DANI: Gospodine Alon, zasto je Bosna i Hercegovina vazna za Izrael i zasto Vasa zemlja uspostavlja diplomatske odnose sa Bosnom?

ALON: Postoji svojevrsna slicnost u tome sto Bosna i Hercegovina i Izrael dobijaju ili su dobili nezavisnost u prilicno neprijateljskom okruzenju. Zbog takvog okruzenja i zbog nedostatka razumijevanja, ove dvije zemlje morale su se boriti za svoju nezavisnost. Zasto mislimo da BiH ima veci znacaj u svijetu od svoje velicine? Zato jer se ovdje pokusava izgraditi multietnicka, suverena drzava, koja odrzava kontakte i veze sa zemljama svijeta, a posebno sa velikim evropskim i svjetskim organizacijama. Izrael, koji je sada, nakon mirovnog procesa, u dobroj poziciji u medjunarodnim organizacijama, jos uvijek ima problema sa izvjesnim manjim i vecim silama koje nece da priznaju cinjenicu i pravo Izraela da postoji. BiH zbog svog multietnickog polozaja u medjunarodnoj zajednici moze doprinijeti da velike nacije razumiju probleme malih nacija i nacin na koje male nacije mogu pomoci jedne drugima. Da razumiju potrebu suzivota u miru i suverenosti. Tu je i razlog da je BiH jos jedna evropska drzava koja sa nama dijeli cijeli niz historijskih vrijednosti - ljudi razumiju sta je demokratija, suverenost, ljudska prava, a znamo da ce prije ili kasnije, a nadati se sto prije, BiH biti integrirana u veliku evropsku porodicu, a Izrael zeli biti dio toga. Nama je vrlo vazno podijeliti iskustva kroz koja smo vec prosli, a koja mogu biti od pomoci. Ako dodje do pokretanja nekih inicijativa za produbljenje kontakata, mi cemo ih jako pazljivo razmotriti. Takodjer, zelimo raditi po pitanju integracije BiH u Atlantski savez.

DANI: Koliko je Izrael zainteresovan za polozaj Jevreja u BiH i koliko Jevreji mogu racunati na podrsku svoje "druge domovine", Izraela?

ALON: Mi smo vrlo zainteresovani za polozaj Jevreja i mogu reci da smo jako sretni sto je BiH jedna od nekoliko zemalja u Evropi i svijetu gdje se jevrejska zajednica ne suocava sa bilo kakvom vrstom antagonizma i gdje je uspjela opstati. Ne govorim o nacistickom periodu, naravno, ali prije i poslije njega oni su uspjeli izgraditi svoje drustvo i uklopiti se u sredinu. Sada mogu slobodno odrzavati dobre odnose sa Izraelom - licne, zvanicne, trgovinske i kulturne, odrzavajuci istovremeno jako dobre odnose sa svim etnickim drustvima unutar same BiH. I to je nesto sto smo ranije spominjali, tu cinjenicu da imaju vrlo jake i dobro organizirane zajednice, ne samo u Sarajevu vec i u drugim gradovima, koje su medjusobno jako povezane, a nikada niko unutar BiH nije cuo za neke antijevrejske demonstracije ili probleme. Lideri BiH vide jevrejsku zajednicu kao jako pozitivan faktor u samoj zemlji, ali i u izgradnji odnosa sa Izraelom i ostatkom svijeta.

DANI: Mozda ponekad mi Bosanci imamo tendenciju preuvelicavati specificnost svoje zemlje. Dakle, pretjerujem li ako Vas upitam da li je BiH zaista nesto specijalno - vec i zbog cinjenice da nema mnogo mjesta na svijetu na kojima muslimani i Jevreji imaju takvu vrstu koegzistencije i dubokih prijateljskih odnosa?

ALON: Cak je skromno reci "nema mnogo mjesta", jer ja ne znam niti jedno drugo. Ovo je i pokazatelj prilagodljivosti jevrejske zajednice koja moze jako dobro funkcionirati unutar drugih zajednica, zadrzavajuci svoje kulturne i religijske obicaje, kao i relacije sa ostalim Jevrejima u svijetu. Mnogo je ljudi koji su dosli u Izrael i koji su u njemu pronasli svoj dom, ali i ljudi koji su u Izrael dosli studirati, a zatim se vratili donoseci svoje iskustvo u BiH.

DANI: Na pocetku rata predsjednik Jevrejske zajednice Ivica Ceresnjes ucinio je sve da Jevreje zauvijek iseli iz BiH. Nakon njegovog odlaska 1992, lider Jevrejske zajednice postaje Jakob Finci, koji je cinio i cini sve da Jevreji ostanu, a i da se vrate oni koji su otisli. Koji je zvanicni stav Izraela - da li je bolje da bosanski Jevreji zive u Izraelu ili je bolje imati jevrejsku zajednicu u Bosni?

ALON: Oboje. To nije zvanicna politika ili pogled Izraela prema Jevrejima u Bosni, vec direktni rezultat postojanja drzave Izrael. Nije prvi put u historiji Izraela da postane sigurnosna zona za ljude koji dolaze da bi izgradili svoju zajednicu, jednaku svim ostalima koje vec postoje u Izraelu. U isto vrijeme, a mislim da je ovo tacna definicija onoga sto predsjednik Jevrejske zajednice gospodin Finci zeli uraditi, postoji duga historija Jevreja u BiH i vazno je odrzati prisustvo i tradiciju Jevreja ovdje. Sada, kada je centar kulturnog zivota Jevreja u Izraelu, biti u Izraelu nije u kontradikciji sa ovim prvim. Mi smo vrlo zadovoljni, ne samo sa BiH vec i sa jevrejskim zajednicama u svijetu. Nasa primarna zelja je dovesti u Izrael sve one Jevreje koji to zele ili moraju, jer, nazalost, postoje i oni koji moraju, da se nastane i uklope u izraelsko drustvo, ali se zalazemo da zadrze tradiciju zemalja u kojima su rodjeni ili iz kojih dolaze. Takodjer smo zainteresovani da u izraelskoj dijaspori budu kulturno i religijski snazni i necemo pristati na nestanak ili degeneraciju. Mi, naprimjer, ne mislimo kako integracija u drustvo BiH nuzno predstavlja i asimilaciju. Jevreji ovdje mogu zivjeti jevrejskim nacinom zivota, biti dobri gradjani svoje zemlje, ali i slobodni da dodju u Izrael kad god to pozele. Nasrecu, ne moraju. Tokom tragicnog rata Izrael je svim Jevrejima ponudio da mogu doci kad god to pozele ili budu smatrali neophodnim. Zelim spomenuti i to da je Izrael tada otvorio svoja vrata i drugim Bosancima koji su dosli, nisu se integrisali, ali su dobro koegzistirali sa nasim narodom. Vecina njih se sada vraca u Bosnu, ili se vratila, ali svi smatraju kako je bilo dobro iskustvo zivjeti u Izraelu. I oni mogu biti dobri ambasadori Izraela u BiH.

DANI: Bosanska javnost nije nikada imala priliku cuti zvanicni stav Izraela o ratu u Bosni. Hocete li nam ga reci?

ALON: Prije svega, Izrael nikada nije imao megalomansku poziciju prema drugim narodima, odnosno nije zelio nametati svoje stavove sta ili kako raditi, ili kako rjesavati tudje probleme. U isto vrijeme postojao je oficijelni stav. Mi smo smatrali da je tragicno sve sto se ovdje desavalo. Pored toga sto smo se nadali da ce se rat zavrsiti, nadali smo se i da ce on donijeti neku vrstu katarze, ustanoviti novi nacin zivota gdje ce se, iz jako teske situacije, moci izgraditi multietnicko i suvereno drustvo. Dakle, o ratu - mi se nismo mijesali u ono u sta nismo ni mogli. Prije svega, mi nismo imali neophodne informacije, jer zivimo daleko, a drugo: mi smo premala zemlja i imamo dovoljno svojih problema da bismo drugima govorili sta raditi. U takvoj situaciji mi ne mozemo posebno pomoci, osim humanitarno, i tu smo, mada je uvijek potrebno uraditi vise, prihvatili izazov da primimo Bosance koji su zeljeli doci i naci svoj dom u Izraelu, moleci se da se rat zaustavi.

DANI: Na pocetku procesa disolucije Jugoslavije dio celnika Jevrejske zajednice u Beogradu dao je snaznu podrsku Milosevicu i njegovom rezimu. Kakvo je Vase misljenje o Milosevicu, njegovom rezimu i njegovoj ulozi u unistenju bivse Jugoslavije, te o situaciji na Kosovu?

ALON: To je jako zanimljivo pitanje, ali je na njega tesko odgovoriti. Bivsa Jugoslavija nije bila clanica Varsavskog sporazuma, ali je jedina prilika na kojoj su predsjednik Tito i njegov tadasnji ministar vanjskih poslova, gospodin Popovic, otisli na posebni, hitni sastanak Varsavskog saveza u Moskvu bila 1967, kada su svi, sa izuzetkom Rumunije, prekinuli svoje odnose sa Izraelom. Dakle, mi nismo imali odnose sa bivsom Jugoslavijom, pa cak ni sa onom koja je nastala raspadom bivse Jugoslavije, Saveznom Republikom Jugoslavijom. Mi sa Jugoslavijom nismo imali nikakve odnose ne zato jer smo mi bili krivi, jer sa nase strane nismo ucinili nista, ni za vrijeme Titovog rezima, niti kasnije, a ni za rezima Milosevica. Bilo je do Vlade u Beogradu da inicira nove relacije sa Izraelom. Kasnije je doslo do toga da i druge zemlje pokrenu takvu inicijativu, od Madjarske, Rumunije, tada jos uvijek Cehoslovacke, pa cak i Rusije. Kada je doslo do raspada Jugoslavije, Izrael nije bio prisutan na ovim prostorima, tako da nije ucestvovao u politickim odlukama tada, niti u odlukama koje su slijedile. Priznali smo svaku suverenu zemlju bivse Jugoslavije koja je trazila svoju suverenost, jer smatramo da je pravo svakog naroda traziti svoju nezavisnost. Izrael nije bio pozvan od strane medjunarodnih organizacija da uzme ucesce u humanitarnim akcijama, ali smo mi uvijek bili prisutni. I nedavno smo, tokom krize na Kosovu, koja jos uvijek nije zavrsena, primili izbjeglice, muslimane, ne iz Jugoslavije, vec iz Albanije i Makedonije. Jevreji iz Beograda su u velikom broju letjeli za Izrael iz Madjarske, u kojoj sam tada bio ambasador, tako da znam te cinjenice, i naseljavali se u Izraelu privremeno ili za stalno. Mi ne govorimo ni svijetu niti trenutnoj vladi u Jugoslaviji sta i kako da rade. Jevrejska zajednica u Beogradu ili Jugoslaviji zivi pod izvjesnim rezimom i, sve dok su tamo, moraju biti lojalni, bar prema zakonima. Politicki, ne mislim da je jevrejska zajednica u Jugoslaviji zauzela bilo koju stranu. Izrael to svakako nije ucinio niti ima namjere da to ucini. Sto se humanitarne strane tice, uvijek cemo biti tu za nasu jevrejsku bracu, ali i za druge kojima je to potrebno. Nadamo se da nece biti vise potrebe za tim, ali smo do sada pomagali. Izrael je, naprimjer, bio prva zemlja koja je tokom krize na Kosovu izgradila pokretnu bolnicu za izbjeglice, ne u Jugoslaviji i ne na Kosovu, vec u izbjeglickom kampu. Mi smo tu da pomognemo, ali necemo stati niti na jednu politicku stranu.

DANI: Na pocetku rata u Bosni 1992. Americki jevrejski kongres izrazio je snaznu podrsku odbrani Bosne. Koliki je uticaj na izraelsku vanjsku politiku te ili slicnih organizacija?

ALON: Na izraelsku vanjsku politiku nema uticaja, ali jevrejski narod tokom cijele svoje historije izrazava solidarnost medju svim svojim pripadnicima. Unutar svih svjetskih jevrejskih kongresa - americkog, koji je najjaca takva organizacija, ili evropskog, Izrael je vazan cinilac samim tim sto je osnivanje ovakvih organizacija inicirano iz Izraela koji ima aktivnu ulogu i u donosenju odluka ovih organizacija. Uvijek pazljivo razmatramo sudbinu i polozaj nase brace. Nije bilo potrebe za akcijama ovih organizacija tokom rata u Bosni jer je tokom rata Izrael ucestvovao u humanitarnim akcijama. Mi se nadamo da ce biti jako malo potrebe za slicnim akcijama. U slucaju da do njih ipak negdje dodje, mi cemo pomoci. Ponovo cu pomenuti izbjeglice koje su tokom rata u Bosni i Kosovu stizale u Izrael, jer je ta akcija bila koordinirana izmedju vlade Izraela i svjetskih jevrejskih organizacija.

DANI: Da li Vi na Bosnu gledate i kao na islamsku drzavu? Kako vidite proces reislamizacije bosanskog stanovnistva? Da li bi to mogao biti problem u odnosima Izraela i Bosne?

ALON: Izrael i sam ima vaznu manjinu islamskog stanovnistva. Islam je jedna od tri monoteisticke religije i mi sa islamom nemamo nikakvih problema. Militantni fundamentalisticki islam koji dolazi od strane nekih militantnih fundamentalistickih zemalja moze predstavljati opasnost za ciljeve i vrijednosti koje mi svi dijelimo - i Izrael i BiH. Vjerujem da je ovo zemlja koja nije samo islamski orijentirana vec se osjeti i snazan evropski uticaj, koji ne mora nuzno postojati u drugim islamskim zemljama koje se nalaze izvan Evrope. Ova zemlja ima historijske vrijednosti koje su nam svima zajednicke i ne mislim da ce pristati na militantni fundamentalizam. Cak suprotno. Sve je to moguce uz pomoc svjetske zajednice, koja, po mom misljenju, mora biti prisutna ne samo da propovijeda vec i da pomogne izgradnju drustva, i to snaznog demokratskog, multietnickog drustva. A mi cemo biti tu zajedno sa svim drugim nacijama.

DANI: Imam nekoliko pitanja o trenutnoj situaciji u Izraelu. Moze li se zakljuciti da ce mirovni proces na Bliskom istoku konacno biti zavrsen formiranjem palestinske drzave i njenim priznanjem od strane Izraela?

ALON: Ne neophodno. Glavni cilj mirovnog procesa je uspostaviti mir izmedju dva, prvo neprijatelja, a zatim pregovaraca. Nema mira ako se zadrzi duh neprijateljstva. Mi smatramo da je duh mira postignut sporazumom iz Osla. Namjerno to kazem, mada se, zapravo, ne radi o pravom sporazumu. Ovaj sporazum nije pocetak mirovnog procesa izmedju Izraela i njegovih bivsih neprijatelja, arapskih zemalja. Podsjetit cu vas da se radi o 20 godina pregovaranja sa Egiptom. U trenutku sporazuma u Oslu mi smo vec imali jako dobre odnose sa Jordanom, ali duh mira iz Osla je doveo do progresa. Konacni cilj nije jednostavno definirati, ali bi to moralo biti rjesenje dovoljno prihvatljivo za oba - upotrijebit cu rijec "partneri" - dakle, oba partnera u mirovnom procesu. Ovdje se radi o linijama razdvajanja, o zajednickom zivotu, ne koegzistiranju, vec egzistiranju, i to u miru. Pri tome mislim na pravi mir, koji i jeste cilj pregovora, mir koji ce prihvatiti obje strane i potpisati na svom jeziku. Mi na Bliskom istoku volimo reci kako su mnogi veliki svjetski lideri citirali arapske vodje onako kako su ih oni shvatili, ali da je zapravo vazno ono sto su arapske vodje rekli na arapskom jeziku, svome narodu. Velika i, recimo, revolucionarna stvar u historiji Bliskog istoka bila je kada je pokojni predsjednik Anvar El Sadat u Izraelu, sedamdesetih, obracajuci se svom narodu, na arapskom rekao da bi trebalo potpisati mir. Kakav, o tome se treba pregovarati i to je ono o cemu mi i pregovaramo sa Palestincima, a nadamo se, i sa Sirijcima i Libancima. Jer ako imamo mir sa Egiptom, Jordanom, Sirijom, Libanonom i sa Palestincima, u nasem okruzenju doci ce do mira koji ce pomoci uspostavljanju nasih odnosa i sa udaljenim islamskim zemljama. Ne mislim da ce mir biti idealan, ali bi trebao biti optimalan za sve strane. Ako svi budu mogli zivjeti s njim, onda cemo doci do konacnog cilja.

DANI: Kakva je reakcija javnosti u Izraelu na mogucnost priznavanja palestinske drzave i kako se gleda na njenu buducnost?

ALON: To pitanje jos uvijek nije postavljeno javno, i reakcija javnosti bit ce poznata tek nakon nacionalnih izbora. Ali je postavljeno pitanje da li se, uz velike napore pa mozda i zrtve, slazu sa mirovnim procesom. I moram reci da je mirovni proces jako dobro prihvacen. To potkrepljujem cinjenicom da je izabran premijer Barak. Na njega se gleda kao na nekoga ko ce naslijediti bivseg premijera Rabina, a ne smijemo zaboraviti da je Rabin, kao i Barak, bio sef vojne komande za vrijeme najtezeg rata. Tako gleda vecina Izraelaca. To je jos uvijek drustvo u formiranju, tako da ne postoji samo jedno misljenje. Ali ako me pitate kako je prihvacen Barak, onda moram reci da mu je odato veliko priznanje za mirovni proces koji je vodio i za obecanje koje je dao, ne Vladi u Izraelu, vec nasem narodu, da ce odluke, posebno kada se radi o sporazumu sa Sirijom i Libanonom, kada dodje vrijeme potpisivanja, biti donijete nakon raspisivanja referenduma.

DANI: Da li postoji neko iskustvo u procesu pomirenja izmedju Palestinaca i Jevreja koje bi moglo biti korisno primijenjeno u slucaju BiH?

ALON: Mozemo pomoci jedni drugima radi iskustva koje ova zemlja ima, ali i radi islamskog segmenta u Evropi, sto je jako vazno. BiH islamskim zemljama u svijetu moze pokazati da, ako islamska zemlja u Evropi moze imati dobar odnos sa Izraelom, nema razloga da to ne bude slucaj i sa drugim izvanevropskim islamskim zemljama. Sa druge strane mislimo da ako mirovni proces - koji, nasrecu napreduje - moze biti uspostavljen izmedju bivsih neprijatelja cije su ideologije toliko udaljene kao sto su izraelska i palestinska, to moze biti sjajan primjer svima koji sumnjaju da je takav slucaj moguc u BiH sa nacijama koje ovdje zive. Ovdje narodi imaju stvari preko kojih moraju preci, ali ne toliko kao u slucaju Izraela i Palestine. Oni moraju izgraditi evropsko okruzenje uz pomoc medjunarodne zajednice, koja nije, ili nije bila, tolika u Oslu za Izrael. Dakle, ako mozemo mi i arapske zemlje postici mir, to moze biti dobar primjer za drustvo ovog dijela Evrope.

DANI: Kako vidite borbu protiv svih radikala u svom narodu? Koja je stvarna moc ekstremista u izraelskom drustvu, i ima li Izrael mogucnosti suditi onima koji su odgovorni za zlocine nad palestinskim civilima?

ALON: Izrael je zemlja ne samo demokratije vec i zakona. Prije svega zakona. Pravni sistem je potpuno neovisan od svih uticaja koje bi Vlada mogla na njega imati. Postoji i Ustav, koji nije do kraja zavrsen i napisan, ali zato postoje organski zakoni koji su jako vazni za parlamentarne institucije i pravni sistem. U Izraelu niko ne moze pociniti zlocin protiv Palestinca ili izraelskog Arapa, krscana ili muslimana. Napasti bilo koga od njih je ista stvar. Po zakonu su svi jednaki. Mislim, a to je i generalno misljenje javnosti, da u Izraelu svaki zlocin protiv bilo kojeg covjeka predstavlja i zlocin protiv postojecih zakona i to se mora strogo kazniti. Mi to i radimo.

DANI: Malocas ste rekli kako je Izrael multietnicka zemlja. Mozda se varam, ali mi se cini da dijelim iznenadjenje bosanske javnosti ovim opisom, koji je u suprotnosti sa predstavom o Izraelu kao visoko homogenoj, monoetnickoj drzavi.

ALON: Ne. Prije svega, Izrael je sastavljen od tri drustva. Drugo, Izrael sada ima oko sedam miliona stanovnika, od cega oko jedan milion nisu Jevreji. Dakle, u Izraelu zivi oko sest miliona Jevreja i milion Arapa. Arapi imaju sva prava kao izraelski gradjani, zastupljeni su u drzavnim organima prema izbornom zakonu. Nas sistem je drugaciji sto se broja zastupnika tice. Arapi su u Parlamentu zastupljeni u arapskim strankama, ali mogu biti prisutni i kao clanovi i predstavnici drugih partija koje postoje u Izraelu. Naprimjer, Laburisticka partija ima arapske predstavnike. Arapi imaju sva prava u svim institucijama. Izrael ima dva zvanicna jezika, i mnogi ce se mozda iznenaditi da drugi nije ni engleski, ni francuski, vec arapski. Izraelski novac, zakoni - sve je prevedeno simultano na oba ova jezika. Arapi imaju vlastiti izraelski skolski sistem. To su izraelske skole, od obdanista do srednjih skola, u kojima se uci prema arapskoj tradiciji i historiji, i to na arapskom, dok Jevreji uce na hebrejskom. Naravno, svi uce i engleski kao dodatni jezik. Arapi imaju svoje institucije, iste kao i Jevreji, samo na arapskom jeziku. U Izraelu postoji apsolutna i kompletna vjerska jednakost i sloboda. Svaka religija zadrzava svoje institucije, i to u tolikoj mjeri da, naprimjer, u Izraelu ne postoji civilni brak, vec samo vjerski. Naravno, Jevreji ga sklapaju prema svojim obicajima, pred rabinom, muslimani po svojim obicajima, a katolici po svojim. Izrael je multietnicko drustvo i treba sve vrijeme imati u vidu da Izrael zeli biti dom i Jevreja, ali i svih drugih koji postuju jevrejsku kulturu. U Deklaraciji nezavisnosti u Izraelu stoji zapisano - a taj vazni dokument potpisali su i Arapi - da ce Izrael pruzati jednaka prava svim svojim gradjanima. Bit ce domovina za sve Jevreje, ali u isto vrijeme ce zadrzati apsolutnu slobodu i institucije za svoje arapske stanovnike. Druga stvar koju zelim da kazem jeste da su Jevreji diljem svijeta jedan narod. U Izrael stizu Jevreji iz 120 nacija sirom svijeta. Oni imaju veoma razlicita porijekla. Imaju neke zajednicke osobine - historiju, vjersku historiju, ali su na njih, naravno, izvrseni uticaji od strane svih zemalja iz kojih dolaze. U Izraelu se pokusava oformiti drustvo u kojem ce sve ove kulture naci svoje stvarno mjesto. Oni koji dolaze iz Maroka ili Norveske ili Engleske, svi oni moraju naci svoje mjesto, ali ne tako da se odreknu zemalja iz kojih dolaze. Njihovo porijeklo moze samo obogatiti izraelsku kulturu, institucije, nauku... Svi Jevreji u Izraelu danas npr. slave praznik za koji vecina ljudi nikada nije cula, a koji su donijeli Jevreji iz sjeverne Afrike. Dakle, mislim da se radi o multikulturalnom drustvu koje jeste i treba biti, sa jedne strane, ujedinjeno jednom kulturom, ali, sa druge strane, ne mislimo da arapska populacija, koja predstavlja vrlo vaznu manjinu, bili oni muslimani ili krscani, treba da se asimilira u jevrejsku kulturu. Ono sto mi trazimo od svih svojih gradjana, ma ko oni bili, jeste da budu lojalni gradjani i da postuju demokratiju, zakon i drustvo progresa koje odrzava dobre odnose sa svim nacijama u svijetu. Mi nikada nismo bili protiv uspostavljanja veza sa bilo kojom zemljom svijeta. I kad nije bilo mirovnog procesa, podrzavali smo druge zemlje da imaju dobre relacije sa arapskim zemljama, nadajuci se da ce to na neki nacin doprinijeti da one prihvate Izrael kao zemlju sa pravom na postojanje.