Nedavno mi je Slobodan Inic objasnjavao da je jedna od vrlo zanimljivih tekovina vlasti u zemljama bivse Jugoslavije fenomen demokratizacije korupcije. Naime, svi rezimi su omogucili redistribuciju mogucnosti za korupciju, naravno, u skladu sa mjestom na tabeli drustvenog uticaja i moci. Najprofitabilniji privatizacijski zalogaji, praznjenje drzavnih fondova, konjukturni monopolski biznisi, rezervisani su za partijsku elitu, dok se ponesto nadje i za sitnu buraniju: ne plati se grijanje, radi se u fusu, otvori se granap...

Iniceve price sam se sjetio prije neki dan kada se, izgleda, redistribucijsko kolo srece u korupciji zaustavilo i na meni, to jest na Danima. Naime, od Fabrike duhana Sarajevo dobio sam pismo kojim direktor komercijalnog sektora Fabrike od Dana trazi potpisivanje godisnjeg ugovora o reklamiranju na stranicama naseg magazina. U normalnim okolnostima vrisnuo bih od srece na nicim izazvanu ponudu da budzet Dana popunim sa 150 do 200 hiljada maraka, koliko Fabriku duhana kosta godisnji "ugovor o poslovnoj saradnji". Tim prije sto vec cetiri godine nailazim na neprobojan zid odbijanja u Fabrici duhana na sve moje prijedloge i ponude za objavljivanje makar jedne reklame koja kosta hiljadu i po do dvije hiljade maraka. Sta se to dogodilo da Dani preko noci postanu interesantni Fabrici duhana? Dogodilo se to da je Fabrika duhana Sarajevo postala izuzetno interesantna Danima u sklopu istrazivanja teme o ogromnoj, besramnoj pljacki iz koje rukovodstvo Fabrike duhana puni dzepove "uspjesnim bosnjackim biznismenima", placajuci usput iz crnih fondova sve sto se iz Stranke demokratske akcije nalozi: od Potemkinovih kulturnih projekata do finansiranja i opremanja paradrzavnih obavjestajnih struktura. Tako je i ponuda za sklapanje "godisnjeg ugovora" dosla ekspresno nakon sto smo prije 15 dana objavili kopije faktura koje je po tajnom nalogu nekoga iz Vlade Federacije BiH platila - Fabrika duhana Sarajevo! A na spisku uvezenog naoruzanja i opreme nalazi se i municija i pistolji kalibra 6,35 milimetara (u svijetu omiljeni kalibar placenih ubica), specijalni nozevi (uobicajeni pribor dobro opremljenih terorista)...

Racunajuci da se prekid daljnjeg bavljenja Dana "poslovanjem" Fabrike duhana Sarajevo moze kupiti godisnjim ugovorom, njen direktor mi je nesvjesno na djelu pokazao na sta je mislio Slobodan Inic kada mi je objasnjavao svoju teoriju o demokratizaciji korupcije i sirokoj redistribuciji mogucnosti za nju.

Ovo ne pisem da bih pokazao da sam nepotkupljivo posten ili beskrajno glup (mada je istini blize ovo drugo), vec da vam objasnim, postovani citaoci, zbog cega ce Dani pokusati nastaviti izlaziti i bez markice Fabrike duhana Sarajevo na naslovnoj strani.

Senad PECANIN