Nacrt zakona o restituciji je vracen u skupstinsku proceduru. Cak ni Federalna vlada nije mogla prihvatiti zakon u ovakvom obliku, no obrazlozenje s kojim je prijedlog zakona odbijen, cini se, ukazuje na potpuno pogresne razloge. Naime, prijeporan je bio clan 18. zakona koji se odnosio na naturalnu restituciju nacionalizovanih stanova. Paznji je, medjutim, potpuno promakao drugi, i puno vazniji clan, koji se odnosi na restituciju poslovnih prostora. I to naturalnu, sto znaci da ce poslovni prostori biti vraceni njihovim predjasnjim vlasnicima. A to je uvod u osiromasenje velikog i u ovdasnjim uslovima veoma znacajnog sloja ljudi. Zanatlije, trgovci, obrtnici koji su i proteklih 50 godina bili taoci rezima, na vrijeme placali takse, poreze, prireze i najamnine, ostat ce, ako ovaj clan bude doslovno proveden, bez igdje icega. Utoliko porazniji po njih je fakat da ce, najvjerovatnije, aktuelne vlasti samo u ovoj kategoriji provesti naturalnu restituciju. A pored stanova, i preduzeca ce ostati u posjedu njihovih sadasnjih vlasnika.

Najteze bi posljedice moglo osjetiti Sarajevo, kojem prijeti opasnost da ostane bez, vjerovali ili ne, Bascarsije. Skoro svi poslovni prostori u tom dijelu grada su nekada pripadali vjerskim zajednicama, koje insistiraju na vracanju imovine. Historijski, kulturni i privredni znacaj Bascarsije ne treba posebno naglasavati: cinjenica je da bi se nekih 40 esnafa, koji izmedju ostalog ovaj grad cine privlacnim, moglo ugasiti. To nije i jedini problem. Udruzenje "Stari zanati" je medju sadasnjim zakupcima provelo anketu koja je trebala testirati njihovu volju da napuste prostore koji im, bukvalno, znace zivot. I rezultati su bili alarmantni: 90,5 posto njih su odgovorili da ce u slucaju da budu prinudjeni, prethodno unistiti sve sto je nekad podsjecalo na njihove radnje. Ali, kvaka tek slijedi: sporni clan zakona koji bez hljeba ostavlja 45.000 zakupaca poslovnih prostora sirom FBiH i njihove familije, nastao je u radnji Rijaseta Islamske zajednice. Tacnije, doslovno je prepisan iz Memoranduma koji je Predsjednistvu BiH prije dvije godine uputio Koordinacioni odbor za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine vjerskih zajednica u BiH! Odbor je, inace, ispostava IZ–a.

Prvo je Hari Mata Hari svojim nevjerovatnim njuhom skontao da je u Beogradu ostalo jos nesto love, pa je pet dana cvilio u Sava centru. Naravno, pred punom salom. Potom je u Srbiji krenula polemika na temu trebaju li nam "ljige" iz Sarajeva i Zagreba, kao da mi to ne umijemo sami. Srpski pjevaci zalili su se kako ih nema na radiostanicama u BiH i Hrvatskoj, dok se beogradske stanice prolamaju od sarajevskog pop sevdaha i mediteranskih zvuka Made in Zagreb. Najubjedljiviji je po obicaju bio Toni Montano, najdrzavotvorniji srpski roker, koji je slavu stekao prevodeci hitove zagrebackih grupa na srpski jezik. Hajrudin (tako je na srpski preveo orijentalni Varesanovicev pseudonim) jeste napunio Savu, priznao je Toni, ali je ponudio da ce gologuz prosetati Terazijama ako je na koncertu bilo vise od 150 Beogradjana. Potvrdjujuci da se Srbija nikada nece toliko smanjiti da u njoj nece moci da uspijevaju toliki rasisti, Toni je zalozio dupe da su svi ostali na Harijevom koncertu bili izbjeglice iz BiH, sto ce reci da je Hari nastupio i humanitarno.

Nekoliko dana kasnije dosao je Haris Dzinovic, koji je na prvom od pet koncerata u utorak uvece napravio takav lom kakav se u Beogradu ne pamti od bombardovanja Generalstaba. Prethodno se pojavio u svim srpskim novinama i na tv stanicama i toliko pozitivno sijao da nikome nije palo na pamet da ga pita nesto o politici. Istovremeno, uskoro se u Beogradu ocekuje "drzavotvorni" Dino Merlin, koji je koliko prosle godine govorio da nece pjevati u Srbiji iako ga je za lijepe pare pozvao sin Slobodana Milosevica. U medjuvremenu Dino je izgleda cuo da je dijete jos pri parama, a ko zna do kada ce biti. Razocarana je jedino Hanka Paldum, koja je jednom novosadskom tabloidu izjavila da bi i ona dosla u Beograd, ali je ne zovu. Dosljedan je ostao samo Nazif Gljiva izjavivsi da mu ne pada na pamet da pjeva sve dok mu se ne izvinu iz "Srpske akademije nauka u Francuskoj 7".

Jos bolje se prolazi u Crnoj Gori. U Budvi Atomsko skloniste pjeva za Novu godinu za 70.000 maraka. U Igalu ce pjevati jos jedna drzavotvorna pjevacica – Doris Dragovic. Na pitanje dezurnih patriota sta ce ona na mjestu odakle se gadjao Dubrovnik, Dragoviceva se snasla: "Pa sta, prva sam pjevala i u Sibeniku, Zadru, Kninu, Vukovaru."

Ombudsmeni Federacije BiH, Vera Jovanovic, Esad Muhibic i Branka Raguz sacinili su Poseban izvjestaj o slobodi informisanaja i zakonskom regulisanju klevete i uvrede u Federaciji BiH. Evo najzanimljivijih dijelova i dokaza Westendorpovih, za novinare mogucih pogubnih previda:

"Koristeci se svojim ovlastenjima, Visoki predstavnik medjunarodne zajednice u BiH Carlos Westendorp je 30. jula 1999. godine objavio zOdluku o slobodi informisanja i ukidanju krivicnih kazni za uvredu i klevetu'. U obrazlozenju ove odluke Visoki predstavnik je zakljucio da zpostojanje i primjena ovih odredbi ima obeshrabrujuci uticaj na novinarske slobode u BiH'.

Kleveta i uvreda u stampi (pod ovim pojmom podrazumijevamo sve vrste medija, pisane i elektronske) u zakonskim propisima dosad su regulisani u Krivicnom zakonu, kako starom, tako i u novom (clanovi 213. do 220. KZ), koji je na snazi od decembra 1998. godine. Za ova krivicna djela predvidjena je mogucnost izricanja kazne zatvora u trajanju od cak – tri godine. I novi je zakon naslijedio, ako ne cjelinu, bar dio pristupa ovim krivicnim djelima iz prethodnog komunistickog sistema vlasti. U formulaciji krivicnog djela klevete i uvrede u Krivicnom zakonu (zko za drugog iznosi ili pronosi nesto neistinito…', ili zko uvrijedi drugog…') prakticno je ostavljena mogucnost sudjenja cak i za tzv. delikt misljenja (znesto neistinito'), posto nije precizirano da se moze voditi postupak iskljucivo zbog pogresnih ili laznih cinjenica, a ne i zbog iznosenja vrijednosnih sudova (misljenja i komentara).

Kao tezak oblik krivicnog djela, sa predvidjenom kaznom od tri mjeseca do tri godine, navodi se u ovim clanovima KZ i povreda ugleda zBiH ili Federacije, njihovih zastava, grba ili himne' i takodjer zkonstitutivnih naroda i ostalih koji zive u BiH', sto je takodjer preuzeto iz starih zakona. Jos je veci anahronizam to sto se za krivicna djela protiv casti i ugleda (iz clanova 213. i 214, s pozivom na clan 219) zucinjenih prema drzavnom organu ili prema sluzbenoj ili vojnoj osobi u vezi sa njihovim sluzbenim radom' eventualno krivicno gonjenje preduzima po sluzbenoj duznosti.

Odluka Visokog predstavnika u BiH zo slobodi informisanja i ukidanju krivicnih kazni za uvredu i klevetu', objavljena 30. jula 1999. godine, sama po sebi je protivrjecna i nedosljedna. Njome je, kako se vidi iz prvog stava, prakticno ukinuta samo zatvorska kazna (predvidjena u clanovima 213. do 220. Krivicnog zakona Federacije BiH), ali nisu ukinuta i sama krivicna djela! Nacrt zakona o naknadi stete prouzrokovane klevetom i uvredom, koji je utvrdila Vlada FBiH 16. decembra, koji bi trebalo da bude zamjena za ukinute kazne u krivicnom postupku, ne predstavlja dobru osnovu za uspostavu balansa u ohrabrivanju slobode izrazavanja i slobode stampe i istovremene zastite casti i ugleda bilo kojeg gradjanina ove zemlje. Nacrt zakona je u sadasnjem obliku neprihvatljiv i treba pretrpjeti nekoliko izmjena.

Prvi je nedostatak to sto nema preciznije formulacije o tome sta se podrazumijeva pod pojmovima klevete i uvrede. U clanu 2. Nacrta kaze se da se zpod klevetom podrazumijeva iznosenje ili prenosenje neceg neistinitog o odredjenoj osobi putem stampe…' Sta znaci zneceg neistinitog'? Neistinitih cinjenica, ili neistinitog misljenja? Ista primjedba vrijedi i za formulaciju uvrede (zupotreba uvredljivih izraza kojima se vrsi napad…'). U clanovima 3, 4. i 5. predvidjeno je da ce ostecenom stetu nadoknaditi (u razlicitim iznosima) kako novinar, kao autor teksta, tako i izdavac. Dvostruko kaznjavanje nece podstaci vecu odgovornost stampe – sto bi eventualno mogla biti namjera predlagaca zakona – nego ce, naprotiv, povecati autocenzuru novinara i jos vise ograniciti slobodu stampe u cjelini. Treca i, svakako, najvaznija primjedba odnosi se na predvidjene kazne (naknade stete) koje se krecu u takvim iznosima koji su apsolutno iznad materijalnih mogucnosti i novinara i stampe (u rasponu od 2.000 do 10.000 KM za novinare i od 20.000 do 100.000 KM za izdavace). Visina ovih nadoknada predstavlja stvarnu prijetnju slobodi stampe i podsticaj novinarskoj autocenzuri. Na osnovu ovih iznosa postavlja se pitanje sta je u stvari cilj zakona – podsticanje ili ogranicavanje medijskih sloboda, sluzenje javnosti ili cenzuriranje javnosti, pomoc (u uspostavi odgovornosti medija) ili prijetnja opstanku medija, pravicno obestecivanje eventualno ostecenih osoba ili (za nase uslove) njihovo bogato nagradjivanje…

Ombudsmeni Federacije preporucuju sljedece: potpuno ukidanje krivicnih djela klevete i uvrede (clanovi 213. do 220. KZ), a ne samo zatvorske kazne; podrzavamo usvajanje zakona o gradjanskom postupku o naknadi stete, s time da se odredbe o tome sta se podrazumijeva pod pojmovima klevete i uvrede formulisu u skladu sa Evropskom konvencijom o zastiti ljudskih prava i tumacenjem Evropskog suda za zastitu ljudskih prava; u ovom zakonu treba potpuno izostaviti mogucnost kaznjavanja novinara, odnosno autora teksta, i ostaviti mogucnost trazenja naknade stete iskljucivo od izdavaca, odnosno osnivaca – za radio stanice i televizije (svedski model).

Smatramo da se u clanu 8. Nacrta treba utvrditi obaveza stampe da na istom mjestu objavi presudu u cjelini ili u izvodima (u Nacrtu stoji fakultativna mogucnost), osim ako ostecena strana insistira da se to ne ucini. Objavljivanje presude u cjelini ili u izvodima u principu predstavlja najvecu satisfakciju ostecenoj strani i ujedno najbolniji udarac ugledu odredjenog medija. Sto se tice visine naknade nematerijalne stete, predlazemo da se razmotri jedna od ove dvije mogucnosti: prva – da se ona ogranici na simbolican iznos od recimo 1 KM (nije svrha obestecenja novac, vec utvrdjivanje istine i njeno publikovanje koje takodjer podize odgovornost stampe i ujedno utice na njen javni kredibilitet), ili, druga – svodjenje naknade na razumne iznose. Ako prva varijanta ne dobije podrsku, smatramo da se naknada mora ograniciti na 1.000 do maksimalno 3.000 KM za izdavaca, odnosno osnivaca, sto bi priblizno odgovaralo standardu zivota."

DRUGI PUT PRVACIC (Pise: Nenad Velickovic)

– Tata, hocemo li na sanjkanje?
– Ne mogu, bole me ledja. Cistio sam snijeg na poslu.
– Ti sam?
– Ne, ali bilo nas je samo sedam.
– A ostali?
– Ostali su intelektualci.
– Sta to znaci?
– To su ljudi kojima je vanredno stanje i godisnji odmor jedno te isto.
– A zasto nisu i oni cistili?
– Zato sto oni nisu vod Civilne zastite.
– Sta je to?
– Zavisi, u ratu je jedno, a u miru drugo.
– Kako?
– U ratu svi hoce da budu civilna zastita, a u miru nece niko.
– Zasto?
– Zato sto su navikli da sve ruzne poslove rade drugi umjesto njih.
– Koje ruzne poslove?
– Razne. Naprimjer, oni proglase ratno stanje, neko drugi ide u rat. Oni proglase vanredno stanje, neko drugi cisti snijeg.
– Onda su oni bezobrazni.
– Nisu, nego smo mi glupi.
– Ko je glup?
– Svaka budala koju danas bole ledja zato sto je njih juce bolio kurac.
– Tataa!!! Opsovao si!!
– Izvini, necu vise. Malo sam ljut!
– Na koga?
– Na sve koji smrde po skupstinama i opcinama i dizu ruke za ono na sta pas ne bi ni nogu digao. Svakog mjeseca otimaju nam pretplatu za televiziju, umjesto da taj novac odvajaju za ovakve prilike. Najlakse je dici Armiju i Civilnu zastitu da besplatno lopataju cijelu noc. Tudja djeca su najjeftinija. Vaznije je da televizija radi nego da ljudi u gradu zive pristojno.
– Zasto je vaznije da televizija radi?
– Zato sto televizija pravi najbolje budale.
– Kako?
– Fino. Pocne sa Teletabisima, a zavrsi se Telednevnikom. Svi gledaju koliki je snijeg i ko je za to kriv, pa niko nema vremena da ga pocisti ispred svojih vrata.
– Mi smo pocistili.
– Jesmo. Ali sad cemo za ubuduce napraviti spisak. Odsad, svaki put kad padne snijeg, po jedan sprat je zaduzen da ga ocisti. I u nasoj zgradi, i na poslu. Nikakva Civilna zastita. Nego po redu. Pa ko sam ne moze, neka plati, pun je grad nezaposlenih. Ili neka mene zamoli. Pa da zna da sam mu ja ucinio uslugu, a ne onaj ko ga je oslobodio obaveze preko mojih ledja.
– Jel' te jos bole?
– Ne bole. Sad me boli srce.

LICNOST U FOKUSU

Nije, iskreno, predsjedavajuci bh. Predsjednistva i predsjednik HDZ–a BiH nikada vazio niti za najelokventnijeg, niti za najpragmaticnijeg, niti za najrealnijeg politickog predstavnika onih bosanskih Hrvata sklonijih Zagrebu negoli Sarajevu. Tesko se, medjutim, jos od famoznog Petog sabora HDZ–a i (ne)ocekivane Jelaviceve pobjede u lose namjestenoj stranacko–predsjednickoj utrci, moglo ocekivati da ce on u rekordno kratkom vremenu povuci niz politicki pogubnih i u krajnjoj instanci kontraproduktivnih poteza, na kakve se u sadasnjim okolnostima (Tudjmanova smrt, novi kurs OHR–a, SFOR–ove ofanzive...) valjda ne bi odlucio ni famozni Ivan Bender.

Za samo nekoliko dana Jelavic se odlucio ozbiljno zakaciti s Wolfgangom Petritschem, delegiravsi udarnu grupu nedavno smijenjenih duznosnika za Hrvatski drzavni sabor. Skoro istovremeno, on se prema tucetu SFOR–ovih dokaza o udarnickom radu obavjestajaca iz susjedstva i vlastitoj ulozi u ovoj aferi ponio poput muza koji, kada ga supruga zatekne s ljubavnicom, pita: "A, je li ti vise vjerujes svojim ocima ili meni?" Hod po polju gresaka zakljucio je posjetom vrsitelju duznosti predsjednika Hrvatske Vlatku Pavleticu, kojem se isplakao radi nekakve centralizacije Federacije, obrativsi se poslije novinarima mahalskim rjecnikom i jos gorim zargonom, sublimiranim u kratkoj poruci kolegi iz Predsjednistva: "Ma, ko sta pita Izetbegovica?!" Cak i tamo gdje postoje stvarni razlozi za nezadovoljstvo hrvatskih predstavnika, Jelavic je pokazao potpunu dezorijentaciju. Odlucio je, naime, povuci hrvatskog predstavnika iz Osnivackog odbora Javnog servisa, odnosno nekakve buduce drzavne televizije, iako je jasno da ce upravo profesionalna javna televizija jedina skrsiti otpor kreatora sadasnje uredjivacke politike BHT–a – elektronskog servisa najjace bosnjacke stranke.

Sta je, dakle, Jelavica inspiriralo na ovakav set gresaka? Radi li se zaista o politickom analfabeti nesposobnom da svoje, makar i skromno, diplomatsko znanje realizira i upotrijebi u okviru moguceg? Ne, sasvim su suprotne stvari u pitanju. Smrt Franje Tudjmana zakovitlala je dogadjaje kojima ce krajnji rezultat biti definitivno upucivanje otudjenih bosanskih Hrvata na zivot u drzavi BiH. Svjestan je Jelavic toga, ali je nespreman uhvatiti se ukostac ne samo sa spoznajom vec i sa cinjenicom da onima sto su se poveli za sloganom "Antu za predsjednika" valja sve to objasniti.

I nije sve sto je ucinio vid licnog ili stranackog otpora nezaustavljivom procesu integracije BiH, vec stavljanje u pogon odbrambenog mehanizma covjeka koji je, izgleda, odlucio da pred kraj dugogodisnjih pokusaja realizacije ideja bivseg vrhovnika ili izazove vlastitu smjenu i u politicke mitove udje kao hercegovacki Che Guevara, ili da si barem osigura poziciju nekoga ko se borio dokle god je mogao i, ipak, dozivio "sportski" poraz. Ima, naravno, uvijek i opcija tri: Jelavic je shvatio sta se dogadja, ali jednostavno ne zna sta mu je ciniti, i sada, kao i svi izgubljeni likovi, pored dva losa poteza obavezno povlaci treci – najgori.

RIJEC U FOKUSU

Poslije svih nevolja i belaja, evo i snijeg.

Nebo je ovaj put prema Bosni bilo izdasno: za svega jedan dan snijezni prekrivac je dostigao metar visine, a u brdskim predjelima i dva. Nevrijeme je oborilo 42 visokonaponska dalekovoda, tako da su brojna mjesta u tuzlanskom okrugu bez elektricne energije. Znamo li da je struja u vecini domova jedina energija grijanja, bit ce smrzavanja ovih dana u Bosni prkosnoj.

Komunikacije, ionako svedene na autobus, potpuno su otezane. "I sa lancima tesko kroz snijeg", upozorava federalni ministar prometa Besim Mehmedic, konstatirajuci da su firme ciscenja nejake da bi probile sve putne pravce. SFOR se ljuti, jer je upravo tim firmama proslog mjeseca dao tri milijuna maraka kako bi osigurale prohodnost cesta. SFOR je nemilosrdan kao i nevrijeme, jer ga ne zanimaju Izetbegoviceve apoftegme tipa: "Zasto postoji nesto a ne nista?"(Dnevni avaz od 22. prosinca). Medjunarodna vojna sila trazi odgovore na prizemnija pitanja: gdje su nestali milijuni dati za ciscenje prometnica?

I tako, dok se Izetbegovic bavi pitanjima postojanja duse, kladanjski trgovci koriste snijezno nevrijeme za podizanje cijena zivotnim namirnicama. Porasla je cijena brasnu, ulju, seceru i cigaretama, izvjescuje Oslobodjenje. Da bismo rijesili pitanja dusevna, prvo moramo rijesiti potrebe tijela, zdravo razmisljaju trgovci. Krov radionice za remont tramvaja u Rajlovcu srusio se pod snjeznim teretom i ozlijedio trojicu radnika, a opasnost od krovnih lavina najveca je opasnost za zimske setace.

Radosni su jedino ucenici, jer puti do skola su zavijani. Oni su na trenutak odlozili citanke, iscrtane flomasterima, i posvetili se zimskim radostima. "Ne pada snijeg da pokrije svijet, nego da svaka zvijerka pokaze svoj trag", stajalo je nekad u nasim citankama. Nekako sa prvim pahuljicama, uhvacen je i priveden u scheveningensku tamnicu Karadzicev general Stanislav Galic, pod cijom su neustrasivom komandom 44 mjeseca ubijani stanovnici nasega grada. Na njegovoj meti su bili djecaci na stablu tresnjinom, majke u redovima za kruh, penzioneri na ulicama... Vlada u Banjoj Luci zatecena je ovim cinom, bas kao i snijeznom mecavom. Predsjedavajuci ove snijezne drzave Ante Jelavic prkosno je imenovao svoje najblize suradnike, koje je medjunarodna zajednica vec smijenila u Bosni, za kandidate Hrvatskog drzavnoga sabora. Sto ne valja Bosni i medjunarodnoj zajednici, Hrvatskoj valjade.

Tripartitna vlast se, cini se, bas bila nabrusila za novo raspirivanje Bosne i Hercegovine, kad – snijeg. I, sunce mu bozije, kud ces sad s tolikim snijegom?