DANI: Gospodine Klein, imali ste puno susreta sa Franjom Tudjmanom. Kakav je Vas sud o njemu?

KLEIN: Mislim da je hrvatskom narodu napravio drzavu. U odnosima sa medjunarodnom zajednicom je znao biti tezak, moze se reci da smo cak bili i protivnici. Jedini put sam s njim radio u istocnoj Slavoniji. Sjecate se: u istocnoj Slavoniji su s jedne strane bile tesko naoruzane hrvatske snage, s druge strane Dunava je bila jugoslavenska vojska, a u sredini je bila Vojska Republike Srpske Krajine sa jednom grupom Arkanovih ljudi, kriminalaca koji su preko noci postali vojnici. Otisao sam Tudjmanu i rekao: "Kako to zelite uraditi? Da li zelite da to ucinite na miroljubiv nacin?" Odgovorio je: "Da. Previse ljudi je izginulo, i ako vi, Ujedinjene nacije, mozete taj posao obaviti u roku od dvije godine, ja cu vam pruziti podrsku. Mi to mozemo uciniti i vojnim putem, nemojte sumnjati u to. Ali mislim da je bilo dosta rata." Tokom te dvije godine on je dosljedno podrzavao UN u cilju mirne reintegracije istocne Slavonije u Hrvatsku. Mnogi iz njegove vlasti nisu, trazili su vojnu akciju, ali, on nas je podrzavao. Zasto? Zato sto je htio da UN napusti Hrvatsku sto je brze moguce, zelio je da se istocna Slavonija sto brze reintegrira i stoga je bio sklon kompromisu. Znao je takodjer, da ce, ako to ucini vojnim putem, imati stalnih problema sa Jugoslavijom sljedecih pet stotina godina. U tom periodu ne samo da je reintegrirao Slavoniju nego je spasio i zivote mnogih Srba koji su tu zivjeli tada, a i danas. U policijskim snagama se nalazi oko 800 Srba, a mnogi danas pohadjaju Policijsku akademiju u Puli. U tom vremenu smo takodjer uspjeli izdejstvovati i uspostavu diplomatskih odnosa izmedju Zagreba i Beograda. Svoj sud moram donijeti na osnovu iskustva s njim u tom periodu. Mislim da licno nikad nije uspio od predsjednika stranke postati predsjednikom cijelog naroda. I dalje je mislio kako Hrvatska ima previse neprijatelja, i svuda oko sebe je vidio neprijatelje. Ali, to je licni problem. Razlog sto je bio tezak je taj sto je ustvari vjerovao u nesto. Ne morate se sloziti s tim, ni ja se nisam slagao, ali je on cvrsto vjerovao u to nesto. To znaci da je bio tvrdoglav i tezak. S Milosevicem je vrlo lako: on ne vjeruje ni u sta, uvijek sklon kompromiserstvu, savitljiv. To su karakterne razlike: na jednoj strani imate covjeka koji ima neka uvjerenja, makar vi mislili da su pogresna, a na drugoj covjeka koji ama bas ni u sta ne vjeruje.

DANI: Sad kad ste poceli govoriti o Milosevicu, mozete li u istom kontekstu reci nesto i o Izetbegovicu?

KLEIN: S njim se zaista ne vidjam mnogo. No, tu je u pitanju problem nefunkcionalnog predsjednistva, u kojem jedan ili drugi clan, u bilo kom trenutku, mogu staviti veto na bilo koju odluku. Znaci da to tijelo nije efikasan vrsilac vlasti. Najbolji primjer je njihov odlazak u New York, gdje su potpisali sporazum o Granicnoj sluzbi. I svi su se slozili da treba uspostaviti Granicnu sluzbu, da to treba biti prva multietnicka policijska struktura u BiH. Prije nego sto su i napustili New York, zaboravili su da su tamo uopce i bili, a ako su bili u New Yorku, ne mogu da se sjete sta su potpisali, a ako su nesto potpisali, onda ce to morati jos jednom pogledati, jer nisu sasvim sigurni jesu li ili ne. O cemu se radi? Radi se o neodgovornoj vlasti. Narodu ove zemlje trebaju odgovorni lideri, ljudi koji vjeruju u BiH i zele uciniti sve da ova drzava proradi, a ne ljudi koji na svaki moguci nacin izbjegavaju zajednistvo, zaobilaze drzavne institucije i strukture, jer se jos uvijek nadaju da su podjela zemlje ili otcjepljenje moguci.

DANI: Kakve promjene ocekujete nakon Tudjmanove smrti i vjerovatne promjene vlasti u Hrvatskoj?

KLEIN: Ocekujem da ce se vise okrenuti Evropi. U vrijeme stvaranja drzave, zbog rata, vlada u Zagrebu je uspostavila cvrste veze sa Hercegovinom i to je skoro simbioticka veza. Mnogo je moci i novca u pitanju i covjek nikad nije siguran da li Hercegovina kontrolira Zagreb ili je obrnuto. Treba se nadati da ce vlada u Zagrebu shvatiti da je svaki put kad su dobili "po nosu" to bilo zbog necega u Hercegovini. Jednom sam rekao Tudjmanu: "Vi uvijek kazete kako ne zelite biti dio Balkana, dio jugoslavenske federacije, kako ne zelite da vas guraju u ovaj dio Evrope, pripadate srednjoj Evropi, a ipak stalno ste prisutni u Hercegovini. Vi stvarate sidro. U jednom trenutku morate reci: Da, postoji veza, ali ta veza nece kostati Hrvatsku ulaska u Evropu!" U novom hrvatskom vodstvu nece biti nikoga Tudjmanovog formata, i mnogo ce se politicara boriti da dodje na vlast. Izbori ce se odrzati 3. januara i mi smo pretpostavili da su ovo prvi izbori na kojim opozicija ima izglede da pobijedi. Ali, Tudjmanova bi smrt HDZ-u mogla donijeti vise glasova nego sto u ovom trenutku mozemo zamisliti. Ipak, cak i HDZ shvata da je jedan historijski period iza nas, vrijeme rata, nacionalizma, stvaranja drzave... A druge drzave, cak i one kao sto su Rumunija i Bugarska, krecu se prema Evropi. Madjarska ne samo da je postala clanica NATO pakta nego ce vrlo brzo postati i clanicom EU-a. Dakle oni se moraju upitati: "Da li mi stojimo na istom mjestu? Ako je tako, zasto i sta ustvari moramo uciniti da bismo bili prihvatljivi?"

DANI: Koje promjene ocekujete u bh. HDZ-u nakon Tudjmanove smrti?

KLEIN: To je interesantno pitanje. Oni su ostali bez kuma kojeg su imali ranije, i valjda ce neko konacno shvatiti i reci kako i BiH ima buducnost, da je to drzava u kojoj su u institucionalnom smislu Hrvati najjaci, jer imaju pravo veta i u Predsjednistvu i u Vijecu ministara, ali mnogi od njih otezavaju stvaranje centralnih institucija. Zasto? Ako vec predstavljate izmedju 10 i 12 posto ukupnog stanovnistva i imate veliku moc u zajednickim institucijama, zasto onda ne podrzite zajednicke institucije? Tu lezi najveci dio moci koju ima na raspolaganju. Ali oni cine upravo obrnuto zeleci da se podijele i otcijepe.

DANI: Da li vjerujete da ce predstojeci izbori u BiH donijeti ozbiljnije promjene?

KLEIN: Mislim da nece.

DANI: Zasto?

KLEIN: Mislim da situacija jos nije sasvim sazrela. Plasim se da ce na vlast doci ista grupa ljudi, da ce im gradjani dati svoj glas i jos jednom ih ovlastiti da rade u njihovo ime. Prije nego sto se odrze izbori, ja bih se upitao: u koliko ce opcina doci do promjene vlasti? To je moguce procijeniti, i ako vidite da je promjena moguca, onda se zalazite za izbore. Ako se izbori odrze u takvim okolnostima, onda se morate okrenuti Zapadu i zatraziti podrsku. Ako zelite promjene, morate pomoci liberalnim, demokratskim strankama da se izjednace sa strankama na vlasti u finansijskom i organizacionom smislu. Cinjenica je, medjutim, da oko 70 posto ljudi ovdje jos uvijek glasa na osnovu straha, a ne svog ideoloskog opredjeljenja. Znam ljude i u SDA, i u HDZ-u i u SDS-u koji ce reci da se ne slazu sa najvecim dijelom onog sto rade njihove stranke, ali osjecaju kako nemaju drugog izbora nego da glasaju za Bosnjaka, Hrvata ili Srbina, osjecaju da moraju glasati za svoju, etnicku stranku. Kad se to analizira, onda to uopce nije valjan razlog za glasanje. Ljudi moraju glasati na temelju ideoloskog ili ekonomskog opredjeljenja, ili bar za politickog lidera koji ce odgovoriti na njihove zahtjeve, bez obzira na to kojoj stranci pripada. Ili pak neka bar unutar stranaka za koje glasaju izaberu one ljude koji su konstruktivni. Ali, te stranke strukturom i centralistickom kontrolom uveliko lice na komunisticke partije.

DANI: Da li ste Vi i ostali predstavnici medjunarodne zajednice razocarani time? Koliko cete jos dugo imati strpljenja?

KLEIN: I sâm sam razmisljao o tome. Proveo sam tri godine u OHR-u i pitao se da li trebam ostati ovdje. Tuzno je to: ovaj narod je fin, to su sve fini ljudi koji zele da ovdje imaju buducnost, mladi s kojima razgovaram zele postati dijelom Evrope, ali se suocavaju s frustracijama na svakom koraku. Sa korupcijom, neodgovornim politickim strankama, nepotizmom politickih lidera koji iz nacionalizma izvlace licnu zaradu. To je tuzno. Ali, bas zarad naroda BiH, medjunarodna zajednica ovdje zeli stvoriti drzavu, i mislim da cemo uciniti sve na tome. Medjutim, medjunarodna zajednica je na samom dolasku propustila uciniti neke stvari; medjunarodna zajednica je trebala reci: "Razmotrili smo evropske pravne strukture, razmotrili smo bivse jugoslavenske pravne strukture. Ovo je Ustav BiH, i on se sprovodi u interesu naroda, a ne politickih lidera i njihove moci!" Time se ne bi nametnulo nesto sto nije dobro, nego bi se uveli evropski standardi i u ostalim poljima kao sto je obrazovanje, da bi bosanska djeca mogla biti ravnopravna u Evropi. Medjutim, mi smo dopustali politickim liderima, na sve tri strane, da pregovaraju o svemu. I sta je iz toga proizaslo? Njihovi licni interesi, a ne ono sto treba sluziti interesu naroda. Oni doduse nekad vjeruju da rade u interesu svog konstitutivnog naroda, ali nije tako. Moramo obnoviti drzavu. Sistem visokog obrazovanja ovdje je katastrofalan. Imate ko zna koliko univerziteta u zemlji. Sedam profesora i sto studenata: to nije univerzitet. Moramo naci nacina da obnovimo intelektualnu elitu. Ali to se nece dogoditi sa sedam, osam ili devet univerziteta cije diplome niko ne priznaje. I prevarit cete svakog mladog covjeka kojem kazete da je doktor ili inzinjer: u ostatku svijeta on nece biti prihvacen. Ali, zbog podijeljenosti politickog sistema politicari produzavaju ovakvo stanje naustrb naroda u cjelini.

DANI: Znam da izborni zakon nije u Vasoj nadleznosti, ali me zanima kako gledate na ostro nezadovoljstvo SDP-a prijedlogom OSCE-a? Nije li paradoksalno da prijedlog zakona brane radikalni nacionalisti, a napadaju ga predstavnici autenticne gradjanske opozicije?

KLEIN: I ja sam se cudio, jer ta se stranka smatra jedinom strankom koja istinski zagovara multietnicnost, i bio sam iznenadjen kada su oni poceli kritizirati prijedlog izbornog zakona. Problemi sa pravljenjem izbornog zakona proizilaze iz Dejtonskog sporazuma, koji je uspostavio paritetni sistem. U oktobru 1997. pozvao sam grupu eksperata koji su bili u Fidziju, Angoli, Mozambiku i zatrazio od njih da naprave pluralisticki izborni zakon. Medjutim, zbog dejtonskih ogranicenja, oni to nisu mogli uraditi. Ako imate vecinski sistem, onda je jasno: vecina vlada, manjina ima svoja prava. Ali u paritetnom sistemu, cak i ako predstavljate 10 posto stanovnistva imate pravo veta, kao i oni koji predstavljaju 30 posto stanovnistva. Te finese se ne odrazavaju u izbornom zakonu. Ako kazete da u vecinskom sistemu vecina vlada, a manjina ima prava, manjina ne vjeruje da ce njihova prava biti zasticena zbog tolikog nepovjerenja u zemlji, ali se moraju iznaci nacini da i oni dodju do rijeci. Cinjenica da 85 posto ljudi izadje na glasanje je zapanjujuca. Jer, glasanje je slanje poruke vladi: "Spreman sam ovo uciniti demokratski, bez posezanja za nasiljem", ali glasacima onda morate dati nesto za sto bi mogli glasati. To vise ne moze biti stara partijska struktura koja kontrolira sve, od zaposljavanja, preko unapredjivanja, do obrazovanja.

DANI: Odluka Visokog predstavnika Petritscha o smjeni 22 zvanicnika je naisla na odobravanje u najvecem dijelu bh. javnosti. Je li Vam zao sto slicne odluke nisu bile donosene jos dok ste Westendorp i Vi bili u Uredu Visokog predstavnika?

KLEIN: I mi smo uklonili prilicno mnogo funkcionera. Smijenili smo predsjednika Poplasena, ali ovaj je potez bio opceprihvacen. Pisma i telefonski pozivi od ljudi pokazuju plebiscitarnu podrsku. Ovo je bio zajednicki potez medjunarodne zajednice. Informacije su sakupljane na terenu i prikupljale su ih sve medjunarodne organizacije, pazljivo su pregledane, a zatim je napravljen spisak. Ja se nadam da ovo nije posljednja lista. Ovo je pocetak. Mnogi od ovih ljudi su trebali biti smijenjeni davno. Ali, dali smo im sansu, pruzili smo im priliku, samo je neki od njih nikad nisu prihvatili. Banja Luka je dobar primjer: rekao sam da je otpusten covjek koji nije demokrata, koji je dao neke od najrasistickijih izjava i trebao je biti uklonjen i ranije. On je sada smijenjen i ja sam opcinskoj skupstini rekao da ne treba da postanu taoci svog gradonacelnika. U Sarajevu se obnavlja katolicka katedrala, obnavlja se i vladikin dvor, a ovaj covjek cak nije htio niti razgovarati o obnovi Ferhadije. To je nevjerovatno! Nije u pitanju tradicionalizam, nego tvrdolinijastvo i ljudi koji toboze predstavljaju narod, ali ustvari vode svoju privatnu politiku.

DANI: Da li ste i Vi, poput predstavnika americke administracije, impresionirani Miloradom Dodikom?

KLEIN: Nalazimo se u dilemi kako da pronadjemo ljude koji ce zaista podrzati Dayton i uciniti nesto na izgradnji BiH. Morate priznati da su njegovi sastanci sa premijerom Bicakcicem bili konstruktivni. Taj covjek bar razgovara. Sjecate se, Krajisnik nije htio niti doci u Sarajevo. Drugo, Dodik je Milosevicev protivnik, Milosevic ga mrzi. Sama ta cinjenica obezbjedjuje veliki dio naklonosti, jer svako koga Milosevic mrzi mora da je bar pristojan covjek. On dobro zastupa narod RS-a, a i sam je vec u cijeloj Evropi postao prepoznatljiv. Zbog njega je ekonomska pomoc RS-u porasla sa dva ili tri posto od prije dvije godine na 28 ili 29 posto, koliko iznosi danas. I na kraju, morate reci: ima li jos neko? Odgovor glasi: nema.

DANI: Ako ja Vama kazem da se Milorad Dodik po svojoj prirodi ni za jotu ne razlikuje od korumpiranih kriminalaca na vlasti na bosnjackoj i hrvatskoj strani, da li Vi mislite da sam ja njegov neobjektivni kriticar?

KLEIN: Nemam nikakvih dokaza o tome. Vi ste ustvari prvi koji mi to kaze. Drugo, nadjite mi nekog postenog ovdje. Ljudi u ovoj zemlji traze lidera koji ne ostvaruje svoje licne interese na vlasti. Ali, kad im to kazete (liderima), onda vas svi napadnu. Zasto? Da li ste taknuli u pogresan zivac?

DANI: Mislite li da je bez odlaska sadasnje garniture vlasti moguce bitnije smanjiti stepen kriminala i korupcije?

KLEIN: Mozemo to uraditi. Vec sam rekao da je medjunarodna zajednica na samom dolasku ovdje trebala uvesti vladavinu zakona, nezavisno sudstvo, sudije i tuzitelje koji su dobro placeni, trebali smo reformirati policiju jos u to vrijeme... Pogrijesili smo pretpostavljajuci da su trojica lidera koji su potpisali Dejtonski sporazum vjerovali da trebaju graditi drzavu. Ali, Dayton je samo dokrajcio nasilje, ali ne i rat, koji se jos uvijek vodi administrativnim i birokratskim sredstvima. Sve tri strane jos uvijek imaju svoje ciljeve. Zamislite da ste arhitekt i imate nacrt kuce, sve majstore koji su vam potrebni, ali vam ipak mogu promaci greske. E, sad, zamislite kako izgleda graditi kucu kad dvoje od troje ljudi koji vam pomazu cine bas sve da vas onemoguce u poslu. To je realnost i to mi se desava svaki dan na poslu koji radim.

DANI: Kada ce medjunarodna zajednica priznati da dio problema u Bosni zahtijeva i promjenu dejtonske konstitucije?

KLEIN: Morate na Dayton gledati kao na pod, a ne plafon. Ne govorimo o reviziji Daytona ili necemu slicnom. Evo o cemu se radi: Dayton je platforma. Kako sad rjesavati probleme s kojima se suocavamo, koji u Daytonu nisu predvidjeni jer nisu ni bili na dnevnom redu? Mozda se o tome trebalo razmisljati, ali cilj Dejtonskog sporazuma je bio da se stane ukraj nasilju. Kad razgovarate sa Richardom Holbrookeom i kad shvatite sta je trebalo da se svi oni dovedu u jednu sobi, i koliko su napora zahtijevali pregovori i postizanje kompromisa, cudo je da su postigli i ovo sto su postigli. Ali, napravili smo pretpostavku da ce strane poceti da suradjuju, da ce shvatiti kako nakon strasnog rata njihovi narodi zasluzuju bolje, da ce poceti misliti na invalide, na ratnu sirocad, udovice... Da ce poceti razmisljati o obnovi drzave, obrazovnog sistema... I trebali su se zapitati kako njih trojica mogu raditi na tome i pritom dobiti maksimalnu potporu od medjunarodne zajednice. Cinjenica da se bosanska zastava ne vije u svakom dijelu ove zemlje indicira nivo nedostatka interesa za ovu zemlju, koji jos uvijek postoji u njoj. Kako to prevazici? To mi pokusavamo uraditi svaki dan - izgraditi drzavne institucije. A savrsen primjer je granicna sluzba koja je prva multietnicka bosanska sluzba. Jos uvijek nemamo zakonodavstvo, a izgledi da potrebni zakoni budu usvojeni su i dalje mali. Najmanje dvije ili tri strane ce kritizirati zakone iz svakog moguceg ugla, jer ne zele uspostavu centralnih institucija, jer centralne institucije znace da postoji Bosna i Hercegovina, da je ona drzava i da ima svoje granice. A oni osjecaju da sto se vise budu gradile centralne institucije, manji ce biti izgledi za podjelu i otcjepljenje.

DANI: Nedavno ste izjavili da opasnosti promjene balkanskih granica jos nisu prosle. Na sta ste mislili?

KLEIN: Kosovo, Makedonija, Crna Gora... potpuni haos. Ne i Bosna, jer je potpisan Sporazum o posebnim odnosima, tako da i Hrvatska i BiH imaju sigurne granice. Pritom, Hrvatska mora shvatiti da je njen ulazak u Evropu direktno povezan sa BiH. Evropljani stalno govore: "Ne pridruzujte se pojedinacno, ne mozete zanemariti ono sto se desava u Bosni i ocekivati da udjete u Evropu." Kad Hrvatska udje u Evropu, uci ce i Bosna, jer Evropa Hrvatsku drzi odgovornom za neke od stvari koje se desavaju u BiH. Ocigledno je da je Milosevic beznadezan, narocito ako Srbija nastavi biti ono sto ja zovem "epicentrom zemljotresa" na Balkanu. Milosevic je jos uvijek najveci problem, covjek koji je prodao svoj narod u Kninu, u istocnoj Slavoniji, u Bosni i na Kosovu. Jedan general kojeg sam upoznao u istocnoj Slavoniji mi je rekao da su u Kninu imali naredjenja da se povuku i evakuisu civile. On tvrdi da je mogao pruziti znacajan otpor. Nemamo predstave o tome u sta se sve moze izroditi situacija na Kosovu, Crnogorci zele veci stupanj autonomije, ali i Crna Gora je podijeljena drzava: oko polovine stanovnistva su militantno raspolozeni srpski nacionalisti.

DANI: Sta Vi mislite: kako ce se stvari dalje odvijati?

KLEIN: Jedno od pitanja koje ja postavljam svim ovdasnjim vladama je njihova vizija ovog regiona 2010. Niko mi nije ponudio odgovor. Niko ne zna. To znaci da ako nemate sopstvenu strategiju onda postanete plijenom strategije drugih. Mislim da smo na Kosovu i mi i Rusi postali zrtve Miloseviceve kosovske politike, jer nismo znali sta ustvari zelimo, a to nam se desava po ko zna koji put. Ono sto nam treba je bolja definicija. Pakt za stabilnost je bio dobar pocetak. Moto Pakta za stabilnost je bio da je skuplje drzati Balkan na odstojanju nego ga integrirati u Evropu. Ali, niko u ovdasnjem politickom vodstvu nije mogao reci da zeli da ovaj dio Evrope izgleda tako u buducnosti, sto znaci da jos uvijek ispipavamo put. Sve sto cinimo se svodi na reakciju, ali reakcija nije najkonstruktivniji moguci pristup. Ono sto trebamo uraditi je dijagnosticirati problem, analizirati ga, a zatim naci dugotrajno rjesenje.

DANI: Pakt za stabilnost...

KLEIN: Kao sto sam rekao, to je dobar pocetak. Sacekajmo da vidimo hoce li ga pogurati novcem, jer bez novca se nista nece dogoditi. Ali sam dolazak Clintona, Blaira i Chiraca u Sarajevo u istom danu je veliko dostignuce s obzirom na to kako izgledaju njihovi kalendari. Da i ne pominjem ostatak evropskih lidera, i mislim da je zaista veliki uspjeh i pokazatelj vjere u buducnost BiH. Ali sada je red da se odrze sastanci na kojima se moze vidjeti koje su to razumne inicijative koje mozemo poduzeti. A onda trebamo naci novac, jer bez novca sve ce to biti izgubljeno.

DANI: Da ste bili na mjestu Alije Izetbegovica, da li biste otisli na pogreb predsjednika Tudjmana?

KLEIN: Nije na meni da im govorim kako da obavljaju svoj posao. Mislim da su sva trojica clanova Predsjednistva trebala otici. Jer, to je predsjednistvo sa jednim predsjedavajucim. Ovo je mogao biti novi pocetak. Moguc je dolazak novog hrvatskog vodstva, a sudbine Hrvatske i BiH su vezane. Ja bih to uradio tako. Mislim da bi ta gesta oznacila pocetak novog poglavlja u odnosu izmedju Hrvatske i BiH, poglavlja u kojem se nesuglasice mogu rijesiti razgovorom, jer je ulazak u Evropu u zajednickom interesu.