Definitivni politicki razlaz nekadasnjih najblizih saradnika Izetbegovica i Silajdzica je politicki paradoksalan, a ljudski tuzan: rastaju se u trenutku kada su njihovi medjusobni odnosi puno bolji nego su to bili dugo vremena dok su bili u istoj stranci, odnosno koaliciji. Odusevljenje i olaksanje sa kojim su kraj Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH docekali Cengic, Ganic i Bicakcic na jednoj, odnosno bezmalo kompletno rukovodstvo Stranke za BiH na drugoj strani, moze se mjeriti samo sa Izetbegovicevim razocarenjem i Silajdzicevom sjetom

NIKADA OD ZAVRSETKA RATA, U FEDERACIJI BOSNI I
Hercego vini nije se dogodila veca politicka eksplozija sa manje javnog praska nego sto je to slucaj sa ovonedjeljnim faktickim raskidom koalicije izmedju Alije Izetbegovica i Harisa Silajdzica, odnosno Stranke demokratske akcije i Stranke za Bosnu i Hercegovinu.

Raspad Koalicije za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu pracen je pokusajem da se javnost zamaje isturanjem u prvi plan dogovora o ulasku u Savez za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu. Pokusaj skrivanja cinjenice da "Alija i Haris vise nisu zajedno" bio je vise nego uspjesan. Skoro citava javnost, pa cak i poneki novinski komentatori, ni u srijedu, tri dana nakon isteka roka za registriranje koalicija za izbore u OSCE-u, nisu shvatili da je doslo do tektonskog poremecaja, prije svega na bosnjackom dijelu bh. politicke scene. Razvrgavanje "CD koalicije" i formiranje "CD saveza" daleko je od puke promjene imena: doslo je do sustinskog zaokreta, nakon kojeg ce SDA i Stranka za BiH sa zajednickim listama nastupiti u za njih tako "vaznim" opcinama, kao sto su Bileca, Neum, Grude ili Lopare, dok ce nekadasnji koalicioni partneri biti najzesci izborni rivali u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihacu...

Neocekivan Silajdziceva reakcija
Iako su nesporazumi koalicionih partnera u izvrsnoj vlasti vec odavno u vecini opcina doveli do otvorene netrpeljivosti, samostalni izlazak na izbore dvije najvece bosnjacke stranke predstavlja iznenadjenje. Nije nikakva tajna da je Koalicija i do sada opstala prije svega zahvaljujuci osobno stranackim liderima Izetbegovicu i Silajdzicu, odnosno njihovom autoritetu dovoljnom da presudno utice na stranacke odluke od strateskog znacaja. Medju najblizim Izetbegovicevim saradnicima, sa izuzetkom Orucevica, Genjca i Neimarlije, postojao je puni konsenzus protivljenja koaliranju sa Strankom za BiH, i to prije svega zbog Silajdzica ("...kojeg mi odrzavamo u zivotu..."). U opcinskim rukovodstvima SDA takodjer je postojalo vecinsko protivljenje koaliranju. No, razlog nije u samom Silajdzicu, koji i dalje uziva veliki ugled i autoritet u clanstvu SDA u unutrasnjosti, vec u lokalnim rukovodstvima Stranke za BiH, koja su pocela ici na zivce jacem partneru svojim zahtjevima za ozbiljnijim ucescem u opcinskim izvrsnim vlastima.

Sastanak prosirene Izvrsne komisije Stranke za BiH, kojem je prisustvovalo preko stotinu predsjednika opcinskih i kantonalnih savjeta stranke, bio je presudan po razvrgavanje Koalicije. Odrzan je dva dana prije isteka roka za prijavu koalicija za ucesce na izborima i na njemu se Silajdzic susreo sa plebiscitarnim, imperativnim zahtjevom lidera ogranaka svoje stranke za razvrgavanje Koalicije i samostalni izborni nastup. Jedini disonantni ton unio je predsjednik Kantonalnog savjeta stranke iz Zenice Ekrem Ajanovic, ali je njegov prijedlog o mogucnosti koaliranja sa SDA u Zenicko-dobojskom kantonu ostao bez podrske, uz tumacenja da je rezultat nastojanja da sacuva fotelju kantonalnog ministra zdravlja u kojoj se trenutno nalazi. Sve do trenutka dok su govorili predstavnici opcinskih ogranaka stranke, koji su u svega nekoliko rijeci prenosili zahtjeve svog clanstva za samostalnim izlaskom na izbore, sjednica je imala ocekivani tok. Kada je zavrseno ocitovanje svih opcinskih celnika, nastupio je najdramaticniji moment: kako ce reagirati Haris Silajdzic? Ni njegovi najblizi stranacki saradnici i prijatelji nisu znali kakav ce on stav zauzeti. Svi su bili svjesni da je njegov autoritet dovoljan, a autoritarni metod upravljanja strankom efikasan da promijeni "cvrstu" odluku svakog opcinskog ogranka, osim tuzlanskog, o koaliranju sa SDA. No, Silajdziceva reakcija je bila neocekivana za sve: sasvim mirno je primio izjasnjavanje prisutnih, zakljucivsi raspravu ocjenom da je stranka na najdemokratskiji nacin donijela odluku o nacinu ucesca na izborima!

S druge strane, ton slicnom sastanku Stranke demokratske akcije, odrzanom u isto vrijeme, davale su dvije okolnosti: jedna je rezultat interne ankete medju celnicima opcinskih ogranaka stranke ("Izjasnjenje predsjednika opcinskih organizacija SDA o trenutnom rejtingu stranke i o koalicionom nastupu na opcinskim izborima") i druga, otvoreni pritisak na Izetbegovica od strane najuticajnijih saradnika usmjeren na razvrgavanje Koalicije.

Ni Hasan, ni Ejup, ni Edhem
Cak i da nije imao opravdanih razloga da sumnja u objektivnost ocjena predsjednika ogranaka SDA o rejtingu svojih opcinskih organizacija, Izetbegovic je imao puno razloga za zabrinutost o buducnosti stranke. Naime, od ukupno 61 anketiranog predsjednika opcinskog odbora SDA, samo su njih dvojica (iz Konjica i Hadzica) ocijenili da je rejting SDA u poredjenju sa rejtingom iz '98. godine - bolji! Cak 19 predsjednika opcinskih odbora je priznalo da je rejting stranke u odnosu na proslu godinu nizi, dok je 40 predsjednika rejting ocijenilo istim.

Druga okolnost koja je, po svjedocenjima prisutnih, izazvala vidnu rezignaciju Izetbegovica bila je otvoreni pritisak Cengica, Ganica, Bicakcica i Behmena za samostalni izborni nastup. Jedan od providnih motiva upornosti Hasana Cengica za raskid koalicije jeste i njegovo uvjerenje da ce nakon izbora uz pomoc svoje dobro rasporedjene familije vladati Unsko-sanskim i Bosansko- podrinjskim kantonom sam, neometan od "zakerala" iz Silajdziceve stranke.

Jedini "bosnjacki" kanton za koji su celnici SDA do zadnjeg sata pregovora pokusavali pridobiti Stranku za BiH za koaliranje bio je sarajevski. Razlozi su vise nego ociti: i po vlastitim procjenama, Izetbegovicevoj stranci u sarajevskim opcinama prijeti debakl u srazu sa Socijaldemokratskom partijom i Strankom za BiH. Predsjednici opcinskih odbora SDA u Starom Gradu, Centru, Novom Sarajevu, Ilidzi i Trnovu procjenjuju da im je rejting stranke opao u odnosu na proslu godinu. No, ponuda i pritisak SDA su glatko odbijeni od Stranke za BiH, kojoj nepodijeljeni ugled i postovanje Sarajlija i medjunarodnih predstavnika prema kantonalnom premijeru Berizu Belkicu i nacelniku Opcine Centar Igoru Gaonu daju najvece sanse, uz Tuzlanski, upravo u Sarajevskom kantonu.

Identicna situacija u kojoj su Izetbegoviceva i Silajdziceva nastojanja za ocuvanjem Koalicije ostala u manjini, odnosno usamljena, demoralizirala su predsjednike stranaka da razmisle o pokusaju testiranja vlastitog autoriteta u strankama. Skoro kao ispunjavanje Izetbegoviceve politicke zelje, Silajdzic je prihvatio formiranje Saveza za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, koji ce na izborima ucestvovati sa zajednickim listama u mjesovitim i kantonima sa manjinskim bosnjackim stanovnistvom u Federaciji, te u Republici Srpskoj. Gradjanska demokratska i Liberalna stranka, kao dvije stranke za jednokratnu koalicionu upotrebu, zavrsile su tacno onako kako su i zasluzile. Upiranja Ibre Spahica i, narocito, Rasima Kadica za ocuvanjem "CD koalicije" nisu imala uticaj na ishod pregovora, kojim su vraceni na nivo i (be)znacaj kakav realno i imaju.

Definitivni politicki razlaz nekadasnjih najblizih saradnika Izetbegovica i Silajdzica je politicki paradoksalan, a ljudski tuzan: rastaju se u trenutku kada su njihovi medjusobni odnosi puno bolji nego su to bili dugo vremena dok su bili u istoj stranci, odnosno koaliciji. Odusevljenje i olaksanje sa kojim su kraj Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH docekali Cengic, Ganic i Bicakcic na jednoj, odnosno bezmalo kompletno rukovodstvo Stranke za BiH na drugoj strani, moze se mjeriti samo sa Izetbegovicevim razocarenjem i Silajdzicevom sjetom. Izetbegovic je jos uvijek dovoljno lucidan da primijeti da glavni motiv njegovih najblizih stranackih saradnika za razbijanje Koalicije lezi u eliminiranju Silajdzica i hvatanju sto boljih startnih pozicija za trenutak kada ni saudijski ni americki ljekari ne budu vise mogli odlagati neizbjezno. On intimno zna da ga u arhaicnom konceptu nacionalnog liderstva "prirodno" moze zamijeniti samo jedan covjek, a on se ne zove ni Hasan, ni Ejup, ni Edhem. No, svijest o ovoj cinjenici morala je pokleknuti pred postivanjem lojalnosti stranackih nasljednika, koji se, za razliku od Silajdzica, nikada nisu usudili dovesti u pitanje autoritet vodje.

Nacionalna botanika
Ni "odbjeglom sinu" nije lako. Vlastiti tersluk i svojevremeno nestrpljenje sprijecili su ga da kao vec vidjeni "legitimni nasljednik" bastini politicku ostavstinu i kredibilitet koji u "svom narodu" uziva Prvi u Bosnjaka. Jos od vremena kada je napustio Stranku demokratske akcije formiravsi svoju, Silajdzic je nastojao biti istovremeno i uz Izetbegovica i u opoziciji: dovoljno blizu da podgrijava tople emocije koje obuzimaju vecinu Bosnjaka kada vide zajedno "naseg Harisa i naseg Aliju", ali i na pristojnoj distanci od kompromitirane i kriminalizirane vladajuce Stranke demokratske akcije, koja je vec odavno, sama po sebi, prepreka reintegraciji i obnavljanju multietnicke Bosne i Hercegovine, za koju se, kao, zalaze.

Alija Izetbegovic je dovoljno mudar da ne kaze ono sto je prosle nedjelje u hutbi nakon dzume rekao imam u jednoj sarajevskoj dzamiji: "Bosnjaci se ne trebaju dijeliti! Probajte zabiti racvasto drvo u zemlju, pa cete vidjeti rezultat!" Svjedoci tvrde da je Silajdzic, kada mu je isprican dzamijski politicki kredo nacionalne ideologije najvece bosnjacke stranke, prihvatio "botanicku metaforiku" komentirajuci pomenutog imama: "Nikada se racvasto drvo i ne zabija u zemlju, a ono koje se ne racva u krosnji - zakrzlja!"

Cak i da se ne ostvari prognoza jednog od lidera Stranke za BiH, dr. Safeta Halilovica, po kojoj u narednih desetak godina u kantonima sa bosnjackom vecinom nema ni pet gradova u kojima ce bilo koja stranka moci sama osvojiti 51 posto glasova, jasno je da kraj Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH okrece novu stranicu bosnjacko-bosanskog stranacko-politickog zivota. Haris Silajdzic vjerovatno nije ni svjestan da za cjelovitu i demokratsku BiH jos nije napravio boljeg poteza od razvoda braka sa svojim bivsim partnerima.