JEDNA OD PRVIH LEKCIJA IZ TEORIJE
novinarstva govori o sposobnosti politicara da budu ubjedljivi kada, najblaze receno, izbjegavaju istinu: sjetite se samo Clintona kako je s osmijehom tvrdio da s Monicom Lewinsky nije imao intimne odnose, vec oralni seks. No, za razliku od Clintona, kome se ovakvi slalomi obijaju o mandat i zestoko tresu njegovu predsjednicku fotelju, u nedodirljivih Bosnjaka laz se tretira kao vrhunska istina samom cinjenicom da ima direktnu vezu s njihovim ustima. Ko, uostalom, ima pravo da sumnja u iskrenost porodice Izetbegovic? Pa zar nije Otac porodice odrobijao zivot koji upravo zivimo, nasu svijetlu sadasnjost, samo da Bosnjacima danas bude dobro? I zar zbog toga nije trpjela i trpi cijela porodica? Sina mu Bakira novinari od Sarajeva do New Yorka prozivaju samo zato sto je njegov sin, a Bakir je na stranicama ovog istog magazina lijepo kazao da on nikada nije bio u kabinetu svoga Oca, njega politika ne zanima, on je samo direktor Kantonalnog zavoda za izgradnju, i sve tako redom...

Ovo pisem, moram priznati, i sama malcice iznenadjena da Bakir tako uporno Bosnjacima izbjegava priznati istinu, jos usput sipajuci suplju o svom politickom neangazmanu. Prilikom nedavnog telefonskog razgovora, nakon sto su Dani uredno zatrazili odgovore (ne od Bakira Sina, vec od Bakira Direktora) i nakon sto je pitanje o parama (a o cemu bi drugom) Bakir brizno precrtao, a mi tako precrtano i objavili, Izetbegovic mladji nije odolio da ne kaze: "Ljudi koji me znaju, o meni imaju dobro misljenje, ja ne zelim da neko pomisli da sam ja arogantan, da lazem, da necu da odgovorim na neka pitanja..." Evo prilike: Dani pitaju Izetbegovica mladjeg kada je Sin postao licni sekretar Oca? Je li to stranacka, drzavna ili pak porodicna funkcija? Moze li mu placa direktora biti dostatna da prezivi ili bas zbog nje mora honorarno raditi i kao licni sekretar? I gdje je zapravo honorarac - u Zavodu ili kod Babe?

Da ne bismo opet bili optuzeni za neprijateljstvo spram svih Bosnjaka jer drsko ocekujemo odgovore od nekorumpirane i nepotizmom nezarazene SDA vlasti, Porodici podastiremo i razloge ovakvog interesovanja: u Programu posjete njihovih ekselencija clanova Predsjednistva BiH Saveznoj Republici Njemackoj od 28. i 29. oktobra tekuce godine, Bakir Izetbegovic je upisan kao Clan zvanicne delegacije i licni sekretar. To, naravno, pokrece i jos nekoliko pitanja: da li je gospodin Sin koristio neplaceno odsustvo iz Zavoda, zaradjene a neiskoristene slobodne dane, godisnji odmor ili mozda bolovanje? Je li nosio putni nalog Zavoda ili Predsjednistva BiH ili cak oba? Ko je platio dnevnice? Podrazumijeva li njegova odgovorna duznost licnog sekretara i stranacku pripadnost ili je on, mozda, tek obicni simpatizer SDA? Ko je direktor kad je on sekretar, a ko sekretar dok direktuje?

Ili je naprosto profesor Filipovic u pravu kada kaze da je bosnjacka vlast iz duse korumpirana i da je bas stoga problem korupcije toliki. Uostalom, stekao se dojam da je i Izetbegovic stariji bio iz duse zacudjen kada je onomad, pred TV kamerama i Senadom Hadzifejzovicem, tri puta u nevjerici priupitao: zar BiH nije na spisku prvih deset zemalja po korumpiranosti u svijetu? "Nije, gospodine Izetbegovicu, nas uopce nema", ponavljao je Hadzifejzovic. Treba li dodati: valjda zato sto smo izvan svake konkurencije.

Vildana SELIMBEGOVIC