SEDMA MBR

"KOMANDANT BRZINA NIJE GODINAMA BIO NITI NA
ljekarskom pregledu, niti na godisnjem odmoru. Nakon ljekarskog pregleda, otkrivene su neke zdravstvene poteskoce, koje su otklonjene medicinskom rehabilitacijom. General Brzina se sada izvrsno osjeca, koristi godisnji odmor i ocekujemo njegov povratak u jedinicu sredinom januara", objasnjava major Ismet Muslija, oficir za informisanje brigade, odsustvo njenog komandanta. Samo ograda izmedju nekadasnje Kasarne "Josip Jovanovic" i Tehnickog skolskog centra u zenickom naselju Bilmisce dijeli dva prostora i dva vremena u kojima je nastala ova brigada. "Ali, to su potpuno razlicite jedinice po svojoj strukturi. Sadasnja Sedma je prosla najmanje tri velike transformacije poslije rata. Podlozna je najvecem broju stalnih i razlicitih inspekcija i kontrola. I ja zelim da se vise skine tabu i mistika koja okruzuje ovu jedinicu", objasnjava zamjenik komandanta brigade pukovnik Senad Masovic. Jedan od mladjih oficira na komandnim polozajima, pukovnik Masovic (30) je u Sedmoj od aprila 1994. godine. Pukovnik Masovic, stoga, izvorno moze svjedociti, kroz iskustvo u Sedmoj, samo o dogadjajima nakon okoncanja sukoba Armije BiH i HVO–a.

Pocasna komanda
Trojica ratnih komandanata Sedme muslimanske koji su vodili brigadu u sukobima sa jedinicama HVO–a svjedocili su o tome pred – Haskim tribunalom za ratne zlocine. Asim Koricic, Amir Kubura i Serif Patkovic svjedocili su pocetkom juna prosle godine u Haagu na procesu protiv generala Tihomira Blaskica za zlocine pocinjene nad muslimanskim stanovnistvom u Lasvanskoj dolini. Zajedno sa tadasnjim komandantom 3. korpusa, generalom Enverom Hadzihasanovicem, trojica komandanata Sedme su porekli tvrdnje Blaskiceve odbrane da je ova jedinica ucestvovala u etnickom ciscenju i ratnim zlocinima protiv hrvatskog stanovnistva u srednjoj Bosni. Predsjedavajuci sudija Claude Jorda je na kraju svjedocenja najavio mogucnost provjere da li su istinu govorili komandanti Sedme ili svjedoci Blaskiceve odbrane. Prema tvrdnjama upucenih izvora u srednjoj Bosni, Ured haskog tuzitelja je poveo istragu protiv Sedme muslimanske brigade i "El Mudzahida", jedinice koja je okupljala strane islamske dobrovoljce.

"Nemamo nikakvih saznanja o postojanju bilo kakve istrage protiv starjesina i pripadnika Sedme u ratu. Za nas su takve tvrdnje i dalje samo plod specijalnog rata. Da su takve tvrdnje tacne, vjerujemo da bi, zbog svog ratnog karaktera, ova jedinica bila prva optuzena u Haagu", tvrde u komandi sadasnje Sedme brigade. U politickom odnosu bosnjackog vrha vlasti prema ovoj jedinici ocito je nastojanje da se sacuva sama jedinica, po cijenu cak i zrtvovanja pojedinaca ili reinterpretacije proslosti. Sedma mehanizovana je jedina preostala bosnjacka vojna jedinica na podrucju Zenickog i Srednjobosanskog kantona. U njenoj sadasnjoj komandi uvjeravaju da je to jedini razlog zbog cega ona uziva poseban status kod kantonalnih rukovodstava u Zenici i Travniku. Upravo vracajuci se sa iftara u travnickom bataljonu Sedme, u teskoj saobracajnoj nesreci povrijedjena su trojica funkcionera SDA i Zenickog kantona, zajedno sa guvernerom Bedrudinom Salcinovicem. Za dvadeset i sedmu noc proteklog ramazana gost brigade je bio federalni premijer Edhem Bicakcic. Jos od 1993. pocasni komandant brigade je Alija Izetbegovic, a medju pocasnim clanovima Komande brigade je i Halid Cengic Hadzija.

Danas je ocito da u komandi brigade ogranicavaju svoj ratni status iskljucivo na pripadnost Trecem korpusu Armije BiH. To jeste, naravno, formalno tacno, ali znacaj i hijerarhijski status ove brigade u ratu za bosnjacki politicki vrh je daleko nadmasivao znacaj i podrucje Treceg korpusa. Vjersko jezgro njenih osnivaca je zeljelo da cijela Armija BiH postane poput Sedme. Iako njih vise nema u formalnom sastavu jedinice, njihovi snovi su se i promijenili i – ostvarili. Od Armije BiH u srednjoj Bosni prezivjela je samo Sedma muslimanska brigada. Njena transformacija i reinterpretacija njene proslosti su ocito posljedice niza uticaja: prije svega, iznudjeni su transformacijama kroz program "Opremi i obuci", pod americkim vojnim i diplomatskim vodjenjem. Ali, jedan od razloga za reinterpretaciju je nesumnjivo i interes Haskog tribunala za ovu jedinicu, pobudjen konceptom Blaskiceve odbrane.

Nastojanje da se ratni, hijerarhijski status ove brigade ogranici samo na pripadnost Trecem korpusu mogao bi predstavljati takav znak pripreme za haske istrazitelje. Tako bi se svaka eventualna optuzba protiv pripadnika i starjesina Sedme ogranicila samo na oficire iz brigade i korpusa u Zenici. Za hrvatske istrazitelje takav ishod ne bi bio prihvatljiv, jer je njihov cilj prosiriti optuzbu za navodne zlocine Sedme na bosnjacki politicki vrh i Aliju Izetbegovica, kao njenog pocasnog komandanta.

General i sejh
Druga glavna optuzba protiv Sedme muslimanske svodi se na tvrdnju da su njeni pripadnici ucestvovali u teroristickim akcijama protiv hrvatskog stanovnistva cak i poslije rata. Jedini konkretan slucaj sa kojim se povezuje ova optuzba jeste jedno navodno hapsenje trojice pripadnika Sedme muslimanske brigade nakon ubistva Ivice Domica u selu Nule kod Travnika krajem oktobra 1997. godine. Tada je general Rasim Delic demantovao da su uhapsena trojica N.N. lica pripadnici Sedme brigade. Danas u komandi Sedme potvrdjuju takvo hapsenje svojih pripadnika u tom periodu, ali iz potpuno drugog razloga, nevezanog za ubistvo Ivice Domica. Druge optuzbe za terorizam ili ekstremizam, pa cak i povezanost sa stranim islamskim pokretima, grupama ili dobrovoljcima, u komandi Sedme muslimanske dozivljavaju kao nastavak ratne propagande i specijalnog djelovanja prema njima, kako bi se narusila stabilnost ove jedinice.

"Apsolutno ne postoji bilo kakva mogucnost niti pokreta, niti djelovanja ove jedinice mimo kontrole SFOR–a. Podatak o svakom metku kojim raspolaze ova jedinica nalazi se i u Bruxellesu i u Becu. Proces transformacije odvija se u okviru programa zOpremi i obuci', pod americkim nadzorom. Sve takve tvrdnje su potpuno izmisljene i bez bilo kakvog osnova", naglasava pukovnik Masovic. Dvije linije moguce povezanosti Sedme muslimanske, odnosno mehanizovane brigade, predmet su posebnog interesovanja svih istrazitelja njene ratne proslosti i sadasnjeg djelovanja. Jedna je sumnja da je, na neki nacin, Sedma povezana sa paralelnim strukturama vlasti i moci na podrucju pod kontrolom lidera SDA. Druga je sumnja o povezanosti Sedme sa stranim i lokalnim dobrovoljcima koji su se borili u sastavu "El Mudzahida", kao jedinice koja je raspustena u januaru 1996. godine na osnovu odredbi Dejtonskog sporazuma o povlacenju stranih instruktora i dobrovoljaca iz BiH. Da li postoji takva povezanost sadasnje Sedme muslimanske sa paralenim centrima moci?

Pukovnik Masovic negira postojanje bilo kakvog civilnog ili vjerskog centra moci kome bi Sedma bila podredjena izvan sluzbene strukture Vojske Federacije BiH i Ministarstva odbrane: "Sedma nije ni na koji nacin povezana sa bilo kim izvan sluzbene strukture Vojske i Vlade Federacije BiH. Transformacija Sedme muslimanske je pocela jos u ratu. Vec pocetkom 1995. godine, funkcija emira kao vjerskog vodje imala je sve manji znacaj za zivot i rad brigade. Vec tada je emir brigade stavljen u rang pomocnika komandanta. Takodjer, logisticke veze sa Islamskim centrom za pomoc narodu BiH su odavno prekinute. Islamski centar nije mogao da prati potrebe brigade, a jedinica je u medjuvremenu, jos tokom rata, potpuno presla i logisticki u sastav Armije BiH", objasnjava pukovnik Masovic.

Ratni emir Sedme muslimanske brigade bio je Mahmut ef. Karalic, koji se nedavno ponovno vratio u javni zivot objavljivanjem jedne zbirke hadisa. Upuceni u ratni zivot Sedme objasnjavaju da je efendija Karalic postao emirom, nakon odustajanja hafiza Halila ef. Mehtica u njegovu korist. Vjerska funkcija emira podrazumijevala je, prakticno, religiozno, ideolosko i politicko vodjenje jedinice, uz savjetovanje sa clanovima sure (savjeta). Ali, jos od osnivanja Sedme bilo je ocito da vrh SDA ne prihvata takav status za Mahmuta ef. Karalica, kojeg je vidio kao svog opozicionara i u zemlji, a posebno u Arabiji i islamskom svijetu. Nasuprot Karalicu, sadasnji komandant Halil Brzina ima punu podrsku stranackog i drzavnog vrha. General Brzina ima takodjer status sejha. Ovaj status prihvataju cak i vodeci bosnjacki intelektualci iz SDA krugova, kao Rusmir Mahmutcehajic ili Nedzad Ibrisimovic. Direktor Centrale SDA Timur Nimuc je javno izjavljivao da je Brzina njegov imam. Ali, Brzina nema formalni, profesionalni vjerski status. Pukovnik Masovic stoga tvrdi da je Brzina danas u Sedmoj samo komandant, ne i emir, a da njegov status sejha ljudi prihvataju ili ne, samo privatno, na osnovu licne odluke. "Odnos prema komandantu Brzini kao sejhu je iskljucivo privatna stvar pojedinca. Takodjer, privatna je stvar pojedinca da li ce ili nece nositi bradu ili pusiti. Vjerski zivot organizujemo na osnovu standarda koji vladaju u zapadnim vojskama", objasnjava pukovnik Masovic. Prema objasnjenju pukovnika Masovica, Sedma vise nema emira, nego oficira zaduzenog za organizaciju vjerskog zivota. U sastavu Sedme danas je to kapetan Salih Grabus, imam koji je ranjavan u toku rata.

Za zajednicku vojsku
U komandi Sedme mehanizovane poricu takodjer postojanje bilo kakvih veza sa stranim islamskim dobrovoljcima. "U personalnom sastavu, u dokumentaciji brigade, nikada nije bio niti jedan strani drzavljanin. Borci Sedme su uvijek bili samo Bosnjaci", objasnjava major Ismet Muslija, tvrdeci da su strani mudzahedini bili samo pridruzeni, kao pripadnici drugih jedinica, odredjenim vojnim operacijama Sedme muslimanske. Prema objasnjenju pukovnika Masovica, u komandi Sedme muslimanske je postojala izricita zabrana prijema i bilo kojeg bosnjackog borca koji je makar i jedan dan proveo u sastavu jedinice "El Mudzahid". U sastavu Sedme danas su pripadnici brojnih bivsih brigada iz srednje Bosne, ali "nema niti jednog iz zEl Mudzahida'", tvrdi pukovnik Masovic. I unutar Sedme je bilo primjera odstupanja od sluzbene interpretacije islama, ali je njeno rukovodstvo se pridrzavalo tumacenja vrha Islamske zajednice i SDA. "Ja sam licno, naprimjer, odstranio iz jedinice vojnika koji je odbio da izrazi pocast zastavi", kaze pukovnik Masovic.

Naredba za formiranje Sedme muslimanske objavljena je sredinom novembra 1992. godine, a naredba za formiranje "El Mudzahida" u augustu 1993. U medjuvremenu, do sredine 1993. godine postojala je bliskost izmedju lokalnih i stranih islamskih dobrovoljaca, ali su se sredinom 1993. godine ove grupacije potpuno razdvojile nakon jednog medjusobnog sukoba. U kasnijem razvoju ove dvije jedinice uspostavljena su dva, dijelom cak i sukobljena tumacenja islama. U svim policijskim, kriminalistickim i antiteroristickim istragama koje je vodila bosnjacka policija od 1997. godine slijedjeni su tragovi grupa i pojedinaca povezanih sa "El Mudzahidom". Nikada, izuzev u slucaju Domic, nije bio pod sumnjom niti jedan pripadnik Sedme muslimanske brigade. Takodjer, Bosnjaci koji su bili osumnjiceni za terorizam u Travniku i Bugojnu nisu bili pripadnici Sedme, nego "El Mudzahida".

U danasnjoj Sedmoj viteskoj mehanizovanoj brigadi bi radije govorili o uspjesima i priznanjima koje je dobila ova brigada i za ratne podvige, ali i za uspjesnu poslijeratnu transformaciju, o obuci njenih pripadnika od Emirata i Katara, do Malezije, Turske i – Sjedinjenih Drzava. Suoceni sa pitanjima o brojnim teskim optuzbama, u njenoj danasnjoj komandi se pozivaju na SFOR, MPRI i OSCE kao kljucne svjedoke, a ne kao nekada – na Allaha. Na pitanje sta misle o nedavnoj izjavi srpskog generala Manojla Milovanovica, ministra odbrane RS–a, da je "insistiranje medjunarodne zajednice na stvaranju zajednicke vojske zluda ideja' i da je neprihvatljivo postojanje vojske u kojoj bi jedan vojnik ratovao u Hristovo ime, a drugi uzvikivao zTekbir – Allahu ekber!'", pukovnik Masovic, koji je jos 1991. zavrsio akademiju Kopnene vojske JNA u Sarajevu, mirno kaze: "Mi ne zelimo da ratujemo, niti da zivimo pod stalnom prijetnjom rata. Mi zelimo smanjivanje vojnih potencijala i stvaranje zajednicke vojske kako bi se zajednicki gradila jaka ekonomija i poboljsao zivot svih u BiH." Cetiri godine poslije, ostala je samo skracenica ista – 7 mbr.

Mi se nismo borili samo protiv ustasa i cetnika vec i protiv izdajnika unutar vlastitog naroda i protiv politike zemalja ciji je cilj bio da uz njihovu pomoc izvrse podjelu i unistenje drzave Bosne i Hercegovine i bosnjacko–muslimanskog naroda. Goloruki, suprotstavili smo se jednoj od najmocnijih vojnih sila Evrope. Nas narod borio se protiv dva neprijatelja, visestruko bolje naoruzana, i izdrzao je. To je narod sa cvrstom vjerom u Allaha dz.s., uz iskren nijet nasih najboljih sinova koji su, Allahovom miloscu, ostvarili ono sto sada imamo. Prije svega, zaustavili smo i medjunarodnu zavjeru protiv nase drzave. Medjunarodna zajednica je svojom indirektnom pomoci, kroz pasivno posmatranje zlocina strahovitih razmjera, odgovorna za strahote koje su cinjene nasem narodu.

Nas cilj i nije da rjesavamo sitne probleme. Danasnji status drzave i naroda umnogome zavisi od medjunarodnih interesa. Na jednoj strani je bogati Zapad, koji vjeruje u kapital kao najvisu vrijednost. Oni se nece smiriti sve dok svoju zonu interesa ne prosire na sve slobodarske narode. BiH, zajedno sa svojim narodom, vijekovima je na njihovom udaru i osporavana, mada na ovim prostorima nema naroda sa elementima drzavnosti kao sto to Bosna ima. Isto to zeli i boljsevicki blok. Tu su i muslimanske zemlje koje prihvataju lazne vrijednosti Zapada naustrb svojih istinskih vrijednosti. U ovom je najveca opasnost. Sjetimo se Turske, koja je uticajem Zapada i dolaskom Kemala Atatürka na vlast ukinula arapsko pismo, uvela latinicu i time od najpismenije nacije preko noci postala najnepismenija nacija. Medjutim, postoje zemlje i narodi u kojima se budi ideja islama i na medjunarodnom planu obavljaju sistematsko uvezivanje. To su zemlje bivseg Sovjetskog saveza, zemlje Zakavkazja, koje su bile podjarmljene od naroda cija je civilizacijska svijest bila daleko ispod njihove. Danas se taj narod budi i vraca svojim istinskim vrijednostima. Ti narodi se povezuju i sa svojim maticnim zemljama. Zato Zapad pokusava svoju vlast usmjeriti prema onim drzavama koje ce raditi za racun njihovih interesnih sfera da bi ih time odvojili od ideje islama. Istovremeno, vec se stvaraju originalni oblici drzavnog uredjenja, kao sto je to slucaj u Maleziji. Nema u svijetu zemlje za koju se moze reci da je islamska, i to je za sada nemoguce. Mi moramo graditi pojedinca da s ljubavlju nosi zakon islama. Potrebno je graditi pojedinca da bi gradili sistem, upravo onako kako to Malezija cini.

Sve ovo reflektuje se na Bosnu, jer ona je zemlja Bosnjaka–Muslimana koja se nalazi u srcu krscanske Evrope i izmedju suceljenih interesa dva tabora: Zapada i pravoslavnog boljsevizma. Mi ne smijemo dozvoliti da nam se izvana namece bilo kakav model izgradnje drustva. Mi moramo uzeti pozitivno iz svakog sistema i na taj nacin gradimo originalan sistem vlastite drzave. Od Zapada moramo uzeti tehnicko–tehnoloska dostignuca, ali ne i ideologiju, jer mi imamo vlastitu, koja je primjerena interesima naseg naroda, imamo vlastiti identitet zbog kojeg se razlikujemo od ostalih naroda u Evropi. Svoje vrijednosti mozemo ponuditi Zapadu, ujediniti tehnicko–tehnoloski napredak sa moralno–duhovnim vrijednostima i tako ostvariti srecu i prosperitet. Tako mozemo biti primjer i Istoku i Zapadu.

Ako bismo prihvatili lazne vrijednosti koje nam nude, ideologiju kapitala i profita naustrb moralne cistote naroda, doslo bi do ponovnog posrnuca i drustva i covjeka. Nama se nudi zajednistvo i multikulturalnost, multinacionalnost i multikonfesionalnost, protiv cega nismo, pod uslovom da u to zajednistvo utkamo svoj original. Niko nece onog koji ne nudi nista i tada ce nas okititi svojim perjem, koje je perje gavrana u poredjenju sa perjem pauna. Nije napredak odreci se svojih istinskih vrijednosti, naprotiv, to je bogatstvo koje nam zele uzeti u zamjenu za lazne vrijednosti. Ne stidi se vise Bosnjak reci da je Bosnjak i musliman. On danas ima svoje institucije, jezik, knjizevnost, arhitekturu, tradiciju, i to bogatstvo on nudi u zajednistvo. Bez toga nema multietnicnosti.

Danas po prvi put naziremo konture drzave nase. S druge strane, unutar nase drzave imamo snage koje se bore za narod ali i snage koje su bile na celu pokreta za Jugoslaviju, koji su mahali trobojkama kada je ovoj zemlji bilo najteze. Oni sada prigovaraju nasim predstavnicima da je nemoralno prebrojavati sehide, invalide i borce. Ovo su zamke koje se postavljaju narodu, a ustvari nema nista moralnije nego kazati koliko je ko dao u ovoj borbi. To je zarad nasih sehida, invalida i zarad nas samih. Oni, da ih imaju, kopali bi ih iz zemlje da ih pokazuju. Oni ih nemaju i to je njihova zalost. Zato oni kazuju nasem Predsjedniku da je to nemoralno. Zato pokusavaju opstruirati svaku konstruktivnu ideju u Skupstini. Tako je bilo i sa prijedlogom Zakona o platama pripadnika Armije kao i obveznicama. Tada je Sejfudin Tokic predlagao da se do Nove godine isplate obveznice i to u gotovom novcu. Trazio je ono za sto je unaprijed znao da drzava ne moze uciniti. Zasto? Da bi rusio ljude koji pokusavaju naci prava rjesenja i da bi tako pobrao poene. To je cista demagogija. To su rusitelji sistema. Dok smo mi ratovali na Ozrenu i Vozuci, oni su se sastajali sa cetnicima i gradili nekakvu zajednicu demokratske inicijative. A samo na teritoriji koju kontrolise Armija RBiH postoji vise politickih partija od kojih se ni jedna ne smije pojaviti niti djelovati na teritorijama pod kontrolom HVO–a ili cetnika. Neka probaju komunisti otici u Listicu i Posusje, neka odu na Pale i tamo pokusaju nesto reci – nece se vratiti niti jedan.

Borci vrlo tesko prihvataju amnestiju i njome su mnogi revoltirani. Medjutim, ako smo oprostili cetniku i ustasi – onima koji su se direktno borili protiv nas, kako ne oprostiti tom nasem hudniku. S druge strane, mi smo mali narod, pred nama su izbori, koji su nacionalni interes broj jedan. Bez ovih pobjegusa ne mozemo dobiti izbore. Vise od polovine naseg naroda je van zemlje. Mi moramo vratiti te ljude da bi dali svoj glas na izborima, a onda da ucestvuju u izgradnji sistema za koji se opredijelimo.

(Iz obracanja borcima i starjesinama povodom ramazana, februar 1996)