O tome kakvo je danasnje Sarajevo puno govori i cinjenica da je Sinan Sakic u Skenderiji uspio skupiti skoro dva puta vise postovalaca nego sto je to poslo za rukom Indexima u "Zetri" na svom jubilarnom koncertu. Realnost bosanske prijestonice po kojoj as sabackih satri na gostujucem terenu tuce jednu od najznacajnijih sarajevskih institucija ostala je u sjeni povratka Gorana Bregovica u Sarajevo.

U kakvoj atmosferi je iscekivano mistificirano gostovanje lidera Bijelog dugmeta na koncertu Indexa, najbolje svjedoci dio dnevnika poznatog rezisera Sulejmana Kupusovica, objavljenog u Dnevnom avazu: ... Krecem prema Zetri, gdje treba da se nadjem sa Bregom. Djevojke iz hora, baleta i glumice pa cak i moja supruga, kazu mi "kada budes sa Bregom dotakni ga molim te i za mene. Brega u ovom trenutku izgleda kao Djevica Marija ili neka sveta licnost, Hare Krisna koga ukoliko dotaknemo u ime svih njih donosi srecu i samome sebi i svima nama." (Kraj citata, interpunkcija Kupusoviceva.)

Ovakav odnos prema Bregovicu znacajan je zbog cinjenice da se on prema ratnoj golgoti svojih dojucerasnjih sugradjana i prijatelja odnosio kao i prema tragediji Istocnog Timora. Cetrdeset i dva mjeseca opsade Sarajeva nisu bila dovoljna za makar i verbalni gest njegovog protesta, dok su i dva mjeseca NATO akcije u Srbiji bila dostatna za njegov solunski koncert podrske Beogradu. Ja i dalje vjerujem da je za Sarajevo znacajniji jedan minut najlosije pozorisne predstave Harisa Pasovica iz 1994. godine nego svi Bregovicevi svjetski uspjesi, bas kao sto me je strah da cu doci u situaciju da se u Sarajevu skrivam od Rake Marica. Za razliku od njegovog muzickog stvaralastva, ocito je da Bregovicev moralni habitus ne zasluzuje postovanje, te je stoga daleko izazovniji pokusaj desifriranja enigme koja se zove Sarajevo.

Tokom Drugog svjetskog rata, direktor Berlinske filharmonije Wilhelm Furtwängler bio je najznamenitiji dirigent svog vremena. Amerikanci ni poslije rata nisu dvojili njegovu umjetnicku virtuoznost (zvali su ga "Devil's Music Master"), no zbog cinjenice da je dirigirao orkestrom u prijestonici iz koje su isijavani masovni zlocini, nikada mu nije dozvoljen nastup u Americi. I pored puno slicnosti izmedju Furtwanglera i Bregovica, americki i sarajevski odnos prema njima je u potpunosti razlicit.

Krajnje pojednostavljeno, cinjenica da se samo cetrdesetak mjeseci nakon okoncanja opsade grada Sarajlije ponasaju na ovakav nacin moze biti uzeta kao dokaz za dvije potpuno suprotstavljene tvrdnje: ili je Sarajevo duhovno toliko superioran grad, spreman da sirokogrudo primi ljude koji zasluzuju prezir, ili se radi o sredini sa hronicnim nedostatkom elementarnog samopostovanja i samosvijesti.

Volio bih da je prva tvrdnja tacna, ali se plasim da se radi o drugoj.

Senad PeCanin