Visoki saudijski komitet za pomoc BiH je ove, kao i nekoliko prethodnih godina, stampao ramazanske vaktije. I ponovo ni hodze ni vjernici ne znaju kad ce ramazan. No, za razliku od prethodnih godina, ovaj je put reagirao cak i Rijaset Islamske zajednice BiH. Razlog: greska u pocetku ramazana, duga puna 24 sata. Da li je Rijaset prekasno stao u zastitu tradicije svojih dzematlija pred odvise revnim prijateljima sa Bliskog istoka? Znaci li sporna vaktija da je dosao vakat za naplatu dugova?

VISOKI SAUDIJSKI KOMITET JE OVE GODINE, KAO I SVIH
ranijih od dolaska u BiH, stampao ramazanske vaktije. Ovaj put je medjutim uslijedila dosad nevidjena reakcija Rijaseta Islamske zajednice u BiH, u cijem se saopcenju za stampu kaze da ovakav potez Visokog komiteta "unosi zabunu medju muslimane". U nastavku se od arapske organizacije trazi da povuce sve odstampane primjerke vaktije i prestane se mijesati u poslove IZ-a. Razlog ovako ostre reakcije je bila greska koja je "promakla" autorima vaktije: prema njoj Ramazan pocinje osmog decembra umjesto devetog, kada bi trebao poceti po racunanju vremena inace ustaljenom kod muslimana u BiH. Razlika iznosi 24 sata, i mnogo je znacajnija nego sto se da zakljuciti na prvi pogled. U taj jedan dan razlike u pocetku svetog muslimanskog mjeseca staje citav jedan svijet razlika u shvatanju, tumacenju i zivljenju islama. Unutar njega spadaju razlike izmedju dva sistema vjerovanja i misljenja. Tradicija bosanskih muslimana je u proteklih sest godina, zarad humanitarne ili finansijske pomoci, bez rijeci trpila udarce prerevnih muslimanskih prijatelja iz Saudijske Arabije ili drugdje sa Bliskog istoka. Brade su polahko bivale duze i gusce, pantalone pocesto krace, zene pokrivenije i sakrivenije… Po prvi put u povijesti islama u Bosni, ovdasnji vjernici su dosli i u ozbiljne nedoumice oko toga kako treba klanjati namaz: onako kao njihovi preci u prethodnih pola milenija, ili onako kako im kazu prosvjetiteljski raspolozeni namjernici s istoka.

Nije se znalo kad se bajramuje
Sasvim je drugo pitanje zasto Islamska zajednica BiH reagira prvi put sest godina kasnije? Zna se da je Visoki saudijski komitet i ranije stampao vaktije koje su unosile zabunu medju muslimanske vjernike, i da je zbog toga pocesto ramazan u Konjicu zavrsavao dan ranije nego u Sarajevu?! Nakon '92. postalo je uobicajeno da se svaki put uoci vaznijih datuma vjernici po dzamijama uglavnom medjusobno sasaptavaju, a ni imami nisu bili u stanju ponuditi pravi odgovor. Ironicno: u najtezim trenucima borbe za opstanak, u jeku jakog trenda povratka vjeri, Bosnjaci nisu bili sigurni ni kad je Bajram.

Dani su od sluzbenika Visokog saudijskog komiteta, koji se nije zelio predstaviti, dobili samo kratak komentar posljednjih zbivanja i to na slabom bosanskom: "Mi smatramo da to nije toliki problem. Dali smo izjave za stampu i one su prenesene u dvije novine, mislimo da ce to biti dovoljno". S druge strane, Muharem Omerdic je u ime Rijaseta Islamske zajednice rekao, kako su "oni (Visoki komitet, op.a.) humanitarna organizacija i ne mogu uredjivati vjerski zivot, odnosno obavljati poslove koji spadaju u domen IZ". Da li su draga braca preko noci postala ne-vise-tako-draga-braca i iz kojeg razloga?

Islamska zajednica je ovim, mozda i sa zakasnjenjem, prvi put stala u zastitu svojih dzematlija, njihovog dosadasnjeg nacina zivota i ustaljenog racunanja vremena. Iako je i ranije bilo prilika, i ozbiljnih izazova ulozi Rijaseta, ova institucija nije nasla za shodno da reagira. Bilo je povoda za to prije, recimo, tri godine kada su se u opticaju medju vjernicima pojavile cetiri vrste vaktija, a na jednoj od njih je postojala razlika od dva dana?! Ovaj put se naglas priznalo da je jedna, po nazivu humanitarna a po vokaciji, izgleda, ipak misionarska organizacija, priskrbila sebi pravo da mijenja ustaljene obicaje svojih domacina.

Muslimani, ne samo u BiH nego u skoro cijelom svijetu (izuzetak je jedino Libija, u kojoj se vrijeme racuna od smrti Muhammeda a.s.) vrijeme racunaju od Poslanikovog prelaska iz Mekke u Medinu, 622. godine, ili hidzre. Arapska i muslimanska hidzretska godina je lunarna i ima 12 mjeseci, odnosno 360 dana, dok novi dan ne pocinje u ponoc, nego sa zalaskom sunca. IZ BiH je prije rata vrijeme pocetka ramazana izracunavala na osnovu godisnjaka koje je dobijala, vjerovali ili ne, iz Moskve. Razlog za to su bili mnogobrojni i pouzdani opservatoriji u Rusiji, kao i cinjenica da su u njihovim godisnjacima kretanja nebeskih tijela i mjeseceve mijene bile tacno naznacene. Tako su se sa sigurnoscu mogli izracunavati hidzretska godina, te praviti takvimi i vaktije.

Vaktije za vlastite pare
Za razliku od bosanskih muslimana, njihova bliskoistocna braca su pred pocetak svetog mjeseca gledali u nebo, i tamo trazili znak. Povodeci se za Poslanikovim hadisom: "Kad vidite mjesec mladjak, zapostite, a kad ga ponovo vidite, prekinite post!", cekali su mladi mjesec, koji bi oznacio pocetak ramazana. Zbog toga se i desavalo da vjernici zaposte, a alimi ih prekinu u podne, jer bi se iznenada pojavio mladi mjesec - definitivan znak da je postu kraj. A haram je postiti prvog dana Bajrama. Vaktije koje su tako pravljene, nikad nisu bile mjerodavne, nego samo i iskljucivo mjeseceve mijene. No, nisu ni bosanski muslimani od jucer: znali su oni i prije rata za ovakav adet Bliskog istoka, ali je na ovim prostorima IZ prakticirala racunanje vremena i takvim se postivao. Sta se dakle dogodilo pa je sunce za Bosnjake pocelo izlaziti upravo na Bliskom istoku?

Pocetkom rata i dolaskom raznih organizacija sa muslimanskim predznakom u Bosnu, doselili su i prijepori o pocetku mjeseca u kojem je pocela i objava Kur'ana. Svi oni koji dodju u Bosnu, bilo da su diplomate, bilo humanitarci, bilo obicni prolaznici, sa sobom nose i svoje obicaje. A i pare kojima placaju iftare i stampaju vaktije po vlastitom adetu. Tako se prije nekoliko godina, jednog zimskog ramazana dogodilo da su vjernici u Dobrinji uveliko iftarili, dok su oni u samom Sarajevu jos cekali da se na okolnim dzamijama upale kandilji i dan posta zavrsi. Jedan sarajevski alim je kazao i to kako "se dogadjalo da su oni hodali po bolnicama kad se jos postilo i trazili od ljudi da se mrse!".

U vrijeme kada su bosanski prognanici zivjeli u kolektivnim centrima, redovan obrok bio rijetkost, kada je svaka pomoc bila prijeko potrebna, briga muslimanske brace shvacana je i prihvacana upravo kao bratska. No, organizatori kolektivnih iftara su svaku takvu priliku koristili da ovdasnjim muslimanima objasne koliko su oni ustvari losi muslimani. Nije nimalo slucajno da su se upravo u to vrijeme medju mladim Bosnjacima poceli novaciti i svjeze pristalice vehabizma. Visoki sluzbenik Rijaseta je za Dane prokomentirao: "Bosnjaci u njima gledaju uzore, a kad se tome doda cinjenica da je vrlo jaka propaganda da su oni bolji muslimani od nas, onda imamo i nase ljude koji ih slijede, slijedeci njihovu percepciju islama."

I pored toga sto islama nigdje nema u cistoj formi, nego je to vjera koja kao i vecina drugih, svuda poprima obiljezja sredine. To takodjer vazi i za tumacenje Bozije rijeci. A iza greske u vaktiji, koja s vremenom postaje takoreci hronicna, leze razlike u tumacenju Objave. Borba koja se za preimucstvo u tumacenju vodi izmedju dvije skole misli: jedna je egipatski univerzitet u El-Azharu, a druga Kraljevski univerzitet u Rijadu. A vehabizam, cije je ishodiste receni univerzitet u Rijadu, tesko da se moze nazvati skolom misli, kaze sagovornik Dana, profesor sarajevskog Fakulteta islamskih nauka Resid Hafizovic. "Ja to ne mogu prihvatiti kao jedan ztok' ili zskolu misljenja'. Stavljam to pod navodnike jer svaka skola misljenja trazi literaturu i teorijsku misao da bi se iz nje hranila.Vehabizam to nema", navodi on.

I naljepnica je dug
Vehabizam je manje ili vise zvanicna ideologija saudijske kraljevske porodice. To samo po sebi ne bi bilo problematicno da medju tamosnjim vjerskim krugovima ne postoje aspiracije da se ta ideologija nametne svima drugima. U prilog tome govori i to da se pripadnici ove vjerske zajednice medjusobno zovu "jediniteljima". Inace su sljedbenici skole Ibn Hanbala, i to onako kako ga je tumacio Ibn Tajmija, koji je u svom djelu "Risala", napao kult svetaca i osudio posjete grobovima. Zajednicu je utemeljio Muahmed Ibn Abdulvehab, koji je bio izgnan iz rodnog mjesta Ujajne, odakle se odselio u Deriju (tada selo od sedamdeset kuca, na teritoriju danasnje Saudijske Arabije), gdje je primljen i gdje je seoski poglavar Ibn Saud usvojio njegovo ucenje. Dao je upute o upotrebi vatrenog oruzja, pa je postao i vjerski vodja plemena Saud koje je ubrzo uslo u sukob sa rijadskim sejhom. Ucenje se zasniva na iskljucivanju "neizvornih" sadrzaja, kakvi su po njemu tespih ili nadgrobni spomenici, zabrani duhana (propisana kazna bicevanjem), a dzamije se grade sa tlom od nepokrivenog pijeska i bez minareta. Muzika, arhitektura, kaligrafija itd.- sve islamske civilizacijske tekovine su na taj nacin anatemisane.

"Istina je da su prve dzamije pravljene bez munara", kaze postariji sarajevski dervis, koji je "zbog reputacije Dana" zatrazio da njegovo ime ne bude pominjano "ali one su nastale kasnije, iz potrebe da se mujezin cuje sto je dalje moguce. To je dio islamske kulture. Vjera radja kulturu, a kultura civilizaciju. Kaze se da zena privlaci ljepotom lica, a vjera kulturom". On drzi i da vehabizam "mehanicki primjenjuje islamske propise", kao i to da nije "fleksibilan". "Ja sam i na hadzu morao da branim svoja ubjedjenja od njihovih napada. Nisam bio u mogucnosti da se prepustim svojim mislima i da uzivam na tom mjestu, gdje se moze uzivati vise nego na bilo kojem drugom mjestu na planeti", veli jedan ovdasnji hadzija. Kao potpunu suprotnost nas sugovornik navodi Bosnu, u koju su islam donijeli Turci, kao drzavnu religiju Osmanskog carstva, koja je bila mnogo tolerantnija. S onu stranu vehabijske rigidnosti, ciji je politicki, ekonomski i intelektualni centar Rijad, je hiljadugodisnja tradicija univerziteta Al-Azhar. Ovaj univerzitet, kao pravi "rasadnik" muslimanske ucenosti otvorio se svim pravcima misljenja i, kako kaze Hafizovic, "dopustio odmisljanje islamske duhovnosti u vise pravaca", te bio luconosa islamske misli i "te plemenite ideje" u cijelom svijetu. Na tom univerzitetu se, narocito od kraja Drugog svjetskog rata, skolovao najveci dio muslimanske vjerske inteligencije, kao sto je recimo rahmetli Ahmed ef. Smajlovic, jedan od najvecih reformatora islamske vjerske zajednice u BiH. Nemali broj bosanskih intelektualca ce ustvrditi i da je bosanska interpretacija islama najprimijerenija vremenu, najzivotnija, pa cak i privlacnija od ostalih.

Jedna engleska izreka kaze da "nema besplatnog rucka". Bosnjaci su od svoje muslimanske brace tokom i netom poslije rata dobijali ogromne kolicine pomoci, ali sta je bila cijena? Izgleda da je doslo vrijeme da se vrate svi paketi hurmi, sve stipendije jetimima, besplatni letovi na hadz, islamski centri izgradjeni na svakom cosku, milioni dolara koje je kralj Fahd nepovratno poklonio Aliji Izetbegovicu. Da li ce bosanska djeca hurme placati indoktrinacijom, kao sto to vec rade oni bosanski sirocici kojima su vaktije sa (ukalkuliranom?) greskom prvotno i bile namijenjene? Njihovi roditelji su neke stare, tudje dugove morali platiti svojim zivotima. Ali, novi, ratni dugovi su mnogo veci i kostat ce mnogo vise po svoj prilici. Djeca ce dugove nekih drugih ljudi morati placati prihvatanjem jedne tudje, sirovije, i ako hocete surovije obicajnosti, neprimjerene Bosni. Prijatelji, od kojih su Bosnjaci dosad imali stete, skoro koliko i koristi, nece otici sve dok ne naplate i posljednju kap goriva za djecije ekskurzije i posljednji dinar za sveske i naljepnice Nazivajte selam, sirite islam!