestao: Smail Ahmetovic, Ahmet Alicic, Ibrahim Ramic, Irfan Ajanovic, Alija Muminovic, Mirsad Ceman, Mariofil Ljubic, Behrem Junuzovic, Mustafa Pamuk, Ivo Zivkovic, Rasema Mehadzic, Kasim Begic, Mirza Mujadzic, Salih Hadziefendic, Safedin Bajramovic, Mevludin Sejmenovic, Ismet Sepo, Aida Smajic, Ibran Mustafic, Zijad Kadic, Rasim Kadic, Najim Marusic, Muharem Cero i Mesud Islamovic.

"U ime onoga sto smo zajedno sa rahmetli Mehdinom Hodzicem i kapetanom Hajrom poceli aprila '92. u Podrinju, u ime tvoga poziva da pomognemo u spasavanju Sapne i Teocaka, u ime onoga sto si sa Bracikom uradio nakon rata na putevima prema Drini, u ime tvoje sadasnje borbe protiv bandi i nepravde – samo pozovi i mi cemo opet biti s tobom." Ova poruka koju su Crni labudovi uputili kolegi Hasanu Hadzicu nakon prijetnji smrcu njemu i njegovoj porodici zbog teksta koji je pisao za prosli broj Dana, ilustrira otuznu stvarnost novinarskog zanata u kome profesionalan odnos prema poslu podrazumijeva i nekoliko rezervnih utocista u kojima ce prijatelji obavljati policijske duznosti, a ministar policije javno iznositi neistine. Nakon sto se Bahrija Dautovic oglasio u Avazu svojom tezom poduzetih mjera u Hadzicevu odbranu, jedino je jos ostalo nejasno kako SFOR nije reagirao na toliku koncentraciju policijskih vozila i sluzbenika u jednom tuzlanskom naselju? Reakcije i pisma podrske koje ovih dana pristizu i u nas magazin i kolegi Hadzicu znacajan su pokazatelj da konstruktivni supljikati Dautovicevog kalibra bivaju prepoznati. Ministru Dautovicu na znanje: Redakcija magazina Dani raspolaze pouzdanim saznanjima da je smijenjeni Adib Djozic, koji, naravno, pojma nema o prijetnjama sto ih je javno prosipao diljem Kantona na Hadzicevu adresu, dao po 500 svicarskih franaka dvojici dobro poznatih tuzlanskih likova cosa nostre zatrazivsi od njih da isprebijaju kolegu Hadzica?! Uostalom, sto da ministri ili njihova djeca prljaju ruke obracunavajuci se s novinarima – imaju oni dobro organiziranu Porodicu i Prijatelje koji to rade za pare!?

U takvom miljeu potpuno je jasno da u odbranu novinara ustaju tek hrabri pojedinci i rijetke institucije. Jos je jasnije zasto saopcenje Americke ambasade, koja izrazava duboku zabrinutost zbog povecanog broja zastrasivanja i pritisaka na novinare u BiH, RTRS prenese u udarnom Dnevniku, a BHT na kraju programa. Sto da se domaca javnost uznemirava?

Ili, kako istim povodom konstatira Forum mladih SDP Tuzla: "Mislili smo da su ovakvi dogadjaji proslost, ali ocigledno smo se prevarili!" Sto se Dana tice, koristimo se ovom prilikom da se najtoplije zahvalimo na izrazima podrske koju su nakon ovog incidenta uputili Redakciji i u tuzlansko dopisnistvo.

Do sada najozbiljniji pokusaj rusenja vlade Milorada Dodika u parlamentu Republike Srpske poslije dvodnevnog natezanja u srijedu uvece odlozen je za prvu nedjelju februara. Plan je bio jos malo pa savrsen: Dragan Kalinic je napravio spisak svih u parlamentu kojima se Dodik zamjerio i vidio da to prilicno premasuje broj od 42 poslanika, koliko mu je potrebno za taj poduhvat. Radikale i SDS nije ni morao da ubjedjuje. Nije morao ni socijaliste: oni, kao dosljedna stranka, cijenu svoje podrske nikada nisu mijenjali. Dakle, socijalistima Zivka Radisica sljeduje mjesto novog mandatara, i to bi imao biti Dragutin Ilic, potpredsjednik stranke koji jos uvijek nije povjerovao da je ona bomba sto je proslog ljeta zavrsila na zgradi beogradskog CK napravila ozbiljniju stetu.

Lobirana su i sabraca po netrpeljivosti prema Dodiku iz CD koalicije, ali oni, koliko god bi slatko smakli aktuelnog premijera RS (makar trpili optuzbe da rade sa SDS–om), ne bi da se zamjeraju medjunarodnoj zajednici, pa su se dosjetili: "U redu, hajde da ga rusimo, ali ko ce vam predloziti novog mandatara kad nemate ni predsjednika." Tu su se ovi pocesali i shvatili: ako Mirko Sarovic, aktuelni predsjednik, preuzme predsjednicku funkciju, mogao bi se naljutiti Nikola Poplasen, covjek koji je legitimista i ne vjeruje da RS moze da ima dva predsjednika. A onda bi, kakvi su radikali, mogli dici ruku i za Dodika. Ili: sta ako Sarovic predlozi Ilica, pa Petritsch kaze da se ne pika, ili Richard Holbrooke napise jos jedno pismo kao ono sto je odaslao Zivku Radisicu, zahtijevajuci od njega biranim rijecima, kako vec zna, da se povuce.

Dodik je, po sopstvenoj procjeni, procitao plan i rekao da je sve to dogovoreno u Beogradu, sto nije nemoguce, ali iz njegovih usta jedva da je vjerovatno, buduci da proteklih mjeseci Milosevica jedino nije optuzio za korupciju u RS–u, sto opet ne znaci i da nece. Teza iz njegovog tabora je glasila: nemamo predsjednika, a ako nas smijenite, pa ne mognete izabrati vladu, onda necete imati ni izvrsnu vlast. Sarovic, koji je do tada gledao da ne uvrijedi Poplasena, tresnuo je rukom i rekao: prihvatam i sta sad. Petar Djokic, predsjednik parlamenta RS, prekinuo je zasjedanje, buduci da je on, kao socijalista, golgeter koji puca na gol tek kada golman ode na pauzu za rucak.

I to je bilo sve: Dodika su istresli iz gaca, ali ne i iz zgrade vlade. Djekna ceka februar. I jos nesto: oni koji misle da je to bio jos jedan srpski poraz, skoro da su se prevarili. Naime: prvi put u historiji Skupstine RS posvadjala su se dvojica poslanika iz bosnjackih nacionalnih stranaka. Naime, Sulejman Tihic, kao nagodan covjek, rekao je da bi ipak najbolje bilo da o predsjedniku RS–a odluci Visoki predstavnik, koji je valjda zato i placen. Rekavsi da nema pojma kada je stav CD Koalicije promijenjen, Tihicu je replicirao Munir Jusufovic (Stranka za BiH), koji se zalagao za izbor nove vlade. Na kraju se sve zavrsilo na tome zasto SDA ne podrzava Harisa Silajdzica i bio je to rijedak trenutak u kome su Srbi odahnuli, a samo hrabriji medju njima bili sremni da u kuloarima izjave: "Ipak, jedan smo rod."

U narednom broju magazina Dani vrhunski medijski dogadjaj!

Dramaticna ispovijest dr. Davora Perinovica! Ugledni sarajevski ortoped i kontroverzni osnivac HDZ BiH, nakon osam godina egzila u Hrvatskoj, Njemackoj i Novom Zelandu te nakon sokantne epizode u beogradskom NIN–u pod indikativnim naslovom "Srbin koji je osnovao HDZ", vratio se u Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo i svoju porodicnu kucu! U eksplozivnom, emocijama nabijenom razgovoru sa nasim urednikom Nerzukom Curkom dr. Perinovic evocira uspomene na "deset godina koje su pojeli Hercegovci"!

– Zasto je pravi naziv HDZ–a Hercegovacka demokratska zajednica?
– Kako sam smijenjen i zasto sam se pridruzio Hrvatskoj stranci prava Dobrosava Parage?
– Kakva je bila uloga gospode Bakovica, Djapica, Jurica, Zorica, Kovaca...
– Veliki previd Alije Izetbegovica
– Zulfikarpasic je znao vise od nas
– Susak je naredio Tuti da me ubije!
– Nove cinjenice o Bobanovoj smrti!
– Zasto su ubijeni Blaz Kraljevic i Ante Paradzik?
– Tudjman i ja
– Svjedok srpsko–hrvatskih dogovora
– Veliki Stipe Mesic
– Kljuicev dolazak na celo HDZ BiH
– Zimovanje u Heidelbergu i odbijanje politickog azila
– Lijecenje bosanskih ranjenika
– Zasto sam svoju politicku pricu ispricao novinaru beogradskog NIN–a?
– O mom porijeklu i rasizmu hercegovacke demokratske zajednice
– Na zagrebackoj i beogradskoj listi za odstrel!
– Boravak u Washingtonu i rezolucija americkog Kongresa 290
– Moji pacijenti: visoki funkcioneri CIA–e i DIA–e!
– Sta sam radio na Novom Zelandu?
– Ko je izvrsio agresiju na BiH?
– Uvijek sam bio i ostao Bosanac

Dr. Davor Perinovic samo za Dane, nakon godina sutnje! Dani, broj 140.

Alisa Sisic, jednotjedna Miss BiH, diskvalificirana nakon sto su se u Dnevnom avazu pojavile njene fotografije, po svemu sudeci, ispunit ce obecanje dato nakon gubitka krune i tuziti sarajevski dnevnik koji je, kako ona i danas tvrdi, bez njenog znanja objavio (amaterske) fotografije radjene za privatni album. Od Avaza ce Alisa traziti novcanu nadoknadu jednaku onome sto bi dobila da je godinu dana nosila titulu najljepse u BiH. Jos uvijek se ne zna koliko je novca u igri, ali je sigurno da se ne radi o maloj cifri, cega su, naravno, svjesne obje strane.

Da li zbog toga, ili iz nekih drugih razloga, Avaz je pokusao naci rjesenje sa porodicom Sisic mimo suda. No, telefonski razgovor izmedju glavnog i odgovornog urednika bosnjackog dnevnika i jednog od najreprezentativnijih predstavnika tabloidskog novinarstva u BiH Mensura Osmovica i zenicke porodice zavrsio je bez uspjeha. Ubrzo je, medjutim, otac Alise Sisic imao jos jedan telefonski poziv. Glas sa druge strane zice je, kako je Danima potvrdjeno iz porodice bivse misice, porucio: "Tuzis li Avaz, bit ce objavljene jos gore slike, i od tvoje zene i kcerke cemo napraviti kurve."

Naravno, bio je to anonimni poziv, zbog kojeg ce Sisici ponovo mijenjati telefonski broj, ali ne namjeravaju odustati od tuzbe, jer, kako kaze Alisa Sisic: "Gorih slika nema!"

Knjiga Noela Malcolma Kosovo – Kratka povijest, koja je vec postala obavezno stivo za diplomate i sve one koji se na bilo koji nacin bave balkanskim krizama, prevedena je i na bosanski jezik. Ovo analiticno djelo, koje ce zasigurno koristiti generacijama onih koji budu nastojali shvatiti historiju ovoga prostora, u sarajevskom Kamernom teatru su promovirali Visoki predstavnik za BiH ambasador Wolfgang Petritsch i advokat i dugogodisnji Malcolmov prijatelj Ahmed Zilic. Ambasador Petritsch je priznao da je jedna od nekoliko knjiga koje je sa sobom ponio na pregovore u Rambouillet bila i Malcolmova Povijest Kosova i da je za njegovo razumijevanje Bosne Malcolmovo prethodno djelo Povijest Bosne – Kratki pregled bilo vazan izvor.

Covjek koga su neki svrstali medju sto najpametnijih ljudi u svijetu (izmedju ostalog i zato sto govori ukupno 20 jezika), historicar s doktoratom s Cambridgea, Noel Malcolm na sarajevskoj promociji je rekao da, pisuci ovu knjigu, njegove namjere nisu bile antisrpske, vec antimitske.

"Zadatak uklanjanja povijesnih predrasuda uvijek je mukotrpan posao. No, jednog dana ce se, medjutim, i Srbi morati na pravi nacin postaviti prema svojoj povijesti. Bio sam svjestan da ce kriticki rad ovakve vrste u nekim krugovima u Srbiji biti docekan na noz, ali ipak sam se nadao da ce ozbiljni citaoci shvatiti da je moj istrazivacki rad zasnovan na podjednako velikom broju srpskih i albanskih izvora i da mu je glavna ambicija da razgradjuje mitove, na obje strane", rekao je, izmedju ostalog, Noel Malcolm, koji trenutno radi na biografiji Thomasa Hobbsa.

Knjiga Kosovo – Kratka povijest, koja je vec postala svjetski bestseler, izasla je u izdavackoj ediciji naseg magazina. To je i razlog sto za informaciju o promociji prvog i jedinog prijevoda ove knjige na prostoru bivse Jugoslavije nije bilo mjesta u Dnevniku Purivatrine i Hadzifejzoviceve televizije. Sta cemo kada je izdavacka djelatnost u Sarajevu tako snazna da ono sto je relevantna vijest i u Washingtonu, Parizu ili Bonnu nije i za Izetbegoviceve teletabise.

DRUGI PUT PRVACIC (Pise: Nenad Velickovic)

– Tata, zasto policajac tjera onu nanu?
– Zato sto nana prodaje priglavke i cajeve na ulici.
– Pa sta?
– Ne smije se prodavati na ulici.
– Zasto?
– Zato sto kad god neko nesto proda, mora platiti porez. Ko ne plati porez, on je kriminalac. Ako nana proda priglavke, i ne plati porez, onda drzava nema para i ne moze platiti baki i dedi penziju.
– Znaci, ona nana je kriminalac?
– Jeste. Tako ispada po zakonu. I zato onaj policajac mora da je otjera.
– Sta je to zakon?
– To je ono sto pomaze jacima da izrabljuju slabije. Sta mislis, kad bi sad sve nane izasle na trotoar da nesto prodaju, sta bi se desilo?
– Ne bi niko mogao da parkira auto na trotoar.
– Ne smije se parkirati na trotoar.
– Je li i to ispada po zakonu?
– Ispada.
– A zasto onda onaj policajac ne otjera one aute kao nanu.
– Koji je ono auto?
– Novi audi!
– Tacno. Da je neki stojadin, otjerao bi ga. Ali audi se ne smije tjerati.
– Ispada.?
– Jeste. Po nepisanom.
– Kako po nepisanom?
– Lijepo. Imas pisani i nepisani zakon. Pisani ti vazi za nanu, a nepisani za audi. Sta mislis, boji li se onaj policajac nane?
– Tata, jesi ti smijesan! Kako ce se policajac bojat' nane?
– Nikako. Zato je i tjera. A onoga ko ima audi se boji. I zato se pravi da ga ne vidi. Kad imas dobar auto, onda smijes sve.
– Sta?
– Da se vozis pored sebilja, da parkiras na trotoaru, da pricas na mobitel dok vozis. Sta ti padne na pamet.
– Kad bih ja bila policajac, meni bi bilo zao nane.
– Mozda je i onom policajcu zao, ali on mora da radi ono sto mu narede. Ako ne slusa, ne dobije platu.
– Je li on dobija platu od ovih cika sto voze dobre aute?
– Ne. Objasnio sam ti – od drzave.
– A zasto nana ne plati policajcu prorez da je pusti da prodaje.
– Ne kaze se prorez, nego porez. Zato sto se to ne smije raditi. Ne zivi samo policija od poreza.
– Nego ko jos? Je li baka i deda?
– Ima prije njih puno drugih. Naprimjer, sudovi. Ako nana ne slusa policajca, onda je on odvede na sud, pa je osude. Onda, politicari. Pa drzavni organi.
– I pisulin je organ!
– Jeste, ali drzavni organ je nesto drugo. To su ti predsjednici, pa ambasadori, pa ministarstva, pa njihovi vozaci, to se sve zove administracija.
– I svi su oni zbog nane?
– Tako nekako.
– A nana zadnja dobije penziju?
– Jeste.
– Ja bih prvo njoj dala od poreza. Onda ona ne bi morala da prodaje priglavke.
– A policija? Onda policajci ne bi imali platu.
– Ne bi nista ni radili, jer ne bi imali koga da tjeraju.
– Znam, ali vazniji su policajci od penzionera. Nije njihov posao samo da tjeraju nanu sa pijace.
– Nego sta jos?
– Naprimjer, da cuvaju ambasade.
– Jesu li to oni sto sjede u onim kucicama i igraju se igrica?
– Ne igraju se svi.
– Neki krizaju ukrstenice.
– Onda, na raskrsnicama, kad se pokvare semafori…
– Deda kaze da samo naprave jos vecu guzvu.
– Deda je vozio stojadina, pa on ne voli policajce previse. Ne moze biti neka drzava bez policije.
– A bez nane moze?
– Moze. Sta mislis, naprimjer, nana prodala priglavke, podje kuci, a odnekud iskoci lopov i otme joj sve pare. Ko bi uhvatio lopova ako nema policije?
– Sad sam skontala!
– Sta?
– Policajac ne da nani da zaradi pare zato da lopov nema sta da joj otme!
– ???

LICNOST U FOKUSU

Zavidna upornost, nema sta. Kada je, prije nego ce Bosnu napustiti vec uveliko bivsi Visoki predstavnik Carlos Westendorp, Haris Silajdzic ukazao na neophodnost promjene Dejtonskog sporazuma, Spanac mu je odgovorio kazavsi kako smatra da je kopredsjednik imao los dan. Manje upornom bio bi to jasan znak da ideja ne valja i da je svaki slican prijedlog u buducnosti najbolje zadrzati za sebe. Uporni je Silajdzic, medjutim, malo pricekao, dao novom Visokom predstavniku vremena da se adaptira, pokaze malo vise odlucnosti od svog prethodnika i ponovo zatrazio izmjene Okvirnog mirovnog sporazuma. Petritsch je, sto bi vec moglo nesto znaciti, odsutio i pustio Silajdzica da svojom upornoscu ispipa puls, kako u Republici Srpskoj – gdje ga odavno vec smatraju protivnikom svega nemuslimanskog – tako i u Federaciji, posebno onom njenom dijelu nad kojim vedri i oblaci SDA, uvijek spremna na deklarativno zalaganje za cjelovitu i funkcionalnu Bosnu i primjetno ignoriranje svake ideje koja bi do takve Bosne i dovela.

Haris Silajdzic tako postaje jedini relevantan bosnjacki politicar spreman na rizicni pokusaj promjena nezapamceno komplikovanog ustrojstva drzave, koju njen vlastiti Ustav onemogucava u bilo kakvom razvoju i koji je danas najveca barijera transformaciji drustva u civilno. Nije to, istina, nista novo. I kada je izlazio iz Izetbegoviceve sjene, pa i kada mu se vracao pod skute, Silajdzic nije odstupao od svojih zahtjeva, ciji je jedini cilj bio jacanje bosanske drzavnosti. Svedene na najmanju mogucu mjeru upravo Dejtonskim mirovnim sporazumom. Naravno, i tada je bio usamljen, a ceh toj usamljenosti u zalaganju za krovne zakone iz oblasti privatizacije i restitucije, prije svega, placamo danas, jer skoro rasisticka preraspodjela imovine ima zakonsko pokrice i, istovremeno, predstavlja garant cementiranja etnicke podjele zemlje sa dva entiteta i tri naroda.

Cinjenica da uz predsjednika Stranke za BiH nikada nije stajao niko drugi do eventualno njegove partijske kolege, u politiku uvuceni najcesce samo zato da bi SBiH imala clanstvo, a ne da bi zaista nesto i cinili (uz casne izuzetke kakav je, recimo, Beriz Belkic), od Silajdzica je, u ocima srpskih i hrvatskih predstavnika, sa kojima valja krojiti drzavu, napravila jastreba "radikalne" i "unitaristicke" muslimanske politike. Okvir toj nerealnoj slici, medjutim, cesto daje i sam Silajdzic, uporno insistirajuci, i kada to i ne treba, na podsjecanjima na aksiome bh. proslosti: agresiju i genocid.

Uzivljavajuci se u samododijeljenu ulogu cuvara nasih sjecanja, Silajdzic je do sada suvise cesto uspijevao iritirati Srbe i Hrvate, koji, nakon sto se stvari zaista nazovu pravim imenima, i ne pocinju razmisljati o promjenama dokumenta koji sve tri nacionalne skupine drzi u cvrstom braku s neperspektivnoscu. Ne kaze niko kako je zaborav, eto, lijek za sve muke, ali jednostavno postoje prioriteti: reorganizacija drzave i uspostava funkcionalnih institucija vlasti, a kada se vec stvari pomaknu s mrtve tacke, onda i istina nece moci biti ignorirana. No, ako Bosna ostane ovakva ili – sto takodjer nije nemoguce i zavisi iskljucivo od medjunarodnog strpljenja – bude jos gora, onda ce i sva prica biti samo pristajanje na vlastitu muku.

RIJEC U FOKUSU

Suoceni sa totalnom blokadom politickog sustava ove centaurske drzave, nasi gradjani sve vise govore o nuznosti revizije Dejtonskog sporazuma. Tako se rijec revizija, dosad uobicajena uglavnom u javnom prometu (revizor karata, "reva") preselila u sferu "nadgradnje". Da je nesto trulo u drzavi Naskoj bjelodano je danas svima. Bjelodano ili, preciznije receno - crnonocno.

Imenica revizija (kasnolat. revisio) znaci pregled, preispitivanje, provjeravanje stanja, izmjena zakona. U medjunarodnome pravu ona znaci preispitivanje donesenih ugovora, radi modifikacija i izmjena koje se smatraju nuznim ili korisnim, bilo da se izvjesne odredbe ugovora nisu primjenjivale, ili se vise ne primjenjuju. Revizija je moguca u pravilu s pristankom svih ugovornih strana i taj princip proglasen je vec na Londonskoj konferenciji 1871.

Problem sa Dejtonskim ugovorom je u tome sto su dvije od tri strane sto su ga potpisale politicki porazene - jedan potpisnik (Tudjman) je umro, a drugi (Milosevic) je u medjunarodnoj blokadi, optuzen za ratne zlocine. Tudjmanovu politiku sankcionirali su hrvatski biraci, a Milosevicevu medjunarodna zajednica. Formalno, i kad bi htio, Milosevic ne bi smio doci na potpisivanje revizije tog dokumenta, jer bi na licu mjesta bio scepan od medjunarodne policije.

Kaze se da je taj sporazum zaustavio rat, iako se zna da je rat zapravo zaustavila NATO avijacija. Sporazum je zaledio Bosnu i Hercegovinu u stanju trenutka prije njezine definitivne podjele, petrificirao sve ono sto su nacionalisti u njoj napravili zlocinom. Ona je danas kao mitsko bice oroboros, koje guta svoj vlastiti rep. Nakon revizije Daytona ona ponovno moze biti jedinstvena drzava, ali, teorijski, i vise njih.

Revizionizmom se imenovao svaki pokusaj odstupanja od staljinisticke doktrine, a revizija se zvala i posljednje citanje korekturnog otiska u tiskarama. To je bilo pomno pregledanje "spalti", otisaka olovnih stupaca, prije njihova "prijeloma", definitivnog stavljanja u stamparske forme i odobrenja za tisak.

Revizor Nikolaja Vasiljevica Gogolja jedno je od najpoznatijih djela svjetske dramske literature. U njegovu predgovoru autor napominje: "U Revizoru sam nakanio skupiti na hrpu sve zlo u Rusiji koje sam tada poznavao, sve nepravde koje se cine na onim mjestima gdje covjek ocekuje najvecu pravednost, i u isti mah svemu se tome narugati."

Mi nemamo Gogolja, a ni revizora, ali imamo veliko zlo. Nama se ruga nas zivot, voljom, prije svega, nas samih pretvoren u tragikomediju.