Bosanski barometar 1999

Potpredsjednik Federacije BiH Ejup Ganic je u jednom od svojih posljednjih medijskih izleta izjavio kako, da nije bio u bolnici u vrijeme pada Srebrenice, ni on "vjerovatno ne bi mogao sprijeciti tragediju, ali bi doprinio da zrtava bude manje". Slijedi tisina. Grobna tisina koja vec cetiri godine visi iznad masovnih grobnica na putu "marsa smrti" izmedju Srebrenice i Tuzle. Nepotrebnim silovanjem najtragicnijeg trenutka iz bliske proslosti naroda koji toboze predstavlja, Ganic poziva na politicku igranku nad deset hiljada mrtvih, verbalno uriniranje po njihovim grobovima i lagodno crtanje alternativne historije. Mozda Ganic na ispisivanje paralelnog vremenskog toka, onog u kojem on nije u Becu, nego komanduje probojem prema Srebrenici, ima pravo. Ali, ne smije licitirati sa brojem zrtava, ostavljenih na cjedilu i od politickog vrha kojem je on pripadao i pripada i danas, cetiri godine nakon sto je zaklan cijeli jedan grad u istocnoj Bosni. I istovremeno traziti glasace medju prezivjelima. Prezivjelima zahvaljujuci Bogu, a ne ljudima, medju koje spada i general Sead Delic. On je, onako, besprizorno, Ganicevu izjavu prokomentirao rijecima da je "svako od nas imao priliku da se iskaze tokom pada (....) Srebrenice". Jeste. Iskazala se sacica dobrovoljaca koje je sakupio Naser Oric i jos neke podrinjske jedinice koje su otvorile i, onoliko dugo koliko je to bilo moguce, branile koridor. A general je govorio na nekoj od godisnjica.

Da bi neko u civiliziranim drzavama bio ministar, uz to "obrazovanja, nauke, kulture i sporta", valjda treba biti obrazovan, ali uz to i "kulturan" u onom najprofanijem smislu te rijeci. Fahrudin Rizvanbegovic mozda jeste obrazovan, ali mu kultura javnog izrazavanja zasigurno nije jaca strana. Dapace, krajnje primitivno i arogantno, uz primjetni nedostatak osjecaja za tezinu vlastitih rijeci, Rizvanbegovic je svog savjetnika u ministarstvu, Gavrila Grahovca, smjestio u "hajduke", a njegovo misljenje da ministarstvu na cijem je celu Rizvanbegovic treba zabraniti izdavanje udzbenika okarakterizirao kao "zasjedu". No, to mu nije bilo dovoljno te je Grahovcu, zbog iznesenog misljenja i podastrtih argumenata u vezi odnosa izdavaca i ministarstva, autokratski zaprijetio otkazom, ukoliko vec sam ne da ostavku prije toga. Naravno, iza ove Rizvanbegoviceve napuhane reakcije krije se pokusaj da se od niza problema koje je Grahovac apostrofirao (nerad na obnovi biblioteka, ulazak u posao sa skupljim engleskim izdavacem udzbenika uz zaduzenje od oko dva miliona maraka u cetiri godine, nestavljanje u proceduru zakona o izdavackoj djelatnosti, naplacivanje "besplatnih" udzbenika ucenicima...) iskonstruira problem na nivou licne netrpeljivosti. Odgovarajuci Rizvanbegovicu, Grahovac je napisao kako o ministrovoj mentalnoj strukturi najbolje govori njegova izjava da je neophodno da se Grahovac savjetuje sa njim prije nego dâ bilo kakve izjave u javnost. Nazalost, izgleda da je savjet ponajprije potreban premijeru Bicakcicu, koji, uprkos iskazanom nezadovoljstvu, jos uvijek ne reagira na jad i bijedu Rizvanbegovicevog "ministrovanja".

Silajdzic podnese ostavku zbog njih; Izetbegovic oplace zbog "kozmicke tragedije"; Ganic jednom obeca da ce ih voditi u Srebrenicu, drugi put kaze da bi ih danas bilo vise da je on bio tu, a ne u Becu; Ibran Mustafic ih izvodi na ulicu, zatim trazi Izetbegovicevu ostavku u njihovo ime... Radi se, naime, o jednoj od najtuznijih skupina ljudi na svijetu: srebrenickim izbjeglicama. Tu, naravno, nije kraj liste politicara koji su na putu do ostvarenja ambicija za vlascu gazili i preko leseva (bukvalno ovaj put). Niti je to novost u zemlji u kojoj kosti 3.000 neidentificiranih zrtava srebrenickog pokolja leze na visockom parkingu. Tacnije receno, cinjenica da se kontejneri sa njihovim posmrtnim ostacima nalaze na parkingu je posljedica zapanjujuce komotnog odnosa prema Srebrenici, zlocinu, zrtavama tog zlocina i prezivjelima. Jer, sta ocekivati od, recimo, predsjednika opcine ako potpredsjednik veceg dijela drzave (FBiH) stavlja zivote nekoliko hiljada ljudi u izravnu vezu sa svojim odsustvom, odnosno prisustvom u zemlji. To svako mirne duse moze staviti njima na obraz. No, veci je problem lakoca s kojom je svaki od pomenutih, ali i onih koji nisu, manipulirao Srebrenicanima, odbacivao ih nakon upotrebe i prolazio nekaznjeno. Sa dolaskom i odlaskom svakog od njih stanje duha medju Srebrenicanima se mijenjalo. I vracalo se na staro. Srebrenicki opcinski sefovi se zbog toga i nisu bas nasekirali i, nekim cudom, sve vrijeme su dobijali glasove svog izbornog tijela. Kao sto ih dobijaju i danas, ne cineci nista da svoje glasace zastite od drzave koja ih je u vise navrata izdala.

Usvajanjem Zakona o radu u "donjem domu" Federalnog parlamenta barem na trenutak se cinila izvjesnijom sudbina hiljada federalnih radnika na cekanju. Naime, ukoliko u roku od sest mjeseci nakon stupanja zakona na snagu (uz prethodnu prijavu poslodavcu) ne budu pozvani na rad, radni odnos im prestaje. Medjutim, kako radnici moraju dobiti uz otkaz i nekakvu otpremninu (neke procjene govore da bi najvise mogle ici i do 6.000 KM), ovaj zakon i sudbina cekajucih radnika ponovo je postala neizvjesna. Naime, primjedbe Svjetske banke i MMF-a u vezi otpremnina, otkaza i porodiljskog odsustva ponovo ce zakon dovesti u pitanje. Ali kako je i sam resorni ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Sulejman Garib odmah po usvajanju zakona izrazio spremnost za njegovu izmjenu, postavlja se pitanje: pa cemu onda Parlament? Zasto primjedbe medjunarodnih ulagaca nisu odmah unesene u zakon? Usto, jasno je zasto je uticaj OHR-a ili Svjetske banke na sudbinu hiljada nezaposlenih u ovoj zemlji jaci od "pritisaka" iz one smijesne i impotentne organizacije kojom rukovodi Sulejman Hrle, ali pravom farsom bi se mogla nazvati cinjenica da je i Federalni parlament postao, spram medjunarodnih organizacija, uticajan k'o Sindikat BiH. Njegovi visemjesecni jalovi zahtjevi da radnici na cekanju iz svog virtualnog statusa budu vraceni u realnost dileme otkaz ili posao, urodili su plodom. Tako je zakon usvojen. A i nije. Isto k'o i radnici. Koji su na cekanju. A i nisu.

"(...) O ovom posjetu Ured predsjednika Ante Jelavica izvijestio je bosnjackog i srpskog clana Predsjednistva BiH, Aliju Izetbegovica i Zivka Radisica." Jos samo da su iz Ureda za informiranje HDZ BiH dopisali "ha, ha, ha..." i saopcenje o Jelavicevom putu u Zagreb i sastanku sa predsjednikom hrvatskog HDZ-a Franjom Tudjmanom bilo bi kompletno. Niko poodavno nije sa vecim gustom (i pravom) ismijao i Izetbegovica i bulumentu njegovih savjetnika. Tragicna politicka kratkovidnost ove slucajno skupljene sacice diletanata u bezbroj navrata omogucila je i medjunarodnim zvanicnicima i stranim i domacim medijima, a evo, i njihovim politickim partnerima, da sa merakom, do vrha, napune izbusenu mrezu Izetbegovicevog gola. Njegova (ne)najavljena i privatna (porodicna) posjeta arapskim zemljama i Turskoj, nabrzinu i bez ikakvih skrupula pretvorena u drzavnu, obila mu se o glavu brze nego je ocekivao. U do besmisla dovedenom "diplomatskom umijecu" sluzbenog komuniciranja kabineta trojice ljudi koji predstavljaju jednu drzavu, ogleda se sva nemogucnost njihove normalne koegzistencije. Administrativni promasaji u njihovom dijalogu odraz su sustinskih politickih razlika i prostor u kojem se suzdrzana ironija HDZ-ovog saopcenja pretvara u snaznu i bolnu samarcinu na Izetbegovicevom licu. Zbog koje bi njegovi savjetnici, od sada, trebali na Jelavicev i Radisicev kabinet slati prijave gdje god da Babo i Sin, o drzavnom trosku, krenu zajedno. Na pijacu ili u Kuvajt, gotovo da je svejedno.

Pasos Bosne i Hercegovine je postao roba siroke potrosnje, sada je to vec evidentno. Bosnjacke vlasti, koje su logikom anarhije bile jedini i ovlasteni diler putnih isprava tokom rata, jos uvijek sute o svim dokumentima koji su zavrsili u dzepovima najtrazenijih svjetskih bjegunaca, terorista, kriminalaca... Jedini pokusaj pritiska na njih koji je dosad urodio bilo kakvim rezultatom jeste zahtjev SDP-a za parlamentarnu raspravu o broju stranaca koji su dobili drzavljanstvo BiH, na koji su se vecinske stranke naprosto oglusile. Zvanicno je objasnjenje da Vijece ministara nije Parlamentu dostavilo potrebnu dokumentaciju. Sta jos treba da se desi da bi se neko osjetio odgovornim? Da nekoga sa sluzbenim pasosem uhapsi neka od evropskih policija? Kad vec ne moze nasa. Bh. socijaldemokrati su od samog pocetka "pasoske krize", dosljedno i upornije od svih ostalih stranaka, trazili uvid u arhive MIP-a, e da bi domaca javnost konacno saznala ko to ustvari rasprodaje i preostale mrvice ugleda nekadasnje republike. Zasigurno je da ni to saznanje nece promijeniti podozrivost s kojom ce se Bosanci sretati na svim granicama ovog svijeta. I dosad su, recimo, drzavljani africkih zemalja sa pucistickim rezimima imali prednost u odnosu na "Evropljane" iz BiH. Kako li ce tek biti od posljednje bruke koju su priredili oni sto skrbe o nasim dobrim odnosima sa svijetom. Zato, ako ni zbog cega drugog, da oni ne bi mogli mirno spavati pored svih gluposti koje su napravili, SDP treba da ostane uporan u svom zahtjevu.

Kantonalna televizija Sarajevo dobit ce u ovoj godini ukupno 2.600.000 KM od svog osnivaca i finansijera, Kantonalne skupstine. Od te cifre, za plate i nadoknade troskova 39 zaposlenih predvidjeno je 1.200.000 KM. Prostom matematikom dolazi se do vise od dvije i po hiljade maraka, koliko gradjani Sarajevskog kantona mjesecno daju po glavi svakom radniku Kantonalne televizije! Medjutim, ovi podaci su isplivali u javnost preko stranica Dnevnog avaza tek kada se na jednom od posljednjih skupstinskih zasjedanja poteglo pitanje izdvajanja iz budzeta za nekoliko sati programa ove od drzave finansirane televizije. "Nasi poslanici se ponasaju kao da ne znaju sta je televizija i koliko je to vazan medij za jednu sredinu." Ovim rijecima direktora Kantonalne televizije Nedima Djuherica se zaista ne bi imalo sta prigovoriti. Nije covjek kriv sto mu je dalo tolike pare. Jedini koji bi se zaista trebali zabrinuti jesu gradjani cijim parama se puni budzet televizije za koju su glasali njihovi poslanici. Poredjenja radi, RTV Tuzlanskog kantona za pola godine je dobila ukupno 300.000 maraka, a uposljava 72 radnika. Gdje je prava mjera izmedju ove dvije cifre? Vjerovatno ondje gdje finansijske injekcije iz Kantona oslobadjaju prostor za forsiranje jednog medija, bez obzira koliko on bio (ne)kvalitetan, na racun drugih koji nemaju tu privilegiju da ih budzet pogura sa makar jednom markom. Bez obzira koliko (ne)kvalitetni bili.

"U OBN su ulozena medjunarodna sredstva, a sada se nastoji izgraditi PBS. Dakle, postavlja se pitanje da li postoji mogucnost neke vrste spajanja OBN-a i PBS-a tako da se investicije ulozene u OBN reflektiraju kroz dobar produkt PBS. U tom slucaju, medjunarodna zajednica ne bi morala duplirati vec ulozena sredstva, prvo u OBN, a onda u PBS..." Covjek koji "ozbiljno razmatra" ovakvo rjesenje ujedinjenja Javnog radio-televizijskog servisa BiH (PBS) i OBN-a ne zove se Simon Haselock, nego Krister Thelin, i nije "alfa i omega" OBN-a, nego direktor Nezavisne komisije za medije (IMC). Pa ipak, medijski "genetski inzenjering" kakav Thelin promovira novi je nacin na koji ce medjunarodna zajednica, izgleda, pokusati rijesiti sudbinu svog najskupljeg i najneuspjesnijeg medijskog poduhvata - OBN-a. Prosto je nevjerovatno sa kojom lakocom direktor IMC-a, kroz ideju rogobatne kombinacije dviju najvecih tv kuca u BiH, zaboravlja provuci "banalnu" cinjenicu da su milioni dolara ulozeni u OBN vec POTROSENI, i da oni vise ni u kakvoj kombinaciji se ne mogu "reflektirati kroz dobar produkt PBS". Zato ova, na prvi pogled skoro dirljiva briga koju cinovnik medjunarodne zajednice pokazuje za dolare bacene u medijsku havu, nije nista do pokusaj stvaranja alibija za sve buduce pokusaje i promasaje, za ono sto pokusavaju izmusti iz OBN-a i za ono sto ce tek napraviti aktuelnoj RTV BiH. Jer, u konacnici, zasto vjerovati da ce oni koji su uporno gurali pare u projekt sumnjivog kvaliteta napraviti nesto bolje spasavajuci ga utapanjem drugog, koji je jeftiniji taman onoliko koliko je i profesionalniji?

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	EJUP GANIC I SEAD DELIC
	FAHRUDIN RIZVANBEGOVIC
	SREBRENICANI
	PREDSTAVNICKI DOM PARLAMENTA FEDERACIJE
	ANTE JELAVIC
	SDP BiH
	KANTON SARAJEVO
	KRISTER THELIN