Kada se ovdasnjoj policiji omakla akcija kakvom bi se i pariska pohvalila - pljenidba vise od kilograma heroina - nastupio je muk. Paniku je izazvao jedan obicni mali mobilni telefon - u njegovoj memoriji pronadjeni su brojevi telefona osoba dobro poznatih bosanskohercegovackoj javnosti: Bakira Izetbegovica, Nasera Orica, Alije Delimustafica, Ismeta Bajramovica Cele, te osoba dobro poznatih policiji: Nasera Kruezijua, Nihada Rovcanina, Selvera Lekica i Zorana Milicevica. Sta ce Bakir u telefonu? Naravno, to nije jedino pitanje koje muci istrazitelje, no, ono sto policija jos nije smjela da uradi, Dani jesu: zvali smo ih

FEDERALNO TUZILASTVO JE 19. OKTOBRA OVE
godine izdalo rjesenje o sprovodjenju istrage protiv pet lica kod kojih je, nakon "uspjesno obavljene akcije" na Autobuskoj stanici u Maglaju pronadjeno 1.019,60 grama heroina. Na spisku su: 1. Samir Kapetanovic, rodjen 29. 01. 1968. godine u Zenici, zaposlen u STR "Sanca" u Zenici, koja je njegovo vlasnistvo (ranije osudjivan i poznat kako bh. tako i policiji Njemacke, gdje je boravio tokom rata); Idriz Saip zvani Brzi, rodjen 24. 06. 1965. godine u Zenici (zavrsio je specijalnu skolu i zbog nesposobnosti nije sluzio vojsku); Abdulazis Dehari zvani Azis, rodjen 30. 12. 1970. godine u Tetovu, Makedonija, Albanac, drzavljanin Makedonije (vlasnik bh. licne karte izdate u Policijskoj upravi Olovo pod rednim brojem 1022/98); Mirsad Skrijelj, poznat pod nadimkom Kocka, rodjen 04. 02. 1975. u Sarajevu u opcini Centar (posjeduje licnu kartu izdatu od PU Ilidza); Sefcet Kurtovic zvani Seki, rodjen 20. 01. 1975. u Sjenici, Srbija (bh. drzavljanin sa licnom kartom izdatom u PU Stari Grad, Sarajevo).

U obrazlozenju pokretanja istrage i odredjivanja pritvora pored ostalog se navode i sljedeci podaci: pocetkom oktobra Idriz Saip je angazirao svog prijatelja Samira Kapetanovica, koji je svojim vezama stupio u kontakt sa Abdulazisom Deharijem iz Tetova, a sve u cilju neovlastene nabavke jednog kilograma opojne droge - heroina. Dana 16. oktobra angazirali su Mirsada Skrijelja iz Sarajeva, a ovaj Sevceta Kurtovica s ciljem nabavke droge i primopredaje koja je bila dogovorena za taj dan u 20.00 sati. Medjutim, u tome ih je sprijecila policija koja je izvela akciju i u "golfu A3", registarskih oznaka 174-M-057, kojim je upravljao Samir Kapetanovic, a ostala cetvorica bila saputnici, sluzbenici MUP-a ZE-DO kantona i pripadnici Federalne policije su, osim vec pomenute droge, pronasli i pistolj CZ cal. 76mm, osam komada municije u okviru i dva mobilna telefona.

Vruci listing
Mimo uobicajene policijske prakse, po kojoj se otkrivanje i nekoliko grama marihuane smatra dovoljnim razlogom za trijumfalne pres-konferencije sa kojih se izvjestaji nadju i u sadrzaju centralnog televizijskog Dnevnika, ovog puta je izostalo informiranje javnosti o akciji kojom bi se ponosile i policije zemalja koje se puno uspjesnije bore protiv trgovine drogom. Razlog za tajanstvenu sutnju policije i guranje u zaborav istrage, prema informacijama dobro upucenih medjunarodnih predstavnika u BiH, lezi u - mobitelima! Preciznije, u jednom od dva mobitela koji su pronadjeni u automobilu u kojem se nalazio zaplijenjeni heroin. Naime, u memoriji jednog mobilnog telefona pronadjeni su, izmedju ostalih, i brojevi telefona osoba dobro poznatih bosanskohercegovackoj javnosti: Bakira Izetbegovica, sina i licnog sekretara clana Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica i direktora Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, Nasera Orica, jednog od srebrenickih ratnih komandanata i poslijeratnog tuzlanskog biznismena, Alije Delimustafica, bivseg ministra policije i kontroverznog biznismena, Ismeta Bajramovica Cele, jednog od sarajevskih ratnih komandanata i osobe sa spiska vodja organiziranog kriminala u Sarajevu kojeg je sacinio ministar policije Sarajevskog kantona Ismet Dahic, te javnosti, za razliku od policije, manje poznatih Nasera Kruezijua, Nihada Rovcanina, Selvera Lekica i Zorana Milicevica.

Istrazni organi u sudu i tuzilastvu odbili su Danima odgovoriti na pitanja vezana za tok istrage. Ipak, za dobro upucene nije tajna da sluzbenici ovih organa rade pod velikim pritiskom: s jedne strane, pripadnika Medjunarodne policije (IPTF), koja se, kao i specijalizirana Agencija americke vlade za borbu protiv droge (DEA), zainteresirala za slucaj; s druge strane, straha od neophodnosti saslusanja osoba sa spiska koji su vlasnici ili korisnici telefona sa kojima su uhapseni kontaktirali, te jos vise mogucih rezultata ovih istraznih radnji. Naime, teoretski je moguce da nijedna osoba sa spiska vlasnika ili korisnika kontaktiranih telefona ni na koji nacin nije povezana sa osobama optuzenim za promet zaplijenjenog heroina. No, istrazni organi se ni nakon dvadesetak dana poslije hapsenja ne usudjuju zvanicno kontaktirati vlasnike i korisnike pomenutih telefona. Dosadasnji tok istrage se pazljivo usmjerava u pravcu koji ce saslusanje Bakira Izetbegovica i ostalih uciniti izlisnim. Pritom se kao najcuvaniji dokument tretira postanski listing svih automatski zabiljezenih razgovora sa zaplijenjenog mobitela, koji bi nepobitno pokazao da li su u vremenu neposredno prije hapsenja osumnjiceni i zaista kontaktirali sa nekim od vlasnika ili korisnika telefona cije su brojeve imali memorisane.

U dosadasnjem toku istrage, koju na zahtjev Vrhovnog suda Federacije vodi Kantonalni sud u Zenici, saslusani su svi osumnjiceni. Do sada je samo jedan od njih - Idriz Saih - priznao vlastitu upletenost u cijeli slucaj, dok su ostali osumnjiceni suzdrzani i odredjivanje strategije odbrane prepustaju svojim advokatima. Medju njima su i ugledni zenicki advokati Almin Dautbegovic, Mensur Hasanagic i Zijada Mujkic. Neki od advokata koje smo kontaktirali odbili su govoriti o "slucaju koji je u toku", nezvanicno dodajuci da imaju ozbiljne zamjerke na tretman osumnjicenih kako prilikom hapsenja, tako i u pritvoru.

Organizirani lanac ili scenarij
Ipak, dobro obavijesteni izvori govore o opticaju dvije verzije po kojima se odvijao scenarij maglajske akcije. Po prvoj, radi se, zaista, o organiziranom lancu droge koji je uspjesnom akcijom policije prekinut upravo u Maglaju. U njoj ostaje cinjenica da neka od glavnih imena jos uvijek nisu na tuziocevom spisku, mada bi vrlo brzo mogla biti objekti istrage. S druge strane, posljednjih dana je aktuelna verzija prema kojoj iza cijele akcije stoji policija. Preciznije, zbog saznanja kojima su raspolagali pripadnici MUP-a o pojedinim licima, izveli su akciju "ubacivanja svog covjeka kako bi pohvatali narko-dilere". Njihov covjek bio je Muhamed, porijeklom Arap, koji zivi u jednom zenickom prigradskom naselju. Njega je policija ucijenila - i to citavu akciju cini diskutabilnom - bh. drzavljanstvom, do kojeg se u posljednje vrijeme teze dolazi. Nakon pristanka da odigra ulogu "mamca", Muhamed je stupio u kontakt sa Idrizom Saipom, jer su se poznavali, iako ne dobro, preko nekih porodicnih veza, i rekao mu, navodno, da mu treba droga. Onda je Saip otisao kod Kapetanovica u njegovu radnju, koga je poznavao preko svog brata i od ranije pouzdano znao da se kod njega moze svasta nabaviti. I bio je u pravu, dobio je paketic bijelog praha koji je odnio Muhamedu. Prema ovoj verziji price, koja se na sudu gotovo stoprocentno podudarila sa iskazom Idriza Saipa, Muhamed je zatrazio vecu kolicinu heroina, a Kapetanovic je Saipu rekao da ce morati po to ici u Tuzlu, sto je Muhamed odbio. U povratku, na Autobuskoj stanici u Maglaju, drogu su trebali predati Muhamedu, koji ih je cekao u svom parkiranom automobilu. Kad su se oni pojavili, u vec pomenutom "golfu A3", Muhamed je dosao u njihov automobil, sjeo na prednje sjediste, rasjekao jedan paketic, probao bijeli prah, i otisao u svoj automobil, kako je navodno rekao, po novac. Tog trenutka je nastupila policija. Od svih njih, jedino je Samir Kapetanovic pokusao bjezati. Zbog toga je ranjen, a ostali su, prema javnim izjavama advokata, bili pretuceni, iako, po njima, nisu pruzali nikakav otpor prilikom hapsenja. Istrazni sudija je upravo zbog ovoga naredio da se uradi vjestacenje. Sve da jeste istinita ova verzija price, mnoga pitanja ostaju bez odgovora: ko su glavni akteri u dva centra, Sarajevu i Zenici, na koje ukazuju neki putevi istrage, s kim je kontaktirao Kapetanovic, kako je dosao do kilograma heroina...

Istrazujuci ovu temu, Dani su dosli i do sljedecih saznanja: putevi droge koji idu preko BiH, sa istoka prema zapadu, samo u rijetkim slucajevima odvijaju se preko Federacije. Prema nadleznim iz medjunarodnih institucija sa mandatom u BiH, ti putevi za kriminalce su puno sigurniji preko Republike Srpske zbog "manje kontrole i vece podmitljivosti njihovih policajaca".

Zanimljivo je i odakle droga dolazi: obicno od prodavaca lociranih u Turskoj, Albaniji ili Makedoniji, gdje nakupac za pet do deset hiljada maraka moze kupiti kilogram heroina. Njegova trzisna vrijednost u Maglaju bila je oko 20 do 30 hiljada maraka, a na ulici, kada bi se prodavao "na malo", na kilogramu heroina moze se zaraditi od 150 do 300 hiljada maraka. Ono sto je sigurno jeste da droga nije bila namijenjena za bh. trziste. Potvrda za ovo lezi i u rijecima jednog od osumnjicenih, koji je, prema navodima njegovih prijatelja, nedavno objasnjavao: "Da padnemo u Maglaju?! K'o da smo mi blesavi prodavati drogu ovdje! Prvo: puno je jeftinija, drugo: svaki mali narkic koji ovdje padne ce nakon dvije dobre cuske propjevat' policiji od koga je dobio drogu." Dakle, osim svih ostalih pitanja koja namecu prva saznanja i konfuzan tok istrage, ostaje i pitanje za koje je trziste droga bila namijenjena.