Bosanski barometar 1999

Izbio skandal: krave iz uvoza otelile deformisanu telad, narod se prepao, a novine objavile. Da sve to ne bi ostalo na nivou neke siroj javnosti nepoznate genetske mutacije, na scenu je stupio federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i sumarstva Ahmed Smajic. "Da smo uvezli 15.000 trudnih zena, barem u jednom slucaju desilo bi se da neka od njih, ne daj Boze, rodi fizicki ili mentalno retardirano dijete!", izjavio je ministar mrtav ozbiljan. Bilo gdje na Zapadu, a mozda i u Afganistanu, doticni bi u roku od dva sata izgubio fotelju i obraz. Ili bi ga barem neko tuzio za uvredu nanesenu polovini stanovnika Zemlje (planete). Sirovo, morbidno i tuzno. Nas bi ministar prvo nekoliko hiljada zena proslijedio u laboratorije za rasplod (govori se o uvozu trudnih zena), a onda ih uvozio i izvozio kako mu ceif. Nije onda nikakvo cudo sto Jacques Klein govori o trgovini zenama, jer ocigledno postoje i oni koji bi sve to bili kadri isplanirati i na drzavnom nivou. Ozloglaseni balkanski macizam, koji zenu smjesta izmedju kolijevke, sporeta, motike i kobile, prevazidjen je. Naravno, jos jednom zahvaljujuci Balkancu. On je prezir prema zenama izveo u nove visine, tamo gdje prestaje da postoji njihova osobnost i postaju predmetom medjusobne trgovine strucnjaka kao sto je on. Na kraju, vrijedi reci i ovo: Samo Bog zna koliko zenskih udruzenja ima u Bosni i Hercegovini; nijedno nije reagiralo povodom ove izjave Bicakcicevog superveterinara.

Da je Kantonalni sud u Sarajevu pokazao djelic entuzijazma u istrazi dok je u pritvoru bio direktor sarajevske SAB banke Zeljko Raguz sto ga je pokazao prilikom olakog odredjivanja mjera pritvora za vise osumnjicenih osoba zbog spornih i nespornih dugovanja ovoj banci, danas bi se vjerovatno znala i imena najmocnijih ljudi iz sjene koji su Raguzu omogucili da postane kriminalac evropskog kalibra. Ovako, tuzilastvo i sud su jednostavno podlegli "diktiranom politickom imperativu", artikuliranom kroz kampanju potpredsjednika Federacije Ejupa Ganica, cime se postizu efekti potpuno suprotni od zeljenih. S jedne strane, kao nevine zrtve nametnute ishitrenosti i nepostivanja procesno-pravnih i materijalno-pravnih standarda ljudskih prava padaju i najugledniji gradjani (mjera odredjivanje petodnevnog pritvora za poznatog privrednika i sportskog radnika Vladu Raguza, npr.), dok se, s druge strane, pojacava osjecaj da najmocniji zastitnici najkrupnijeg kriminala ostaju i dalje nedodirljivi. Sudije i tuzioci zasluzuju svu pomoc medjunarodne zajednice i priznanje izuzetno teskih okolnosti pod kojima rade. No, ta cinjenica kao i njihov uvredljivo los materijalni status ne mogu biti opravdanje za opasno podlijeganje kampanjskim, strogo doziranim pritiscima vladajucih politickih struktura.

Najbolji politicki potez BOSS-a bi bio da svog bucnog predsjednika preseli u Hyde Park, gdje bi do mile volje, stojeci na nekoj gajbi, mogao da uziva u boji i zvuku svoga glasa, bez da ga iko prekida. Mirnes Ajanovic je izazvao jos jedan skandal u Federalnom parlamentu. Ovaj put je, govoreci o korupciji, i predsjedavajuceg Predstavnickog doma Envera Kresu optuzio za korupciju, nakon sto ga je ovaj upozorio da ranije izrecene optuzbe na racun sudstva potkrijepi dokazima. Silazeci sa govornice, Ajanovic je ministru unutrasnjih poslova dobacio da bi i Kresu trebao uhapsiti za korupciju, a vrhunac svega je bio kad je i zblanutim predstavnicima OHR-a priprijetio rekavsi da upravo krece u njihov ured da bi se zalio. Sada je sasvim jasno da je jedini zadatak koji Ajanovic ima ustvari da bespotrebnom galamom (jer niko ne moze biti tako nevaspitan) amortizuje udare na vladajuci rezim. Podsjetimo, razgovaralo se o korupciji, a, po Ajanovicu, najvaznije je bilo to sto SDP BiH jos uvijek raspolaze imovinom SKBiH. Nakon incidenta, niko se nije osjecao dovoljno raspolozenim da razgovara o korupciji. Mladjani i arogantni Tuzlak je jos jednom postigao cilj: dobio je na publicitetu ("i los publicitet je dobar publicitet", kaze jedno od pravila politickog marketinga), odvukao je paznju od stvarnog problema i stvorio novi problem, kojem je Dnevni avaz vec sutradan posvetio pola strane. Kao da je njegovim nalogodavcima uslo u naviku da rasparcavaju: prvo Bosnu, pa sad i sve sto je podsjecalo na nju.

Kada je pocetkom rata u Sarajevu Nazif Gljiva tvrdio da ce doci vrijeme da se svi oni koji su ostali da brane Grad izvinjavaju onima koji su zdusili, cinilo se da lucidni seret pretjeruje. No, intervju njegovog kolege Harija Varesanovica beogradskom dnevniku Blic govori koliko je Gljiva bio dalekovid: "Dino Merlin i Tifa su rezimski muzicari. Od samog pocetka suludog rata distancirao sam se od svega. Ne volim da mesam svoj rad, muziku, stvaralastvo, sa bilo kakvim stvarima. Na raznim mestima sirom sveta i u svim ljudima imam publiku koja voli moju muziku. I dok je trajao rat nisam bio tu. Od svega sam se distancirao, jer ne volim da mesam muziku i politiku. Ne zelim da svojim pesmama menjam svet..." Osim sto su beogradski citaoci, eto, saznali da su cetnicka opsada i ubijanje Sarajeva bili "suludi rat", da se pametni Hajrudin na vrijeme "distancirao", te ko su sarajevski rezimski muzicari, upoznati su i sa "cinjenicom" da je Hari na nedavnom koncertu u Skenderiji imao deset hiljada posjetilaca, sto je, veli, "pravo merilo ljubavi". Ono sto je popularni Mata Hari presutio jeste da je glavni sponzor njegovog koncerta bila Stranka demokratske akcije, koja je otkupila i besplatno podijelila preko 80 posto ulaznica. No, neka je, tako joj i treba, Hari majstore!

Trebalo je da prodju tri godine pa da Predstavnicki dom Parlamenta Bosne i Hercegovine donese odluku o razmatranju osam zakona kojima se regulisu pitanja iz nadleznosti zajednickih institucija BiH (Zakon o sudu BiH, Zakon o tuzilastvu BiH, Zakon o pravobranilastvu BiH, Zakon o javnoj upravi BiH, Zakon o upravnim sporovima BiH, Zakon o drzavnoj sluzbi BiH, Zakon o radnim odnosima BiH, Zakon o pogranicnoj sluzbi BiH). Da nije zaista zadivljujuce upornosti Harisa Silajdzica da se izbori za razmatranje zakonskih prijedloga koje je njegov kabinet vec odavno pripremio, Bosna i Hercegovina bi sa ovakvim ostatkom vlasti, opozicijom, a i dosadasnjim visokim predstavnicima, bila jos ko zna koliko godina nedonosce u smislu postojanja neophodnih drzavnih organa i institucija. Da nije bilo poraznog nesankcioniranja srpsko-hrvatskih opstrukcija u realizaciji zakljucaka Madridske konferencije od strane Carlosa Westendorpa, ovi zakoni, kao i ostali sa liste od 138 koju je napravio Silajdzic, vec su mogli biti davno usvojeni. Novi Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch bi vec izbjegavanjem pogubnih gresaka svog prethodnika mogao uciniti puno za Bosnu i Hercegovinu.

Kopredsjedavajuci se vratio sa sastanka Srednjoevropske inicijative i emotivno skrhan onim sto je vidio na putu zaprijetio da ce BiH povuci svoju kandidaturu za prijem u Vijece Evrope. Naime, kako to da su Albanija ili Hrvatska u VE, a BiH nije. I zato ce Bosna iz protesta zbog zapadnoevropskih opstrukcija, duplih standarda, i cega sve ne, povuci svoju kandidaturu i osuditi se na samoizolaciju na vjeke vjekova. Zbog mogucih i nadasve ozbiljnih posljedica koju sprovodjenje Silajdziceve prijetnje moze imati na medjunarodne odnose, u Strasbourgu je odmah sazvana sjednica Vijeca Evrope. Na toj sjednici je odluceno da BiH bude u hitnoj proceduri primljena u to ugledno evropsko tijelo. Stavise, ni Vijece NATO-a nije ostalo netaknuto ozbiljnim upozorenjima upucenim iz bosanske prijestonice. Jedan visoki americki diplomata je uglednom svedskom listu Taksomike rekao kako ce BiH uci i u hitnu proceuduru za prijem u Partnerstvo za mir, odnosno NATO pakt. Cijeli politicki aparat EZ-a u Bruxellesu je demonstrirao nervozu bez presedana, prenosi atenski dnevnik Elefterotipia. U Holandiji je doslo do parlamentarne krize: opoziciona Liberalna stranka je optuzila vladajuce demokrscane da su krivi za nastalo stanje, jer nisu dovoljno lobirali za ulazak BiH u evropske integracije. Do slicnog bi raspleta moglo doci i u njemackom Bundestagu, gdje je Joschka Fischer najavio strajk gladju sve dok BiH ne postane punopravni clan Evropske unije. Hare, sala, sala.

Bez obzira kakve odluke Predsjednistvo BiH donosilo, uvijek se potezu velike rijeci: vitalni nacionalni interesi. I obicno ga potezu dva covjeka: sivi Zivko Radisic i sivomaslinasti Ante Jelavic. Tako je bilo i kada se na stolu nasao prijedlog zakona o granicnoj sluzbi drzave BiH, koji predvidja granicni pojas sirok 30 kilometara. Ostalo je u zraku pitanje: koji su to tacno srpski, odnosno hrvatski interesi koje stite predsjednik srpskih socijalista, odnosno sef bosanskog HDZ-a? Jer ocito je da je za njih bosanski nacionalni (tj. drzavni) interes prilicno strana koncepcija. A ko ustvari izvlaci najvecu korist iz cinjenice da su bosanske granice porozne u ovoj mjeri? Uglavnom kriminalci, lopovi veceg ili manjeg kalibra, sverceri oruzjem, drogama, svim i svacim. Odnosno njihovi politicki mentori visoko u bosanskoj politickoj hijerarhiji. Jelavicevi i Radisicevi glasaci nemaju nikakve koristi od propusnih granica: sve se uglavnom zavrsi na nekoliko paklica ili "steka" prosvercovanih cigareta, nekoliko litara jeftinijeg zejtina, a novac koji na jedvite jade steknu nepovratno ode iz zemlje, sto u Srbiju, sto u Hrvatsku, Madjarsku... Sto se tice drzave kojoj su na celu, ona nece imati bas nikakvih izgleda da svojim drzavljanima ponudi bilo sta od onog sto nude ostale normalne zemlje. Sigurne granice su uslov sigurnosti gradjana; naplata carina, jedan od osnovnih drzavnih prihoda; zajednicka bi granicna sluzba bila jedan od najvaznijih koraka ka onome cime nas obojica svakodnevno bombarduju: dejtonskoj Bosni. Ni manje ni vise, jer njih dvojica nisu ljudi za ozbiljnije poduhvate.

Cini se da Sarajevo konacno pocinje shvatati kako niti je samo na svijetu, niti ima monopol na stradanja, niti su s prekidom uzasne opsade zavrseni svi ratovi svijeta. Sve ono sto je bosanska prijestolnica prezivjela sada je zadesilo malu kavkasku drzavicu Ceceniju, odnosno njen glavni grad, koji zbog ruskih granata odavno izgleda onako kako se i zove - Grozni. Kada ovaj broj Dana bude vec uveliko u prodaji, u subotu 13. novembra u Sarajevu ce biti organizirane demonstracije podrske Cecenima. Ovu, drugu slicnu akciju - prva je bilo prikupljanje peticije protiv opsade Groznog - organiziraju "Mladi Muslimani" i za to zasluzuju apsolutnu podrsku. Bilo je, naime, krajnje vrijeme da se neko sjeti kako je iz bosanske prijestolnice odjekivalo: "Evropo, stidi se." Ljutile su se tada s pravom Sarajlije osjecajuci se ostavljeno i zaboravljeno, smatrajuci kako Zapad ima barem moralnu obavezu sprijeciti ubijanje jednog grada. Ubrzo je medjutim sve zaboravljeno. Umjesto da Sarajevo postane jednim od centara protesta protiv istrebljenja malog kavkaskog naroda, u njemu se skoro niko ni pocesao nije zbog toga sto se tamo, u surovim brdima, reprizira bosanska drama. Rijetki glas bunta ili kakva protestna akcija prolaze prakticno neprimjetno, bas kao sto, zahvaljujuci ovdasnjem egoizmu, pored nas prolaze cinjenice o smrti male drzave i njenog naroda. No, sve je to pokazalo kako je Bosna ipak dio Evrope. One koju boli neka stvar za tudju muku.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	AHMED SMAJIC
	KANTONALNI SUD U SARAJEVU
	MIRNES AJANOVIC
	HARI VARESANOVIC
	HARIS SILAJDZIC
	HARIS SILAJDZIC
	ANTE JELAVIC I ZIVKO RADISIC
	MLADI MUSLIMANI