Dva potpisana pisma vrhovniku - objavljena u zagrebackom Nacionalu - lijepo otkrivaju, a sto je u kontekstu aktualne price nacete od SFOR-a svakako zanimljivije, i kakav su posao odradjivale hrvatske tajne sluzbe u Bosni i Hercegovini, tretirajuci ju kao svoju nesredjenu koloniju ili granicno podrucje s kojega se pobjednici vracaju u prijestolnicu da u zgodnom trenutku preuzmu mjesto cesara. Nas suradnik otkriva koliko je sve zapravo dio dvorskih spletki i krajnjeg cilja: sticanja protuzakonite materijalne dobiti, i bolje mogucnosti kasnijeg zametanja tragova koje su za sobom ocigledno ostavljali poput mlaznih aviona na vedrom nebu

NAJVECI SU USPJESI HRVATSKE IZVJESTAJNE SLUZBE
oni za ko je se ne zna – izjavio je ravnatelj ovoga drzavnog tijela Miroslav Tudjman, inace sveucilisni profesor informacijskih znanosti i stariji sin sad vec pokojnog hrvatskog predsjednika, u svom jedinom novinskom razgovoru od prije nepune dvije godine. Prije svega nekoliko dana, medjutim, predstavnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini potrudili su se da neki od opce spomenutih najvecih uspjeha postanu konacno i javnom cinjenicom. Sve je pocelo kada je prije mjesec dana – nakon SFOR–ove opsezne akcije Westar sredinom listopada, kojom prilikom je zaplijenjeno mnostvo dokumenata tzv. zapadnomostarske Sluzbe nacionalne sigurnosti – predstavnik CIA–e u Zagrebu diskretno upozorio Miroslava Tudjmana da nalazi ozbiljno kompromitiraju hrvatski drzavni vrh i samu tajnu sluzbu kojom on osobno upravlja.

Posrijedi je bio nepotpisani Memorandum o medjusobnoj suradnji HIS–a (inace u sklopu hrvatskog drzavnog Ureda za nacionalnu sigurnost) i SNS–a, "u cilju prikupljanja podataka i saznanja o svim vidovima djelovanja koji ugrozavaju nacionalnu sigurnost". Jos konkretniji trag o upletenosti hrvatskog rezima i njegovih spija u poslove koji bi se morali ticati iskljucivo unutarnjih organa Federacije Bosne i Hercegovine, bila su potpisana pisma koja su Franji Tudjmanu svojedobno upucivali Ivic Pasalic i Miroslav Tudjman, medjusobno se glozeci i optuzujuci za krivnju oko megaafere s Dubrovackom bankom. U pismima se dva najozbiljnija tajnopolicijska konkurenta u HDZ–u nisu zadrzali iskljucivo na ortackoj pljacki, vec su kazali koju i o razgranatom ilegalnom djelovanju jedan–drugoga na podrucju samostalne i suverene te Hrvatskoj susjedne i prijateljske drzave.

Dvorske spletke
Miroslav Tudjman opomenu je shvatio upravo onako kako nije trebao: umjesto da zauzda sve glasniju dirigiranu medijsku kampanju protiv medjunarodnih organizacija u Hrvatskoj, ravnatelj HIS–a svojski se potrudio da u prosincu dolije novo ulje na vatru, razapinjuci javno sve hrvatske nezavisne medije, nepocudne humanitarne organizacije i politicne nevladine udruge. Imperija je odmah uzvratila udarac, na glasovitoj konferenciji SFOR–a za novinare u Sarajevu 17. prosinca, a ne treba sumnjati da su u rezervi zadrzali obilje jos neiskoristenog materijala od kojega bi se HDZ–ovu rezimu imale zasto tresti gace i u narednih nekoliko tjedana. Po svoj prilici, bit ce da je Miroslava Tudjmana na nerazboritu reakciju ponukalo sve intenzivnije razracunavanje unutar vladajuce stranke i drzavnog vrha, kao i pritisak medjunarodne zajednice koji hrvatski rezim pred izbore sve teze podnosi.

Dok je bio ziv, Franjo Tudjman imao je presudnu rijec u razdiobi utjecaja medju svojim pomocnicima, a najistaknutiji medju njima za mjesto pod jacom uredskom zaruljom borili su se iskljucivo pomocu tajnih sluzbi. Da ne bi bilo zabune, nisu ni predsjednikov unutarnjopoliticki savjetnik Ivic Pasalic niti suprotstavljeni mu ravnatelj HIS–a Miroslav Tudjman nikada ugrozili autoritet Franje Tudjmana, ali su se oko vlastitog udjela na vrhu vlasti morali medjusobno dobro izoptuzivati. Ma koliko njihova tanana spijunska mreza preko jedne i pol drzave bila siroka i gusta, kao prema Brehmu mogla je u uobicajenim okolnostima podnijeti samo jednog grabezljivca na centralnoj poziciji. Slijedom svih zanrovskih pravila o dvorskim spletkama, medju najblizim despotovim suradnicima nikad nije bilo cvrsce nade za odrzanje idilicne simbioze. Sve ostalo ionako ce se pokazati tek pitanjem vremena.

A vremena je Hrvatska demokratska zajednica, doduse, imala napretek. Iskoristila ga je za hajducko namicanje blaga po kucnim trezorima svakog lokalnog guzonje ponaosob; iznosi koje su sebi dograbili najugledniji pripadnici hrvatske politicke i ekonomske elite zacijelo se nikad nece pokazati do kraja procjenjivima. Primjerice, samo vlasnistvo u krugu sire obitelji Tudjman–Kosutic vec se poodavno nesluzbeno vaze na preko pola milijarde njemackih maraka, pocev prije deset godina ni iz cega. Izlisno je nadugo pretresati bezbroj puta utvrdjeno gradivo; sve unutarstranacke njihove razmirice imale su za krajnji cilj iskljucivo stjecanje protuzakonite materijalne dobiti, i bolju mogucnost kasnijeg zametanja tragova koje su za sobom ocigledno ostavljali poput mlaznih aviona na vedrom nebu. Vecu stetu pri ovome potonjem mogli su ustvari priciniti samo jedni drugima.

Ivicu Pasalicu zasmetao je predsjednikov stariji sin jos onda kada se pokazalo da nece posve nesmetano biti u stanju rasturiti Bosnu i Hercegovinu onako kako je zamislila njegova i Gojka Suska frakcija u hrvatskom politickom vrhu, nego se izglednom doimala i ponesto slozenija dioba kakva u osnovnoj kanibalskoj raboti nije polazila od iskljucivih "hercegovackih hrvatskih" interesa. U toj igri poslozit ce se karte opceg utjecaja na stetu Ivica Pasalica, a proljeca 1998. godine, mjesec dana uoci ocekivane Suskove smrti, na vidjelo izbija i prica o Dubrovackoj banci. U preventivnom pismu Franji Tudjmanu, Pasalic je tada za sve nedace u tzv. Herceg–Bosni okrivio pomocnika ravnatelja HIS–a Ivicu Lucica (rasporedjenog na "krizno podrucje" interesa ove sluzbe – BiH), i posredno njegova sefa i zastitnika Miroslava Tudjmana. Veci dio pisma, medjutim, posvecen je Dubrovackoj banci.

Ivic Pasalic u tom je strogo povjerljivom pismu prepoznao zemljaka Lucica kao glavnog krivca za kolaps ove banke i hrvatske privrede, te zavjeru protiv Hrvatske i njezina nacionalnog interesa. No, nekoliko dana potom, javnost doznaje kako je ranije neimenovani peti ortak medju pljackasima banke, zapravo – Ivic Pasalic. Na radni stol hrvatskog predsjednika uto stize jos jedno pismo, ovaj put od sina mu Miroslava, koji ce zbog Pasaliceve intrige tada podnijeti ostavku na mjesto ravnatelja HIS–a, da bi se na taj polozaj ponovno vratio tek ove godine. Pismo Miroslava Tudjmana njegovu je poslovicno sumnjivom japi bilo manje uvjerljivo od Pasalicevog. "Sto cemo", prokomentirat ce u medjuvremenu na led povuceni Miroslav, "takav je bio raspored snaga". Cak i javno posve izvjesna Pasaliceva odgovornost za Dubrovacku banku nije taj odnos nimalo promijenila.

SFOR i CIA
Dva potpisana pisma vrhovniku – objavljena tek prije nekoliko tjedana u zagrebackom Nacionalu – lijepo otkrivaju, a sto je u kontekstu aktualne price nacete od SFOR–a svakako zanimljivije, i kakav su posao odradjivale hrvatske tajne sluzbe u Bosni i Hercegovini, tretirajuci ju kao svoju nesredjenu koloniju ili granicno podrucje s kojega se pobjednici vracaju u prijestolnicu da u zgodnom trenutku preuzmu mjesto cesara. Jedan je po guberniji hercegbosanskoj namjestao povjerenike koji ce hapsiti njegove protivnike, drugi je pripremao tamosnje politicko zaledje za preuzimanje konacnog utjecaja na pljackaskome rezervnom polozaju. Takvi dijelovi pisama Franji Tudjmanu pisani su kao nesporni po svojemu humanitarnom ili zakonskom utemeljenju, i jedino kao podaci koji ce mu pomoci da shvati tko je pojedinacno zloupotrijebio tako stecene pozicije na njegovu, Tudjmanovu stetu!

U medjuvremenu, dok je Miroslav Tudjman apstinirao od upravljanja hadezeovim spijunskim organizacijama, glavni utjecaj na njih posve vaninstitucionalno preuzeo je bio Ivic Pasalic, dovodeci predsjednika Franju Tudjmana u jos ovisniji polozaj o povjerljivim informacijama koje je za nj osobno selektirao. Povratkom Miroslava Tudjmana u HIS otpocela je finalna njihova borba za prevlast, koju ce Pasalic dijelom izgubiti tek padanjem Franje Tudjmana u samrtnicku postelju. SFOR i CIA dobro su znali koga prvog valja pritisnuti da pusti Bosnu i nerezimske struje u Hrvatskoj s mirom, no u ovome se momentu jos ne nazire krajnji rezultat akcije Westar (akronim izveden od naziva West Mostar). Bas kao sto nam zasad nisu poznati niti svi detalji kojih se u toj privremenoj okupaciji vjekovnih hrvatskih ognjista i kancelarija dokopalo onih 1.500 angaziranih stranih vojnika...

Osim spomenutih pisama i Memoranduma, objavljeni su jos neki sluzbeni dokumenti zapadnomostarskog SNS–a, potpisani od ravnatelja Ivice Primorca, u Zagrebu postavljenog na tu duznost, i nacelnika Ivana Ancica. Top secret dokumenti i memorija 42 zaplijenjena PC–ja svjedoce o akcijama SNS–a "Puma", "Panter", "Grom" i "Munja". Programi s naslovima iz svijeta faune i atmosferilija ukljucivali su sve same podzemne radnje spijuniranja domacih i medjunarodnih djelatnika u SNS–u zanimljivim sluzbama, npr. prisluskivanje haskih istrazitelja u livanjskom hotelu "Dinara" i prikupljanje podataka o njihovim hobijima i slabostima, potom uhodjenje bosanskih humanitaraca i vrbovanje Hrvata medju njima; dakako, nakon sto se dozna gdjesto i o njihovim hobijima i slabostima. A sve zato jer je rijec o osobama i organizacijama koje bi mogle "utjecati na sigurnosnu situaciju na ovom podrucju".

SFOR–ovi predstavnici na sarajevskoj su konferenciji optuzili hrvatske tajne sluzbe za protudejtonske i druge ilegalne aktivnosti, i natjerali u javnosti obicno suzdrzanog Miroslava Tudjmana na sluzbenu kuknjavu u obranu hrvatske posvecenosti Dejtonskom sporazumu. Sad, zanimljivo je sto se podrazumijevalo pod onim "i druge" ilegalne aktivnosti. Naime, SFOR–ovci su osim desetak tisuca sluzbenih spisa u zapadnomostarskim prostorijama SNS–a zaplijenili i aparaturu za krivotvorenje kreditnih kartica American Express i Mastercard, s hrpom gotovih proizvoda iz te unosne kucne radinosti, te komplet CD–ova s vise od 5.000 pornografskih fotografija dijelom vec koristenih u komercijalne svrhe. Nije specificirano o kojim se sve seksualnim aktivnostima radi, i tko kome sto i gdje, ali je otkriveno da su fotografije sluzile za dodatno financiranje skupih akcija ove tajne sluzbe.

A cisto je lijepo cuti da je onima koji su te godinama jebavali u zdrav mozak, da im je u neka doba maknuto i pomagalo za najobicniju onaniju.