U intervenciji "specijalne" i lokalne policije, u zenickom naselju Crkvice, 13. decembra je povrijedjeno 35, a 29 gradjana je privedeno u policijsku upravu. Stotinjak gradjana, uglavnom demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida i clanova njihovih porodica stajalo je okrenuto ledjima jakim snagama lokalne policije. Vjerovali su da, ukoliko ne budu provocirali i napadali policiju, ukoliko budu okrenuti ledjima, ukoliko pokusaju mirno razgovarati sa brojnim policijskim funkcionerima i sluzbenicima razlicitih medjunarodnih organizacija, niko nece primijeniti silu.

Policija je dobila naredbu da delozira porodicu demobilisanog borca, a njegovi saborci su trazili da se za Zikreta Karalica, njegovu zenu i troje djece prethodno osigura adekvatan smjestaj. Zikret Karalic je 38 mjeseci bio borac Sedme muslimanske brigade. Pregovori su trajali skoro cetiri sata. I policajci su se kolebali, ali prevodilac IPTF–a je, osmjehujuci se, prisao i rekao:"Ako necete vi, hoce SFOR."

"Ja sam se sa saborcima drzao za ruke u spaliru. Uhvatila su me sa ledja cetvorica policajaca. Jedan od njih me je udarao palicom po glavi. Udarali su nas i ubacivali u one njihove zmariole', kao pse kad ustrijele sintori. Iza mene je u zmariolu' ubacen jedan starac sa vise od 60 godina, sav polomljen, bez jedne cipele. Zenama su trgali gornji dio garderobe, marame su bacali. Policajce su predvodili komandir policijske stanice u Crkvicama Hasan Pasalic i njegov zamjenik Josip Popovic. Kada su sklonili ove malo krupnije ljude u prvom redu, ostale su udarali cim su stigli. Potom su nasilno uletjeli u stan, rascupali i uhapsili Zikreta Karalica, udarivsi mu cak i dijete koje ima epilepsiju. Nas su odveli u policiju i drzali tamo dva sata, trazeci da nesto potpisemo. Nismo nista potpisivali, jer mi nismo sprecavali delozaciju, nego smo samo trazili da se Zikretu Karalicu omoguci nuzni smjestaj", objasnjava Mehmed Sisic, potpredsjednik Udruzenja demobilisanih boraca i predsjednik lokalnog ogranka SDA u Crkvicama.

Ministar unutrasnjih poslova Zenicko–dobojskog kantona Zuhdija Rovcanin je dva dana zakazivao, pa otkazivao termine za razgovor sa novinarom Dana. Semsudin Mehmedovic, raniji kantonalni ministar policije u Zenici, podnio je ostavku "iz moralnih razloga" kada je policija pretukla rudare–strajkace na magistralnom putu M–17. Obje ove policijske intervencije IPTF je ocijenio pozitivno, ali su one ogorcile javnost.

Policija najavljuje krivicne prijave protiv 29 privedenih gradjana "zbog sprecavanja povratka prognanika", a kabinet Alije Izetbegovica uvjerava vodje demobilisanih boraca u Zenici da ce uslijediti promjene u zenickim kantonalnim i gradskim vlastima, koje vec cetvrti put probleme rjesavaju – policijskom silom. Za ponedjeljak, 20. decembra, u Zenici su najavljene dvije nove delozacije, na kojima ce se ponovo okupiti i policajci i demobilisani borci.

U brijacnici blizu "Zeljinog" stadiona prosle su jeseni razgovarala trojica navijaca plavih s Grbavice i jedan neizljecivi fan FK "Sarajevo". "Znas kako cete se vi zvat' od Nove godine?", upitao je jedan od brojnijih, a onda sam dao i odgovor: "Javno preduzece Elektroprivreda BiH, Radna jedinica Fudbalski klub zSarajevo'." Duhovito, no neostvarivo. Nije se, da ne bude zabune, desilo cudo pa je Meho Obradovic odustao od "Crvene zvezde s Koseva", vec se u finansijsko odrzavanje tog kluba, kada to niti jedan od likova iz ove epizode nije znao, ukljucilo jos jedno "drzavno preduzece" - Fabrika duhana Sarajevo.

Ta je kompanija, jos 12. aprila ove godine, potpisala ugovor s FK "Sarajevo", prema kojem ona preuzima "obavezu da svojim sredstvima, a preko Fudbalskog kluba zSarajevo' finansira dio troskova koji FK zSarajevo' ulaze ili je ulagao ili ce ulagati za maksimalan razvoj fudbalera Alena Skore. Ukupna ulaganja Fabrike duhana Sarajevo d.d. po ovoj osnovi iznose 100.000 KM/DM". Prema ovom dokumentu, ciji su potpisnici tadasnji predsjednik bordo tima Muhamed Granov i direktor FDS-a Sefik Lojo, "Sarajevo" ce pare vratiti kada Skoru proda za dobre novce kakvom inostranom klubu.

E, da je ovo jedini izdatak FDS-a, ne bi ni bio vrijedan spomena. No, ta je firma, cijim Upravnim odborom predsjedava Timur Numic, inace direktor Centrale SDA, postala kljucnim finansijerom svega sto Stranka zamisli. Pa sad, je li u pitanju nabavka oruzja za stranacke obavjestajne sluzbe, sponzoriranje kulturnih manifestacija sumnjivog estetskog nivoa, predizborna kampanja vladajuce stranke ili ulaganje u talentirane fudbalere omiljenog kluba, uopce nije bitno. Bitno je samo to sto je preduzece u cije poslovanje niko nema uvida, naslo interesa u svemu sto zanima i Centralu, ciji se direktor nekako razumije i u duhan i u kulturu i u loptu…

Na osnovu dva uspjesna organiziranja takozvanih pausalnih turistickih aranzmana, sarajevski tour operater Avio Express i za ovu je zimu pripremio projekt nazvan "Turska, zima 1999–2000". U cilju promocije mogucnosti zimovanja u Istanbulu ili u gradovima na turskoj obali, Avio Express je odstampao cak 50.000 kataloga, te potpisao ugovore sa elitnim turskim hotelima i avioprijevoznickom kompanijom Sun Express. Takodjer, sem vodjenja Bosanaca u Tursku, ova je turisticka kompanija planirala organizirati i posjetu gradjana Turske gradovima u BiH. I onda je sve stalo, i to tako cvrsto da su se u Avio Expressu, umorni od cekanja, odlucili obratiti medijima.

Prema njihovom saopcenju, Sun Express je jos prije dva mjeseca podnio zahtjeve za dozvolu leta Civilnoj avijaciji BiH, odnosno Turskoj civilnoj avijaciji. Turci su prilicno brzo odgovorili potvrdno, dok je Civilna avijacija BiH iskazala spremnost uciniti isto, naglasivsi kako joj je za takvu odluku potrebna saglasnost Federalne civilne avijacije (FCA). Medjutim, iako je Sun Express ispunio sve potrebne uvjete, FCA ne izdaje saglasnost. Ustvari, izdaje, ali dopola. Naime, takvu odluku moraju potvrditi direktor FCA i njegov zamjenik. I dok Ilija Musa, kao direktor, odmah potpisuje, njegov zamjenik, koji je takodjer zamjenik direktora drzavne aviokompanije Air Bosna, Dzemal Hasecic, odbija staviti svoj potpis, obrazlazuci odluku "prezasicenoscu trzista".

"Neshvatljivo je da produkt koji jos nije ni ponudjen na trzistu moze biti zprezasicen'. Neshvatljivo je da samo jedno suprotno misljenje moze dovesti u pitanje realizaciju kompletnog projekta od drzavnog interesa u oblasti turizma", pise u saopcenju Avio Expressa, jedine kompanije koja vraca dostojanstvo bosanskim turistima i koja u pomoc poziva svoje korisnike i, naravno, organe vlasti. Pa ko se odazove.

Nekim smrtima, kao i nekim zivotima, biva sudjeno ostati u sjeni drugih, a neki to svjesno budu i po prirodi posla. Ozenjen Hrvaticom iz Dalmacije, perjanica slovenskog titoizma i kada su otisli Kidric, Kardelj i Tito, zadesio se Stane Dolanc kao savezni sekretar za unutrasnje poslove u godini iza najvece beogradske sahrane, kada izbijaju protesti na Kosovu, malobrojni i cinilo se enveristicki. To nece biti prica o Dolancu i SFRJ, vec fitilj antibirokratskog marsa, koji ce epilog imati bas u godini Dolanceve smrti.

U ponedjeljak, kada su na Tudjmanovom pogrebu bili slovenski premijer Drnovsek s madjarskim i makedonskim kolegom, sef dezelne diplomacije Frlec s crnogorskim i bivsim njemackim kolegom, te predsjednik Skupscine Joze Podobnik (a Milan Kucan je dva dana ranije odao pocast kolegi s kojim se nije slagao), nakon dulje bolesti, umro je Stane Dolanc u Ljubljani, u koju je 90-ih, tvrdio je, iz vile u Martuljku dolazio samo na sahrane. Ipak se vjeruje da je vezama i iskustvima iz vremena kada je bio u vrhu SDB-a (bivse Ozne i Udbe) pomogao osamostaljenje Slovenije.

Tudjmanov sprovod dodatno je ispraznio drzavnu kasu, a crna grobnica kraj Crkve Krista Kralja "preuredila" Mirogoj, kao sto su prije "uredili" Maksimir, Cvjetni trg, Zrinjevac, Medvedgrad ("Oltar Domovine", gdje je Tudjman bio pred sami kolaps)... Nije to izum ove vlasti: i prethodna je krajem 80-ih unistila ostatke rimske Salone u Dalmaciji. Upravo u ono vrijeme, 1989, bivsi je partijski funkcioner Dolanc dovrsio mandat u jugo-predsjednistvu ("Odlazak cuvara tajni", pisalo je uz njegovu sliku na naslovnici tada visokotiraznog tjednika Danas, koji je prekinuo "hrvatsku sutnju"). Njegovo mjesto zauzima Janez Drnovsek, za kojeg Janez Jansa tvrdi da je bio Dolancev favorit.

Dolanc je umro u 75., Tudjmanu je bilo 77, a istodobno je u Americi u 76. umro Joseph Heller, cija smrt nije zasjenjena jer je zivio daleko odavde i nije bio politicar. Taj je marketinski agent svoju karijeru u II svjetskom ratu opisao 1961. u knjizi Catch 22 (Kvaka 22), darujuci engleske i druge rjecnike novim izrazom. To je pojam bezizlaznog labirinta zivotnih situacija, i u nekoj mjeri opisuje i svijet u kome su se kretali Tudjman (koji je promijenio povijest) i Dolanc (koji je to ucinio u manjoj mjeri, i puno, puno tise).

Zvanicnici obavjestajnih sluzbi imaju "konkretne i vjerodostojne" informacije da teroristi planiraju napade na Amerikance u inostranstvu tokom zimskih praznika. State Department izdaje takva upozorenja svake godine. Ali, ovaj put je to "zaoprave". "Zabrinuti smo jer se mnogo toga desava, ali ne zelimo obeshrabriti ljude", kazala je drzavni sekretar Madeleine Albright u nedjelju u CBS-ovoj emisiji Face the Nation. "Preporucujemo im da, ako vec putuju u inostranstvo, budu u vezi sa americkim ambasadama i konzulatima i da se cuvaju." Zvanicnici kazu da su prijetnje povezane sa Osamom bin Ladenom, koji stoji i iza proslogodisnjih bombaskih napada na americke ambasade u Keniji i Tanzaniji.

Savjet State Departmenta Amerikancima koji putuju iz zemlje je: budite neupadljivi i izbjegavajte velike praznicne skupove. To ukljucuje i planirana slavlja diljem planete za Novu godinu, pa cak i bozicno slavlje u Betlehemu. Ekspert za terorizam Brian Jenkins kaze da bi upozorenje onima koji planiraju putovati trebalo biti detaljnije, ali: "Amerikanci bi svako vladino upozorenje trebali uzeti zaozbiljno. Medjutim, u ovom slucaju, posto je upozorenje ovako uopceno, mislim da nema potrebe za mijenjanje planova za predstojece praznike." Slicna upozorenja - koja je State Department izdavao u oktobru i dva puta u novembru - navode Bin Ladena kao planera ovih operacija. Takva upozorenja su u proslosti izdavana zbog pocetka ramazana, ali poznavaoci prilika kazu da ce novogodisnji praznici biti cak i "privlacniji" za teroriste. "Teroristi cine uzasne stvari da bi skrenuli paznju na sebe", kazao je analiticar Paul Redmond za NBC. "Uciniti takvo nesto u ovom historijskom trenutku… da, mislim da je bas to vrijeme za njih."

Ustanovljen 15. jula 1996. pod imenom Radio Slobodni izbori (Free Election Radio Network), kao neka vrsta radijske podrske medjunarodnoj zajednici u provodjenju prvo slobodnih izbora, a potom Dejtonskog sporazuma, Radio FERN je vrlo brzo postao slusana stanica. "Vodjen motivom obracanja publici na teritoriji cijele BiH", ali i vrlo pristojnim placama, skoro dva puta visim od prosjecnih novinarskih primanja u BiH, jedan od nekadasnjih novinara Radio Sarajeva Dzevdet Tuzlic je pristupio FERN–u i donedavno radio kao urednik.

Sredinom augusta ove godine, na mjesto menadzera stigao je Shawn Dern, 26––godisnji Kanadjanin koji je "tu dosao da smanji troskove i napravi radio ciji ce osnovni sadrzaj biti informativni programi." Nakon sto je prije nekog vremena Tuzlic uz jos dvoje zaposlenih, lektoricu Eminu Topic i novinara Savu Trifunovica, prestao raditi na FERN–u, donijet je i pismeni akt u kojem mu se fizicki zabranjuje ulaz u prostorije. Prica se dalje nastavlja saopcenjem u kojem Savez novinara BiH protestuje protiv takvog nacina ophodjenja sa Tuzlicem. U medjuvremenu je tjednik Slobodna Bosna objavio tekst u kojem je navedeno da je Dern u Kanadi dobio pet otkaza i da su njegovi troskovi 5.500 DM mjesecno. Dopisnik Oslobodjenja iz Tuzle Vehid Jahic je u izvjestaju s novinarskog skupa odrzanog pocetkom mjeseca u Tuzli naveo ovaj slucaj, na sto je Dern reagirao u tribini ocijenivsi Jahicevo pisanje jednostranim i neprofesionalnim. Tuzlic tvrdi da je "rano ocjenjivati njegov rad, ali da je znakovito da je u stvaranju zgovornog radija', kako je nama, svojim tadasnjim suradnicima, Dern predstavio ono sto hoce napraviti od FERN–a, dosad ukinuo najslusanije govorne emisije, Narod pita lidere, u kojoj su gostovali Jacques Paul Klein, Bogic Bogicevic, Jadranko Prlic, Montgomery Miegs…, i emisiju o kulturi". Dern odgovara da je "u tekstu iz Slobodne Bosne jedina istina da je on Kanadjanin, da ima projekt kojim je trenutno zadovoljan i koji ce biti jos bolji i da je ono sto Tuzlic radi obilazeci redakcije, zapravo atak na njegove dojucerasnje kolege koje pristaju raditi u novim uvjetima, ne mnogo slabijim od prethodnih".

Sustina cijele, naizgled zamrsene stvari je, zapravo, vise nego jednostavna. "Strategija" medjunarodne zajednice u odnosu prema ovdasnjim medijskim projektima koje finansira (a takvih je mnogo vise neuspjelih nego uspjelih) svodi se na to da se po nejasnim kriterijima postavi "medjunarodni ekspert" koji ce preko par domacih lojalnih novinara i urednika furati koncept "multietnickog sastava novinarskog kadra" i "promicanja priblizavanja izmedju dva entiteta", dok se za to primaju internacionalne place. Nacin na koji su na FERN–u ostali bez posla sugerise ono sto se vec odavno zna: onih novinara koji u ovoj zemlji zaista rade svoj posao uglavnom nema kad se dijele donacijske vrece bez dna. Kad para ponestane, onda krene opce pljuvanje i denunciranje. Tu negdje, svakako, treba udjenuti pricu o tome da je novinarski soj dobio ono sto je trazio pa mu sudbinu odredjuju oni koji se za nekoliko godina provedenih ovdje nisu udostojili da nauce niti pozdraviti na jeziku ovdasnjih naroda.

DRUGI PUT PRVACIC (Pise: Nenad Velickovic)

– Tata, sta bude sa ljudima kad umru?
– Sahrane ih.
– Kako?
– Ako je neko siromasan, onda iskopaju rupu u zemlji, stave ga u tu rupu i zatrpaju.
– A ako nije siromasan?
– Isto ga zatrpaju, samo traje puno duze.
– I sta onda bude s njim?
– Nista. Istrune.
– A jel' zatrpaju i onoga ko ode na nebo?
– Ja ti bas nisam strucnjak za nebo.
– Na nebu zive andjeli.
– I sta oni rade gore?
– Cuvaju Zemlju.
– Od koga?
– Od zlih ljudi sa drugih planeta.
– To ima smisla.
– A kako neko ode u raj?
– Ne znam. Mislim da mora citav zivot biti dobar.
– Da ima sve petice u skoli?
– To nema veze.
– Kako nema veze?
– Ima ljudi koji nikad nisu isli u skolu, pa su opet dobri. A ima ih koji su doktori nauka, pa nisu dobri.
– Sta je to doktor nauka?
– Na primjer, to su neki ljudi koji misle da je nauka bolesna i da je treba lijeciti.
– Kako lijeciti?
– Pustanjem krvi.
– Kakve krvi?
– Tudje.
– Nista ne kontam.
– Koliko polovina ima jedno cijelo?
– Dvije.
– Tako ucitelji uce prvacice. A neki doktori nauka uce da jedno cijelo ima tri polovine.
– Kako uce?
– Ispiranjem mozga.
– Kako se mozak pere?
– Izbace se iz njega prljave misli.
– Sta su to prljave misli?
– Da su svi ljudi jednaki.
– A jel' nisu?
– Nisu. Neki su jednakiji.
– Koji su jednakiji?
– Onih kojih ima vise.
– Kojih ima vise?
– Onih koji imaju oprane misli.
– A kako se misli uprljaju?
– Tako sto gledas svojim ocima i mislis svojom glavom.
– Tata, ne zezaj. Cijim cu ocima gledati ako necu svojim.
– Mojim, maminim, dedinim, uciteljicinim… Svako te uci da gledas njegovim ocima.
– A kako se moze misliti tudjom glavom?
– Fino. Stojis ispod bine i slusas one na bini. Samo zazmiris, i strizes usima.
– Kako se strize usima?
– Ovako. Savijes ledja i klimas glavom. I svi vide da imas oprane misli. I onda te niko ne dira.

LICNOST U FOKUSU

Medju srpskim politicarima u Bosni i Hercegovini nacionalisti sa maskom demokrata na licu se od nacionalista bez maske razlikuju i po tome koje bosnjacke politicare uzimaju na nisan. Dok su mete Krajisnika, Plavsicke, Kalinica i ostalih uvijek bili Izetbegovic, Ganic, Bicakcic, dotle je Nenad Kecmanovic jos 1992. kao krivce za rat optuzivao "poznate" bosnjacke nacionaliste i "tajne Alijine pristalice" Zdravka Grebu, Zlatka Lagumdziju i Rasima Kadica. Dodikov intervju agenciji "Onasa" u kojem je brutalno, neargumentirano napao Socijal–demokratsku partiju BiH kao "drugu liniju SDA" stoga je tek ponavljanje poznate teze Dodikovog mentora.

U reagiranju na Dodikovu ocjenu, Svetozar Pudaric je u ime SDP–a BiH dobro detektirao da je jedan od razloga neocekivanog Dodikovog napada i njegova sve veca nervoza zbog cinjenice da najjaca opoziciona partija u BiH postaje sve ozbiljniji politicki akter i u Republici Srpskoj (Gradiska, Banja Luka, Sipovo, Prijedor, Derventa, Teslic, Doboj, Bijeljina, Srebrenica, Trebinje) sa tendencijom daljne ekspanzije ( Kotor–Varos, Prnjavor, Laktasi, Gacko, Nevesinje, Samac...). No, bitnije je da u svom reagiranju SDP BiH nije upao u zamku optuzivanja Dodika za nacionalizam, iako njegova politika daje puno argumenata za to. Naime, Milorad Dodik je prije svega jedan samo malo rasniji, sposobniji i promucurniji izdanak generacije kriminalaca na vlasti, koje je rat iznjedrio u sva tri bosanska naroda.

Ono sto Dodika u ovom trenutku razlikuje od njegovih bosnjackih i hrvatskih partnera jeste, prije svega, americka podrska, koja je proizvod Washingtonu svojstvenog politickog pragmatizma. Istog onog zahvaljujuci kojem je Milosevic cak i nakon Srebrenice jos uvijek bio "kljucni faktor mira na Balkanu". No, da nicija ne gori do zore, Milorad Dodik ce se uvjeriti tek kada (kasno) shvati da i americki pragmatizam, koji jeste ogroman, nije dovoljan da beskonacno tolerira kriminalno–politicki banditizam.

RIJEC U FOKUSU

Pred zgradu novog beckog sveucilisnog kampusa, gdje nastaje ovaj tekst, tirolski seljaci donijeli su ogromnu hrpu bozicnih borova. Jedan se dosjetio pa je na svaki stavio ceduljicu "jubilarni bor" (Jubileumschristbaum), sugerirajuci da ce ovaj Bozic biti dvijehiljaditi, milenijski. Buduci da je sve u ovoj civilizaciji novca i potrosnje milenijsko - milenijske cokolade, milenijski koncerti, milenijska prorocanstva, milenijske zenske carape - red je da i bor postane milenijski. Njemu to nekako i stoji.

U Sarajevu se ovih dana ne prodaju borovi na javnim mjestima. Ne tako davno bilo ih je posvuda, kod Markala, ispred Druge gimnazije, na Grbavici kod "Zeljina" stadiona, ispred osnovne skole na Alipasinu Polju... Zvali smo ih jelke, a kupovali ih za novogodisnje proslave. Prodavali su ih srpski seljaci sa Romanije, zajedno sa drvenim postoljima rucne izrade. Kitili bismo ih sami, ruskim i ceskim staklenim kuglama, prskalicama, zvoncicima od stiropora. Oni siromasniji vjesali su na njih u celofan umotane bombone, orahe, ili od papira izradjene ukrase. Redali bismo ispod njih darove za nasu malu djecu i pristigle cestitke. Te jelke nisu za nas imale vjerska obiljezja, jer su ih kupovali svi. Bile su pravi izlozi mastovitosti i topline, a njihove treperave svjetiljke zmirkale su u magli naseg socijalistickog blazenstva.

Vlasti bi za novogodisnje praznike svecano okitile grad, posebno Titovu i ulicu Vase Miskina. Ali, zarulje i ukrasi postavljani su 26. decembra, dan poslije katolickog Bozica, a skidani 6. januara, dan prije pravoslavnog. Komunizam je cinio sve tako da su svi bili djelimicno zadovoljni. Pocetkom osamdesetih javili su se prvi protesti protiv borova. Uputio ih je Savez gorana BiH sa apelom: "Ne unistavajte nase sume. Novu godinu docekajte uz plasticne jelke." Oni koji su poslusali ovaj ekoloski savjet izgubili su najvazniju osobinu novogodisnjeg zimzelena: miris.

Danas u Sarajevu nema vise jelki, a ni srpskih seljaka da ih prodaju. Uoci katolickog Bozica okiti se samo Strossmayerova ulica, valjda zbog mase stranaca, koji tih dana nahrupe u katedralu. Umrijet cu a nece mi biti jasno zbog cega su vlasti zabranile novogodisnje kicenje grada, tu ulicnu reviju nasih zimzelenih suma, okicenih zlatom i srmom, rosom i biserom.

Gledam u beckom Universitetscampusu kako jedan mladi bracni par kupuje ogromni bor. Muskarac ga uzima na rame i nosi kroz ranu vecer. Iglicaste grane bora vijore kao zastava na neznanoj svecanosti nekog narocitog sklada. Blago onom tko ce ga iducih dana kititi. Blago onom tko ce ga mirisati. Blago onom tko ce pod njegovim granama zateci svoje u celofan uvijene darove.