LUTKA ZA NASLOVNU STRANU

"SUZU NECU PUSTITI", REKLA JE ALISA SISIC KADA
je konacno i na nju dosao red da se obrati novinarima na pres-konferenciji Direkcije za izbor Miss BiH, a onda prekrila lice rukama, sagnula glavu tako da joj je duga, crvena kosa prekrila dekoltirana prsa i zaplakala. Umjesto na pripreme za zavrsno takmicenje u Londonu, dvadesetogodisnja Alisa Sisic, izabrana pa diskvalificirana Miss Bosne i Hercegovine, otputovala je kuci. Njenih 10 dana ponora i slave je proslo. Sada je naljepsa Samra Begovic (19), rodjena u Bosanskoj Gradisci, odakle je izbjegla u Svedsku, vrativsi se kuci, naravno privremeno, kao pobjednica stokholmskog izbora Miss dijaspore BiH 1999.

Nema, dakle, sretnog kraja. Zenicanki ostaje gorki talog iskustva, Dnevnom Avazu predstoje najavljene sudske tuzbe od porodice Sisic i sada vec dobrano smusenih organizatora izbora, Samra ce preuzeti nagrade. Nastavlja se otvoreno prvenstvo u licemjerju zemlje koja bi tako rado bastinila manifestacije dokonih britanskih bogatasa ali i konzervatizam samoproglasenih cuvara bosnjackog morala.

Slike skromnih mogucnosti
Nekako bas u ovo doba prosle godine, tri mlade Zenicanke manekenskih ambicija pozeljele su imati bookove vlastitih fotografija. Zelje su, kao i obicno, bile nesrazmjerne mogucnostima pa one kao fotografa biraju prilicno anonimnog fotoreportera Edina Karahusica. U njegovom sarajevskom "ateljeu" nastaju za bilo kakvu ozbiljnu publikaciju neupotrebljive, lose i jeftine fotke: komad - 35 maraka.

Pretposljednje oktobarske noci ove godine jedna od tri Zenicanke, Alisa Sisic, pobjedjuje na izboru za Miss BiH organiziranom u sarajevskom "Holiday Innu". Blistaju osmijesi, sijevaju blicevi fotoaparata, pobjednici cestitaju oragnizatori, tu je i visoki pokrovitelj izbora dr. Ejup Ganic, zveckaju kljucevi novoga automobila, u direktnom TV prijenosu se s tonom iz sale mijesa zvuk necije motorole, dok misica izlazi iz "Holidaya", cuje se u eteru: "Ne daj nikom' da pridje." Starih slika se vise niko i ne sjeca.

U cetvrtak, cetvrtog novembra, na naslovnoj strani Dnevnog Avaza, izmedju naslova U Foci vise ne zive Focaci i reklame za Tigru medium, osvanulo je: "Skandal: Nakon izbora najljepse djevojke MISS BiH RIZIKUJE TITULU?" Neko se ipak sjetio fotografija!

Prema, istina nezvanicnim informacijama iz samog Avaza, Edin Karahusic je dan prije svom direktoru Fahrudinu Radoncicu ponudio Alisine snimke i za njih dobio 5.000 maraka. No, tek kada su vidjeli snimke, u Avazovom su urednistvu poceli razmisljati o mogucnosti da ih ne objave. Mozda i zato sto je taj 1431. broj bosnjackog dnevnika imao vecu zvijezdu - Aliju Izetbegovica i rubriku "Javnost pita - Izetbegovic odgovara". U kratkoj raspravi trijumfuje struja glavnog i odgovornog urednika Mensura Osmovica, nekadasnjeg glodura "prvog yu tabloida AS", a kasnije i propale Avazove revije Image. Dakle, fotke idu u stampariju. Uz njih i tekst potpisan inicijalima N.V. Ne radi se, medjutim, o prvim slovima imena nekog Radoncicevog novinara, vec o skracenici Nasa vijest, kako u DA potpisuju tekstove ispod kojih niko nece ili ga je sramota staviti ime.

Vec je taj, prvi iz serije niskih udaraca pokazao kako ce Avaz uciniti sve ne bi li dobio barem nagradu publike u takmicenju za Greatest shits. Najavljujuci novu seriju fotografija Alise Sisic, tog je dana objavljeno i Obavjestenje citaocima: "S obzirom da je Dnevni avaz najtiraznija novina u BiH i time dostupna svim uzrastima, obavjestavamo roditelje da ce nesto lascivnije fotografije bh. misice najvjerovatnije biti objavljene u sutrasnjem prilogu RTV EXTRA Dnevnog avaza".

Recept za tiraz
Skandal je, dakle, bio na pomolu. Dok se u novinarskim krugovima raspredalo o tome zasto fotografije nisu objavljene i na naslovnoj strani, sto bi vrlo vjerovatno ucinio svaki urednik, svjestan koliko ce time dodatno povecati tiraz novina, citateljstvo umorno od opservacija o Dejtonskom sporazumu, Aneksu 7 i procesu privatizacije je razgrabilo Avaz. Vec oko podneva, na vecini kioska u centru Sarajeva, prodavaci su kao papagaji ponavljali: "Nema Avaza, prod'o se."

Rijetki su, medjutim, primijetili kako tirazni dnevnik fotografijama mozda zeli i nesto vise od dobre zarade. Naime, uz prve slike obnazene Alise, objavljen je i portret tada jos samo prve pratilje Samre Begovic i kratko, istinito, ali preuranjeno i indikativno objasnjenje: "U slucaju da Alisa Sisic, odlukom bh. Direkcije za izbor miss bude diskvalifikovana, onda bi za Miss BiH mogla biti proglasena prva pratilja Samra Begovic. A to znaci da bi BiH u Londonu ona predstavljala."

Dan poslije, Avaz je opet rasprodan, no na drugoj strani TV dodatka nije bilo bas nista lascivno. Naime, Alisine su grudi i medjunozje na fotografijama prekrivene nekakvim crnim flekama, koje su ionako losim snimcima dale dodatnu notu neukusa i neizostavnog licemjerja. Jednakog onome iz nemustog teksta sto ga je opet "potpisao" N.V. "Dnevni avaz je, sto inace cine svi mediji svijeta u takvim prilikama, objavio pricu o ovom skandalu da bi se sacuvao drustveni i moralni rejting ovog vaznog takmicenja. Radi se, zapravo, o tome da i Direkcija Izbora miss svijeta iz Londona moze sprijeciti pojavljivanje Alise Sisic na finalu ovog decembra u Londonu. A tada bi tek izbio skandal, ovdje za BiH nema popravnog."

Alisa i Avaz su, dakle, definitivno postali top story. Jednima su, medjutim, oboje bili dokaz kako je hrvatski medijski projektant Denis Kuljis bio u pravu kada je objasnjavao sta prodaje novine: gole zene, politicki skandali i krizaljka. Drugi su, pak, u svemu nasli potvrdu samo za tvrdnju kako je od nekada dobrog novinara Danasa Fahrudina Radoncica, postao jos bolji pripadnik nacije i urednik razapet izmedju uzaludnih nastojanja da spoji tabloidske price i Izetbegoviceve zelje iz Islamske deklaracije: "Odgoj naroda, a narocito sredstava masovnog uticaja - stampa, radio, televizija i film - treba da budu u rukama ljudi ciji je islamski moralni intelektualni autoritet neosporan. (...) Sta mozemo ocekivati ako sa dzamije i televizijskog tornja dolaze oprecne poruke? Medjutim, ovo nikako ne znaci da se od islamskog poretka moze stvoriti stanje duhovne diktature istine proglasavati vlasti i gdje ce se podizati uniformiran i bezlican podmladak. Ovo samo znaci da postoje neki elementarni stavovi i neka osnovna pravila ponasanja koja ce u svim prilikama morati biti respektirana." A treci su, jednako zaintrigirani - cekali rasplet, prepoznavajuci prije svega Radoncicevu osvetu zbog cinjenice da je ovogodisnji medijski pokrovitelj, ne Avaz vec Oslobodjenje!

U medjuvremenu su poceli sijevati demantiji. Alisa Sisic je rekla kako je rijec o privatnim fotografijama koje niko nije imao pravo objaviti, Edin Karahusic je objasnio kako on "i jeste i nije" imao saglasnost kazavsi: "Ona je znala da sam ja profesionalac i da ce te slike jednog dana ugledati svjetlo dana. To joj onda nije smetalo." Avazov glodur Osmovic je dodao kako posjeduje "dokumente i pisane tragove o saglasnosti aktuelne misice da se fotografije objave. Naravno, ne mogu sada reci o kakvim se dokumentima radi."

Vrijeme odluke
Jednako su konfuzni bili i u Direkciji Miss BiH '99. iz Tuzle. Porodicna agencija Zubak (brat i sestra Zubak: Zdravko - vlasnik licence, i Stela Zubak-Jovanovic, direktorica direkcije, ciji je izvrsni direktor njen muz Robert Jovanovic), ojacana advokatom Senadom Omerdicem, ostala je zatecena, ne samo objavljivanjem fotografija misice vec i porukom londonske direkcije za Izbor Miss World Julie Morley, koja je glasila, parafraziramo, sve je na vama, samo dobro proucite pravila.

Pet dana su u Tuzli bdjeli nad fotkama i britanskim pravilima, a onda je doslo vrijeme odluke. S 15 minuta zakasnjenja, dok su sarajevski fotoreporteri tracali svog kolegu Karahusica, ciji je godisnji odmor naprasno poceo valjda onoga dana kada su Alisine fotografije prvi puta objavljene, u "Holiday Inn" je, u dugoj, elegantnoj i dekoltiranoj ljubicastoj haljini usla lijepa Zenicanka. Pet minuta kasnije, nakon sto su upaljene kamere, stavljeni mikrofoni i pripremljeni fotoaparati, Robert Jovanovic je otvorio pres-konferenciju prepricavajuci kratku povijest izbora i, valjda radi pilanja zivaca novinara, ne pominjuci odluku. Nastavio je advokat Omerdic, objasnjavajuci stroge propozicije prema kojima miss mora biti nekompromitovana, neudavana, ne smije imati djece, mora biti uzor mladima i tome slicno. Treci je govorio Zdravko Zubak. Zamuckivanje je opravdao tremom, da bi zatim kazao kako se Alisi oduzima titula.

Sve do tog trenutka ova se djevojka smijesila, slala poljupce, dosaptavala s poznanicima... Kraj je, ipak, morao doci. Nastavak pres-konferencije obiljezile su Alisine suze, neskrivena ljutnja na Karahusica, novinarska pitanja na koja Direkcija nije mogla bas lako odgovoriti. Ustvari, odgovora i nije bilo, a sve retoricko-pravnicke akrobacije zavrsavale su potpitanjima. Ostalo je tako nejasno zasto je Direkcija cekala vlastitu odluku da bi, tek kada je donesena, najavila tuzbu protiv Avaza. Jos je nejasnije cime je ustvari Alisa prekrsila pravila, odnosno sta je to amoralno u tome sto se slikala naga? Umjesto odgovora, vec vidno nervozan, Omerdic je kazao: "Nemojte vi tu cime je prekrsila, kad jasno pise da..."

Sat vremena poslije, Alisa je ogrnula dugi crni kaput i krenula kuci. U London, dakle, ide Samra - plavooka djevojka kojoj je tokom izbora narocitu paznju poklanjao jedan, ali vrijedan: pokrovitelj manifestacije dr. Ejup Ganic. Prica se, konacno, zavrsava tamo gdje je i pocela. U Avazu. Ne, nisu objavili i Samrine slike, vec izjavu njene majke, savrseno uklopivu u novoproglasene norme zivljenja: "Ja sam konzervativna i nisam bila pristalica da Samra ucestvuje na izboru za miss. Po meni, fizicka ljepota je prolazna."

Alisa se u medjuvremenu vratila starim navikama. Dan poslije diskvalifikacije otisla je na fitness. S onakvim tijelom, uz kvalitetan stiling i fotoreportera koji se mijesa u vlastiti posao, mogla bi stici tamo gdje joj je mjesto. Ne u rubrike koje se naslanjaju na male oglase i smrtovnice, vec na naslovne strane. Ako se u medjuvremenu i na njih ne budu morale stavljati crne fleke. U zajednici ciji je vjerski poglavar jos 1993. obecao izdavanje fetve da svaka muslimanka rodi petoro djece, nista nije ili ne bi trebalo biti iznenadjenje. Samo razocarenje.

Iako ih je bog obdario svim carima, bosnjacke djevojke na natjecanjima ljepote srece nemaju. Dubrovcanki Lejli Sehovic, koja je prosle godine bila izabrana za Miss Hrvatske, titula je osporena zato sto se njeno ime nije uklapalo u e(ste)ticku skalu Tudjmanove Hrvatske. Da situacija ni u nas nije mnogo bolja, pokazuje slucaj oduzimanje titule Alisi Sisic, ovogodisnjoj Miss Bosne i Hercegovine.

Ovu mladu Zenicanku, netom sto je okrunjena bisernom krunom (koju je donator, izvjesni zlatar Sofic, s jalijaskim obrazlo-zenjem odmah uzeo natrag!), stigle su mnoge glavobolje. Stvar je, naravno, zasmrdjela u Avazu, glasilu nove podobnosti u Bosnjaka, koji je pod egidom "senzacionalno" u broju od cetvrtog septembra objavio tri fotografije na kojima je novoizabrana ljepotica pozirala u Evinu kostimu. Uz ove cedne fotografije postavljeni su bili krupni upitnici u naslovima o podobnosti ljepotice za reprezentaciju domaceg seksepila na svjetskim smotrama toga tipa. List je otisao i korak dalje, najavljujuci vec u sutrasnjem broju novu seriju "sokantnih fotografija", uz brizno upozorenje svojim cudorednim citateljima da barem zazmire nad tom nemoralnoscu i skarednoscu.

Ali, da bi izbjegla opcu sablazan i postedjela svoje citatelje gresnih iskusenja i dusevnih muka, redakcija je novu seriju slika plasirala tako sto je grafickim flekama prekrila stidna mjesta lijepe Zenicanke. U zemlji u kojoj na svakoj trafici i u svakoj videoteci mozete dobiti neoporezovanu najtvrdju pornografiju, ovaj potez Avaza detektira se kao donkihotovski pokusaj ocuvanja dusevne nevinosti naroda, ogrezlog u opcu materijalnu i duhovnu bijedu.

I to bi bilo u redu, da korijen ovog skandala ne seze duboko u podzemnim (foto)laboratorijama samog Avaza. Autor "skarednih" fotografija nije nitko drugi do fotoreporter toga lista, kojeg redakcija neskromno proglasava i "prvim bosanskim paparazzom"(?!). Postavlja se samo pitanje: za koga je doticni fotograf slikao obnazenu Alisu kad svojim citaocima njezine darove ne moze ponuditi bez zamracenja? Mozda za clanove same redakcije, koji nakon mukotrpno odradjene sihte propagiranja nove moralnosti, pozele da se malo voajerski opuste, jacajuci desnice junacke i cureci u cari domace ljepote?

Alisa Sisic sa svime ovime nikakve veze nema. Ona se tek slikala gola, kao sto se slikaju i desetine drugih djevojaka, preziruci upravo tu ideologiju nove moralnosti, koja se bosanskoj zeni neprestano namece sa latica ortodoksnih listova, moralnost tipa: "za nase zene nije obavezan nikab, ali jest mahrama; pokrivenost mora biti do clanaka i gleznjeva; dimije da, ali ne crne, vec u skladu s nasom stoljetnom tradicijom - sarene; neka svako bere zelje u svojoj basci...i sl." Razapeta izmedju ideologija Bliskog istoka i obicajnosti jos blizeg Zapada, Alisa je, kao i vecina njene generacije odabrala ovo drugo.

Iako joj je titula oduzeta, Alisa je u ovoj cijeloj stvari ispala ogromni moralni pobjednik. Pred televizijskim kamerama dostojanstveno je branila pravo na privatnost, pravo na izbor; objasnjavala da njene obnazene slike nisu nikakav zlocin ni grijeh, vec da je zlocin objaviti ih mimo njezinog pristanka. Nisu sramotne moje slike, vec vasa mrznja, korumpiranost, vasa upotreba vjere i morala s ciljem licne gramzivosti; nisu skandal i sramota moje gole noge, vec vase svodjenje zene na vlasnistvo i objekt, ciju intimu mozete skrivati i otkrivati bez njenog znanja kad god to zazelite, a sve u svrhu egoisticnih tiraznih probitaka - kao da nam je svima tad prkosno porucivala.

I to je ono sto zbunjuje licemjerne kovace novih ideologema: i pored svih njihovih debelo honoriranih i kontinuiranih nastojanja, ovo nase lijepo i inteligentno dijete pokazalo je da radije prihvaca kulturne uzuse CNN-a nego principe Visokoga saudijskoga komiteta. Da je njena ljepota njezina osoba i da nikome nece dopustiti da se proglasi njezinim vlasnikom, jos manje da je strpa u vrecu.

Ugledna sarajevska glumica i visa asistentica na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu Minka Muftic svoj je glas kao clanica zirija Izbora miss BiH 1999. dala upravo Alisi Sisic. Nakon objavljivanja spornih fotografija i diskvalificiranja njene favoritkinje za Dane govori o tugaljivosti cijelog slucaja

DANI: Gospodjice Muftic, molim Vas za komentar zbivanja vezanih za Alisu Sisic, sada vec bivsu Miss BiH, za koju ste i Vi kao clanica zirija prilikom izbora glasali?

MUFTIC: Alisa Sisic je mlada djevojka koja ima vrlo jasnu ambiciju, a to je da pokusa iskoristiti atribute koje joj je priroda dala. Koliko se sjecam jednog kratkog razgovora koji smo mi imali dan prije samog izbora, mislim da je ona djevojka solidne elokvencije. Mozda je problem sto je malo pozurila, pa je neko ko je pravio te uzasne fotografije to iskoristio. Tome se ja licno ne cudim. Sarajevo nije nekakav grad, a kamoli Zenica. Neko je tamo dosao, predstavio se toj djevojci i jos nekim drugim djevojkama da moze napraviti fotografije koje mogu necemu korisnom posluziti, a za nju je korisno u tom casu bilo i ostalo da se pokusa baviti manekenstvom. Po mom sudu, jedino nije prosao fotograf koji je napravio budibogsnama fotografije. Jedino sto mi je zao je sto ce se njene fotografije vidjeti po svijetu, i sto se zna da su te fotografije napravljene prije godinu-dvije, a ne neposredno poslije Drugog svjetskog rata.

DANI: Sta za Vas znaci cinjenica da se rijetko ili nikako cuju reakcije na pojavu sve veceg broja zena bez identiteta, zena koje pokrivaju cak i lice, dok nam nije usfalilo reakcija na cinjenicu da se eto jedna djevojka, Bosnjakinja usudila slikati gola?

MUFTIC: Za mene je sve to suludo. Ja sam ucila biologiju u skoli, znam sta je anatomija, za mene ljudsko tijelo nije tabu, ne predstavlja nikakvu tabu temu. Covjek koji prizna, ako je zensko, da ima dvije dojke, ili ako je musko da ima penis, nije anatemisan ako to pokaze. Oni koji se bave moralom valjda imaju pametnijih pitanja za razmisljanje. Mislim da je, mozda se to kosi sa Kur'anom i hadisima, pitanje bilo cije vizuelne pojave u ovom casu najmanje vazno, i mislim da nas jako odvaja od sustine stvari. Mnoge su se stvari okrenule, pocev od Kur'ana, i ne tumace se onako kako bi se trebale tumaciti. U knjizi Vrt milovanja, koju je preveo dr. Enes Karic, vidi se kako je uopste pojam erotike jako pogresan u danasnjoj interpretaciji, kako su neke stvari namjerno izokrenute. Vec stoljecima se namjerno izokrecu da bi muskarci bili apsolutni vladaoci svemira. Pojam seksualnosti i eroticnosti u islamu nije skucen, dapace, on ima vrlo vaznu funkciju, posto Kur'an, kao i poezija, fokusira ljepotu. Oni koji su zastranili, postavljaju to a priori kao dogmu. Cinjenica je da Kur'an fokusira ljepotu i sve ono sto pripada ljepoti nije daleko, nije sram, to je potpuno normalno.

DANI: Kada je Avaz najavio da ce objaviti fotografije Alise Sisic, objavljeno je i upozorenje kako bi se djeca sacuvala od pogleda na golo zensko tijelo. Sutradan su stampane i fotografije, ali su Alisine grudi prekrivene nekakvim crnim flekama. Zanima me sljedece: blizimo li se vremenu u kojem lijepo, ili ruzno - nebitno, nece biti ono sto vidimo, nego ono sto nam kazu da je takvo?

MUFTIC: Sve je stvar shvatanja. Sto se tice edukovanja djece, mislim da bi bilo pametnije dnevnim listovima, ili bilo kome ko je otvoren za javnost, da se na pravi nacin bavi problemom narkomanije, prostitucije... Nama bi prije strasna stvar trebalo biti 15.000 ljudi na koncertu Sinana Sakica. U situaciji kad nam takve stvari ne smetaju, kad nam cetnici hodaju po ulicama, mi se trebamo zgrazati na bezazlene fotografije djevojke kojoj ja u svakom slucaju zelim srecu. Mi nismo izmedju Istoka i Zapada, mi smo u centru Bermudskog trokuta. BiH je nesto kao ozonska rupa.

DANI: Bili ste clanica zirija. Zanima me da li bi Alisa pobijedila i da je ziri znao za postojanje takvih fotografija?

MUFTIC: Mislim da bi, i da su znali, ti ljudi iz zirija isto glasali. Ne govorim u njihovo ime, ali toliko ih poznajem, mislim da to ne bi imalo nikakve veze.

DANI: Kad bi nakon svega pokusali naci racionalan razlog za cijelu ovu guzvu, biste li uspjeli?

MUFTIC: Jedino mi se cini da je taj koji je napravio fotografije, obzirom da su tom prilikom malo placene, sada htio da to kompenzira. Ali i tu se vidi koliko smo mi u sustini siromasni, sto u meni zaista budi tugu. Bog zna koliko se na zapadu placa za jedan dobar book. Cijela ta situacija je, iskreno, samo tugaljiva.

DANI: Alisa, mozes li prokomentirati odluku o tvojoj diskvalifikaciji?

SISIC: Meni je steta vec prije nanesena, tako da mi sama odluka ne znaci puno. Ipak, bilo mi je zadovoljstvo barem sedam dana biti Miss BiH. Mislim da sve ovo nisam zasluzila, odnosno da zasluzujem nesto sasvim drugo i puno bolje.

DANI: Sta mislis, ko je kriv za sve sto ti se dogodilo i zasto je tvoja licnost ovako diskreditirana?

SISIC: Ne mogu govoriti o tome, jer jos uvijek nisam ni sama sigurna ko je tu veci krivac, fotoreporter Karahusic ili Dnevni avaz. Vrijeme ce valjda pokazati i iz kojih mi je razloga ovo ucinjeno, a ja to zaista ne znam.

DANI: Kako su na sve sto se dogodilo reagirali tvoji roditelji, a kako komsiluk i sugradjani?

SISIC: Bio je to tezak udarac za cijelu porodicu. Nakon dan-dva smo shvatili da moramo djelovati racionalno. Odlucila sam da ne lazem, da ne pricam kako je to fotomontaza, vec da sve javno priznam posto i moji roditelji i ja smatramo da svako ima pravo na intimne trenutke koje mu niko ne smije zloupotrebljavati. U mom komsiluku uglavnom zive stariji ljudi s kojim sam uvijek imala srdacne odnose i to se nije promijenilo. Znas, objasnjavano je kako miss ne smije imati skandaloznu proslost, a upravo ja nemam takvu proslost. Medjutim, neke mladje djevojke su mi zamjerile posto smatraju kako je bilo kakvo poziranje nesto sramotno.

DANI: Da li ces se nastaviti baviti poslom manekena ili fotomodela?

SISIC: Krajem mjeseca ja, kao dio ekipe Direkcije miss BiH, idem u London. Zdravko Zubak mi je rekao kako on jos uvijek vjeruje da ja mogu uspjeti, pa cemo to vidjeti. I naravno da cu se nastaviti baviti manekenstvom, jer se ne predajem tako lako.

DANI: Jesi li, nakon ovoga sto ti se dogodilo, spremna pozirati naga, naravno u puno profesionalnijim uslovima?

SISIC: Kada bih znala da mogu zivjeti na Zapadu a da se ne moram vracati u Bosnu, to bih naravno ucinila, ali za novac, ne kao sada kada sam ja placala slike. Posto ipak volim ovu zemlju, ne bih mogla podnijeti da se ne vratim barem jednom u dvije godine, a ako bih u medjuvremenu pozirala, vjerujem da bi se to ovdje pogresno protumacilo. Bosna je jednostavno takva zemlja, konzervativna, i takva ce jos dugo ostati, a meni ne preostaje nista drugo nego da to i prihvatim.