Premijer Bicakcic kaze da se svi zakoni u Federaciji postuju, a njegov zamjenik da nije zadovoljan. Dok premijer tvrdi da iz zapadne Hercegovine ne dolazi dovoljno sredstava u budzet, dotle njegov zamjenik veli da lazu svi oni koji tako govore. Jedino oko cega se slazu je da ne suradjuju dobro s Vijecem ministara

"VEC NEKOLIKO SJEDNICA NISMO U STANJU NI DA SE
dogovorimo oko dnevnog reda. Materijali dolaze potpuno neusuglaseni. Ne znam gdje zapinje, ali drzim da se moramo usuglasiti…" Ne, nije ovo stenogram sa mucnih sjednica federalno-republicke vlade iz davne 1994. godine. Ovo su omiljene recenice zamjenika premijera Federacije Dragana Covica, i to danas, cijelih pet godina nakon sto je potpisan Vasingtonski sporazum i bogami cijelih cetiri od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ovako otprilike pocinju i zavrsavaju sjednice Vlade Federacije, koja bi, nakon svega, valjda trebalo da vlada jedinstvenim ekonomskim i politickim prostorom sto se zove Federacijom BiH. Upotreba kondicionala uopce nije slucajna, kao sto nije slucajno ni to sto ministri u Vladi imaju dijametralno suprotne stavove o istim pitanjima i sto zakone koje salju Parlamentu ni sami ne postuju na terenu.

"Odgovorno tvrdim da se svi zakoni koje je utvrdila Vlada a usvojio Parlament postuju na cijeloj teritoriji Federacije. Vlada jos nije uspjela donijeti neke, kao sto je zakon o ujedinjavanju platnog prometa, koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri, ali to nije do nas. Sad je Parlament na potezu… Nismo uspjeli donijeti propise u oblasti elektroenergetike, penzionog sistema, sistema zdravstvenog osiguranja, zavoda za zaposljavanje i tu funkcioniraju paralelne institucije. Ovi federalni propisi jos nisu stupili na snagu ili jos nisu napravljeni akti koji omogucavaju provodjenje", kaze premijer Federacije Edhem Bicakcic.

Prvi do njega, zamjenik mu i ministar finansija Dragan Covic, "suhi" je realista u pogledu ocjenjivanja provodjenja zakona u Federaciji.

"Evidentno je da ne mogu biti zadovoljan provodjenjem zakona, ali kad se u obzir uzmu uvjeti u kojima to radimo, onda bih mogao reci da sam i zadovoljan. Federacija je tvorevina koja je napravljena na nacin kako je napravljena, puna kompromisa. Objektivno receno, jos smo u fazi nekakvog uhodavanja…", veli "realni" Covic. Problem i jeste u tome sto ovo federalno uhodavanje traje odvec dugo. Dovoljno dugo da se zakljuci kako nesto skripi u drzavi federalnoj. Ono sto Covic i Bicakcic presucuju, jer bi u protivnom sjekli granu na kojoj sjede, ne treba traziti na sjednicama vlada, kopati po papirima da bi se otkrila tajna… Dovoljno je samo otici na teren.

Ko zna, dobije diskont
Zakonom o budzetu bilo je predvidjeno da federalni prihod u 1999. godini bude 855,8 miliona maraka. Zakon, naravno, nije ispostovan pa je moralo doci do hitnog rebalansa budzeta i smanjenja prihoda za cijelih 76 miliona maraka. Razlozi su vrlo jednostavni - "nisu usvojeni propisi koji bi omogucili povecanje budzeta". Tako je pisalo u zvanicnom objasnjenju reduciranja federalne kase. Sta je ovo nego krsenje zakona kojeg su sami utvrdili i ne tako davno optimisticki najavili (naj)bolju budzetsku godinu.

"Gdje uistinu skripi jeste upravo to provodjenje zakona. Trebali bismo biti prezadovoljni ako bismo uspjeli prisiliti sve subjekte da izvrse svoju obavezu prema proracunu. Moja procjena je da i dalje preko 25 posto sredstava curi izvan proracuna", kaze Covic, koji je, ujedno, i najodgovornija osoba za punjenje i praznjenje federalne kase. Do curenja tih 25 posto, a samim tim i krsenja Zakona o budzetu, doslo je prije svega zbog nepostivanja niza drugih zakona. U prvom redu los rad poreskih organa, carinske administracije, pa i zakona o trgovini, carinskim tarifama… Treba otici do Neuma, Viteza, obici free shopove u Kiseljaku… Kako to da je cijena pojedinih artikala u spomenutim diskontima mimo svakog ekonomskog rezona? Kako to da je Karlovacko pivo u Neumu jeftinije nego u Hrvatskoj, litar Pepsija jeftiniji nego u Makarskoj, gdje se to pice puni. Kako?

"Fino, brate, jednostavno. Na granicnim prijelazima koje kontroliraju hrvatski carinici evidentira se jedan kamion, a propusti ih se devet. Ima tu malo i igre s carinskim osnovicama. Cesto se desava da se odredjeni brojevi koji se unose u carinske deklaracije ne unose korektno, tacnije, unose se mnogo manje cijene od realnih, zbog cega su onda i dazbine drzavi mnogo manje. Sve to se na kraju odrazava na cijenu proizvoda", kaze zvanicnik Vlade koji je zatrazio da mu se ne navodi ime. Rijecju, ovo su krsenja carinskog zakona koja se ne mogu stoprocentno dokazati, ali su posredno evidentna. Ako nista, ono na osnovu cijena koje su apsolutno nelogicne. Premijer Bicakcic na ovo nudi svoje kontraargumente isticuci da, kad je trgovina u pitanju, nije problem u tome sto Hercegovci izigravaju zakon, nego zato sto trgovci na podrucju s bosnjackom vecinom ne znaju raditi. Nije ga razuvjerila niti prica o dvostrukim standardima u trgovini.

Prekoputa Ministarstva trgovine u Mostaru, nicim izazvana, postoji radnja u kojoj se na jednom mjestu nalazi skladiste, kancelarija i nema istaknutog naziva firme. Sve to je protivno zakonu o trgovini, ali niko nista ne cini da kazni vlasnika. Da stvar bude gora, upravo u Ministarstvu trgovine, koje se nalazi prekoputa doticne svastare, razmatra se blizu 3.000 prekrsajnih prijava protiv nekih drugih trgovaca koji su radili pola sata duze, nisu propisno istakli firmu, zalijepili pogresnu cijenu na pivsku flasu…

"Postoje povremeni ekscesi u kojima se ne mogu provesti federalni zakoni, ali to se ne moze sve prebaciti na zapadnohercegovacke kantone, imali smo probleme i u Tuzlanskom. Nisu problemi eksplicite locirani samo na ovom podrucju. Jos nisu dovoljno jake federalne institucije kako bi implementirale sve zakone", uporan je Bicakcic.

Odsustvo istine
Javna je tajna da se bijela tehnika najjeftinije moze dobiti u Vitezu, kao i to da se cijeli Dubrovnik snabdijeva u Neumu… Treba li spomenuti jos koju javnu tajnu ili je i to sasvim dovoljno da se Bicakcica upita: sta cinite da se nesto promijeni? Prije no sto je odgovorio, premijer nije propustio priliku da ustvrdi kako su pitanja suradnika Dana nestrucna, a onda je ko iz topa ispalio: "Problem uopce nije u carinama, nametima, nego iskljucivo u neorganiziranosti trgovaca u bosnjackom dijelu Federacije. Zasto Vispak pokriva samo 10 odsto trzista kafe u Federaciji BiH? Nisu nikada poduzeli neku akciju na eliminaciji nelojalne konkurencije, a Coca-Cola ih je poduzela stotinu i to joj ne smeta, dok istovremeno Vispak ceka da to za njega uradi drzava. Stanic-komerci, robotkomerci, sve su to samo filijale veletrgovaca iz zapadne Hercegovine. Ispada da je glavno trgovacko umijece trgovaca iz ovog dijela Federacije da kupe robu u Hercegovini." Mozda nakog ovoga premijer postane omiljeniji u hercegovackom trgovackom lobiju. No, sigurno nece uspjeti promijeniti statistiku koja je neumoljiva i koju i sam prihvata kao realnost. On sam tvrdi kako se s podrucja zapadnomostarskog zavoda za platni promet u federalni budzet sliva svega 44 posto sredstava, a na tom podrucju koncentrirani su najveci uvoznici. Bicakcic ne odbija priznati i to da je veca poreska disciplina na podrucju s bosnjackom vecinom nego u kantonima s hrvatskom vecinom. "Posebno se to vidi u tome sto svi ovi kantoni (s bosnjackom vecinom, op.aut.) imaju evidentirano povecanje budzetskih prihoda u odnosu na proslu godinu", ustvrdio je.

I na ovu opasku njegov zamjenik pokusava biti hladni realista bez imalo diplomatskog uvijanja. "Ne. To su vam, vjerujte, lazne informacije. Najodgovornije govorim da svi oni koji pokusavaju dati akcenat na to da se proracun ne puni na jednom prostoru, ja vam kazem da nisu u pravu i da lazu. Upravo ovakvim rijecima, mozda malo teskim, ali je to tako. Trebate znati da se danas proracun puni skoro priblizno 50 posto iz ZAP-a Mostar, a preostalih 50 posto iz ZPP-a Sarajevo."

Eto tako, zamjenik rece svom sefu da laze i ostade ziv, isto kao sto ostade ziv tvrdoglavo odbijajuci da implementira volju medjunarodne zajednice iskazanu prije nekoliko mjeseci na Forumu Federacije. Prisjecanja radi, Covic je bio taj koji je u posljednji trenutak odbio potpisati ujedinjenje dva penziona fonda, iako je sve vec bilo dogovoreno. Kad mu se nakon ovoga kaze kako je postupio protiv Ustava Federacije, kojim je imperativno zacrtan jedan ekonomski prostor u Federaciji, samim tim i penzioni fond, onda ljutito odgovara kako su to teske optuzbe.

"Odgovorno tvrdim da slijepo slijedim slovo Ustava, kao i sve sto iz njega proizilazi kad je zakonska forma u pitanju… E sad, penzioni fondovi nisu uopce pitanje ministra finansija. Sto se mene tice, oni su mogli biti jedno ima pet godina, a hoce li biti sutra ili za pet godina, to je pitanje zakonodavne vlasti. Moraju se prije svega stvoriti uvjeti istog standarda u PIO i MIO fondu. S jedne strane imamo mirovine koje idu redovno svaki mjesec, uistinu nesto nize, dok s druge strane imamo 200 miliona maraka duga prema umirovljenicima."

Losa suradnja s drzavom
Ono oko cega se federalni premijer i njegov zamjenik odlicno slazu jeste to da je suradnja Vlade Federacije i Vijeca ministara jako losa. I eto ga, kakva li cuda, najkonzistentnijeg dokaza krsenja Ustava BiH, koji je, ustvari, temeljni zakon i koji nalaze koordinaciju entitetskih i centralnih institucija. Ko je kriv? Covic tvrdi da losa suradnja s Vijecem ministara kroz prelevmane unistava jedan proces stabilnosti u federalnom budzetu. Evidentno je, tvrde u Vladi, da se sredstva odlijevaju jer nisu uredjeni odnosi medju entitetima. U Vijecu ministara, pak, tvrde kako su prelevmane utvrdjivali pod strogom supervizijom medjunarodnih eksperata.

"Ne da imamo losu koordinaciju s Vijecem ministara, nego nemamo nikakvu, jer Vijece ministara kao institucija uopce ne funkcionira. Zakone predlazu poslanici, politicke stranke i Visoki predstavnik", kaze Bicakcic. Najbolji dokaz njegovih rijeci jeste odluka o uvodjenju prelevmana (posebne takse koja ima za cilj poskupljenje jeftine uvozne robe do nivoa domacih cijena). Nekada je prelevmane utvrdjivala Federalna vlada, pa je onda u februaru ove godine sve prebaceno na Vijece ministara. I umjesto da Vijece uredjuje tu problematiku na nivou cijele drzave, nastupili su problemi na relaciji Federalna vlada - Vijece ministara - Vlada RS. Prica ide ovako: Federacija je postivala drzavne prelevmane, dok RS to nije cinila. Usto nisu bile usuglasene ni akcize (posebne trosarine koje imaju karakter poreza). Nakon nekog vremena, dvije vlade su konacno zasjele i dogovorile ujednacavanje akciza. Sve je izgledalo dobro dok se nije pocelo provoditi, bolje receno implementirati. Tada nastaju problemi, jer u Federaciji se dogovor dviju vlada mogao jedino provesti donosenjem posebnih zakona koji su zaglavili negdje u parlamentarnoj proceduri. U Republici Srpskoj za sve to dovoljna je bila samo odluka Vlade. Milorad Dodik je, naravno, "mudro" sacekao da se zakoni odglave iz proceduralnog mulja federalnih partnera i nastavio primjenjivati stare akcize. Rezultat vise nego ocigledan - Federacija primjenjuje stare akcize koje su nize od onih u RS-u, sto je federalnu kasu kostalo nekih desetina pa i stotina miliona maraka. Evo i konkretnog primjera.

(Ne)poslusni ministri
Kada se nafta uvozi u Bosnu i Hercegovinu preko Federacije, mora se platiti sest posto carine, 35 feninga po litri goriva je akciza, porez na promet je 16 posto, putarina 11 feninga... Kada se uvozi preko RS-a, onda se, izmedju ostalog, placa 25 feninga trosarine po litri goriva. Logicno je da su svi uvoznici, pa i oni federalni, pohrlili uvoziti naftu preko RS-a, jer deset feninga ustede nije mala stvar, pogotovu ako se to pomnozi sa silnim tonama. Niko to ne moze zabraniti jer i RS je, po Daytonu, sastavni dio bosanskohercegovacke ekonomske cjeline. Akciza je entitetski prihod koji se u ovom slucaju slio u budzet RS-a jer se preko ovog entiteta najvise i uvozilo.

"Problem i jeste u tome sto je akciza entitetski prihod. Logicno bi bilo da se prihodi od akciza rasporedjuju na sasvim drugi nacin. Zapravo, da se naplacuje u mjestu odakle je uvoznik. Na taj nacin Federacija ne bi gubila desetine miliona maraka samo zato sto je RS sasvim neopravdano smanjila akcize, ne postujuci odluku Vijeca ministara", tvrdi dobro upuceni zvanicnik Federalne vlade. Njegovo misljenje ne dijeli premijer Bicakcic, koji, pak, tvrdi da prihodi od akciza idu tamo odakle je uvoznik, samo sto se to nekim cudom ne postuje… Ko je ovdje (ne)obavijesten? U Vijecu ministara kazu da je to premijer Federacije, a sam Bicakcic kaze da Vijece ministara ide naruku trgovackom lobiju… Javno im je zamjerio (Vijecu ministara) sto su ostavili prelevmane na zivu stoku. Prvenstveno zbog poticaja poljoprivredi, jer nedostaje jos znacajan broj goveda i ovaca, koje se samo mogu uvesti iz inostranstva. Time bi uvoz zive stoke bio jeftiniji, a pomoglo bi klanickoj industriji u BiH. Trazio je i da se uvedu prelevmani na przenu kafu, s obzirom da postoje kapaciteti u domacim przionicama, a tako bi se pomogle firme koje se bave pakovanjem…

"To su nam izbrisali u februaru, pa vratili. Interes je trgovackog lobija da ovo bude ovako. Do ovoga je doslo i utoliko sto su federalni interesi parcijalno zastupani. Gospodin Smajic stiti samo poljoprivredu, Salkic pak stiti energiju, a Ivkovic trgovinu… Oni nemaju jedinstven stav, i cak kada sam im ja dao instrukciju s jedinstvenim stavom, oni to nisu konzistentno branili", kaze Bicakcic. Dovoljno je vratiti se na pocetak ove price pa da se vidi kako premijer sam sebe demantira. Prvo kaze kako se svi zakoni postuju, pa onda ustvrdi kako ni unutar Federalne vlade nema koordinacije. Umijece nepostivanja zakona, a bogami i "odgovornih" izjava u Federaciji tako je dovedeno do perfekcije. Federalci su tako dobro savladali gradivo da bi se i rjeciti Dodik mogao postidjeti. Nepisano je juristicko pravilo da se u svaki zakon ugradjuje i odredjena doza izvrdavanja. Nazalost, u Federaciji su to shvatili preozbiljno.