Proslonedjeljna odluka Samita ministara 15 zemalja Evropske unije po kojoj je Turska, nakon 36 godina cekanja, konacno promovirana u kandidata za punopravno clanstvo, u Turskoj je ocijenjena historijskom. Ovo je bio povod za razgovor sa Nj. E. Ahmedom Erozanom, ambasadorom Republike Turske u Bosni i Hercegovini, koji je odgovorio i na pitanja vezana za prisustvo turskog predsjednika Demirela sahrani hrvatskog predsjednika Tudjmana, kao i problemima na koje Turska nailazi u pokusajima unapredjenja saradnje sa BiH

"TURSKA JE NE BAS TAKO LAKO SVARLJIV KOMAD
i mozda je to razlog kasnjenja i cinjenice da je do odluka iz Helsinkija doslo tek sada, umjesto puno godina ranije", kaze na pocetku razgovora za Dane ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini Ahmed Erozan. Ovaj iskusni turski diplomata od karijere trenutno se nalazi na rehabilitaciji lakse ozljede koljena u Fojnici, sto ga nije sprijecilo kako da sa paznjom prati proslonedjeljni samit evropske petnaestorice u Helsinkiju, tako i da dodje u nasu redakciju i odazove se molbi za razgovor. ("Morao sam prekinuti oporavak kad sam cuo da me Dani traze.") Razgovor smo zapoceli pitanjem da li su odluke Samita u Helsinkiju ono sto je Turska i ocekivala.

EROZAN: Jesu. Ukratko, Turska je sve ono sto je ocekivala od jednog ovakvog samita dobila Helsinskim odlukama. Medjutim, moram tome da dodam cinjenicu da je ovaj proces trajao za nas mnogo duze nego za ostale, mislim na period od 1963. pa do danas. Ocito je doslo vrijeme da se i u Evropi razmislja na jedan funkcionalan nacin, koji ce uvazavati i cinjenice poput ugovora koji je Turska potpisala jos 1963. godine, od kada traje nase partnerstvo sa Evropom, pa sve do sporazuma koji je cini clanicom Evropske carinske unije. Ocito, Evropi je dugo godina trebalo da prizna cinjenicu da je Turska, uza sve svoje ekonomske i socijalne probleme, jedna regionalna supersila. Stoga je clanstvo Turske u Evropskoj uniji izazov kako za Tursku, tako i za Evropu. Nase evropejstvo nije nesto oko cega bi se trebali sporiti, te stoga mi se cini bitnim istaci da ovom odlukom Evropa sada seze do Kavkaza. Govoreci o ovom "sirenju Evrope", zelim reci nesto i o motivima. Njih je vise, ali bih zelio skrenuti paznju na to da je jedan od bitnijih motiva za Evropu onaj kojim se danas rukovode svjetske odrzive ekonomije - pristup energetskim izvorima. Na ovaj je nacin, dolazeci do samog Potkavkazja, Evropa dosla na stotinjak kilometara od velikih izvora energije, nafte, plina. Cijela jedna mreza plinovoda i naftovoda vec postoji u samoj Turskoj, i do prikljucenja na ove izvore je samo jedan korak. Na taj nacin se Evropa primakla izvoristima. Po meni, Turska nije spona izmedju Istoka i Zapada, vec izmedju Sjevera i Juga. Ako se stvari posmatraju iz ove tacke gledista, Evropa je ovim dosla do Srednjeg istoka. Kada se govori o cinjenici da Evropa mora da razmislja i o prostoru koji je siri od samih njenih granica, mislim da je za nju vazno da u svom okrilju ima nas Turke, koji smo ovoj drugoj geografiji tako bliski u svakom smislu: i fizicki, i svojim kontaktima i na svaki drugi nacin. Kada se govori o motivima, ne smije se zaboraviti ni jedan koji je bitan za Bosnu i Hercegovinu, iako ne naizgled tako direktno. Naime, upravo je Bosna sa svojom multietnickom, multikonfesionalnom gradjom ono sto bi Evropu trebalo ciniti Evropom. Jer, ne smije se zaboraviti da u Francuskoj danas zivi oko sest miliona muslimana, u Njemackoj oko cetiri miliona, dakle vise nego u Bosni. Zasto ovo govorim? Zato sto se mi sjecamo i drugih perioda kada nam je bilo otvoreno receno da je Evropska unija jedan krscanski klub, te da "vas zbog toga, nazalost, moramo odbiti". Ali, mislim da su vremenom uocili razlike, shvatili da postoje muslimani i muslimani, zemlje i zemlje. Mislim da je Evropa uvidjela razlike izmedju jedne muslimanske zemlje kao sto je Turska i nekih drugih zemalja u kojima zive takodjer muslimani. Stoga je Evropa shvatila da je vazno da u svom okrilju ima jednu takvu Tursku i mislim da bi danasnja Evropa zeljela da i sve druge islamske zemlje imaju slicno drzavno ustrojstvo kao sto ga ima Turska.

DANI: Kako ce Turska prevazici probleme u odnosima sa Grckom? Grcki ministar inostranih poslova Papandreu je u svom autorskom tekstu u Herald Tribuneu, objavljenom u petak, napisao da je Grcka vec izgradila polovinu mosta prijateljstva prema Turskoj.

EROZAN: Cak i da nije bilo zemljotresa, odnosi izmedju Turske i Grcke imali su perspektivu jednog poboljsanja, jednog znacajnog pomaka. Gospodin Papandreu je najavio svoju posjetu Turskoj za januar, cega u zadnjih nekoliko godina nije bilo. Ako su oni izgradili svoju polovinu mosta, budite sigurni da cemo drugu polovinu izgraditi mi. Cinjenica je da nasi odnosi nisu savrseni i ne stoji tvrdnja da nemamo problema. Naprotiv, imamo ih i sto se tice Kipra i sto se tice egejskog pitanja. Ali, kada se na rjesavanje ovih problema gleda iz jedne druge perspektive, ako se vanjska politika vodi ispod zajednickog krova, mislim na evropski, onda se mnogo toga moze puno lakse rijesiti. U ovom trenutku, Grci su u toj zajednickoj evropskoj kuci, mi smo pred vratima. Nasa je zelja da nase zajednicke probleme i ne unosimo unutra.

DANI: Vidim da je Vas predsjednik Sulejman Demirel bio vrlo potresen smrcu predsjednika Tudjmana. U knjigu zalosti upisivao se oko 25 minuta.

EROZAN: Predsjednik mozda sporo pise.

DANI: Kako objasnjavate cinjenicu da je predsjednik Demirel jedini svjetski drzavnik koji je prisustvovao Tudjmanovoj sahrani?

EROZAN: Nije bio jedini.

DANI: Jeste.

EROZAN: Stvarno nisam znao da je bio jedini. Ali, pretpostavljam da ste u pravu, da je to tako. Na ovo pitanje bih zelio odgovoriti na sljedeci nacin: za Republiku Tursku, podrazumijevam tu i za predsjednika Republike Turske, od velike je vaznosti stabilnost na Balkanu, gdje veliku ulogu igra i Dejtonski sporazum. Neposredno prije potpisivanja Mirovnog sporazuma Turska je ucinila jedan veliki korak u stvaranju jedne tripartitne saradnje izmedju Turske, Bosnjaka i Hrvata. Taj treci dio trougla je predstavljao predsjednik Tudjman. U svakom slucaju, u pokusajima da se dodje do izmirenja, ucinili smo dosta toga. Jedan od partnera u tom procesu bio je i predsjednik Tudjman. U toku svoje zvanicne posjete Turskoj u februaru ove godine, predsjednik Tudjman je predao i odlikovanje predsjedniku Demirelu. Stoga, ne znam za druge, ali mene ne cudi sto je moj predsjednik bio prisutan sahrani.

DANI: Predsjednik Demirel je u nedavnoj posjeti Bosni i Hercegovini bio pracen velikim brojem turskih biznismena koji su dosli ispitati mogucnosti investiranja ovdje. Prema izvjestajima sarajevskih medija, otisli su razocarani nepripremljenoscu domacina za ozbiljne razgovore. Jeste li i Vi podijelili ovaj utisak?

EROZAN: Naprotiv, ja se sa ovom ocjenom ne slazem. Ne znam o kakvom razocarenju govorite ako je drugi dio posjete, koji smo nazvali ekonomskim forumom, bio dosta posjecen. Prve noci odrzavanja foruma u samom salonu je bilo tristotinjak ljudi, dok je drugog dana u bilateralnim razgovorima bilo izmedju 70 i 80 bosanskih privrednika. Svi mi znamo kako je tesko okupiti ljude iz citave drzave, tako da me je moj prethodnik u Bosni i Hercegovini pitao: "Sta si uradio pa si uspio da ih okupis?" Odgovorio sam da nisam nista uradio i nisam nikoga nasilu doveo. Ne znam kako je bosanski naziv za...

DANI: Privrednu komoru?

EROZAN: Nije to. Recimo da se radi o necemu sto mi imamo u Turskoj i sto bi se moglo nazvati ovdje Savjetom poslovnih ljudi. Kako nesto slicno ovdje ne postoji, mi smo rekli da cemo napraviti nesto cemu smo dali ime ekonomski forum. Cilj nam je bio da privrednici i poslovni ljudi sjednu, upoznaju se, fizicki se vide, i da kroz razgovor zapocnu diskusiju oko toga sta se moze uciniti na planu poboljsanja nase saradnje. Zasto je to bilo bitno? Ja mogu sjediti i pisati izvjestaje, ali Bosna se ne pise i ne cita, ona se zivi i dozivljava. Bilo je bitno da sami dodju i da vide. Cilj nam je bio da spojimo te ljude i da vidimo da li je poslovni jezik kojim se sluze isti. Sta podrazumijevam pod tim? Kad kazemo privatizacija, da vidimo da li i jedni i drugi pod tim mislimo na isto; kad kazemo Zakon o zastiti investicija, Zakon o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja..., mislimo li na isto?

DANI: Da li su se delegacije medjusobno razumjele?

EROZAN: Ima nekih tema gdje se nismo uspjeli naci na istoj frekvenciji. Dat cu vam primjer. Svi poslovni ljudi koji zele investirati u neku tudju zemlju, zapoceti neki posao, to cine zahvaljujuci i legislativi koja postoji u njima. Ako nesto nije rijeseno medjunarodnim propisima, onda se to rjesava medjudrzavnim sporazumima ako to nije rijeseno na neki drugi nacin. Recimo, nas pitaju nasi privrednici da li postoji mehanizam koji bi zastitio njihove investicije u Bosni. Nas je odgovor da postoji mehanizam, da postoji sporazum o zastiti investicija potpisan i od jedne i od druge drzave. Pitanje koje nam nakon toga postavlja poslovan covjek jeste sta je sa porezima na dohodak placenim u Turskoj, odnosno sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Tu dolazimo do jedne frustrirajuce, mozda je malo prejaka rijec, ali u svakom slucaju, neugodne situacije. Mi smo prijedlog jednog ovakvog sporazuma Vijecu ministara poslali jos u februaru 1998. godine i, evo, vec puna 22 mjeseca mi cekamo odgovor. Ja i svi mi koji radimo u ambasadi smo nasim poslovnim ljudima duzni da kazemo istinu o uslovima investiranja ovdje... Od bosanske strane smo dobili neke naznake da odgovor jos nismo dobili zato sto se na ovu stvar gleda i ona se pokusava rijesiti na nivou entiteta, a ne na nivou drzave. No, u tom slucaju nama je jos teze u pokusajima da Bosnu i Hercegovinu ucinimo primamljivom za poslovne ljude iz Republike Turske. Jer, ako jedan prostor od tri i po miliona ljudi jos smanjimo poloveci ga, onda su nasa nastojanja osudjena na neuspjeh. Odgovor jednog pragmaticnog turskog poslovnog covjeka na nase nagovore bi mogao biti sljedeci: Zasto me pozivate da dolazim tamo gdje ima milion i 700 hiljada ljudi kad ja to imam u jednom predgradju, jednom kvartu Istanbula? Ovo je bio jedan od primjera gdje se nismo nasli na istoj frekvenciji. Ocito je da razlozi koji su prouzrokovali ovakvo ponasanje bosanske strane nisu ekonomski utemeljeni, jer bi bili iracionalni. Takav razvoj nigdje na svijetu ne bi bio racionalan. Mislim da su razlozi unutrasnjopoliticki i to je nesto sto se tice Bosne i Hercegovine, gdje ja nemam pravo da se mijesam.