"Povodom smrti predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana, obitelji dr. Tudjmana i hrvatskom narodu upucujem izraze saucesca." Istog dana kada je pokojni predsjednik Hrvatske ispracen na Mirogoj, clan drzavnog Predsjednistva Alija Izetbegovic se oglasio krajnje suzdrzanom porukom sa izrazima saucesca njegovoj porodici i hrvatskom narodu. Poslovicno neodlucni Izetbegovic jos jednom je postupio u skladu sa svojom maksimom o jednom misljenju ujutro, a drugom uvece. Gest diplomatske kurtoazije, koji se u ovakvim prilikama posmatra iskljucivo kroz dioptriju medjusobnih politickih odnosa dviju drzava, pokazao je kako Izetbegovic zna od dva losa rjesenja izabrati trece - vjerovatno najgore. Dakle, niti je pohrlio da izrazi saucesce u vrijeme kada je to uradila ogromna vecina svjetskih vlada i drzavnika (sto je rijetko ko od njega i ocekivao), niti je odlucio da slijedi princip po kome je bolje da ne posalje nikakvu nego neiskrenu poruku koja ce stici u Zagreb u momentima dok je Tudjmanov lijes spustan u grobnicu. Ovako, balansirajuci izmedju reakcija iz svijeta (koje su bile ocekivano hladne) i emocijama zasicenih istupa hrvatskih politicara iz BiH, bosnjacki clan Predsjednistva je i kroz ovakvu vrstu komunikacije sa zvanicnim Zagrebom iskazao dosljednost u nedosljednosti. Mozda Tudjmanov odnos prema Bosni i zasluzuje ovakav Izetbegovicev stav, ali svojim pehlivanjenjem on je dao odlican slagvort "sefu" bh. Predsjednistva Jelavicu da pored Tudjmanovog groba neukusno lamentira nad sudbinom hrvatskog naroda u BiH za vladavine "prvog u Bosnjaka". Konacno, Izetbegovic je omogucio pokojnom hrvatskom predsjedniku da i iz groba nastavi kreirati bosnjacko-hrvatske odnose u koordinatama odnosa HDZ-a i SDA.

Smrt hrvatskog predsjednika, ma koliko zazvucalo morbidno, bila je idealna prilika za sve drzave i diplomatije svijeta da pokazu sta zaista misle o hrvatskom rezimu i sistemu koji lici na svog tvorca. I svi su tu priliku izvrsno iskoristili, svodeci broj diplomata koji su stajali kraj Tudjmanovog odra na otuzno mali. Ignorirajuci moguce politicke posljedice, cak je i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljic smatrao potrebnijim pohoditi rusevine Zupe sv. Juraja mucenika u Derventi (gdje je grupa katolickih svecenika koju je predvodio cak i napadnuta) nego se naci u povorci koja se oprastala od "oca nacije". Jedino je Izetbegovic - uz izraze sucuti koji su putovali od Sarajeva do Zagreba puna tri dana - upakovao i najilustrativniju sliku politickog kiceraja koji vlada u bosnjacko-hrvatskim odnosima - Ganica. Koji je, opet, pred novinarima demonstrirao svu raskos bosnjacke diplomatije izgovarajuci recenicu koja bi se mogla porediti jedino sa izmisljotinom osnovca koji trazi opravdanje za neocekivani izostanak sa nastave: "Cini mi se da je predsjednik bio malo prehladjen..."

Ermin CENGIC