Dani su se u svom pretproslom broju pozabavili pisanjem akademika Muhameda Filipovica u Oslobodjenju. Profesor logike i nas suradnik objasnjava svoja stajalista o vlasti, kriminalu i korupciji tvrdeci da je nesumnjivo dokazao kako se u BiH radi o totalitarnom sistemu, oplemenjenom jos i totalnom i planiranom drustvenom anarhijom, sto je njemu bio pokazatelj da je izvor i uzrok svakog kriminala i korupcije, a kriminala i korupcije ima raznih vrsta i ne zna se koja je gora, sama drzava ovakva kakva je, a njeni autori su i gospoda stranci i nasi oligarsi, koji su pristali i na krpatanje zemlje, samo da oni ostanu na vlasti. Dakle, toliko ljubljena vlast je zapravo izvor kriminala i korupcije

U BROJU OD 22. 10. TEKUCE GODINE, POD NASLOVOM
Novi prilozi za biografiju Muhameda Filipovica Tunje, a pod unutarnjim naslovom Logicke greske profesora logike, objavljen je kriticki prikaz mog teksta u Oslobodjenju, koji je objavljen 17. i 18.10., a u kojem sam pokusao da vratim raspravu o problemima sa kojima se sukobljava nasa zemlja na pravi teren, tj. na teren na kojem su oni nastali i na kojem se jedino mogu identificirati i odstraniti, a to je politicki teren. Ostavljam po strani ironicni naslov, kao i opasnu, svakako za pisca tog clanka, namjeru da se mene uci logici i da se u mojim mislima nalaze logicke greske. Naime, nije logicka greska u tome sto neko misli drugacije i drugacije od nekog drugog vidi probleme ove zemlje, nego ako iz premisa njegovog zakljucivanja, dakle iz osnove njegovog konkretnog procesa misljenja, na logican i racionalno utemeljen nacin ne proizlaze zakljucci koje donosi, odnosno ako su mu cak i premise od kojih polazi pogresne. Naravno, nista takvog o mome konkretnome procesu misljenja, na kojem se temelji navedeni tekst, nije dokazano, stoga je bolje ostaviti to pitanje ko pravi logicke greske za drugi put, a ovdje se koncentrirati na samu stvar. Samo da dodam jos nesto. Ja odista jesam profesor logike, zapravo onaj koji je proucavanju logike kod nas dao znanstvenu i filozofsku dimenziju, ma koliko da logika jeste suhoparna i da jeste dugo bila potisnuta, medju ostalim filozofskim disciplinama, koje su bile u centru paznje.

Logika je svagda bila vezana za eristiku, tj. za vjestinu debate i dokazivanja, ali je, u nekom vidu, vezana i za sofistiku, a to je sposobnost da se u svakom slucaju dokaze da se ima pravo. Moram samokriticki priznati da nesto od te drevne vjestine, koju su prakticirali anticki filozofi, posjedujem i sam, te da bi sa mnom bilo jako tesko izaci na kraj u dokazivanjima okolnosti ko logicki grijesi, cak i u slucaju kada bih odista pravio greske, a kamoli kada od gresaka nema ni pomena. Nije, medjutim, ovdje glavno pitanje ko logicki grijesi, vec ko grijesi uopce i ko politicki grijesi. U antrfileu svoga teksta, pisac kritickog osvrta na moj tekst u Oslobodjenju, kojem izrazavam pohvalu na veoma uctivom i punom obzira nacinu pisanja, neuobicajenom u nasem danasnjem novinarstvu, kaze za moj tekst slijedece: "Nastojeci podici razinu misljenja o uzrocima bosanskog pada, akademik Filipovic je, demistificirajuci sumu problema, naprosto preskocio njeno najbolesnije drvo - korupciju i kriminal." Ovo mjesto sadrzi sukus svih kritickih primjedbi Nerzuka Curaka na moj tekst, odnosno na ono sto sam rekao. Ali da li ono pogadja pravu metu?

Najbolesnija mjesta BiH
Prvo bih kazao da ja odista ne smatram korupciju i kriminal najbolesnijim mjestima naseg opceg stanja. Ja za najbolesnija mjesta smatram stanja u nekim glavama, glavama koje ne poznaju demokratski nacin misljenja, glavama koje misle da ako su osvojili politicku vlast, da su osvojili samu drzavu, da su osvojili ljudske duse i njihova prava, da mogu da prisvoje sve pozicije u drzavnom aparatu i da je drzava postala njihova privatna svojina; smatram najbolesnijim mjestom vladavinu konzervativnih, retardiranih, nacionalistickih i za Bosnu i Hercegovinu rusilackih ideja o tome da je covjek prije svega predstavnik nacije, a onda svog ljudskog bitka, smatram najbolesnijim mjestom vladavinu ljudi koji sluze drugim drzavama, drugim drzavnim i politickim vodjama i interesima, a ne svojoj zemlji i interesima njenog naroda u cjelini, mada uzimaju funkcije cjeline u sopstvene ruke. Smatram kao najbolesnije mjesto ideju da ljudi ne mogu da zive zajedno zbog toga sto su razlicitih vjera i nacija, a na toj ideji je umnogome zasnovan ustavno-pravni poredak koji danas kod nas vlada i u skladu sa tom idejom je ova zemlja podijeljena kako je podijeljena.

Ovo nabrajanje bi moglo da ide unedogled, a na kraju je bolest korupcije i kriminala, koja je logicka posljedica svih ovih prethodnih bolesti, zapravo simptom koji te glavne bolesti moze i da prikriva i da ih otkriva, samo zavisi od ugla naseg promatranja.

Istina je da sam ja stavio u drugi plan javnu borbu protiv korupcije i kriminala, osobito borbu kako se ona danas vodi, ko je vodi i u smislu u kojem se ona kod nas vodi. Stavio sam primjedbu da je ova borba pogresna i s obzirom na uzroke problema kriminala i korupcije i s obzirom na njegove izvore, a i s obzirom na mjesto gdje se vodi i na nacin kako se vodi. Borba protiv korupcije i kriminala uopce, koja se vodi samo u javnim medijima, gdje je ta borba svedena na optuzivanja, koja cesto, zbog nedostatnih dokaza optuzbi, sama sebe demantiraju i kompromitiraju cijelu stvar borbe protiv korupcije, te otvaraju mogucnost, odnosno ona se vodi na nacin koji onima koji su pogodjeni ovakvom borbom omogucava tezu da ih se mrzi, da ih se napada i optuzuje na krivom mjestu i bez dokaza, da to radi svako i iz svakojakih motiva, te da se to radi jer su oni muslimani, jer su borci za cjelovitu Bosnu, da su ove optuzbe motivirane i potaknute od stranaca, a da im je uzrok u tome sto su upravo ti napadnuti protiv arbitrarne vladavine stranaca, protiv stanja da stranci imaju vlast, ali ne nose nikakvu odgovornost za stanje u zemlji, za nase zivote, nasu imovinu i da sami ne potpadaju pod jurisdikciju nasih pravnih instituta, da su izvan zakona i da su i sami korumpirani. Pa zar za to nije najbolji dokaz cinjenica da je npr. Westendorp imao platu u iznosu 46 mjesecnih plata redovnog profesora Univerziteta u Sarajevu.

Kad je rijec o Hrvatu ili Srbinu, onda ga se napada zbog toga sto je on dosljedan u zastiti hrvatskih ili srpskih interesa. Tako se onda samo produbljuju mrznja i nepovjerenje, na koje protagonisti politike racunaju, jer im samo mrznja i strah donose poene i osiguravaju kontinuiranje vlasti. Sve je to, dakle i u mojim ocima, jedan pogresan vid borbe, borbe koja donosi poene i onima protiv kojih se borimo. Ja sam stoga izrekao jedan stav, a to je da sudstvo, policija i tuzilastvo treba da vode borbu protiv kriminala i da u tome treba da imaju punu podrsku javnosti. Opasno je, naime, ne samo kada se ova borba vodi nekompetentno i nestrucno nego je osobito opasno kada tu borbu vode oni koji su tvorci sistema korupcije, ali kao opceg stanja, kao stanja drzavnopolitickog i pravnog sistema. Ako to policija, tuzilastvo i sudstvo iz bilo kojeg razloga ne mogu da rade, a to je evidentno, tada se postavlja pitanje ko ih u tome sprjecava. Tako se dolazi do logicnog odgovora na pitanje o uzroku kriminala i korupcije, a taj je isti za sve totalitarne i semitotalitarne sisteme. Ni u ranijem sistemu, koji je bio totalitaran, nije bilo nikada moguce postici vidnije uspjehe u borbi protiv kriminala i obimne korupcije, kada je ona izlazila iz prirode samog sistema i izrazavala unutarnje odnose u njemu. Uzaludna su bila brojna Titova pisma, pisma raznih CK i Izvrsnih komiteta ili Rezolucije koje su donosene itd. Javne kampanje u stilu "imas kucu, vrati stan" itd. Kako sam ja nesumnjivo dokazao da se kod nas radi o totalitarnom sistemu, oplemenjenom jos i totalnom i planiranom drustvenom anarhijom, to je za mene bilo jasno da je izvor i uzrok svakog kriminala i korupcije, a kriminala i korupcije ima raznih vrsta i ne zna se koja je gora, sama drzava ovakva kakva je, a njeni autori su i gospoda stranci i nasi oligarsi, koji su pristali i na krpatanje zemlje, samo da oni ostanu na vlasti. Dakle, toliko ljubljena vlast je zapravo izvor kriminala i korupcije.

Ustav, Dayton, vlast
Nije, medjutim, moguce, na nuzan nacin, dokazivati da postojanje korupcije i kriminala podrazumijeva kriminalnu vlast, to ne proizlazi logicno i nuzno jedno iz drugog. Osobito u slucaju kad je takav kriminal identificiran kao radnja pojedinacne licnosti, ma kako ona visoko stajala na drustvenoj i politickoj ljestvici, ta ljestvica svagda nadje nacina da se ogradi od postupaka losih pojedinaca. Ali je, iz dokaza da je vlast kriminalno ustrojena i da pociva na sistematskom narusavanju zakona i Ustava, moguce logicno i nuznim nacinom, znaci racionalno i sigurno, dokazivati da iz takve vlasti kriminal mora proisteci i da ga se uopce ne mozemo rijesiti dok se ne rijesimo same te vlasti. A ta vlast nema nikakve unutarnje logike, sa stajalista javnih interesa. Ona je gradjanima oduzela imovinu, koja je bila opcedrustvena i kojom su upravljali gradjani i uzela je pod svoje, te sa njom upravlja preko svojih povjerljivih ljudi, kao da je to privatna ili korporativna imovina. Vlast je toliko podijeljena, kao sto je uspostavljeno toliko pravnih podsistema, policijskih nadleznosti i svega drugoga sto onemogucava svaku racionalnu borbu protiv kriminala. Vlast je razgradila nasu drzavu, otvorila je za kriminalni transport dobara, koji je do sada, ovih cetiri godine nakon rata, bio glavni izvor nezakonitih sticanja imovine. Najzad, ta ista vlast cini najveci kriminal time sto na razne nacine, ali uporno, podrzava stanje u kojem se sa otetom imovinom gradjana raspolaze evo vec punih sedam godina, ona se upotrebljava, pljacka i zloupotrebljava, ljudi se prisiljavaju da je se na razlicite nacine odricu i da gube ogromne svote novca, a da nista nije stvarno ucinjeno da se stanje popravi.

Ako jedna vlast, a to je slucaj od pocetka uspostave tzv. demokratske vladavine kod nas, sistematski narusava i uzurpira prava gradjana, narusava Ustav, umjesto da ga brani, ako se vlast koncentrira u rukama malog broja ljudi i vodi kao privatni biznis, ako se finansije drustva, odnosno drzave, vode kao privatne finansije, bez uvida i kontrole bilo kojeg zakonom uspostavljenog drzavnog tijela, ako niko iz strukture vlasti nikada nije postavio ta pitanja i ako su svi, gotovo svi, sudjelovali u stvaranju tog anarhicnog sistema koji je funkcionirao pod parolom uzmi koliko mozes i docepaj se cega mozes, sta znaci tada borba protiv onih koji mogu biti identificirani kao korupcionasi i kriminalci. Tada ce se sve to svesti na neke egzemplarne primjere i onda ce sampionat borbe protiv korupcije i kriminala uzeti upravo oni koji su glavni autori kriminalnog sistema i stanja stvari, a stradat ce uglavnom sitna riba, pa cak i nevini. Dakle, ja sam sasvim logicno mislio i mislim, da se stvarna borba protiv kriminala u zemlji u kojoj je opce stanje kriminalno, moze i mora voditi prije svega na polju politickog kriminala, na polju u kojem je moguce savrseno jasno i precizno identificirati sve akte, sve mjere, sve postupke koji su bili narusavanje Ustava i zakona, koji su znacili uvodjenje krajnjeg subjektivizma i planirane anarhije u drzavne poslove.

Smatram da je sadasnji sistem politicke vlasti prvi, najveci i najozbiljniji uzrok svih vidova kriminala, te da ljudi taj kriminal rade cak i bez ikakve svijesti o tome, bez onog pravom pretpostavljenog elementa svake kriminalne radnje, tj. umisljaja o krivicnoj radnji, jednostavno oni ga vrse uvjereni da vrse samu vlast onakvu kakvu poznaju i kakva im je data, da je to sto oni rade u prirodi same vlasti, odnosno svake vlasti, jer oni nikakvu drugu, osim nedemokratske i totalitarne vlasti, niti ne poznaju, ni prakticno ni u teoriji barem. U tom smislu ja sam savrseno logican i moj zakljucak je bio i ostaje da moramo promijeniti sistem vlasti, moramo promijeniti opce stanje stvari u zemlji, pa cak i po cijenu da mijenjamo jedan od uzroka tog stanja, a to je sporazum iz Daytona, za kojeg i mali Djokica vec zna da je kreirao ili sukreirao ovo sadasnje jadno stanje u kojem se mi i nasa zemlja nalazimo. Eto, to su moje logicke greske, naime ukoliko je greska zapoceti od uzroka i ici ka posljedici, onda sam i ja pogrijesio, ali boriti se samo protiv posljedica nije nikada dobro, jer se u tom slucaju sve opet i veoma brzo ponavlja.

Dakle, dragi Nerzuk, uvazavajuci Vasu opravdanu brigu da se ne zaborave lopovi, ja mislim da najveci od njih, oni koji su nas doveli u ovo stanje, nisu nikako identifikabl na listama korupcionasa, osim ako se nema u vidu politicka korupcija, a to je postepeno i stalno odstupanje od moralnih principa i zakona, od sopstvenih programa i proklamiranih obecanja narodu, samo da bi se ostalo na vlasti. Ta korupcija je najgora, vjeruj mi, ako cak ne vidis to jasno, nakon ovog sto sam napisao.