Na neki cudan nacin cini se da pojave memoranduma Bosni najavljuju probleme. Taman sto je onaj SANU-ov postao opcim mjestom u prici o borbi za tlo, izgleda da se pojavio novi: SDA-HDZ o podjeli Travnika. Ili kako se to u novogovoru kaze: preustroju carsije u grad od sest opcina. Treba li dodati, na nacionalnom principu

KAD UDJES U TRAVNIK, CUJES TOPOT KONJSKIH
kopita - odla ze Turci. U socijalistickoj Jugoslaviji ovu su recenicu Travnicani dozivljavali kao mrsku, neprijateljsku provokaciju. A onda su zapuhali neki novi, demokratski vjetrovi, i kako je koja SDA postava bila radikalnija, tako je i samo podsjecanje na turski vakat dobijalo na cijeni. Kulminacija je, naravno, ubiljezena negdje sredinom rata kada je bilo dovoljno samo pominjanje Ive Andrica za citavu bujicu psovki i uvreda tako neprimjerenih carsiji ciji su ambiciozni jastrebovi zagovarali povrat vezirove stolice u grad na Lasvi. Kaneci da se dokazu kao ozbiljni pretendenti za drzavnu prijestolnicu, neki su (Travnicani kazu: uvezeni kadrovi) isli toliko daleko da su Donju carsiju ostavili na milost i nemilost mudzahedina kojima se nerijetko dogadjalo da modne stilove diktiraju sipkom. Da li s njima ili s kadrovima, tek SDA ambicija za glavnim gradom utopila se u onoj cuvenoj travnickoj magli. Ali se odnekud promakla vijest o promidzbi Travnika u glavni grad Federacije i shodno tome novom ustrojstvu po kome bi stara gradska carsija na potezu od Sarene dzamije do Suda (par kvadratnih kilometara) uznapredovala do americkih standarda i postala ni manje ni vise no - distrikt?! Travnik D.C, za razliku od Washingtona, ne bi bio sam - dobio bi cak sest opcina i to po prepoznatljivom balkanskom receptu s kraja stoljeca: na etnickim principima. Dakle, tri povijesne hrvatske i tri acik bosnjacke. Povijesna je zemlja tamo gdje su privredni kapaciteti, skolske i zdravstvene ustanove - pojednostavljuju definiciju HDZ zelja SDA funkcioneri. Da bi bili posve precizni: hrvatske opcine zatvorile bi prostor Kalibunara sa kompletnom fabrikom Borac, Novu Bilu sa jos nekolicinom sela koja su gotovo oduvijek etnicki cisto hrvatska te sportsko-rekreacioni kompleks Babanovca. Da bi uzvratili udarac, predstavnici HDZ-a u Travniku objasnjavaju bosnjacku strategiju: za male pare (10 do 12 njemackih maraka po kvadratnom metru) Opcina prodaje svojim Bosnjacima zemlju i za stanovanje i za industrijske namjene, samo da bi se upisali u katastre i dokazali da je i prostor koji su mahom naseljavali Hrvati - bosnjacki. Tu je negdje, u epicentru, i nedavna izjava Ljubise Markovica, jednog od potpredsjednika SDP BiH, koji je javno optuzio i SDA i HDZ da vec vise od godinu dana suruju u podjeli Travnika, potkrepljujuci to Protokolom koji je navodno potpisan zajednickim snagama, a nastao je nakon usvajanja Amandmana IX na Ustav Zupanije / kantona Srednja Bosna.

A racun za benzin?
Amandman IX, po HDZ-u, znaci izravno preslikavanje mostarskog recepta na Travnik, a "bosnjacka je strana spremna poceti razgovore o realizaciji devetog amandmana zato sto je to ustavna kategorija i zato sto smo ozbiljni ljudi koji se zele baviti ovim poslom; medjutim, ucjene tipa da se Travnik dijeli necemo ni razmatrati". HDZ dokazuje da Travniku treba oduzeti certifikat otvorenog grada zbog terorizma kojem su Hrvati izlozeni, a SDA tvrdi da u Travniku nema radikalnih bosnjackih elemenata koje bi neko mogao nazvati fundamentalistima i islamskim ekstremistima. Sto se kriminalaca tice, adresa je policija koja je jedina kompetentna, na sto HDZ uzvraca da je od policije korumpiraniji jedino pravosudni sistem na ovom prostoru i to onaj njegov bosnjacki dio...

Da ne bi polemika, gluho bilo, prosla bez prizivanja blize nam historije, tek podsjecanja radi: pokojni Mate Boban na vrhuncu svoje moci Travniku je bio namijenio sjediste nadbiskupije, a jos je ranije poznati demograf Ante Valenta iscrtao svoje prijedloge humanog preseljenja. Muslimani Travnika (ovo se odnosi na period kada su samo kod Tunje Filipovica obitavali Bosnjaci) jedno su vrijeme koketirali sa hrvatskom zajednicom Herceg-Bosna, a onda se iz petnih zila upeli da dokazu kako su prozreli HDZ namjere pa otisli u drugu krajnost - ugostivsi, kako se to danas moderno kaze, naturalizirane Bosnjake. Abu Hamza je bio i varen i pecen nasred srede travnicke carsije u isto vrijeme kada su za njim raspisivane raznorazne tjeralice.

No, kako Dayton nema alternative, a i Vasingtonski se sporazum nakon Mostara odmah dohvatio Travnika, nije bilo druge no drzat' se Federacije. E, u tom grmu i lezi zec: HDZ i SDA su u medjuvremenu dokazali i u praksi pokazali hiljadu nacina na koje se moze izvrdati dogovor, sporazum ili bilo sto trece sto podrazumijeva medjusobnu suradnju. Tu se negdje SDA dosjetila: sto bi od gotovog pravili veresiju i poluprimitivne kadrove zamijenili jacom, skolovanijom i suptilnijom ekipom koja je u posljednjih godinu dana na djelu pokazala svoju spremnost da grad, odnosno carsiju blago pocne cistiti od upadljivih ekstremista koji su javno prijetili, maltretirali i terorizirali Hrvate. Nije, naravno, do ovog casa razotkriven niti kaznjen nijedan pocinilac gnusnih ubojstava Hrvata na ovom prostoru, a kamoli neko od njihovih nalogodavaca. Ali, vrata vlasti su odskrinuta predstavnicima HDZ-a, i mada je sasvim dovoljno otvoriti ured Marinka Matosevica, predsjedavatelja Opcinskog vijeca Travnik, i shvatiti da u njemu sjedi predstavnik manjinskog naroda i da je tu po sili medjunarodne zajednice, nacelniku Opcine Besimu Halilovicu niko ne moze osporiti cinjenicu da je ne samo Matosevic usao u Opcinu vec je - cime se Halilovic voli pohvaliti - HDZ uselio u prostorije u centru grada. Odmah do nekadasnjeg zatvora.

Sto se Matosevica tice, u kancelariji, najmanje dva i po puta manjoj od nacelnikove i duplo vise puta skromnijoj, ima telefon koji koriste jos tri ureda?! A pokazuje i racun za benzin koji svako malo mora uredno pravdati - sve zbog racionalizacije sredstava i valjanog trosenja novca poreskih obveznika. Da se ne lazemo, nije nacelnik takva cicija kada su Bosnjaci u pitanju, no pravila sluzbe su na Halilovicevoj strani. Uostalom, zar nije SDA povela kampanju borbe protiv korupcije i za ciste racune? Elem, Matosevic kaze: "Kad je rijec o preustroju opcine Travnik, to je ustavno pravo jednog naroda. Moram dobro razluciti i kazati, ovo nije podjela Travnika. Sto bih ja dijelio nesto sto je i moje, odnosno svih gradjana koji zive u opcini Travnik. Moramo pronaci formulu, rjesenje, prije svega ako su u pitanju ljudska prava svakog gradjanina, gospodarstvo, skolstvo, kultura itd. Puno bitnih stvari ima za zivot svih gradjana koji zive na prostoru opcine Travnik. Ja sada ne bih o detaljima, ali mogu kazati da ima nekih preporuka OHR-a glede preustroja opcina. Nije sad bitno koja opcina, koja zupanija, ali prijedlozi oko preustroja od OHR-a postoje."

O povratku Hrvata u Travnik ne zeli puno diskutirati, ali zato potencira njihova prava, omalovazavanje i postavlja pitanje ucesca Hrvata u upravnim odborima preduzeca, lokalnim medijima koje optuzuje za pristrasan odnos i priznaje da se sa nacelnikom Halilovicem redovno dopisuje iako su njihovi uredi udaljeni jedva nekoliko metara. U pismu koje ovih dana priprema, oponira nacelnikovom izvjescu o broju zaposlenih u samoj Opcini: umjesto 117 uposlenih, od kojih je Bosnjaka izmedju 57 i 67 posto, koliko i pise u nacelnikovom ovjerenom izvjestaju, Matosevic tvrdi da u Opcini radi 157 zaposlenih i od toga su 104 Bosnjaka?!

U potrazi za Mujom
Besim Halilovic prvo moli da mu Dani dostave papire na koje se poziva SDP: "Odmah sam reagirao na tu izjavu obzirom da stvarno ne znam za postojanje bilo kakvog memoranduma, a mislim da bih trebao znati. Mozda je to nekad neko potpisao, ali ja ne vjerujem da postoji taj dokument... Medjutim, znam za postojanje devetog amandmana na Ustav Srednjobosanskog kantona, a tekst tog amandmana je usaglasavan u nekoliko navrata. Jedan od tih pokusaja, odnosno kad se definitivno doslo do tog teksta koji je usvojen kasnije na Skupstini kantona, bio je 9.7.'98, i tu je bio gospodin ambasador Schumacher. Nakon toga je i on govorio o uredjenju Travnika na jednakim principima na kojima je uredjen drugi grad, drugo sjediste kantona sa posebnim rezimom, dakle Mostar. Predstavnici HDZ-a u tim razgovorima su insistirali da se u tekstu napise kako ce Travnik biti uredjen sa tri opcine sa hrvatskom vecinom stanovnistva, sa tri opcine sa bosnjackom vecinom, i sa distriktom. Schumacher je tada izjavio, citiram: zUrediti Travnik u obliku sest opcina kao Mostar, cista je glupost', i mislim da taj stav OHR-a nije ni danas promijenjen."

Je li sija ili je vrat, jesu li principi mostarski ili je recept preslikan, tek, o istragama povodom teroriziranja Hrvata u Travniku nacelnik ne moze govoriti jer policija nije u njegovoj, vec u kantonalnoj nadleznosti. Halilovic cak pouzdano zna da nije rijec o organiziranom terorizmu i kompletan problem povratka u Travnik gleda na tehnickoj razini: "Do danas se vratilo oko 5.000 raseljenih Hrvata. Ali nemamo smjestaja, stanova, kuca u koje bi se mogli smjestiti mjestani. Naime, kroz Travnik je tokom rata proslo preko 200.000 izbjeglica, od kojih se 10.000 i danas nalazi ovdje. Oni su, nazalost, zauzeli kuce i stanove onih Hrvata koji su '93. napustili grad i naravno da mi sada u normalnom upravnom postupku primamo sve zahtjeve, obradjujemo ih i pokusavamo ih realizirati. Meni je potpuno jasno da su ljudi nestrpljivi. Dolaze, vide svoju imovinu, nemaju priliku da koriste svoju imovinu, da je vrate u posjed, ali mislim da smo u Travniku napravili daleko najveci posao."

Opcina je, prica nacelnik, jos prosle godine dopustila otvaranje Katolickog skolskog centra, koji danas radi punim kapacitetom, po vlastitom programu. Odbija sve optuzbe da bilo koga preferira u procesu prodaje opcinskog zemljista i kaze: "Naravno da smo iskoristili zakonsko pravo da neke od poslovnih prostora prodajemo putem tendera. To su prostori, sto ja imam obicaj kazati, gdje me noge same nose, recimo Getaldus - koristi ga Nihad Lendo zadnjih 35 godina. Ili, Boro Petric ima RTV servis i Boro ce ici u jednakim okolnostima kao i Nihad Lendo, jer tamo mi popravljamo svoje televizore. Hamdo brico ce ostati u tom poslovnom prostoru zato sto se mi sisamo kod njega. Dakle, mi smo iskoristili to pravo za neke djelatnosti za koje ne zelimo da se promijene i apsolutno bez obzira na nacionalnost."

Haliloviceva prica prija nesumnjivo i medjunarodnim predstavnicima, no rezultati su ono sto ama bas sve zanima. I poziciju i opoziciju, i Bosnjake i Hrvate u Travniku, barem onoliko koliko i one sto su sebi priskrbili prava da budu "ja, narod". A kad smo vec kod opozicije, u sluzbenim prostorijama SDP-a u Travniku tvrde da imaju Sporazum, na koji se Markovic poziva, ali ga jos uvijek traze po selima i kucama svojih odbornika - ostao je kod izvjesnog Muje. Sto se Travnicana tice, jedan detalj iz nedavne proslosti mozda najbolje ilustrira koliko im je uistinu dosta medjunarodnih SDA-HDZ rasprava o njihovoj sudbini: 20. oktobra, na dan oslobodjenja Travnika od fasista u Drugom svjetskom ratu, organizirali su setnju, polozili cvijece na spomen-obiljezje Josipu Mazaru Sosi, jednom od rijetkih koje je prezivjelo demokratsko ustrojstvo, posjetili grob svoga majora Petrovica, koji je prvi poveo odbranu Travnika od agresije 1992. i zatrazili da se Titova ulica vrati gradu pod Vlasicem. U iskrenom razgovoru priznaju: ne toliko zbog Tita, koliko zbog ovih danas sto hoce da vladaju i ljudskim sudbinama. I citiraju Andrica iz Hronike, istina poluglasno u onom dijelu sto govori o prolaznosti bas svake vlasti, a nesto glasnije i uz osmijeh sam pocetak djela svog sugradjanina koji kaze da nigdje sunce ne izlazi kasnije i ne zalazi ranije no u Travniku, ali nigdje i ne sija tako jako kao nad ovim gradom. Valjda se zato i sve vidi i sve zna.