Koliko telefonskih impulsa vrijedi jedan pistolj? Da li su nun-cake uracunate u cijenu struje? Koliko je ustvari istinit jedan od reklamnih slogana Sarajevske pivare koji pocinje sa: "Ti si agent..."? Je li pusenje postalo dijelom logisticke podrske oruzanim formacijama? Informacija o nabavci oruzja i orudja u cemu, na osnovu naloga Vlade Federacije, odnosno njenog bosnjackog dijela, ucestvuju najbogatija javna preduzeca u drzavi, dugo je cuvana unutar najpovjerljivijeg kruga bosnjackih politicko-policijskih predstavnika. No, jednom je moralo puci. Sada se, kao u dobrom trileru, utrkuju stranci i domaci. Prvi tragaju, a drugi, je li, unistavaju sve sto se da unistiti, svjesni da ce jednom odmotano klupko potvrditi ne samo postojanje tajnih novcanih fondova vec i...

OO CASA KADA SU DANI PRIJE TRI SEDMICE OBJAVILI
kako su pistolji kalibra 6,35 mm, razlicite vrste bojnih nozeva, nozeva za bacanje, lisice za prste, sprejevi za onesposobljavanje, pa cak i tradicionalno istocnjacko oruzje nun-cake, postali prijeko sredstvo za rad Vlade Federacije BiH, prvi stepen borbene gotovosti najavljen je u cetiri najmocnije finansijske poluge Stranke demokratske akcije: JP PTT BiH, Elektroprivredi, Sarajevskoj pivari i Fabrici duhana. No, kako je za rat, sto bi rekao Izetbegovic, potrebno dvoje, mrski neprijatelj u ovoj prici nije niko drugi do medjunarodna zajednica koja se drsko ponijela zahtijevajuci objasnjenja. U ovom casu vodi se zestoka bitka sa vremenom - stranacke patriote neumorno zare i pale kompromitirajuce pisane tragove, a Evropljani i Amerikanci postavljaju sve teza i teza pitanja.

Paralelni tokovi drzavnog i donatorskog novca, tajni fondovi, stranacka preduzeca i nevladine organizacije, stranacki fondovi i humanitarne organizacije, paravojne i parapolicijske elitne jedinice, tajne tajne (nije greskom dva puta napisano) sluzbe, vec dugi su niz godina sastavni dio dijagnosticiranja problema nefunkcioniranja organa vlasti na prostoru Bosne i Hercegovine. I, naravno, nisu ekskluzivitet ni jedne od tri vladajuce nacionalne partije, ali je razlicita priroda i nacini njihovog razotkrivanja. Bosnjacki dio vlasti je, treba li podsjecati, zbog kolicine stradanja ali i cinjenice da je embargo na oruzje tokom agresije zapravo jedino pogadjao Armiju BiH, kod najveceg dijela svjetske javnosti nailazio na presutno toleriranje u nabavci oruzja, pa cak i svjesno zatvaranje ociju nad kanalima dotoka oruzja u BiH. No, pod firmom nabavke oruzja najuzi krug stranackih logisticara veoma brzo je u ime drzave, a za svoj racun, poceo razvijati privatne biznise zahvaljujuci kojima su i Bosnjaci dobili prve poslijeratne, javnosti dobro poznate tajkune.

Segment na seciji
Nakon Daytona, medjunarodna zajednica naprosto vise ne vidi razloga za postojanje parainstitucija, a daleko manje za naoruzavanje paramilitarnih skupina. Cak je i za dobronamjerni dio medjunarodne zajednice postalo frustrirajuce trositi vlastiti novac i energiju za izgradnju neophodnih segmenata drzave za koju se kao zalaze vladajuca bosnjacka nomenklatura, istovremeno razvijajuci stranacku paradrzavnu strukturu. Upravo stoga je objerucke prihvacen zapravo prvi konkretan dokaz za sve ono protiv cega se cijeli demokratski svijet bori, a sto je na svjetlo dana izaslo dokumentom objavljenim u nasem magazinu. Fakture za placanje oruzja koje niti jedna regularna jedinica na prostoru Bosne i Hercegovine, dakle ni vojna ni policijska ni obavjestajna niti kakva sportska niti bilo koja druga, ne posjeduje, a koje su po nalogu nekoga iz Vlade Federacije placene od strane Fabrike duhana Sarajevo preduzecu ATC u Zenici, koje je uvezlo sporna sredstva za nekoga, predstavljaju zapravo visestruki dokazni materijal. Kao prvo, Vlada Federacije em nalaze kupovinu oruzja, em to radi samo jedan njen segment (jos se ne zna ko je iz Vlade to naredio; ako nije po nalogu ili uz znanje Bicakcica, on bi bio prvi koji bi trazio da se afera izvede na cistac; no, do sada je pouzdano utvrdjeno da niti jedan hrvatski predstavnik u Vladi nije raspolagao informacijom u ovom nalogu), em taj segment popuno protupravno jednom preduzecu nalaze placanje sredstava mimo njegovog proizvodnog, usluznog i svakog drugog plana djelatnosti (barem zvanicnog), em...

Naravno, svjesni pogubnosti cinjenice da je rad Vlade postao transparentan u ovom slucaju, bosnjacki kadrovi involvirani u najtajnije finansijske krvotoke krcmljenja novca u vise stranacke (sto, po zadaci SDA, automatski znaci nacionalne) interese, hitno su zakazali citavu sesiju sijela na kojima se pretresao i do tancina analizirao ovaj odliv dokaznog materijala. Baratalo se idejom o zestokom demantiju po receptu pera Bakira Izetbegovica, ali... Cak ni najsvjesniji minderasi nisu uspjeli odgonetnuti sta u ovom slucaju demantirati - da je nalog izdat, pise na faksimilu uplatnice, a potvrdjeno je i u ATC-u; da je oruzje kupljeno, takodjer pise, a iskoristiti cuveni dosadasnji princip pa arogantno ustvrditi da je, recimo, rijec o igrackama za novogodisnje paketice - ne ide, barem je Deda Mraz sa ovih prostora javno protjeran, a zna se i kada i kako.

Elem, iz istih se razloga odustalo i od kontrakampanje u rezimskim medijima, jer ko ce, zaboga, izaci a ne znati odgovor na notorno pitanje: gdje je to oruzje sada? Utoliko prije sto je svojom dugogodisnjom sutnjom bosnjacki vladajuci vrh dao sasvim dovoljno dokaznog materijala protiv sebe: od Grabovice, preko Kazana, raznoraznih Seva, do Herende, ubistva Nedzada Ugljena... Rezultat tih nerijesenih slucajeva i nadasve pokusaji njihovog zataskavanja, u ovom casu jeste pojacani angazman haskih istrazitelja i na Grabovici i na Kazanima, a istovremeno i sve nezavidnija pozicija AID-a. I da ne bi bilo zabune: broj radnika AID-a sa brojem sudionika bosnjacke tajne sluzbe nema mnogo veze. Jer, samo je dio na platnom spisku AID-a, a ozbiljni analiticari nisu sigurni da bi sef Kemo mogao uprijeti prstom u njih sve i kad bi htio. Naprosto zato sto je osnovni postulat vladanja SDA demonstrirao jos davne 1993. legendarni Halid Cengic Hadzija bas govoreci o novcu. Pitao je Hadzija tadasnjeg ministra finansija Envera Kresu: "Kako je biti ministar para bez para?", ne libeci se pritom cinicnog osmijeha cuvara paradrzavnih crnih kesa punih dolara namijenjenih za pomoc Bosnjacima, a rasporedjivanih po babi i po stricevima SDA.

Sam Izetbegovic tek je u intervjuu zagrebackom Nacionalu prvi i jedini put obznanio da je za odbranu BiH potroseno 10 milijardi maraka, ne zureci se ni casa da pred ovdasnjim parlamentom ili javnoscu obrazlozi barem zasto je sutio. Jedan drugi djelatnik na odbrani BiH, Hasan Cengic, procijenjen je sa dvije milijarde dopremljenog oruzja za Armiju BiH - otkuda i kako, nikada nije referirao.

Hoce li Suman progovoriti
Mozda bas zato Kreso i dan-danas istrajava i svako malo pita federalnog premijera Edhema Bicakcica: "Ima li Vlada tajne fondove?" Ima, i oni su dovoljno javni da ih malo ko moze proglasiti tajnim, barem dok se ne omakne kakva oruzana faktura. Tajni fondovi ne samo Vlade vec i same Stranke jesu javna preduzeca, odnosno udarna cetvorka medju privrednim gigantima: Fabrika duhana Sarajevo, Elektroprivreda BiH, JP PTT i Sarajevska pivara. Preko ovih firmi, legalnim odlukama njihovih upravnih odbora, realizira se citav spektar novcanih transakcija za potrebe bosnjackog paradrzavnog establismenta. Dakle, u cijenu PTT usluga (na koju je Richard Sclar vristao jos prije nekoliko godina, ocito neupucen ili pak predobro upucen sta sve ukljucuje) uracunati su ne samo kalendari, mobiteli i ostali reklamni materijali SDA vec i daleko ozbiljnije potrebe kakve je iskazala i Fabrika duhana svojom cuvenom sirovinom satkanom od pistolja koje najvise vole placene ubice (tako kazu zapadni policajci koji su imali priliku da se susrecu s njima i hapse ih) do specijaliziranih nozeva i tananih zica.

Operacija instaliranja paradrzavnih struktura najeklatantnije se i moze pratiti na primjerima JP PTT-a i Elektroprivrede. Bila je dovoljna samo ocjena da su u pitanju sistemi kroz koje konstantno kola svjez novac, pa da se bosnjacko finansijsko kolo zavrti oko njih. Koliko god je Edhem Bicakcic na celo Elektroprivrede stigao uz puno natezanja sa nekadasnjim rukovodstvom ove firme predvodjenim Urfetom Vejzagicem, toliko je bila cvrsta rijesenost SDA da se takvo sto vise ne ponovi. Od casa Bicakcicevog ustolicenja do danas kadrovi i znacajne finansijske transakcije su pod strogom paskom same Stranke. Ko se jos sjeca nesretnog Aganovica, Bicakcicevog nasljednika na mjestu direktora? Bio je dovoljan tek nagovjestaj odluke da se umijesa u vlastiti posao pa da na njegovo mjesto sjedne daleko poslusniji Meho Obradovic. Jedan od najneuspjesnijih predsjednika u historiji mladjeg sarajevskog fudbalskog prvoligasa na celu ce Elektroprivrede ostati onoliko koliko ne bude pokazivao ambicije da se Bicakcicu ne mijesa u raspored para i kadrova Elektroprivrede. Hajrudin Suman je jos slikovitija ilustracija: nerazdvojni sudrug Izetbegovicev iz prvih dana vlasti, dobio je na poklon mjesto direktora JP PTT-a i bio neprikosnoven dok se nije poceo interesirati i za sistem na cijem je celu. U casu kada je postavio prvo pitanje novcanog tipa, ispracen je uz citav spektar objasnjenja kako je eto bas on i bez naredbe odozgo iz patriotskih pobuda finansirao sve i sja sto je SDA palo na pamet.

Suman jednako suti, a kada bi pristao da progovori, vjerovatno bi postale daleko jasnije beskrajne kolicine novca koje kolaju kroz paralelni finansijski krvotok SDA vlasti. No, i tada bi se razotkrio samo PTT djelic koji, iako velik, i dalje ostaje nemjerljivo malen jer je tek dio mozaika.

Sustinu nastajanja i opstajanja parasistema SDA je usavrsila do te mjere da danas zapravo iz jedne stolice kontrolira bukvalno sve, i dalje nastavljajuci da formira ono sto joj nedostaje. Najsvjeziji primjer je televizija: cim se shvatilo da medjunarodni djelatnici zaduzeni za BiH nece pristati da RTV BiH ostane servis SDA, preko noci su nikle pare i za Bosnjacku i za kantonalne televizije. Prema obznanjenim tvrdnjama brace Latic, koji su bili nosioci posla, za bosnjacko medijsko cedo "namaknuto je" tri i po miliona njemackih maraka, mada su informacije koje su curile u javnost dosezale cifru od famoznih osam miliona dolara. Naravno, nikada se nije ukazala potreba da se bilo kome bilo gdje i bilo kada polozi racun o tim parama koje su, da zlo bude potpuno, u medjuvremenu i trosene na takav nacin da poznati estradni umjetnici i sada na svojim koncertima za dijasporu pozivaju prisutne da uplate koju svjezu paru za isti projekt. I jos nesto sto se u ovom casu zove autoput Zenica - Sarajevo?!

Neobavijesteni Pusina
To da je vec sklopljen ugovor o gradnji puta i pronadjena zvanicna sredstva, Stranci znaci tek toliko da ima novo pokrice za kamcenje donacija od prijatelja i dijaspore, a pare ce opet legalnim putem i kojekakvim velikim poslovima Elektroprivrede, Poste i njima slicnih zavrsiti u parabudzetima. Paralelizam je konstanta SDA sistema vladanja, bilo da je rijec o organiziranju koncerta "Dodji najdrazi" ili sistemu penziono-invalidskog osiguranja: bitno je da su svi segmenti djelovanja poklopljeni stranackim odlukama. Kako u zemlji tako i van nje: mreza diplomatsko-konzularnih predstavnistava imala je prevashodnu zadacu da kontrolira isturene punktove kojekakvih preduzeca koja su za SDA obavljala poslove obrtanja novca vani, a i sama je stancanjem pasosa pridonosila opcoj paralelizaciji. No, ni to nije bilo dovoljno: i u zemlji i van nje Stranka je organizirala svoja preduzeca, fiktivno ih nekada registrirajuci na znacajne pojedince (poput Omera Behmena) ili pak registrirajuci ih na ime citavih organizacija - proslogodisnji skandal sa Fondom sehida i invalida i njima pripadajucih preduzeca u jednom je casu zaprijetio da pokrene lavinu razotkrivanja stranackih mahinacija, ali je autoritetom Izetbegovica starijeg na vrijeme zaustavljen. No, sve dok je Hasan Cengic na celu Fondacije za pomoc muslimanima, takvog straha nema: ova fondacija sa svoja cetiri preduzeca osnovana od strane poznate TWRA i jos poznatijeg Fatiha el Hasaneina jos su jedan od primjera sigurnih izvora prihoda za paralelne strukture vlasti u BiH.

Formula za ovaj i ovakav princip vladavine glasi: upravni odbor. Da se opozicija ne dosjeti, u ove cudesne tvorevine upisan je i pokoji deklarirani clan SDP-a, ali slag na kolacu pravi i jede SDA. Njeni najprovjereniji i najodaniji kadrovi su na pravim mjestima: Timur Numic je predsjednik Upravnog odbora FDS Sarajevo, a Mustafa Hafizovic Sarajevske pivare. Dok se za Numica manje-vise zna kako je i zasto postao politicki komesar za sva pitanja, Hafizoviceva karijera je zamamnija. Ovaj penzionirani radnik Svjetlosti, covjek od povjerenja postaje zahvaljujuci bliskosti s cinovnicima vjere. Ovaj provjereni kanal doveo ga je i do samog Izetbegovica starijeg, ciji autoritet koristi u svim prilikama. Niotkuda je banuo u MUP i tamo je i dan-danas neprikosnoveni neformalni "savjetnik" cije naloge izvrsavaju svi bosnjacki direktori i ministri: od Keme Ademovica do Bakira Tanovica. "Nemoguce mi je da odbijem Hafizoviceve zahtjeve, jer se poziva na Izetbegovica i tvrdi da po njegovom nalogu obavlja poslove koji zbog medjunarodne zajednice ne mogu biti javni. I drugim direktorima koje obilazi sa svojom tasnom izgledaju u najmanju ruku cudni njegovi zahtjevi, ali ih ispunjavamo, jer nismo u prilici provjeriti da li nalozi i zaista dolaze od samog Izetbegovica", objasnio nam je direktor jednog sarajevskog preduzeca, uz uslov anonimnosti, nacin Hafizovicevog ophodjenja. Uzgred receno, u MUP-u je zapocela i karijera njegovog sina Abidina jos u vrijeme kada su vladajuce stranke tek dosle na vlast i kada su, je li, kao i sve naucene i odgojene na principima totalitarizma, odlucile da zavedu svoje kontrole. U tadasnji MUP i Sektor drzavne bezbjednosti instalirana je nekolicina stranackih kadrova cija je vazna misija bila da prate, izvjestavaju i savjetuju, sve u ime Stranke i prvog u Bosnjaka. Abidin Hafizovic je tako dogurao do rukovodioca sektora za kadrovske poslove MUP-a, a redovno nedovoljno obavijesteni Jusuf Pusina je u momentu preuzimanja ministarske fotelje u policiji iskazao gotovo nevaspitanje pozalivsi se kolegama da mu uopce nije jasno sta taj Hafizovic (stariji) hoce od njega?! Svakodnevno ga je posjecivao nudeci mu jedan dan savjete, a drugi informacije?! No, i Pusini su se vidici prosvijetlili kada se pozabavio izvjestajem o neopravdanim putnim nalozima i dnevnicama Hafizovica mladjeg zbog kojih je podignuta, a ubrzo i stopirana krivicna prijava protiv njega. Mladji je narastaj Hafizovica nakon povratka iz inostranstva disciplinskom mjerom prekomandovan na poslove i zadatke u Policijsku upravu u Tarcin. Naravno, nikada nije otisao u Tarcin, barem da radi zvanicni posao, ali ni prekomanda nije uticala na blistavu karijeru, koju, zdusno pomognut od svojih mentora iz Stranke, Abidin nakon rata nastavlja u Sipadu, koji mu dodjeljuje i stan i u kojem ovih dana zaokruzuje svoj kadrovski uspon polaganjem pravosudnog ispita, spremajuci se za mjesto javnog biljeznika koje mu je poodavno obecano.

Pruzenu sansu Mustafa Hafizovic je vanredno iskoristio ne dopustivsi sebi niti jedan ozbiljniji propust ukoliko se ne racuna kalkuliranje i balansiranje izmedju kruga koji ga je lansirao i kruga u koji je lansiran u vrijeme kada su ova dva kruga bila u, blago receno, zategnutim relacijama izazvanim (bes)konacnim razlazom Harisa Silajdzica i Izetbegovica. Tada je, naime, sebi priustio da dio najodanijih pomisli kako je ostao uz Silajdzica. No, to nije dugo trajalo i agilni je penzioner nastavio sa svojom tajnom misijom velikih zadaca za SDA buducnost. Danas, Hafizovic je clan naprosto svega i njegovo misljenje se trazi - on je jednako strucnjak za "nas dug prema Izetbegovicu" koji je trebao ekranizirati Veljko Bulajic, kao i za ekonomiju poslovanja firme kakva je Pivara ili organizacije sluzbe kakav je AID.

Naivni Alibabic No, Hafizovic nije jedini obavezan dio svakog SDA projekta: FDS kroz trokut Numic - Lojo - Durgut (direktori FDS) operira cigaretama jednako kao i pistoljima, a da su jos pocetkom rata pocela i famozna prestrukturiranja javnih preduzeca u tajne fondove SDA, dovoljno ilustrira i jedna zgoda iz 1993. Tada je, naime, Centar sluzbi bezbjednosti Sarajevo obavio kontrolu poslovanja i pregleda poslovne dokumentacije kod DD Sarajevska pivara, Fabrike duhana Sarajevo i UPI DD Milkos Sarajevo, i vec u prvom krugu prikupio dovoljno elemenata za podizanje krivicne prijave. No, zbog cinjenice da su djelatnici ovih preduzeca "puno zaduzili narod i drzavu", na visoj instanci donesena je odluka da se saceka povratak nesalomivog Hilme Selimovica, decenijskog dirigenta Sarajevske pivare, koji je tada boravio u inostranstvu i tamo obavljao vazne poslove, pa da se tek onda reagira. Rahmetli Ferid Pasovic je za to vrijeme izvrsavao sve naloge Stranke: drugu mogucnost nije ni mogao imati shodno cinjenici da je SDA stav, kada je o njenim finansijskim polugama rijec, vise no jasan: ko ne slusa, nema ga. Barem na funkciji.

Dani posjeduju informaciju koju je tada srocio CSB i uputio relevantnim adresama, Vladi, Predsjednistvu i resornim ministarstvima. Pregledom poslovne dokumentacije Sarajevske pivare utvrdjeno je tada da je preko Hilme Selimovica i firme Eksport import - GMBH Globtrade na ime kupovine slada iz Cehoslovacke (?!) u kolicini od 2.000 tona, te kupovine kompresora, takodjer u inostranstvu, paketa za radnike i rezervnih dijelova uplacen iznos od 1.218.642,92 na racun Globtradea. Djelatnici CSB-a konstatiraju da izvrsenim uvidom u dokumentaciju nije vidljivo da je "Globtrade München isporucio naprijed navedenu kolicinu slada, kompresor i rezervne dijelove, pa je neshvatljivo kako i na koji nacin su placena gore navedena potrazivanja prema Globatradeu iako se znalo da je u Sarajevu nemoguce dovesti bilo kakvu robu, iz kojih cinjenica proizilazi da je fakticki protivpravno izvrsen odliv deviznih sredstava u iznosu od 1.218.642,92?!."

Naravno, krivicna prijava nikada nije podignuta bez obzira na nalaze istrage i konstataciju na kraju iste informacije: "Izvrsenim uvidom u poslovnu dokumentaciju Fabrike duhana Sarajevo i Milkos Sarajevo, a koja se odnosi na prodaju cigareta, duhana, mlijeka i mlijecnih preradjevina, vidljivo je da se putem free shopova i povlascivanja pojedinih kupaca prodaju velike kolicine proizvoda raznim privatnim preduzecima, kao i fizickim licima, na koji nacin se omogucava povlascivanje jednog broja kupaca koji daljom preprodajom sticu znatnu imovinsku korist. Na osnovu svih gore navedenih cinjenica vidljivo je da se u uslovima rata i neposredne ratne opasnosti poslovanjem naprijed navedenih DD preduzeca vrsi odliv deviznih sredstava u inostranstvo kao i omogucavanje raznim privatnim preduzecima i drugim fizickim licima da se daljnjom preprodajom roba enormno bogate, a da postoje indicije da robe koje se kompenziraju od strane gore navedenih PP poticu iz kradja."

Potpisnik informacije, tadasnji nacelnik CSB-a Munir Alibabic, sugerira da za sve ove cetiri firme drzava pronadje nacin da ih stavi pod svoju kontrolu kako bi se njihovim poslovanjem postovao zakon. Kasnije ce i Alibabic shvatiti da je zakon i zakonito poslovanje upravo ono sto SDA nece. No, cak ni tada i cak ni Alibabic nije se drznuo da udje u PTT ili Elektroprivredu i tamo izvrsi kontrolu poslovanja.

Carobni papir
Zbog svega toga, Dani mole penzionere da vise nikada ne postave pitanje cijene struje: sem sto im je bezobrazno objasnjeno da samo Svedska danas u Evropi ima jeftiniju struju od gradjana kojima je pripala cast da izaberu SDA, sem sto je premijer Bicakcic uredno naredio sa koliko ce para ti isti gradjani kroz cijenu struje i telefona ucestvovati u namicanju para koje su potrosene, odnosno isparile iz trezora Narodne banke, od njih se ocekuje i da pokazu razumijevanje za ostale aktivnosti kako bi svojim penzijama, koje ionako ne dobijaju (zajedno sa rijetkim sretnicima zaposlenim u Federaciji), ucestvovali u finansiranju paradrzavnih struktura Stranke demokratske akcije. Za razliku od njih koji zive od penzija, ima penzionera koji su aktivni pa cak obezbjedjuju svojim aktivnostima da i drugi budu zaposleni. Mustafa Hafizovic je samo jedan primjer takvog penzionera, a da bi svi aktivisti paradrzavnih struktura bili nagradjeni za svoju aktivnost, neko mora da ih vodi na svome platnom spisku. I tu se, izmedju ostalog, pokazuje znacaj i uloga ova cetiri javna preduzeca koja na svoja cvrsta platezna pleca preuzimaju obavezu fiktivnog zaposljavanja kadrova od viseg bosnjackog nacionalnog interesa.

Pare okrecu svijet, priznao je cak i George Soros, a SDA dusebriznici odmah prihvatili da im ne bi ko nedajboze predbacio kako preferiraju Istok na racun Zapada. I, poneseni ovom cinjenicom na prostoru na kome su pare konstanta koje nema, odlucili cak i da poguraju strane placenike (kako najradije zovu nas magazin) marketinskom ponudom od koje boli glava. Tako su Dani dobili pismo kakvo ni za prvi april nismo ocekivali: famozna ponuda poslovne saradnje Fabrike duhana carobni je papir za danasnju medijsku realnost u BiH. No, objelodanjivanje uslova u kojima je ta ponuda pristigla u ovu kucu, sto je u svim procjenama granicilo sa nemogucim, stvorilo je prijeku potrebu za hitnom akcijom. Izbrisati sve tragove! Ova fetva upucena u cetiri javna giganta iziskuje daleko veci angazman negoli je, recimo, fingiranje zavrsnih racuna, sto je poslastica knjigovodja otkada medjunarodna zajednica insistira na transparentnosti kada je o budzetima i poslovanjima javnih preduzeca rijec. Ona zapravo znaci da treba unistiti cak i onakve dopise kakav je, recimo, onaj iz Elektroprivrede Travnik, kojim SDA podruznicu oslobadja placanja struje, a kamoli platne liste stranackih duznosnika koji figuriraju u preduzecima, ili fakture i fakturice kojima neko iz Vlade nalaze placanje oruzja. Ali, izvjestila se i medjunarodna zajednica: Evropljani i Amerikanci hoce ciste racune i u ovom casu vode svoje istrage ne libeci se metoda dobro znanih SDA. Ko ce biti brzi?

AID jedini ispada iz trke. Notorna je istina da i medjunarodni predstavnici zaduzeni da se bave stvaranjem i prestrukturiranjem AID-a vec odavno priznaju da im je posve jasno koliko je ova sluzba postala nebitna i neinteresantna partnerima na vlasti. I kada se okonca postupak njene transformacije i profesionalizacije, niko ozbiljan ne misli da ce imati neku ozbiljniju ulogu naprosto stoga sto oba federalna partnera raspolazu svojim tajnim sluzbama. Na ovom mjestu gotovo je izlisno napominjati ucinak tajnih sluzbi drzave Hrvatske koje djeluju na prostoru BiH, a o cijoj djelatnosti i domaca javnost i medjunarodne organizacije imaju visestruka iskustvena saznanja ali i dokaze.

Sluzba u sluzbi Kada je o Bosnjacima rijec, pokazali su se za trunku vispreniji. Barem do Pogorelice. No, poceci nas vracaju u nesto malo dalju proslost, odnosno u vrijeme kada su vladajuce stranke tek dosle na vlast i kada su, je li, kao i sve naucene i odgojene na principima totalitarizma, odlucile da zavedu svoje kontrole. U tadasnji MUP i Sektor drzavne bezbjednosti instalirana je nekolicina stranackih kadrova cija je vazna misija bila da prate, izvjestavaju i savjetuju, sve u ime Stranke i prvog u Bosnjaka. Uoci Bosnjackog sabora 1993, sem bosnjacke vlade i ostalih institucija potrebnih bosnjackoj drzavi, sve je bilo spremno za legalizaciju i ozvanicenje bosnjacke tajne sluzbe. O tome danas svjedoci nekolicina tadasnjih visokih duznosnika u zvanicnom SDB-u koji su i sami imali namijenjene im role. No, posto je ozvanicenje fildzan-drzave u Bosnjaka odgodjeno za neka teritorijalno bolja vremena, sluzba u sluzbi ili, bolje receno, paralelno sa sluzbom nastavila je da se organizaciono i kadrovski jaca. Bez potcjenjivanja: od samog starta, povjereni su kadrovi zdusno prihvatili obaveze koje su im nametnute i paralelno su radili na dva fronta. Ovaj unutarnji imao je zadacu da crpi metode, znanje i prikuplja informacije o sluzbi i svemu onom sto bi joj moglo biti bitno, a onaj izvanjski formirao je svoje punktove i djelovao medju Bosnjacima u dijaspori. Cak su, u casu kada je procijenjeno da je sluzba dovoljno ojacala, i u samoj Bosni (dijelu pod kontrolom Armije BiH) oformljeni domaci punktovi.

U prilog ovoj tezi govori podatak o velikom broju netragom nestalih dosjea koji su izneseni iz sluzbe ali i onih koji su nastajali tokom ratnog perioda, a koji se na volseban nacin ukazuju istovremeno kada i potreba za usutkivanjem mogucih protivnika, pa cak i kao metoda ucjene. Nikada nije objelodanjeno da li je akcija SFOR-a u jednom selu nadomak Konjica urodila plodom, no pouzdano se zna da su medjunarodne snage u proljece 1995. sem dvojice vlasnika razlicitih pasosa (naravno, obavezan je i bosanski), inace arapskog porijekla, trazile i dokumentaciju koja je nekoliko sedmica ranije iz Tarcina i Pazarica povucena negdje prema Konjicu.

Medjunarodni su djelatnici kumovali razotkrivanju jos jednog od domacih tajnih punktova: u samom Sarajevu, tacnije na prostoru Novog Sarajeva. Bilo je to pocetkom 1994, kada je, naime, kombinirana ekipa policajaca i radnika tadasnjeg SDB-a onemogucila pregled jednog od kamiona koji je usao u grad. Kamion je stigao iz Zagreba, a u svojim su izvjestajima vojnici UNPROFOR-a kasnije naveli osnovane sumnje da je u pitanju oruzje, no domaci izvori, pozvani kao svojevrsna arbitraza, u ovom incidentu tvrde da oruzje nije zavrsilo ni u Armiji BiH ni u policiji, barem u onim njenim zvanicnim dijelovima.

Tajna bosnjacka sluzba nije se bas proslavila u stepenu tajnosti, barem kada je o njenoj osnovnoj zadaci rijec, i nisu rijetki oni koji razloge ovoj tvrdnji pronalaze upravo u potrebi bosnjackog vrha vlasti da i paraleli pravi paralelu. O cemu je rijec mozda najbolje ilustrira primjer danasnjeg AID-ovog sefa Keme Ademovica. Po svim raspolozivim informacijama, Ademovic je od samog pocetka bio duboko involviran u jezgro sluzbe koja je trebala spasiti Bosnjake, no kurslusi su poceli nastajati onoga casa kada je, navodno, sam Ademovic shvatio da njegovo imenovanje na celnu poziciju AID-a ne brise automatski potrebu za nekim drugim aidom. Neki od istrazitelja u "slucaju Herenda" danas tvrde da je Ademovic bio krajnje decidiran dajuci svoj iskaz o cijelom incidentu, ogradjujuci se od citavog jednog dijela svojih potcinjenih sa objasnjenjem da su oni tada bili posudjeni Stranci u pripremi izborne kampanje?!

E sad, pogadjate, izbornu kampanju je iz sjene dirigirao niko drugi do Mustafa Hafizovic, koji je u godini opcih izbora naprosto briljirao prezentirajuci svu raskos Udbinih metoda - od dirigiranja pjesmica iz mase, preko postrojavanja ratnih vojnih invalida u prve redove, do mnogo ozbiljnijih prijetnji mogucim oponentima. Naravno, Hafizovic je predstavljao mozak, a snagu su mu posudjivali djelatnici sluzbe. Sve za princip SDA paralelizma. Utakmica koja se u ovom casu vodi daleko je od igre. Ako se klupko nastavi odmotavati, na povrsinu ce isplivati dobar dio prljavog vesa, a da stvarnost bude gora, pobrinut ce se medjunarodna zajednica svojom transparentnoscu. A sta ce Saja i ostala raja kada svima pred ocima pukne porijeklo njihove imovine?

Siguran u izbornu pobjedu opozicije na izborima u Hrvatskoj, lider SDP-a Ivica Racan je ove sedmice javno izjavio da ce nova Vlada Republike Hrvatske nakon izbora na svojoj prvoj sjednici donijeti odluku o reviziji pretvorbe, sa posebnim fokusom na najatraktivnije privatizacijske zalogaje. Kada bi Zlatko Lagumdzija posao istim primjerom, morao bi reci da ce nova Vlada naloziti detaljnu reviziju poslovanja Fabrike duhana Sarajevo, Sarajevske pivare, Elektroprivrede BiH i PTT-a BiH od 1992. godine, ali i Zavoda za platni promet BiH (ZPP), Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja (Fond PIO BiH) te mreze diplomatsko-konzularnih predstavnistava Bosne i Hercegovine (DKP BiH). Ako su nabrojana preduzeca srce stranackog, paradrzavnog kriminala, a jesu, onda su ZPP BiH, Fond PIO BiH i mreza DKP BiH krvotok ovog parasistema. "Zasija li ikada sunce u ovom gradu", to jest, ako Ejup Ganic ne bude tuziteljima diktirao optuznice, a Vasvija Vidovic presude, sudske klupe ce biti premale da se na njih smjeste svi bicakcici, selimovici, loje, durguti, abaze, numici, hafizovici...