Konkurencija za ponajlosiju knjigu o podrucju Juznih Slavena te ratovima devedesetih je povelika i vrlo ostra. Sukob u bivsoj Jugoslaviji - Enciklopedija (Conflict in the Former Yugoslavia - An Encyclopedia; ABC-CLIO, Inc., California; 1998), koju su uredili John B. Allcock, Marko Milivojevic i John J. Horton, veoma je ozbiljan kandidat za najgoru, najneistinitiju, najlazniju seriju podataka o ratu na Balkanu tokom 90-ih. U ovom americkom izdanju se mogu procitati i takve gluposti kakva je, recimo, Lukavica u centru Sarajeva, Vasa Cubrilovic u devedesetim, Goran Ivanisevic i Monika Seles u ratu, a Ademir Kenovic u misiji proroka

Konkurencija, dakle, za ponajlosiju knjigu o podrucju Juznih Slavena te ratovima devedesetih je povelika i, reklo bi se, vrlo ostra. Sukob u bivsoj Jugoslaviji - Enciklopedija (Conflict in the Former Yugoslavia - An Encyclopedia; ABC-CLIO, Inc., California; 1998), koju su uredili John B. Allcock, Marko Milivojevic i John J. Horton, veoma je ozbiljan kandidat za najgoru, najneistinitiju, najlazniju seriju podataka o ratu na Balkanu tokom 90-ih. To je americko izdanje koje je sa malim odmakom dospjelo do evropskih knjizara. Razlog da se govori o ovoj Enciklopediji je da se sprijeci njena upotreba kao pouzdani izvor u buducnosti jer autori su uglavnom asocirani sa univerzitetom u Bradfordu koji slovi kao priznati centar za proucavanje jugoistocne Evrope.

Greske, iskrivljene cinjenice, potpuno lazni fakti te misinterpretacija dogadjaja jedina su konzistentnost u ovom izdanju. Ideja je bila dobra: da se na jednom mjestu sakupi veliki broj enciklopedijskih ulaza o svim humanim i drugim faktorima koji su povezani sa ratom - nesto sto bi bilo od velike koristi istoricarima, novinarima, politicarima ali i obicnim ljudima, samo kada bi gradja bila istinita. No, za ove prilicno ostre opaske o zdruzenom djelu povelikog tima "eksperata" potrebni su i dokazi.

Otkud Vaso u prici
U uvodu, autori navode inspiraciju u Hazarskom recniku Milorada Pavica, sto odmah djeluje su mnjivo da jedno djelo "lijepe knjizevnosti" moze biti vodilja za akademski rad na enciklopediji. Forma moze donekle opravdati ove navode, ali sumnjicavost citaoca time nije odagnana. Potom slijede mape, dvanaest njih, od kojih je cak osam pogresnih. Tako je Lukavica zavrsila u centru Sarajeva - smjestena je u rejonu Velesica i Kosevskog Brda. Etnicka zastupljenost stanovnistva, nesto sto eksperti na Zapadu obozavaju da objasne, takodjer je pogresno prikazana, jer pored svih isjencenih teritorija koje predstavljaju razne nacije da bi se razaznalo ko je gdje zivio do pocetka devedesetih, pojavljuje se u oblasti Romanije i sjenka za koju u legendi nije objasnjeno koju naciju bi trebala predstavljati. Najslicnija je onoj koja zastupa Madjare na sjeveru Vojvodine, ali, kako su autori eksperti za Balkan, tesko je povjerovati da bi mogli takvu gresku uciniti. Na karti dvadeset najmnogoljudnijih gradova u SFRJ nalazi se Knin, koji tesko da moze dospjeti na takvu kartu, samo Hrvatske. Pogresno spelovanje topografskih termina je, stoga, jos ponajmanja greska (ime Konjic zavrsava slovo c sa kvacicom, "Tekovo" je centar u zapadnoj Makedoniji…). Ratne mape su potpuno pogresne. Na jednoj je Mostar potpuno unutar hrvatske teritorije te cak ni ne granici sa bosnjackom, u koju je potpuno ukljucen vec na narednoj mapi.

Potom citalac stize do glavnog dijela u kojem su abecednim poretkom uvrsteni svi koji su nesto znacili u ratu. Posto je jedna od karakteristika ovih ratova bila i zastrasujuci nedostatak humanosti, zacudjuje da vecina stanovnika, sto bivsih sto sadasnjih, zatvora u Scheveningenu nije ni spomenuta. Tihomir Blaskic, Dario Kordic, generali Djukic i Krstic, konjicka grupa, te vecina ostalih, valjda su potpuno nebitni za rat u BiH. Medjutim, ne treba suditi samo na osnovu liste optuzenih za ratne zlocine. Hasan Efendic kao i njegov nasljednik Sefer Halilovic nemaju posebne enciklopedijske jedinice. Efendic nije ni spomenut u odjeljku o Armiji BiH, dok je Halilovicevo ime krivo napisano jedini put kada se usputno spominje kao prethodnik Rasima Delica. Za Delica, opet, autori tvrde da je "veteran kampanje JNA na Vukovar", sto je velika novost za citaoca, a vjerovatno i za samog Delica. Od sopstvenog komandanta bolje su prosli njegovi proceduralni zamjenici, generali Siber i Divjak. Ni jedan nije ni spomenut.

Zato je poseban ulaz odvojen za nesretnu, sada vec preminulu, djevojcicu Irmu Hadzimuratovic, sto se moze opravdati kao simbol zrtve, ali nalazeci Vasu Cubrilovica u enciklopediji rata devedestih je zaista iznenadjujuce. Cubrilovic jeste bio clan "Mlade Bosne", koja jeste izvrsila atentat na austrijskog nadvojvodu, ali to se desilo 1914. Ipak, i Cubrilovic je mnogo manje upitan nego ljubljanski nadbiskup Sustar. Autori tvrde da je bio jako vazan tokom posljednjih deset godina. Slijedeci njihovu logiku, to znaci da je nadbiskup Sustar bio znatno vazniji od patrijarha Pavla i reisa Cerica, koji nisu ni spomenuti. U rangu sa Sustarom nasao se jedino zagrebacki kardinal, Kuharic, ali ne i sarajevski, Puljic.

Ko je prijetio Kusturici
Nakon uvida u ovu nekonzistentost medju armijskim i vjerskim poglavarima, gdje ju je bilo najlakse ostvariti zbog strogo hijerarhijskih odnosa, jos vecu pometnju izazivaju podaci i uvrstenja ljudi van zvanicnih institucija. Da li ste ikada culi za Antona Cettu? Albanski etnograf je, eto, uvrsten u ovu enciklopediju, mozda i zbog manjeg broja ulaza pod slovom c. No, ako je problem bio u pocetnom slovu, da su zaista poznavaoci materije, autori su mogli mirno uvrstiti Cacu, Musana Topalovica. Problem, dakle, nije bio u pocetnom slovu, vec neznanju.

I sport je nasao posebno mjesto u ovoj kompilaciji te su tako, zaista je nepoznanica kako, Goran Ivanisevic i Monika Seles spomenuti u ovoj sekciji (jos uvijek se radi o enciklopediji rata u bivsoj Jugoslaviji). Autori i ovdje pokazuju strahovito neznanje, napominjuci "suspenziju zjugoslavenskih nacija' sa Olimpijskih igara u Barceloni" zaboravljajuci tople pozdrave BH selekciji na svecanom otvaranju te uspjeh hrvatskih kosarkasa. O spoju sporta i nacionalizma, tribinama i njihovoj ulozi u raspirivanju mrznje, nema ni spomena.
Ako se citalac mozda pita o vezi vrhunskih tenisera s ratom, Ivaniseviceva "sahovnica" nije spomenuta ako neko misli da to potvrdjuje njegovu umijesanost u sukob.

O vezi Soluna, grada u sjevernoj Grckoj, i rata medju Juznim Slavenima, nema nikakvih dvojbi. Ta veza ne postoji za sve osim za urednike ove knjige. Jer, ako su Srbi htjeli izaci na more u ovom gradu na sjeveru Grcke, zasto su napadali Sarajevo, ili Dubrovnik, a nisu ispalili metka prema Grckoj, dok su i u Makedoniji stedili municiju i gotovo se tiho povukli. Postoje i neki vrlo zanimljivi detalji koje ni najupuceniji nisu znali. Emir Kusturica, tako, zbog svog jugoslavenstva "primao je smrtne prijetnje kako u rodnom Sarajevu tako i u Beogradu te je zbog toga morao traziti egzil u Francuskoj". Ako je ko slucajno mislio da Kuduz Ademira Kenovica ima mnogo dublje znacenje nego sto je to na prvi mah uoceno, bio je apsolutno u pravu. U enciklopediji se navodi da je ovaj film "zapravo predvidio desavanja iz gradjanskog rata".

Dakle, ovo "zbrda-zdola" sastavljeno izdanje pokazuje dvije znacajke izdavastva u svijetu u odnosu prema balkanskim ratovima 90-ih: ignoranciju i arogantnost. Ako je arogantnost primjetna u odabiru enciklopedijskih jedinica koje ce biti zastupljene, ignorancija se pokazala tokom pisanja osnovnih detalja. Nekim ljudima je naznacen datum rodjenja dok mnogima nije, iako je sve to relativno lako dostupno za prave akademske istrazivace. Medjutim, cak i kada je datum naznacen, cesto je pogresan kao u slucaju Seselja, kojem je navedena
1941. kao godina rodjenja. Blagoju Adzicu ne navodi se godina rodjenja iako bi autorima mozda bilo korisno znati da on nije jos bio ni tinejdzer 1941. te je stoga tesko vjerovatno da se borio u partizanima, kao sto oni tvrde. I mjesto rodjenja su mu stavili u Hrvatsku te tako osiromasili Hercegovinu za jednog nacionalistu. Mozda su zbog toga pokusali popraviti sa ukljucivanjem drugog, Ratka Mladica, iako je ovaj rodjen u Bosni, na granici, doduse, ali Kalinovik je ipak dio Bosne. Na Zapadu je udomacen termin Bosna za cijelu republiku, a sve cesce se rabi i u domacoj upotrebi, ali kada neko insistira na Hercegovini, trebao bi da zna razliku. To je posebno uocljivo kod fotografije koja "prikazuje tipicni planinski reljef Bosne", a zapravo je slika doline Neretve.

Totalni diletanti
No, ovo je mozda cjepidlacenje, te je bolje skoncentrisati se na pisane greske. Autori uporno imenuju neke politicare kao ni jedan drugi izvor, kako u njihovim zemljama tako u inostranstvu: Vukasin Draskovic i Milorad Djukanovic. Takodjer, insistiranje na ideoloskim razlikama, krucijalnim za posljedice rata, izmedju Kadijevica i Adzica je neosnovano, barem autori nisu naveli te osnove, te se stice utisak da je ovaj argument baziran na rustikalnoj pojavi Adzica i nesto sofisticiranijem liku Kadijevica. No, usredsredivsi se na Bosnu i Hercegovinu, zamjetan je, osim povrsnog odnosa kada se govori o akterima, nedostatak mnogih kljucnih licnosti. Uostalom, to je vec dijelom spomenuto. Medjutim, i kada se opisuju BH licnosti, tada je to sa puno gresaka i indolentnosti, cesto svojstvene na
cionalistima nemuslimanske vjerospovijesti s podrucja bivse Jugoslavije. Za generala Delica se tvrdi da je, "iako vjeran Izetbegovicu, u cvrstoj vezi sa teskim nacionalistickim krilom SDA, koje je povezano sa potpredsjednikom Ganicem". Pri tome se ne misli na njegovo potpredsjedavanje Federacijom, vec na laznu titulu iz doba rata.

Za razliku od "potpredsjednika", urednici enciklopedije glorifikuju u tolikoj mjeri nekadasnjeg ambasadora u Londonu, Muhameda Filipovica, da bi zlobni citalac mogao pomisliti kako je sam Filipovic bio izvor podataka. Medjutim, posto su se i tu "potkrale" brojne netacnosti, vjerovatnije je da su autori sami odlucili kako je "tokom 1992. MBO spojio se sa malom Liberalnom partijom i oformio LBO, koji je postao nenadmasni glas sekularnog bosnjastva". Tesko je sve to povjerovati s obzirom da Kadicevi liberali itekako postoje, dok LBO nije uspio ni u parlament uci na proslim izborima.

Slicnih gresaka ova kolekcija je prepuna. Za Nikolu Koljevica tvrde da nije optuzen za ratne zlocine jer je, ovo je vrhunski razlog, dobro govorio engleski "za razliku od Karadzica", sto je opet netacno, jer obojica su se strucno usavrsavali na engleskom i dali brojne intervjue. Ekskluzivna je i sugestija da su ga mozda "ubile Miloseviceve tajne sluzbe". Za njegovog kolegu tvrdi se da je odsluzio "znatan broj godina u zatvoru", sto je opet netacno. Visemjesecni boravak u pritvoru ne smije se pobrkati u jednoj enciklopediji. Slicne vrste je pogresno prikazan Agrokomerc, koji se proglasava "najvecim prehrambenim kombinatom u Jugoslaviji", iako nije bio najveci ni u Bosni. Kada se spominju gradovi, daje se procentualni sastav stanovnistva za cjelokupne opstine, sto se, istini za volju, uglavnom i naznacava u tekstu, ali pri spominjanju Foce daju opstinske procente tvrdeci da je to stanje u gradu. Medjutim, ne moze se naci neka posljednja namjera tipa da su autori politicko-nacionalno pokazali vise ljubavi i razumijevanja prema nekoj naciji. Oni su jednostavno apsolutno neprofesionalni i totalni diletanti koji su dosli na dobru ideju koju su potpuno upropastili sopstvenim neznanjem.