Vijest da je Blaz Sliskovic, nekadasnji nogometas "Veleza", "Hajduka" i jugoslavenske reprezentacije, pristao uci u strucni stab koji ce nogometnu selekciju BiH pokusati odvesti na sljedeci Mundijal, mogla bi biti jednom od onih stvari koje prevazilaze okvire sve bijede nase dnevne politike. Baka, kako su ga zvali navijaci, za sebe tvrdi da nikada nije bio veliki igrac "jer nije igrao u velikom klubu koji je napravio veliki rezultat". Ali je bio neko ciji se potezi pamte

PJESMA STIGLICA: U Mostaru postoji "nacionalni sport" koji se zove stiglicarstvo. Za lijepih dana raja bi isla u sumu i u krosnje sumaraka postavljala grancice na kojima bi bila nalijepljena smola. Na te grancice, koje su se popularno zvale baketine, slijetale su i hvatale se ptice koje su mostarski ornitolozi amateri nosili kuci, ukrstavali jedne s drugima, prodavali ih ili mijenjali, a sve da bi slusali njihov pjev. Pjesma stiglica bila je najcjenjenija. U kratkim oglasavanjima tih ptica bilo je melodijski fascinantnih detalja. Drugi mostarski nacionalni sport je nogomet. A on ga je igrao velemajstorski. Nisu ga voljeli oni koji su "loptu" razumijevali kao trku za metar vise. O njemu su mislili kao o lijenom talentu. Oni koji su znali sustinu i bili najveci znali su da on tako igra jer uvijek ima jos jedan sakriven potez. Neki bi rekli i potez vise, ali Baka (sto na turskom znaci vidi, gleda) nije mogao drugacije. Lopta mu se lijepila za nogu kao ptici za grancice smole. Detalj je bio njegova sudbina.

GRCI I DON ENZO SAMPION: Ovo jeste subjektivan zapis o igracu za kojeg se misli da nikada nije dao svoj maksimum, ali nijedan detalj u njoj nije izmisljen.

U vrijeme dok je tadasnji jugo-fudbal "drmala" jedna od mnogobrojnih kriza (a taj je fudbal, kako znamo, uvijek bio u nekakvoj krizi), na stadionu u Poljudu igrala se utakmica protiv reprezentacije Grcke. Bila je to najbolje odigrana utakmica te reprezentacije u duzem vremenskom periodu, a zavrsila je pobjedom Jugoslavije od 5:1, da bi jedan od gostiju iz svecane loze nakon utakmice rekao: "Gdje igra ovaj desni vezni, osmica? Kako ste rekli? Zliskovic? Da imam njega, pitao bih posto je svijet." "Ova osmica" je, naravno, bio Blaz Baka Sliskovic, a gospodin koji je postavio pitanje Enzo Bearzot, selektor reprezentacije Italije, koja ce malo poslije ovog dogadjaja osvojiti prvenstvo svijeta. Prema onom shvacanju sporta koje postuje samo rezultat, Don Enzu se, tek kada mu je Bruno Conti odigrao desnog veznog kako je on zamislio, dakle 1982. godine, moglo pitati posto je svijet, ali stari je macak znao sta radi jer je Italija kao druga ekipa u povijesti nogometa u trajno vlasnistvo dobila pehar FIFA-e. Drugi lik iz ove price - Baka, nikada nije napravio neki tako veliki rezultat, ali oni koji znaju o cemu se tacno govori kad se prica o fudbalu, pamte neke detalje koji mladica rodjenog 1959. u Mostaru karakterisu kao jednog od najvecih nogometnih umjetnika koje smo imali.

CRNA BRADA I ZLI VUJOVICI: Dugo je najposjecenija utakmica na stadionu pod Bijelim Brijegom u Mostaru bio okrsaj izmedju "Veleza" i "Hajduka". Neke kasne sedamdesete, pred 33.000 gledalaca, Vaha Halilhodzic i Sliskovic ubili su splitske bile rezultatom 3:1 i Mostar je pjevao do kasno u noc. Malo zatim, na razocarenje "Velezovih" navijaca, Baka, momak s crnom gustom bradom, otisao je u "Hajduk". O cifri koju je za to dobio samo se saputalo. Tako je djecak s Neretve postao "majstor s mora". Sve detalje o njegovim igrama u "Hajduku" zna svako kome su bili imalo bili prirasli srcu: dijelio je kao rukom lopte braci Zlatku i Zoranu Vujovicu, koji su cesto znali i promasiti gol zateceni situacijom da ih je Baka svojom loptom pogodio tik pred golmanom. Praskoj "Sparti" u Kupu UEFA, minut prije isteka produzetaka, dao je gol skoro iz mrtvog ugla. Izgleda da ga je uvijek zabavljalo pucati na gol iz kornera: nekadasnjem reprezentativcu Tomislavu Ivkovicu je nakon tri pokusaja zabio gol s korner zastavice, na sta je doajen novinarstva Hamza Baksic odlucio da za duze vrijeme ne prati fudbal, "jer je njegova igra maksimum do kojeg se u tome moze doci". Ostat ce zapamceno i to da je u nekoj utakmici protiv "Slobode", u kojoj se po vjetru patilo i par stotina gledalaca i svi na terenu, ukljucujuci i delegata Fudbalskog saveza Jugoslavije koji je uvijek sjedio zaklonjen u limenoj kucici na tartan-stazi, Baka uzeo loptu na centru, presao pet igraca, gurnuo loptu iza gol crte i otisao u svlacionicu jer mu je bilo hladno. Iz "pecalbe", kako su se nekad zvale zemlje u koje se islo unovciti nogometno znanje, samo ponekad do nas bi dosle slike nekog Sliskovicevog poteza. Ti su potezi, naravno, opet bili vrijedni divljenja ali ne moze se reci da je Baka u "Pescari" i "Marseilleu" napravio mnogo. Ali, jos jedan kompliment od velikog znalca. Brazilac Junior, koji je igrao pored Zica, Socratesa, Edera i Falcaoa, rekao je: "Nisam igrao s vecim znalcem od Sliskovica."

OPET BRUKA ILI…: Blaz Sliskovic je ovih dana postao trener Reprezentacije Bosne i Hercegovine. To je razlog za slavlje, ali i za skepsu. Politicki neiskompromitovan, bivsi je igrac kao trener povukao hrabar potez koji moze poluciti to da ce dosta igraca iz Herceg-Bosne kojima je bio idol krenuti da trazi svoje mjesto pod zastavom Reprezentacije BiH. S druge strane, on je covjek bez trenerskog iskustva, koga bi manipulacijama uvijek sklon vrh FSBiH mogao upotrijebiti kao grudobran prema igracima koji ocigledno nemaju motiva da igraju za Pusinu&Co., koji, ako cemo pravo, i ne zele selektora koji bi imao apsolutan autoritet. Kako bi onda oni vladali bubamarom? Kako god bude, tezinu eventualne bruke - a sve osim neodlaska na Mundijal u Japanu i Koreji, javnost, iz ko zna kakvog razloga ubijedjena da mi znamo sta je fudbal, nazvala bi bas tako - ponijet ce Sliskovic, Miso Smajlovic i Enver Maric. No, kako god zavrsi ova epizoda njegovog zivota, potez ulaska u Strucni stab Reprezentacije BiH je jedan od onih koji prevazilaze svu bijedu nase dnevne politike. Jedan od onih velicanstvenih Bakinih poteza zbog kojih smo ga voljeli kao igraca. Gol iz kornera ili pjesma stiglica, kako kome drago.