Bosanski barometar 1999

Meho Obradovic je ostvareni san svakog navijaca NK "Zeljeznicar". Aktuelni prodavac struje u zemlji i inozemstvu te predsjednik FK "Sarajevo" vjerovatno nije ni svjestan koliko je mnogo ucinio da ovaj klub, polako ali sigurno, od namijenjene mu sudbine "Crvene zvezde" sa Koseva postaje bosnjacka verzija "Spartaka" iz Subotice. "Crvena zvezda" je, podsjecanja radi, po partijskom zadatku morala biti najveci, najjaci i najbogatiji klub, a "Spartak" je na ex-jugoslavenskim prostorima bio sinonim za tim koga je mogao pobijediti ama bas svako. "Sarajevo" pod dirigentskom palicom "elektricnog" Mehe polako gubi sve. I vazne utakmice i navijace i renome stecen do rata. Jednostavno, "Sarajevo" se raspada zbog sok-terapije koju je arogantni novopostavljeni predsjednik primijenio, kopirajuci, valjda, sistem svog idola i covjeka koji ga je ustolicio na sve funkcije koje ima - Edhema Bicakcica. Kosevski premijer-ligas, tako, placa skupu cijenu nadobudnosti federalnog premijera koji je smatrao da Meho, ko eto, nesto zna o struji, pa mora znati i o fudbalu. E, posto se u sportu jako brzo skonta ko zna, a ko nema pojma, Obradovic na Kosevu moze jedino biti u funkciji kontrolora paljenja i gasenja reflektora i semafora. Ali dok losi rezultati u vodjenju "Sarajeva" ne mogu, izuzev sve manjem broju njegovih pristalica, bitnije uticati na zdrav zivot, potrosacima Obradoviceve struje ostalo je samo da gataju hoce li se jednog dana njegove menadzerske sposobnosti iskazati u punom svjetlu i u "Elektroprivredi". Potpunim mrakom.

Maestro demagogije ponovo se probudio u Izetbegovicu. Svjestan ogromnog tereta politickih i finansijskih afera sa kojim njegova partija ulazi u novi milenij i izlazi na naredne izbore, bosnjacki lider je skontao da mu je najbolje od svega pobjeci tamo gdje je najsigurnije. Tamo gdje se "najbolje" snalazi. U Dayton. A u Daytonu, isto kao i prije cetiri godine, sve je moguce. Pa je tako Izetbegovicev glavni argument u odbrani njegovog zivotnog djela od napada "generala poslije bitke" sljedeca recenica: "Da nije bilo SDA, danas bi na mjestu Begove dzamije bio parking prostor za cetnicke automobile." Garnirajuci ovu bjesomucnu laz sa floskuletinom tipa "to je nasem narodu jasno...", on, po ko zna koji put, pere vlastitu savjest od politickih prljavstina kojima je kumovao i prije i u toku i poslije Daytona. Nije, medjutim, problem u njegovom providnom manevrisanju i degutantnom manipulisanju sa "njihovim narodom", kojim pere vlastitu savjest zbog cinjenice da Sarajevo jeste, ali pola Bosne nije odbranjeno. Grozno je to sa kakvom samouvjerenoscu bosnjacki lider hladno zamjenjuje rijec "borac" ili rijec "Armija" sa najdrazom mu skracenicom - "SDA". Jos gore od toga je sto, naglasavajuci odbranu Begove dzamije, hladno zaboravlja "odbranu", recimo, Aladza dzamije. Najgore je ipak sto svojom nakaradnom logikom odbrane partije pred nasrtajima mrskih mu "kriticara", Izetbegovic otvara prostor za jos (po njega i njegovu partiju) strasniju dilemu: pa mozda bi danas, da nije bilo SDA (odnosno da SDA nije pripremala njenu odbranu), na mjestu parking prostora za cetnicke automobile bila - Aladza dzamija.

Spremnost premijera Bicakcica da, paktirajuci sa kolegom Dodikom, "izda svete interese bosnjackog naroda" nije iznenadila nikog ko prati "pragmaticnu" politiku federalnog premijera i sefa energetskog lobija. Od prvog dana ustolicenja u premijersku fotelju, taj do sada vjerovatni nasljednik harizmatskog vodje iskazuje zavidnu spremnost da bajpasira drzavu BiH i njene institucije upustajuci se u direktne pregovore i dogovore sa svojim pandanom iz RS-a. Posljednja manipulacija sa pravima izbjeglica na povratak u svoje domove ipak je do sada najsnazniji primjer arogantnog nipodastavanja interesa brojne izbjeglicke populacije. Medjutim, Bicakcic je "kriv" samo u onolikoj mjeri koliko je spreman da naglas isprica ono sto se mota po glavama ideologa iz stranke u cijem je vrhu. Zbog toga on i nece biti ozbiljnije ukoren, a kamoli otjeran sa premijerskog mjesta zbog iskazanog "razumijevanja" za istocni Karadzicev grijeh - o etnicki cistim prostorima. To je pokazalo i saopcenje SDA, koja nije opalila po Bicakcicu, nego po Dodiku, kojem je upravo Stranka, odnosno Koalicija za CD BiH omogucila da uopce prica o zamjeni imovine. Takva dvostruka igra u biti odgovara ne samo vrhu stranke nego cak i njenim najvjernijim sarafima - biracima koji ce i dalje moci upijati pricu kako je upravo SDA spasila Begovu dzamiju i oko nje harem od cetnickog rusenja i poravnanja terena u svrhu izgradnje parkiralista za slepere. Zato sve buduce Bicakciceve ispade pragmatizma koji gaze preko mrtvih tijela i treba tretirati samo kao barometar navodnih "promjena" ideoloske matrice na kojoj funkcionira trenutno vladajuca bosnjacka stranka.

Ultimativni zahtjev privatnih prometnika nafte i naftnih derivata da se cijene benzina povecaju za 20 odsto, a dizel goriva za 18 procenata nije donio velike poremecaje na trzistu Federacije. Za realnu stabilnost energetske situacije u BiH u najvecoj mjeri treba zahvaliti cinjenici da je Energopetrol bio pripremljen za ovakvu akrobaciju privatnika kojima je prekid rada pumpi, navodno, bio jedini izlaz. Gorljivi zastupnici teze o principijelnoj borbi na trzistu i neprincipijelnom forsiranju Energopetrola u situaciji kada drugi uvoznici nafte posluju sa gubicima vrlo vjerovatno ce u ovakvoj situaciji pronaci argumente za raspravu o trzisnom monopolu firme koju kontrolira drzava. Ipak, realna ekonomska procjena troskova uvoza i prometa nafte bi mogla dovesti do zakljucka kako privatnici mozda i nemaju razloga za vristece zahtjeve za povecanje cijena. Jer cinjenica je i to da se u Bosni donedavno uvozom nafte bavio i na uvozu nafte obogatio svaki malo snalazljiviji svercer. Nakon "ciscenja" terena ostali su oni koje drugi i oni koji sebe smatraju respektabilnim i finansijski sposobnim za borbu na trzistu. Racun pojedinih privatnika podrazumijevao je strahovito visoke zarade uz minimalna ulaganja. Skok cijena nafte na svjetskom trzistu (kojim, izmedju ostalog, obrazlazu svoje zahtjeve) doveo je do paradoksa: ulaganja su povecana, a zarade umanjene, a ocekivanja su ostala ista. Takva ocekivanja ipak ne bi trebalo da znace kako sada, dizanjem cijena, treba uz vozace ojaditi i one kojima ce veca cijena nafte znaciti samo vecu cijenu hljeba. Da moze i drugacije (za sada) pokazuje jedino - Energopetrol.

Dr. Enes Karic, ratni ministar za kulturu i jedan od najuglednijih profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, svojedobno je pojavu spajanja tradicionalnog nacina obiljezavanja ramazana s estradno-komercijalnim elementima sjajno nazvao "lepobrenizacija islama". Upravo je ta vrsta kicaste (zlo)upotrebe muslimanskih svetkovina u Bosni dobila razmjere skoro identicne popularnosti nekadasnje brcanske zvijezde tijela sjajnog od sljokica. Pocetak ovog mjeseca ramazana ne samo da nije prociscen od tih, skoro paganskih elemenata neukusnog slavlja vec, sasvim suprotno, pokazuje kako su samoproglaseni reditelji zbivanja u nocima praznika u dobroj mjeri potonuli ispod linije dobrog ukusa. Naime, za obiljezavanje pocetka ramazana u Sarajevu, kao prigodan, odredjen je - vatromet! Zasto? A valjda neko misli kako je pucanje bez pevanja nesto lijepo, a ne nesto skupo, nepotrebno, ruzno i, na kraju krajeva, za duse istraumirane cetvorogodisnjim detonacijama srpskih granata, traumatizirajuce. Nije to, medjutim, jedina pucnjava u mjesecu posta. Ne, u sarajevskom su se Muftijstvu dosjetili da vrijeme iftara, pored kandilja s dzamijskih minareta - tih stoljetnih i blagougodnih signala - oznacava i ispaljivanje svjetlecih raketa s cetiri brda oko glavnog grada. Je li tako izgleda bosnjacka renesansa? Umjesto da zasvijetle kandilji i zacuju se ezani, jos ce se i pucat u nebo, s kojeg ce onda padati hiljade iskrica raznih boja, a umjesto mujezinova glasa, iz televizora ce se zacuti ezan, zbog kojeg ce nakratko biti prekinuta idilicnost TV trakavice Sunset Beach, inace jedne od omiljenih serija penzionera, koji, zarad skupih investicija svojih vladara, i mimo ramazana, jedu uglavnom jednom dnevno, cekajuci svoje pare preusmjerene u vatru i nebo.

Glavni i odgovorni urednik i vlasnik NTV Studio 99 Adil Kulenovic je u Pariz odnio peticiju podrske gradjana Sarajeva opsjednutoj cecenskoj prijestonici, Groznom. Iz Bosne su u Evropu sve do sada uglavnom odlazile ustogljene, a vrlo cesto i sumnjive delegacije da nesto traze. Nekada bilo kakvu podrsku ugrozenom narodu (kakav je danas cecenski), a u posljednje vrijeme samo pare. Kulenovic nije otisao da u ime Sarajlija trazi bilo sta, nego da dadne, pa makar to bilo samo nekoliko hiljada potpisa i ma sta oni znacili. I to je takva promjena da skoro pa ne lici na Sarajevo. To je, naime, onaj nekad opsjednuti grad mimo koga su poslije rata neopazeno prosli genocid u Zairu, pokolj u Istocnom Timoru, i jos poneki od zlocina koji strahovito podsjecaju na zlocin pocinjen nad Sarajevom. A isto to danas trpi i Grozni: hiljade granata svaki dan padaju na grad, svakodnevno ginu stotine civila, i nikakvi vojni ciljevi ne postoje, osim ako to nisu pijace, bolnice itd. Ako je peticija koju je pokrenuo jedan od gledalaca NTV 99 jedini i slabasan znak da se glavni bosanski grad donekle trznuo iz samozaljubljene ucmalosti, to Cecenima i nece znaciti mnogo. Ali, hoce Sarajevu. Ako ni zbog cega drugog a ono tri godine provedene u opsadi bez historijskog presedana.

Uputstvo svim hackerima i ostalim Bosancima prikljucenim na moderna sredstva komuniciranja: na sljedecim izborima glasajte za Bosanskohercegovacku demokratsku alternativu. Ne, ovo nije placeni oglas: BHDA, odnosno njeno celnistvo, ovih je dana vrlo ozbiljno predlozilo da koristenje Interneta treba biti besplatno. Tako i jeste u nekim prije svega tehnoloski, a zatim i demokratski naprednijim zemljama nego sto je BiH. Kako stvari stoje, u ostatku svijeta ce provideri vrlo brzo placati korisnicima samo da koriste njihove usluge. No, u Bosni ima jedna firma i zove se JP PTT BiH. Domen rada: komunikacije. Osnovni metod rada: zamaskirana pljacka. I onda se svi cudimo zasto je BiH po broju korisnika Interneta negdje u rangu sa Albanijom. Pa, za boga miloga, skupo! Znacaj Interneta nije samo u beskorisnom visecasovnom surfanju ili brzom i lakom komuniciranju sa ljudima u svim krajevima svijeta. Iako neki misle da je drustveno zlo, pa treba ograniciti broj njegovih korisnika, Internet ljudima daje i osjecaj pripadnosti koji nadilazi sve dosad poznate. Osjecaj pripadnosti jednoj malo vecoj zajednici nego sto je mahala, carsija i nacija. Tamo se mogu naci i neke ozbiljnije stvari nego sto su slike golisavih djevojaka iz Playboya ili Hustlera. Internet je u ostatku svijeta dospio i u ucionice, biblioteke i nezaobilazan je za bilo koju vrstu istrazivanja u drustvenim ili prirodnim naukama. Al' sta ce to nama.

Visegodisnji selektor bosanskog nacionalnog kosarkaskog tima kao da je u trenerskom poslu spojio sve svoje igracke frustracije i znanje gostujucih "Bosninih" trenera koji su nekadasnjeg playa sarajevskih studenata vezivali za klupu cim bi pokusao biti kreativan ili atraktivan. Sabit Hadzic, sto bi barem vrijedilo pokusati, bjezi od stvaranja rezultata preko noci, mlade igrace ne gura u vatru sve dok ga okolnosti ne prisile na to, rjesavanje zadnjih akcija iskljucivo povjerava najboljim i(li) najstarijim, odbacujuci i najmanji moguci stepen rizika. Koliko god, dakle, Hadzic bjezao od radikalnih rjesenja, vrijeme ga tjera da barem shvati kako se oni ne mogu izbjeci. Da li zbunjen tom spoznajom, ili koncentriran na bjezanje od nje, stari se selektor u vremenu dolaska novih generacija igraca polako poceo gubiti: za navijacku ljutnju krivi su mu novinari, a jedan poraz ga je ucinio tako nesigurnim da izgleda kao da ce ne samo igru vec i vodjenje tima s klupe prepustiti vjecito odlicnom Nenadu Markovicu. Sabit Hadzic, prosto, s bosanskom reprezentacijom pod hitno mora napraviti nesto vise. Premlad je to covjek za nacin rada zasnovan na principu "posto se niko nicemu ne nada, sto god da napravim, na konju sam". Bosanska kosarkaska publika se ipak jos uvijek nada. A ako Hadzic i dalje bude iskazivao zavidan nivo kukavicluka - mada nikome nije bas jasno zasto je to tako - u pokusaju da ostvari nesto od zelja s tribina, rjesenje je samo jedno. Dovidjenja i hvala za sve.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	MEHO OBRADOVIC
	ALIJA IZETBEGOVIC
	SDA
	ENERGOPETROL
	SARAJEVSKO MUFTIJSTVO
	ADIL KULENOVIC
	BH DEMOKRATSKA ALTERNATIVA
	SABIT HADZIC