IDEAL ZENSKE LJEPOTE BIO JE OTPRILIKE OVAKAV:
visoka oko metar sedamdeset pet, moze i niza, ali visa nikako; duga plava kosa ciji su krajevi preko noci bili namotani na one debele plasticne viklere ili tretirani trajnozarecom frizerskom spravom koja se zvala Figaro; oci namazane u svim nijansama plave i zelene boje, sto vise nijansi, to bolje, i podvucene kao marker flomaster debelim crnim krejonom; usne namazane najcrvenijim mogucim karminom koji nuzno prelazi preko rubova usana, tako da bi izgledale sto vece; lice namazano svijetlim puderom, ali uz narumenjene obraze koji zavrsavaju negdje kod usiju. Takva zena trebala je biti jos i temeljito okicena, od mindjusa, preko lancica i ogrlica do narukvica i prstenja na svakom drugom prstu. Tako je, eto, krajem sedamdesetih i pocetkom osamdesetih izgledala savrsena treba. Objektivno govoreci, vise je licila na nekog njemackog transvestita nego na anticku Veneru, ali to je vec neka sasvim druga prica.

A ideal muske ljepote? Ne, u nase vrijeme nije postojao ideal muske ljepote. Da, lijep je, recimo, bio Zdravko Colic, ali bi svaki muskarac koji je drzao do sebe za njega govorio da je peder. Nije bilo dobro tih godina biti lijep u Sarajevu. Ako nista drugo, mogao si nekoga isprovocirati i dobiti batine. Srecom, nije bilo previse lijepih muskaraca jer ce se takvi pojaviti tek s podjelom na punkere i sminkere i s pojavom prvih ljudi koji ce biti u stanju mrtvi hladni priznati da se bave manekenstvom. No, to je vec bilo vrijeme kada je pri kraju bio muski gradjanski rat i poceli su se mijenjati ideali svih ljepota.

Ali je zato postojao ideal muske ruznoce. Prema jako ruznima osjecali smo neku vrstu postovanja, ali samo pod uvjetom da ruznoca nije podrazumijevala neku vrstu slabosti ili inferiornosti. Ako si bio ruzan a imao si drzanje, mogao si tih godina biti faca. Jedno vrijeme takva je faca bio glumac Vlado Gacina, koji je osim fizicke ruznoce posjedovao i prezime koje nam se cinilo bas zgodnim za takvoga covjeka. Kada bi se u razredu reklo za nekoga da je ruzan ko Vlado Gacina - taj bi morao biti spreman za beskrajne patnje i visegodisnje pokusaje da bez pomoci estetskih kirurga dohaka vlastitom fizickom izgledu. Naime, imao si postovanje za Vladu Gacinu, ali si bio bez ikakvog postovanja za one koji su licili na Vladu Gacinu.

Potkraj Gacininog zivota pojavio se netko tko ce mu preoteti ideal ruznoce i koga ce generacije po fizickom izgledu pamtiti do dana danasnjeg. Bio je to fudbaler "Zelje" Rade Paprica. Ruznoca tog Focaka djelovala je, za razliku od Gacinine, sasvim beskarakterno. Naime, Paprica je imao takvo lice koje je podnosilo manje mimike od biste narodnoga heroja. Bilo je to nepromjenjivo lice neke nase snase koja se, eto, preslikala na lik "Zeljinog" navalnog igraca. I kad bi se radovao golu i kad bi zalio za propustenom prilikom, Rade Paprica je izgledao potpuno isto.

Taj covjek puno je dao za svoj klub. Odlicno je igrao nekoliko sezona, a onda se, srecom, izgubio da ga nase oci vise nikada ne vide. On je vjerojatno bio jedini igrac "Zelje" kojega njegovi navijaci, vjerojatno nitko od njih, nikada nisu iskreno zavoljeli. Zasto? Pa, zato sto je uvijek neusporedivo vise vrijedila zajebancija suparnickih navijaca na racun njegovog fizickog izgleda od svih golova koje je u zivotu dao. To je cudno: cak i nakon "Zeljine" pobjede u gradskom derbiju bilo je dovoljno da ti neki Pitar opise i docara kako Rade Paprica izgleda pa da zasutis ili da ko fol superiorno odmahujes rukom i poput papagaja ponavljas rezultat utakmice, u dusi i srcu svjestan da si u ovom verbalnom dvoboju izgubio i da pod kapom nebeskom nema jaceg argumenta od Papricinog fizickog izgleda.

Fudbalera poput Paprice bilo je i u drugim gradovima, a pozorista drugih gradova plakala su za ljudima koji izgledaju kao Vlado Gacina, ali ih medju glumcima nije bilo. Medjutim, nigdje kao u Sarajevu muska ruznoca nije bila tako fascinantnom pojavom, skoro jednako fascinantnom kao zenska ljepota. Opcenito, nigdje se kao u Sarajevu nije toliko raspravljalo o necijem fizickom izgledu i nigdje se svijet s toliko mara, zara i zelje nije pokusavao pretvoriti u mjesto na kojem zive samo dvije vrste; strasno lijepe zene i nevjerojatno ruzni muskarci.