Molila sam ih da me ubiju - Zlocin nad zenom Bosne i Hercegovine je knjiga nedavno objavljena u Sarajevu, u izdanju Centra za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa BiH. U knjizi je skupljen niz tekstova domacih i stranih znanstvenika, uz brojne mucne ispovijesti prezivjelih zena-zrtava iz bosanskohercegovackih konclogora, a jedan se dio odnosi na svjedocenje silovane Stocanke koja tvrdi da je pocinilac zlodjela nad njom - Vice Vukojevic koji se u hrvatskom Saboru proslavio fasistickim istupima. Da bi ironija bila kompletna pobrinuo se Franjo Tudjman osobno - promovirajuci Vukojevica u ustavnog suca. Slucaj silovane Stocanke prvi put je objelodanjen u splitskom Feral Tribuneu, te se posljedice jos uvijek cekaju...

"JA SAM KAO MLADA DJEVOJKA, STUDENTICA,
Bosnjakinja, u logoru Vojno vise puta silovana. To zlo i ponizenje cinili su mi trojica ustasa. Jedan od njih bio je zapovjednik stozera HVO Marko Radic zMaka'. Drugi je bio Mario Mihalj, a treci Vice Vukojevic, sabornik u Saboru Republike Hrvatske." Ovo svjedocanstvo izmrcvarene Stocanke objavljeno je u knjizi pod naslovom Molila sam ih da me ubiju - Zlocin nad zenom Bosne i Hercegovine, koja je nedavno objavljena u Sarajevu, u izdanju Centra za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa BiH, pod Redakcijskim odborom u kojemu su, izmedju ostalih, Irfan Ajanovic, Muhamed Filipovic i Enes Kisevic.

Knjiga okuplja niz tekstova domacih i stranih znanstvenika, uz brojne mucne ispovijesti prezivjelih zena-zrtava iz bosanskohercegovackih konclogora, a dio koji se odnosi na ovdje spomenuti slucaj prvi put je objelodanjen u splitskom Feral Tribuneu, te se posljedice toga jos uvijek cekaju...

Visekratno silovana i pretucena djevojka iz Stoca dala je sudskim organima u Mostaru svoj sluzbeni iskaz pod zasticenom sifrom, dakako, i o njoj nam je jos poznato da je iz logora Vojno kod Mostara pustena na slobodu u proljece z94., u petom mjesecu trudnoce. Danas zivi u Svedskoj, sa djetetom i svojim roditeljima. Druzi se sa brojnim logorasima iz Bosne, kaze, i moli Boga da svakoga covjeka ili kazni ili nagradi prema njegovom zlom ili dobrom djelu, prema zasluzi.

U logoru civil, u Saboru uniformiran
No, to sto njezin slucaj za ovu priliku izdvaja iz tisucâ slicnih tragedija, zapravo je ime jednoga od trojice s kojima bi prizivani Bog itekako imao osta sablje krvaviti. Vice Vukojevic nije "samo" zastupnik u hrvatskom parlamentu i jedan od najistaknutijih hrvatskih politicara nego se iz godine u godinu kiti raznim vaznim funkcijama od kojih posljednja svakako i formalno nastoji trijumfalizirati smradnu erupciju hrvatske politicke kloake: Vice Vukojevic novoimenovani je clan Ustavnoga suda RH.

Prije negoli se vinuo tako visoko, ovaj hadezeov ogledni jastreb pomalo je kokosario po rodnom blatu u Veljacima kod Ljubuskog, onda je krajem pedesetih odlezao dvije godine u zatvoru zbog nekakvih demonstracija na kojima (prema vlastitom priznanju) nije ni prismrdio, pa su ga udbasi narednih nekoliko godina jos gnjavili zbog navodnog clanstva u ustaskoj teroristickoj organizaciji, ali je Vukojevic mraku i strahu usprkos uspio diplomirati pravo, da bi odmah potom zdimio u Bec, pa Pariz.

Tamo je prijavio doktorat iz medjunarodnog prava, ali nije dospio dalje od Renaultove proizvodne trake, cime se prehranjuje kroz nekoliko svojih pariskih godina. U Hrvatsku se vratio vec '71., taman na vrijeme da postane savjetnik direktora jedne zagrebacke gradjevinske firme, a dvadeset godina poslije kao hadezeov prvoborac zasjest ce u naslonjac pomocnika ministra policije, iz kojega ce poduzeti svoju prvu teroristicku akciju, ziherasku ali pravu pravcatu.

Naime, Vukojevicevo ime neposredno se povezuje sa onom malesnom no drcnom grupom koja je u osvit cetnickog rusenja Vukovara ispalila nekoliko projektila iz netom prosvercanog armbrusta prema Borovu Selu, da bi se zatim junacki povukla u zagrebacke gornjogradske salone. U potpuno unistenom Vukovaru pojavit ce se Vice Vukojevic ponovno s Franjom Tudjmanom 1997. godine, jasuci slavodobitno na predizbornome Vlaku mira. Rascvalu bijelu ruzu, koju je kao i ostali uzvanici dobio da veselo masuka pred Tudjmanovim nosom i TV-kamerama pod improviziranom binom ispred kolodvora na obali Dunava, Vukojevic je isti cas zladno zataknuo za kopcu remena na hlacama; sprijeda, prema dolje.

S mjesta pomocnika ministra Vice je Vukojevic poduzimao jos neke neoruzane teroristicke akcije; sa saborske govornice je prijetio mogucnoscu zatvora svima koji ne budu postivali buduci zakon o korienskom pravopisu hrvatskog jezika, a zastupnici liberala Djurdji Adlesic kratko je jednom prilikom otpovrnuo: "Manje pricaj, vise radjaj!" Da odnos Vukojevicev prema zenama nadilazi uobicajene standarde tradicionalistickog, saznat cemo, evo, tek nedavno, no da bismo se uvjerili u njegov stav prema Bosni i Bosnjacima, nije nam ipak trebalo nikakvo naknadno svjedocanstvo.

Godine 1993. Vice Vukojevic sudjelovao je tako u svim koracima ustrojavanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, ne propustajuci nijednu sansu da se na tamosnje muslimane nabaci uvredama i klevetama. Iste godine, kada se u logoru Vojno pojavio odjeven kao civil, Vukojevic se u Saboru RH pojavio u uniformi brigadira HVO-a. A kada su preda nj bojazljivo iznijeli opozicijsku peticiju za promjenu politike prema Bosni, Vukojevic je bez imalo gnjeva izrekao rijeci koje se do dan-danas ne zaboravljaju: "Napravite jos i rupu na sredini, da ga sultan moze nabit na obreznjak."

Tudjmanova rugalica
Da osim Bosnjaka-Muslimana ne moze ni nacrtane podnijeti niti one koji s njima i dalje zive u istoj sredini, ovaj brigadir HVO-a pokazat ce bas nedavno, prilikom mise zadusnice za davno ubijenog hrvatskog emigranta Brunu Busica, kada su njegovi ekshumirani zemni ostaci ispracani s pariskoga groblja Pere Lachaise na zagrebacki Mirogoj. Tamosnji hrvatski svecenici nisu mogli svojim usima i ocima vjerovati kada im je Vice Vukojevic pokusao naloziti tko od njih i zasto ima pravo sluziti liturgiju, a tko ne smije biti ni u blizini, pogotovu ako mu je blizina inace u Sarajevu.

Nista manje od uloge u raspirivanju rata izmedju Hrvata i Bosnjaka, a svakako vise od one u provociranju vec napaljenih Srba, poznat je Vukojevic po osnivanju saborske Komisije za utvrdjivanje ratnih i poratnih zrtava Drugoga svjetskog rata. Pa, ta je komisija, sastavljena u devet desetina od gologa ustase, a u onoj jednoj od Slavka Goldsteina i jos ponekog antifasista, isceprkala kako je u ratu na podrucju Hrvatske ubijeno npr. Zidova ukupno 331 (tristo trideset i jedan), a pravoslavaca cak 726 (sedamsto dvadeset i sest)...

Tesko je o Vici Vukojevicu prepricavati zgodne anegdote, u pozadini jednoga takvog jezovitog svjedocenja kakvo je ovo iz knjige Saveza logorasa BiH, osim ako je moguce ne smetnuti s uma da je svaki njegov potez za krajnju posljedicu ustvari imao ljudske zrtve, pa tako i onaj bijedni gangaski vic o sultanovu obreznjaku. Netko je u Hrvatskoj dobro primijetio da je njegovo postavljanje za ustavnog suca zapravo nista doli rugalica Tudjmanova, narodu koji pomalo sumnja u zakonitost njegove vladavine, i kao takav zasluzuje da mu potvrdu za to naposljetku izdaje bas lik poput Vukojevica.

Zato niposto ne treba pomalo sumnjati: i najnoviji ce mandat Vukojevicev rezultirati ljudskim zrtvama. Pritom samo jedna cinjenica moze sprijeciti novo zlo, ili zanemarivanje i negiranje vec pocinjenog, sto nije puno manje bitno. Osim sudbene vlasti drzave u kojoj je Vice Vukojevic upravo bahato ustolicen kao capo di tutti capi, postoji takodjer jos jedan sud, od kojega se balkanskim vukojevicima dlake po siji u pravilu posve zecje nadizu.

Prilikom zla za koje nesretna Stocanka tvrdi da joj ga je Vice Vukojevic nanio, silovatelj je bio u mogucnosti shvatiti dvije nevelike ali vrlo neugodne mudrosti. Prvo, rodjeni armbrusti se ne dijele na obrezane i neobrezane, nego na one koji pale i one koji pocivaju. Uskrsu potonjih ne pomazu nikakve prinesene ruze, pa taman bile uskracene nacionalnome Caci i posvecene od prigodno instaliranih svecenika.

I drugo, za razliku od moguceg uvjerenja koje nekvalificirani buduci sudac Ustavnog suda Vice Vukojevic nikad ranije nije imao priliku staviti na kusnju, istina je da spolna nekvalificiranost za silovatelja zakonski uopce ne iskljucuje mogucnost pripadajuceg zlodjela. Prva istina u prilog njegova nepogresivog intimnog razdiranja; druga na ravnanje najblizemu sudu kojemu on sam nije nadredjen.